+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

Prijan Lovro

August Šenoa

Prijan Lovro



Bilješka o piscu:

August Šenoa roden je u Zagrebu 14. IX. 1838. Osnovnu je školu polazio u Zagrebu, gimnaziju u Pecuhu i Zagrebu , a pravne je nauke završio u Pragu i Zagrebu. Iz Praga je prešao u Bec gdije je uredivao casopis “Glasonoša”. 1866. g. vratio se u Zagreb i ušo u redakciju “Pozora”(kasnije “Obzora”), zatim je bio gradski bilježnik Zagreba i umjetnicki ravnatelj zagrebackog kazališta 1870 bio je dramaturg kazališta a 1873. postao je gradski senator. Umro je 13. XII. 1881 u cetrdesettrecoj godini života. Godine1871 štampao je svoj prvi veliki historijski roman iz prošlosti Zagreba, “Zlatarevo zlato” zatim je napisao veci broj pripovjesti “Prijan Lovro”, “Mladi Gospodin” “Ilijina oporuka” “Vladimir”, “Branka” i dr. zatim tri historijska romana: “Cuvaj se senjske ruke”, “Seljacka buna”i “Diogenes” roman iz suvremenog života “Prosjak Luka”dok povijesni roman “Kletva”koji je izlazio u “Narodnim novinama ” 1880/1881 nije završen, jer ga je zatekla prerana smrt. Gradu za svoja mnogobrojna književna djela crpio je Šenoa iz hrvatske prošlosti i sadašnjosti , a pisao je mnogo i neumorno u želji da svojiim književnim radom poradi na politickom , kulturnom i prosvjetnom podizanju naroda. U svojim clanicama “Naše književnosti” rekao je Šenoa na jednom mjestu ovo :”Zašto pišemo? Da si ovaj ili onaj citalac ne znajuci šta da pametno radi prikrati vrijeme ? u tom slucaju ne bi novele više vrijedile od one brojanice, koje Turcin od duga casa broji. Mi hocemo da dignemo narod da ga osvijestimo, da mane prošlosti popravimo, da budemo u njem smisao za sve što je lijepo, dobro i plemenito.”

Podatke pronašla u A:Šenoa “Seljacka buna” (str. 5-6 )


Bilješka o djelu :

Djelo je posve realisticno . Šenoa u ovoj pripovijetci kritizira ondašnje društvo , ondašnje pisce . To prikazuje kroz razgovor njega i crne udovice koja je iskazala svoje misli o Hrvatskoj književnosti i koja govori kako jednoj ženskoj osobi cija cud je strasna, fantazija bujna , misao živa nije dovoljno dvoje mladih koje se zavoli onda malo prepreka koje jednostavno prijedu , k tome malo sunca, mjeseca, suza i pripovijest je završena.
“Ženska cud je strasna, fantazija bujna , misao živa i brza kao ptica. A kakvu hranu davaju naši novelisti toj nestašnoj ptici koja leprša od mjesta do mjesta, koja, vjecne promjene željna, nikad ne miruje? Vazd jedno te isto. Dvoje mladih se zavoli , al im se namecu kojekakve kojekakve vrlo obicne prepone kojih vrlo obicnim nacinom uklone , pa budu , hvala budi bogu , svoji. K tomu malo sunca, mjeseca cvijeca , suza— i pripovijestje svršena”
Ona kaže da rijetko kojem piscu ude u galavu da se ta junakinja li junak otrovaju probodu macem i umru : “Samo katkad ude kojem piscuu glavu , te junak ili junakinja moraju se otrovati , probosti, pace umrijeti od suhe bolesti ! Vjecna idila , vjecna monotonija.”
Nato se ona pita jesu li pisci kadri u malen okvir naslikati velike divske slike , mogu li naši pisci stvoriti velikog junaka: “Jesu li pisci kadri naslikati u malenu okviru velika divske slike , može li u naših okolnosti postati kakav zanimljiv junak romanu ?”
Nato joj Šenoa odgovara da junaka ne treba stvarati ,nego da je dovojlno okrenuti se oko sebe da bi se našlo junaka tj. može se ga naci u svakodnevnom životu. Rekao joj je i to da upravo zato što smo mali narod koji je imao tolike borbe upravo mi možemo napisati najljepše romane :”Upravo okvir naše malešnosti koja sapinje cesto smjelu dušu i žarko srce, rodi tolike borbe, tolike sukoba da ce dušu silno potresti , i povijest ljudskog srca u nas toli razlika, toli živada našim piscima ne treba nego prepisati je pa su napisali najljepši roman.”

