Lyrics has been copied to clipboard!
Kafka - PROCES
ŽIVOTOPIS:
Franz Kafka (1883.-1924.) austrijski je pripovjedac.
Roden je u Pragu u židovskoj obitelji. Kao dijete bio je nesretan, povucen, introvertiran, pretjerano osjetljiv, slabašan, a presudnu je ulogu u ovakvom njegovom djetinjstvu odigrao krut i autoritativan otac. Zbog takvog je djetinjstva Kafka cijeloga života ostao povucen i usamljen, nesiguran u sebe i vrijednost djela koja je napisao (oporucno ih je namijenio spaliti!).
Djela: ''Preobražaj'' (pripovijetka objavljena 1915., za Kafkina života), ''Proces'', ''Dvorac'', ''Amerika'' (romani)
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
ZNACAJ:
1. ''Proces'' je roman kojim se kritizira birokracija koja je jaca od svega ljudskog i covjeka svodi na formular. Ne postoji cak ni sud kao institucija koja bi covjeku pomogla i olakšala mu život. Uz takav sud nije moguce doseci pravdu. Covjek je neznatan u odnosu na birokratsko društvo.
2. ''Proces'' je možda povezan sa židovskim pitanjem jer kriv si, npr., što pripadaš odredenoj naciji. Možda time Kafka progovara da sluti stradanje Židova u Drugom svjetskom ratu. Koju krivicu snosi covjek ako pripada odredenom narodu, vjeri, klasi, rasi??? Možda je kroz ''Proces'' prikazana takva krivica??
3. Jozef K. se, pogotovo u pocetku procesa, ogorceno suprotstavlja optužiteljima. Ljudi koji se mire s postojecim stanjem nikada ne izricu kritiku i oni su u milosti svake vlasti. Jozef K. na pocetku optužuje cak i vlast za svoju apsurdnu poziciju. Možda je on još jedna tragicna osobnost koja zbog svojih snova i kritike mora stradati.
4. Neki u romanu vide uzaludnost borbe protiv sudbine, protiv onoga što nam je predodredeno...
SADRŽAJ:
Jednog jutra Jozefa K., bankovnog službenika, posjetila su dvojica neznanaca i priopcila mu da je uhicen, no nisu mu htjeli reci zašto. No dopušteno mu je da i dalje dolazi na posao i naizgled se u njegovu životu ništa ne mijenja.
Uskoro ga telefonski obavještavaju da je u nedjelju saslušanje. Uputio se na danu adresu i pronašao kucu koja se ni po cemu nije razlikovala od ostalih. Od kata do kata traži Istražnu komisiju pod izgovorom da traži stanovitog stolara Lanza, ali nailazi samo na siromašne stanove sa zaposlenim ženama i mnogobrojnom djecom. Tek ga je na posljednjem katu neka pralja uputila do jedne sobe. Danas mu je bio trideseti rodendan.
Ustavši, K. se našao u dvorani nalik sudnici, gdje mu je sudac prigovorio da kasni cijeli sat, no da ce ga ipak poslušati. K. se branio, nastojeci zadobiti simpatije publike, koja na njegovo izlaganje reagira cas odobravanjem i smijehom, a cas šuti. I tako, odlazeci iz sudnice, K. shvati da je sam sebi oduzeo povlasticu da bude saslušan.
Iduce se nedjelje K. ponovno uputio na sud, nepozvan, gdje mu ona ista pralja povjeri neke nove detalje o njegovu slucaju, te kako je ona potpuno u vlasti suca istražitelja koji ju s pripravnikom studentom iskorištava i nudi se K.-u da je odvede odatle. No uto dolazi student i odvodi ženu k sucu, a K. ga ne uspijeva sprijeciti. Uskoro dolazi i sudski poslužitelj i provodi K.-a sudom. Od atmosfere suda Jozefa K.-a spopada mucnina, od koje se oporavlja tek kad napusti zgradu suda.
Zagonetnosti suda i K.-ovoj nesigurnosti pridonosi još jedan nedolican dogadaj kada K. susrece tri covjeka. Prepozna dvojicu gradskih stražara, koji mu se požale da ih ovaj treci treba išibati jer se on žalio sucu na njih. Zbunjen prizorom K. pokušava batinaša nagovoriti da ih pusti, no ovaj odbija i pocne ih šibati, zbog cega se K. udaljava. Taj mu prizor nije izlazio iz glave. Jozef K. sve cešce nailazi na neobjašnjive detalje i znakove koji upucuju na ozbiljnost stanja u kojem se nalazi.
Jedan ga dan posjecuje stric i govori mu da bi njegov položaj mogao naštetiti citavoj obitelji te ga uvjerava da uzme odvjetnika. K. se zacudi kad uvidi da je odvjetnik vec upoznat s njegovim slucajem. O starom odvjetniku brine djevojka Leni s kojom K. vec pri prvom susretu upada u cudnu ljubavnu vezu. Stric ga zato prekorava jer smatra da je ''mala gadura'' sigurno odvjetnikova ljubavnica.
K.-a sve više zaokupljaju misli o procesu. Posjete ga odvjetniku ucvršcuju u uvjerenju kako mora obranu preuzeti u svoje ruke, i zato K. želi ubrzati proces jer smatra da ga odvjetnik oteže. Želi otkazati odvjetnika i odluci sam napraviti predstavku, no još uvijek ne zna za što je optužen. Sve teže obavlja svakodnevne obveze, a usto su i svi njegovi partneri upoznati s procesom. Jedan ga tvornicar upucuje na sudskog slikara Totorellija koji zna neke pojedinosti o K.-ovom slucaju. K. posjecuje slikara koji ga donekle upucuje u mehanizam suda. Taj je sud cvrsto uvjeren u krivicu optuženog i ne priznaje nikakve dokaze, no na suce se može utjecati iza leda osobnim vezama. Slikar nudi K.-u svoje jamstvo kao pomoc u slucaju. Zbunjen slikarevim objašnjenjima, K. kupuje nekoliko njegovih slika i odlazi ne dogovorivši konkretni oblik slikareve pomoci.
K. se jedne veceri uputi odvjetniku s namjerom da mu otkaže punomoc, gdje mu vrata otvara odvjetnikov klijent, trgovac Black, koji je takoder ponešto nacuo o K.-ovom slucaju. Cuo je da se medu optuženicima prica da ce K. sigurno biti osuden. Usprkos tome ustraje u namjeri da otkaže odvjetnika te se uputi u njegovu sobu, gdje ga odvjetnik optužuje da je nestrpljiv zato što se s njim postupa isuviše dobro s obzirom na to da je optuženik. Nakon otkaza odvjetnika K. osjeca da njegov slucaj postaje sve kompliciraniji te da mu prijeti otkaz na poslu.
Jednog dana dolazi u katedralu, gdje ga neki tamnicki kapelan spominje da previše traži tudu pomoc i da mu se u procesu zlo piše. Kako bi K.-u približio bit zakona, prica mu parabolu o covjeku sa sela i cuvaru. U razgovoru sa svecenikom K. parabolu tumaci kao obmanjivanje covjeka sa sela, a sud kao sustav koji se osniva na strahu. S druge strane, svecenik mu ukazuje na dvosmislenosti, ali parabola na kraju ostaje neprotumacena, a smisao zakona kao da izmice ljudskom razumijevanju.
Uoci K.-ova 31. rodendana u njegov stan dolaze dva neobicna gospodina u crnim kaputima i cilindrima. K. je takoder u crnom odijelu sjedio kraj vrata kao da ocekuje goste. Bez otpora im dopušta da ga odvedu do malog kamenoloma izvan grada. Položiše ga na kamen i jedan od gospode zarine mu dugacak mesarski nož u srce.
''Kao pseto!'' bile su mu zadnje rijeci i cinilo mu se kao da ce ga sramota nadživjeti.