Opis likova :

Opis prijan Lovre:


“Po naglasku sudeci bijaše pohrvaceni Slovenac.

Bio covjek srednjeg stasa, košcast , širokih pleciju. Glava neobicno velika nalicila posve kuglji; celo mu bilo široko, visoko, rec bi uglasto, lice osuho, blijedo , u srijedi široko, zdola posve šiljasto , nos fin , usne tanke, stisnute , brcici slabi , kosa crna i glatka, duga, pravilno u dvoje razdjeljena ,a oci male , tamne , žmirkave, al i vrlo žacave.”(str. 12)
“Govorio je sprvine polagano, svecano, kratko poput epigrama , al i apodikticki , preplicuci govor franceskim dosjetkami. Bio je pod silu miran ,al neobicni sjaj njegova oka odavao je da je covjek strastven. Kad bi zapodjela živahna prepirka o kakvoj neznatnoj stvarci– a tog a je bilo zaonda dosta – šutio Lovro marmorkom te bi samo potkraj govora ironickom izrekom izvrnuo cijelu raspravu na šalu. Po prvom razgovoru razabrah da je Lovro vanredno darovit covjek , da mnogo, veoma mnogo znade. Kraj svih tih vrlina ne bijaše mi Lovrin prvipojav prijazan. Nešto me odbijalo od njega ”(str. 13)

Opis Malvine:
“ U vlastelina bila ljepušna jedinica , crnooka i zlatokosa , bujna i vesela, a pametna, vanreda pametna. Umjela ona više jezika, umjela crtati , udarati u glasovir i više toga. Osobito rado govorila je franceski, pa je francesku knjigu i dobro poznavala. I Lovro biješe tom jeziku vrlo vješt. Nije dakle ni cudo da se mladi svetac i crnooka, plavka mnogo med sobom cavrljali o cvijecu , o suncu , o glazbi , o Berangeru i o kojecemu. Mladica biješe živa, vrlo živa. Dosjetljivost i oštroumlje mililo se Malvini – tako bijaše joj ime—nad sve ino.” (str. 18)

Opis Minke kakvu je vidio Lovro :
“Na prvi mah smetoh se ponešto . Nisam znao da l’ je mlada , da l’ prizrela djevojka. Bijaše visoka, tanka, gipka , blijedana lica, krasna profila , tamne kose u uvojke spletene i tamnih žarkih ociju. Iza širokih rukava tamne svilene haljine virile bijele drobne ruke a nad celom treptila zvijezda od brušene ocjeli. Uprla bje glavuo ruku, da joj je mjesecina padala na sjajnu kosu i iskrami se preljevala u tamnih ocih. Ljepa je, mišljah u prvi mah. “
(str. 47)
Istiniti opis Malvine:
Mjesecina pokaza mi cijelo joj lice. Zadrhtah. To ne bijahu cvatuci obrazi mladosti. Od nosnica prema kraju usnica pružile se dvije crte, svjedocice zrelijih ljeta, usnice bijahu vehle, pod ocima si vidio nagrešpanu kožicu ; cijelo lice bijaše osuho, uvehlo. Ne , to nije rascvala ružica— to je usidjelica koja doziva u pomoc mjesecinu da joj pozcati uvehlo lice. Minka prepa se mog pogleda i okom joj sinu iskrica demonske ljutine, al ubrzo zapita me smiješeci se :— Šta ste zamukli ? — Al Minkin posmjeh ne bijaše smiješak andela od šesnaest godina.

Moje mišljenje o djelu :

Meni se djelo svidjelo pogotovo zato jer takeve stvari još su i danas aktualne . Ako je osoba iz slabo stojece obitelji onda je jako mala vjerojatnost da ce doc na položaj o kojem mašta tj. biti ugledan u društvu i imati moc. Isto tako svida mi se to kako je pisac dokazao da naši pisci nisu bezvrijedni , i da mi ne moramo izmišljati junake i uvrštavati ih u nepostojece vrijeme i mjesto , nego je dovoljno da prelistamo našu povijest i dobili smo junake koje ne treba da opisujemo onakvi kakvi nisu nego istinit izgled istinite osobine. Tim djelom Šenoa daje kritiku svog vremena koje je i danas prisutno. On potice Hrvate da pocnu citati vlastito bogatstvo i da se ne trebaju sramiti onog što jesu i glumiti ono što nisu citajuci izricito strane literature.