STIL FRANZA KAFKE
1. njegovo djelo nosi obilježja ekspresionizma: a) zbog osjecaja straha i osamljenosti, b) zbog toga što izrice protest društvenog mehanizma koji ugrožava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje
2. elementi nadrealizma vidljivi su u halucinantnim vizijama
3. elementi aktualne društvene kritike (protest protiv austro-ugarske birokracije)
4. najvažniji je element svijet Franza Kafke, njegova egzistencijalna usamljenost, nemoc da nade mjesto u društvu, da odredi svoj stav prema svijetu i religiji, njegov strah i košmarske vizije kojima je bio podložan
- Kafkin je stil jasan i jednostavan. Na Kafku su utjecali egzistencijalisticki filozofi i austrijski psiholog Sigmund Freud.
IDEJE FRANZA KAFKE
1. o besplodnosti i nemoci covjekovoj da shvati principe i mehanizme svijeta
2. o potrebi poslušnosti i bezuvjetnog podredivanja vlasti
3. o malim ljudima koji se pokoravaju bez pitanja i tako su uvijek u milosti vlasti, a osudeni su oni koji se bune i koji zbog svojih intelektualnih sposobnosti pokušavaju nametnuti svijetu svoje standarde
- Kafka je za života bio sasvim neshvacen, a danas je jedan od najznacajnijih modernih pisaca 20.st. On je pisao o covjeku bez sigurnosti, o svijetu bez istine, o svijetu bez ljubavi i svijetu bez pravednosti.
“Proces mu više nije izlazio iz glave. Više puta je vec pomislio da ne bi bilo loše da sam sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izložiti svoj kratki životopis i uz svaki malo važniji dogadaj navesti razloge zbog kojih je tako postupio, treba li ovaj ili onaj njegov postupak po njegovom shvacanju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge može navesti za taj dogadaj. Nesumnjivo bi bilo bolje da sam sastavi takav spis nego da obranu prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran.”
''Ali na K-ov grkljan padoše ruke jednog gospodina, dok mu drugi zabi nož duboko u srce i dvaput ga okrenu. Ocima koje su se gasile, K. još vidje kako se gospoda nagnuta mu nad licem, priljubiše obrazima jedan uz drugoga, promatrajuci svršen cin...''
ŽIVOTOPIS:
Franz Kafka (1883.-1924.) austrijski je pripovjedac.
Roden je u Pragu u židovskoj obitelji. Kao dijete bio je nesretan, povucen, introvertiran, pretjerano osjetljiv, slabašan, a presudnu je ulogu u ovakvom njegovom djetinjstvu odigrao krut i autoritativan otac. Zbog takvog je djetinjstva Kafka cijeloga života ostao povucen i usamljen, nesiguran u sebe i vrijednost djela koja je napisao (oporucno ih je namijenio spaliti!).
Djela: ''Preobražaj'' (pripovijetka objavljena 1915., za Kafkina života), ''Proces'', ''Dvorac'', ''Amerika'' (romani)
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
ZNACAJ:
1. ''Proces'' je roman kojim se kritizira birokracija koja je jaca od svega ljudskog i covjeka svodi na formular. Ne postoji cak ni sud kao institucija koja bi covjeku pomogla i olakšala mu život. Uz takav sud nije moguce doseci pravdu. Covjek je neznatan u odnosu na birokratsko društvo.
2. ''Proces'' je možda povezan sa židovskim pitanjem jer kriv si, npr., što pripadaš odredenoj naciji. Možda time Kafka progovara da sluti stradanje Židova u Drugom svjetskom ratu. Koju krivicu snosi covjek ako pripada odredenom narodu, vjeri, klasi, rasi??? Možda je kroz ''Proces'' prikazana takva krivica??
3. Jozef K. se, pogotovo u pocetku procesa, ogorceno suprotstavlja optužiteljima. Ljudi koji se mire s postojecim stanjem nikada ne izricu kritiku i oni su u milosti svake vlasti. Jozef K. na pocetku optužuje cak i vlast za svoju apsurdnu poziciju. Možda je on još jedna tragicna osobnost koja zbog svojih snova i kritike mora stradati.
4. Neki u romanu vide uzaludnost borbe protiv sudbine, protiv onoga što nam je predodredeno...
SADRŽAJ:
Jednog jutra Jozefa K., bankovnog službenika, posjetila su dvojica neznanaca i priopcila mu da je uhicen, no nisu mu htjeli reci zašto. No dopušteno mu je da i dalje dolazi na posao i naizgled se u njegovu životu ništa ne mijenja.
Uskoro ga telefonski obavještavaju da je u nedjelju saslušanje. Uputio se na danu adresu i pronašao kucu koja se ni po cemu nije razlikovala od ostalih. Od kata do kata traži Istražnu komisiju pod izgovorom da traži stanovitog stolara Lanza, ali nailazi samo na siromašne stanove sa zaposlenim ženama i mnogobrojnom djecom. Tek ga je na posljednjem katu neka pralja uputila do jedne sobe. Danas mu je bio trideseti rodendan.
Ustavši, K. se našao u dvorani nalik sudnici, gdje mu je sudac prigovorio da kasni cijeli sat, no da ce ga ipak poslušati. K. se branio, nastojeci zadobiti simpatije publike, koja na njegovo izlaganje reagira cas odobravanjem i smijehom, a cas šuti. I tako, odlazeci iz sudnice, K. shvati da je sam sebi oduzeo povlasticu da bude saslušan.
Iduce se nedjelje K. ponovno uputio na sud, nepozvan, gdje mu ona ista pralja povjeri neke nove detalje o njegovu slucaju, te kako je ona potpuno u vlasti suca istražitelja koji ju s pripravnikom studentom iskorištava i nudi se K.-u da je odvede odatle. No uto dolazi student i odvodi ženu k sucu, a K. ga ne uspijeva sprijeciti. Uskoro dolazi i sudski poslužitelj i provodi K.-a sudom. Od atmosfere suda Jozefa K.-a spopada mucnina, od koje se oporavlja tek kad napusti zgradu suda.
Zagonetnosti suda i K.-ovoj nesigurnosti pridonosi još jedan nedolican dogadaj kada K. susrece tri covjeka. Prepozna dvojicu gradskih stražara, koji mu se požale da ih ovaj treci treba išibati jer se on žalio sucu na njih. Zbunjen prizorom K. pokušava batinaša nagovoriti da ih pusti, no ovaj odbija i pocne ih šibati, zbog cega se K. udaljava. Taj mu prizor nije izlazio iz glave. Jozef K. sve cešce nailazi na neobjašnjive detalje i znakove koji upucuju na ozbiljnost stanja u kojem se nalazi.
Jedan ga dan posjecuje stric i govori mu da bi njegov položaj mogao naštetiti citavoj obitelji te ga uvjerava da uzme odvjetnika. K. se zacudi kad uvidi da je odvjetnik vec upoznat s njegovim slucajem. O starom odvjetniku brine djevojka Leni s kojom K. vec pri prvom susretu upada u cudnu ljubavnu vezu. Stric ga zato prekorava jer smatra da je ''mala gadura'' sigurno odvjetnikova ljubavnica.
K.-a sve više zaokupljaju misli o procesu. Posjete ga odvjetniku ucvršcuju u uvjerenju kako mora obranu preuzeti u svoje ruke, i zato K. želi ubrzati proces jer smatra da ga odvjetnik oteže. Želi otkazati odvjetnika i odluci sam napraviti predstavku, no još uvijek ne zna za što je optužen. Sve teže obavlja svakodnevne obveze, a usto su i svi njegovi partneri upoznati s procesom. Jedan ga tvornicar upucuje na sudskog slikara Totorellija koji zna neke pojedinosti o K.-ovom slucaju. K. posjecuje slikara koji ga donekle upucuje u mehanizam suda. Taj je sud cvrsto uvjeren u krivicu optuženog i ne priznaje nikakve dokaze, no na suce se može utjecati iza leda osobnim vezama. Slikar nudi K.-u svoje jamstvo kao pomoc u slucaju. Zbunjen slikarevim objašnjenjima, K. kupuje nekoliko njegovih slika i odlazi ne dogovorivši konkretni oblik slikareve pomoci.
K. se jedne veceri uputi odvjetniku s namjerom da mu otkaže punomoc, gdje mu vrata otvara odvjetnikov klijent, trgovac Black, koji je takoder ponešto nacuo o K.-ovom slucaju. Cuo je da se medu optuženicima prica da ce K. sigurno biti osuden. Usprkos tome ustraje u namjeri da otkaže odvjetnika te se uputi u njegovu sobu, gdje ga odvjetnik optužuje da je nestrpljiv zato što se s njim postupa isuviše dobro s obzirom na to da je optuženik. Nakon otkaza odvjetnika K. osjeca da njegov slucaj postaje sve kompliciraniji te da mu prijeti otkaz na poslu.
Jednog dana dolazi u katedralu, gdje ga neki tamnicki kapelan spominje da previše traži tudu pomoc i da mu se u procesu zlo piše. Kako bi K.-u približio bit zakona, prica mu parabolu o covjeku sa sela i cuvaru. U razgovoru sa svecenikom K. parabolu tumaci kao obmanjivanje covjeka sa sela, a sud kao sustav koji se osniva na strahu. S druge strane, svecenik mu ukazuje na dvosmislenosti, ali parabola na kraju ostaje neprotumacena, a smisao zakona kao da izmice ljudskom razumijevanju.
Uoci K.-ova 31. rodendana u njegov stan dolaze dva neobicna gospodina u crnim kaputima i cilindrima. K. je takoder u crnom odijelu sjedio kraj vrata kao da ocekuje goste. Bez otpora im dopušta da ga odvedu do malog kamenoloma izvan grada. Položiše ga na kamen i jedan od gospode zarine mu dugacak mesarski nož u srce.
''Kao pseto!'' bile su mu zadnje rijeci i cinilo mu se kao da ce ga sramota nadživjeti.
STIL FRANZA KAFKE
1. njegovo djelo nosi obilježja ekspresionizma: a) zbog osjecaja straha i osamljenosti, b) zbog toga što izrice protest društvenog mehanizma koji ugrožava slobodu pojedinca i zahtijeva slijepo pokoravanje
2. elementi nadrealizma vidljivi su u halucinantnim vizijama
3. elementi aktualne društvene kritike (protest protiv austro-ugarske birokracije)
4. najvažniji je element svijet Franza Kafke, njegova egzistencijalna usamljenost, nemoc da nade mjesto u društvu, da odredi svoj stav prema svijetu i religiji, njegov strah i košmarske vizije kojima je bio podložan
- Kafkin je stil jasan i jednostavan. Na Kafku su utjecali egzistencijalisticki filozofi i austrijski psiholog Sigmund Freud.
IDEJE FRANZA KAFKE
1. o besplodnosti i nemoci covjekovoj da shvati principe i mehanizme svijeta
2. o potrebi poslušnosti i bezuvjetnog podredivanja vlasti
3. o malim ljudima koji se pokoravaju bez pitanja i tako su uvijek u milosti vlasti, a osudeni su oni koji se bune i koji zbog svojih intelektualnih sposobnosti pokušavaju nametnuti svijetu svoje standarde
- Kafka je za života bio sasvim neshvacen, a danas je jedan od najznacajnijih modernih pisaca 20.st. On je pisao o covjeku bez sigurnosti, o svijetu bez istine, o svijetu bez ljubavi i svijetu bez pravednosti.
“Proces mu više nije izlazio iz glave. Više puta je vec pomislio da ne bi bilo loše da sam sastavi svoju obranu i preda je sudu. U njoj je kanio izložiti svoj kratki životopis i uz svaki malo važniji dogadaj navesti razloge zbog kojih je tako postupio, treba li ovaj ili onaj njegov postupak po njegovom shvacanju pokuditi ili pohvaliti, i koje razloge može navesti za taj dogadaj. Nesumnjivo bi bilo bolje da sam sastavi takav spis nego da obranu prepusti odvjetniku, koji i onako nije besprijekoran.”
''Ali na K-ov grkljan padoše ruke jednog gospodina, dok mu drugi zabi nož duboko u srce i dvaput ga okrenu. Ocima koje su se gasile, K. još vidje kako se gospoda nagnuta mu nad licem, priljubiše obrazima jedan uz drugoga, promatrajuci svršen cin...''