Sadržaj:

U pripovijesti prijan Lovro opisao je Šenoa tragican udes mladog ucitelja, njegovog prijaltelja Lovre. Lovro je sin iz slabo imucne Slovenske obitelji. Roditelji su željeli da im se bar jedno djete digne na imucan položaj, a pošto je Lovro bio od malih nogu jako inteligentan i željan znanja roditelj su odlucili da on bude svecenik. Lovro je poceo uciti za svecenika , ali on se zaljubio i shvatio da kao svecenik nec moci nikad imati voljenu osobu pokraj sebe i on je odustao od svecenickih studija. Taj je dogadaj jako povrijedio njegovu obitelj, jer je njegova majka samo željela da ga vidi u odori svecenika. Kad je odlucio odustati od svecenickog reda pozvao ga je predsjednik k sebi da uci njegova sina i Lovro pristane.
Neko je vrijeme on tako ucio njegova sina ,ali njemu je bilo neugodno da je on na teret tudoj obitelji i on je odlucio da okuša srecu tako da se upiše u orijentalnu akademiju. Grof mu je pomagao da dospije u orijentalnu akademiju putem veza, ali nije bilo uspjeha jer je bilo jako puno kandidata i Lovro nije uspio. Nakon toga Lovro odluci pisati molbu u ministarstvo da postane ucitelj , ali i tu je bio razocaran nisu ga primili. Kada je njegov otac procitao to pismo on je odlucio da ce Lovri pomoci i da ce mu dati sav novac samo da ostvari svoje želje i da otide u Bec. Neko vrijeme otac mu je slao novac ali je nakon toga zapao u velike dugove i nije mogao potpomagati Lovri, i jedan od daka mu je savjetovao da ide u Hrvatsku raditi kao ucitelj i Lovro to prihvat. Nako završenog treceg tecaja sveucilišta Lovro odluci otici u Zlatni Prag. Lovro je u Pragu upoznao djevojku po imenu Minka , kroz razgovor je doznao da je ona bogata a to je upravo njemu trebalo, bogata djevojka koja ce izbaviti njegove roditelje iz dugova. I on je imao na umu da se oženi tom djevojkom sve dok mu Šenoa nije otvorio oci i rekao da je to stara usidjelica koja nece donjeti miraz udajom jer njen otac ima još šestero djecena koje treba podjeliti svoje bogatstvo. Nakon ntog saznanja Lovro je odustao od nje. Nakon završenih svih ispita Lovro je cekao samo da mu dodjele mjesto na jednoj od hrvatskih gimnazija. I dok su jednog dana Lovro i Šenoa bili u jednoj kavani pride im jedan debeli covjek kojega su trebali poduciti , on je savjetovao Lovri nakon što je cuo njegovu pricu da traži bogatu djevojku da se oženi, i on mu savjetova neka ide u Split jer da on pozna jednu mladu djevojku koja živi sa stricem a bogata je. I tako Lovro otide u Split i tamo upzna tu djevojku po imenu Andelika u koju se on i zaljubio, a nije bio samo interes, novac. Andelika se zaljubila u njega i odlucili su tu vezu okruniti brakom. U meduvremenu njen je stric doznao da je Lovro potekao iz siromašne obitelji i zabranio Andeliki vjencanje s Lovrom. Kad je Lovro to doznao on se ubio u stanu u kojem je živio tako da si je britvom prerezao grkljan. I tako završava životna prica mladog, inteligentnog, ucenog covjeka koji je imao znanja za velike uspjehe ali nije imao ono najvažnije novac. I sad nakon tog procitanog djela postavljam si pitanje jeli bolje biti glup i bogat ili pametan i siromašan!?
5 Lektire za školu: Prijan Lovro August Šenoa Prijan Lovro Bilješka o piscu: August Šenoa roden je u Zagrebu 14. IX. 1838. Osnovnu je školu polazio u Zagrebu, gimnaziju u Pe...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi