Lyrics has been copied to clipboard!
August Šenoa
Prijan Lovro
Bilješke o piscu:
August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik 19. stoljeca. Roden je u Zagrebu 1838. godine, u malogradanskoj obitelji madarskoga, njemackoga i ceškog podrijetla. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zagrebu, Pecuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je studirao u Pragu i Becu, jedno vrijeme uz potporu biskupa Strossmayera. Književni rad zapocinje feljtonima u novinama i casopisima (“Zagrebulje”). Istupa kao književni kriticar i teoreticar donoseci u hrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom uzdizanju naroda. Uz književni rad, Šenoa je svakako i medu najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetnicki direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih casopisa, i od svega najvažnije: pjesnik, pripovjedac i romanopisac. Vec kao gimnazijalac Šenoa piše stihove na njemackom i hrvatskom jeziku. Šenoine su pjesme, zahvaljujuci sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima širokog kruga citateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice (“Smrt Petra Svacica”, “Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) - lirsko-epske pjesnicke tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih politickih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapažanjem ulazi u seoski, malogradanski i gradski život promatrajuci sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajuci svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.
Likovi:
Lovro, August, kanonik, otac, majka, sestra, svak, Malvina, Andelija, Minka sa obitelji....
Sadržaj:
August Šeona boravio je na seoskom imanju svog prijatelj, gdje se upoznao s mladom udovicom s kojom se upušta u razgovor o književnosti: mlada udovica mu govori da rado cita no pretežito na njemackom i francuskom jeziku jer je hrvatska literatura monotona. No August joj isprica pricu o svom prijatelju iz studentskih dana - prijanu Lovri. Lovro je roden u mnogobrojnoj siromašnoj obitelji, ali se vec rano istaknuo svojom inteligencijom i puno obecavao, Siromašnom je djecaku vrhunac životnog uspjeha, bez obzira na želje i darovitost, bilo svecenstvo. Duhovnost i ucenost crne halje respektirali su Lovrini roditelji, gledajuci u njoj prije svega mogucnost da njihovo dijete proživi život manje tegoban od njih. Lovro je ucio dobro, ali je njegova nemirna priroda teško podnosila stroge zakone svecenickog liceja. Lovro se osjecao zarobljen i sputavan, ali to je nestalo kad je susreo Malvinu. Na Lovrinu ljubav odgovorila je blagim prijekorom iako ga je voljela, ali to nije mogla priznati jer je on bio svecenik. Ocaj koji je Lovro proživio dovodi ga do spoznaje da je bolje da bude dobar svjetovnjak, negoli loš svecenik. Tako se Lovro vraca kuci, razocaravši svoje roditelje: otac ga tjera da se zaposli kao privatni ucitelj grofova sina. Posao mu nalazi kanonik. Lovro se dobro slagao s grofom i intenzivno ucio. Na jednoj zabavi susrece Malvinu, sada udatu, te mu ona priznaje ljubav, no on ju odbija. Nakon završetka s poucavanjem mladog grofa Lovro je želio nastaviti svoje školovanje, no nije dobio stipendiju te slomljen brojnim porazima, oboli. Lovrin je otac slomljen sinovljevom boli odlucio založiti sve što su imali da bi platio sinu školovanje. Tako se Lovro nalazi na studiju jezikoslovlja. Rado je ucio jer je gorio od želje za znanjem. U to vrijeme je u stanu sa Šenoom i Žigecom i kad mu se konacno život sredio otac mu zapada u dugove. Jedino rješenje za Lovru je ženidba bogatom djevojkom. Tako upoznaje Minku, stariju djevojku cija je sumnjiva ljepota i još sumnjivija materijalna situacija samo za trenutak zaslijepila Lovru. Na nagovor Šenoe u razgovoru s buducim tastom doznaje da ona nema novca. Tada prekida zaruke. Ipak, u jednom casu se cinilo da se i Lovri osmjehnula sreca - na studij je došao neuki svecenik iz Dalmacije koji doznavši za Lovrine probleme isprica pricu o lijepoj i bogatoj nasljednici koja nema nikoga. Zajedno otputuju na more, gdje je Lovro i upoznao Andeliju o kojoj mu je svecenik govorio. Lovro je konacno upoznao ženu svog života i zaljubio se u nju, kao i ona u njega. Njezin stric doznaje da je Lovro siromah te da se želi oženiti Andelijom zbog njezinog novca te zabranjuje vjencanje. Lovro je istinski volio Andeliju, no znao je da u to nikoga više ne može uvjeriti. Dolazi kod Andelije govoreci joj da ne može više tako, te si oduzima život prerezavši si grkljan britvom., Tako se daroviti seoski mladic pretvara u ocajnog, ogorcenjem otrovanom covjeka.
Karakterizacija likova:
Lovro:
Tragicna sudbina intelektualca seoskog podrijetla, ciji teški životni uspon svršavatragedijom umjesto zasluženim trijumfom, cesto se javlja u našoj književnosti. On je prvi književni lik hrvatske književnosti koji je seljackog podrijetla, a pokušava postati intelektualcem, za njegov udes kriva je okolina u kojoj se krece i koja ga ne prihvaca.
Prijan Lovro
Bilješke o piscu:
August Šeona najsvestraniji i najplodniji je hrvatski književnik 19. stoljeca. Roden je u Zagrebu 1838. godine, u malogradanskoj obitelji madarskoga, njemackoga i ceškog podrijetla. Osnovno i srednje obrazovanje stekao je u Zagrebu, Pecuhu, pa opet u Zagrebu. Pravo je studirao u Pragu i Becu, jedno vrijeme uz potporu biskupa Strossmayera. Književni rad zapocinje feljtonima u novinama i casopisima (“Zagrebulje”). Istupa kao književni kriticar i teoreticar donoseci u hrvatsku književnost nove ideje o ulozi književnosti u kulturnom uzdizanju naroda. Uz književni rad, Šenoa je svakako i medu najobrazovanijim ljudima svoga vremena, poznavalac mnogih europskih i slavenskih jezika, prevodilac, kulturni i javni radnik, dramaturg i umjetnicki direktor HNK-a, gradski senator i urednik mnogih casopisa, i od svega najvažnije: pjesnik, pripovjedac i romanopisac. Vec kao gimnazijalac Šenoa piše stihove na njemackom i hrvatskom jeziku. Šenoine su pjesme, zahvaljujuci sugestivnosti i tematskoj i idejnoj primjerenosti zahtjevima širokog kruga citateljstva i povijesnom trenutku, bile vrlo popularne. To se osobito odnosi na povjestice (“Smrt Petra Svacica”, “Propast Venecije”, “Prokleta klijet”, i dr.) - lirsko-epske pjesnicke tvorevine nastale na motivima starih legendi, narodnih predaja i aktualnih politickih prilika s izrazito nacionalno-rodoljubnom idejom i osloncem na tradicionalnu poeziju ilirskog pokreta. Vrhunac je Šenoina stvaralaštva u pripovijetkama i romanima. U svojim pripovijetkama i novelama Šenoa finim zapažanjem ulazi u seoski, malogradanski i gradski život promatrajuci sudbinu svojih junaka u povijesnim previranjima i postavljajuci svojim pristupom temelje hrvatskog realizma.
Likovi:
Lovro, August, kanonik, otac, majka, sestra, svak, Malvina, Andelija, Minka sa obitelji....
Sadržaj:
August Šeona boravio je na seoskom imanju svog prijatelj, gdje se upoznao s mladom udovicom s kojom se upušta u razgovor o književnosti: mlada udovica mu govori da rado cita no pretežito na njemackom i francuskom jeziku jer je hrvatska literatura monotona. No August joj isprica pricu o svom prijatelju iz studentskih dana - prijanu Lovri. Lovro je roden u mnogobrojnoj siromašnoj obitelji, ali se vec rano istaknuo svojom inteligencijom i puno obecavao, Siromašnom je djecaku vrhunac životnog uspjeha, bez obzira na želje i darovitost, bilo svecenstvo. Duhovnost i ucenost crne halje respektirali su Lovrini roditelji, gledajuci u njoj prije svega mogucnost da njihovo dijete proživi život manje tegoban od njih. Lovro je ucio dobro, ali je njegova nemirna priroda teško podnosila stroge zakone svecenickog liceja. Lovro se osjecao zarobljen i sputavan, ali to je nestalo kad je susreo Malvinu. Na Lovrinu ljubav odgovorila je blagim prijekorom iako ga je voljela, ali to nije mogla priznati jer je on bio svecenik. Ocaj koji je Lovro proživio dovodi ga do spoznaje da je bolje da bude dobar svjetovnjak, negoli loš svecenik. Tako se Lovro vraca kuci, razocaravši svoje roditelje: otac ga tjera da se zaposli kao privatni ucitelj grofova sina. Posao mu nalazi kanonik. Lovro se dobro slagao s grofom i intenzivno ucio. Na jednoj zabavi susrece Malvinu, sada udatu, te mu ona priznaje ljubav, no on ju odbija. Nakon završetka s poucavanjem mladog grofa Lovro je želio nastaviti svoje školovanje, no nije dobio stipendiju te slomljen brojnim porazima, oboli. Lovrin je otac slomljen sinovljevom boli odlucio založiti sve što su imali da bi platio sinu školovanje. Tako se Lovro nalazi na studiju jezikoslovlja. Rado je ucio jer je gorio od želje za znanjem. U to vrijeme je u stanu sa Šenoom i Žigecom i kad mu se konacno život sredio otac mu zapada u dugove. Jedino rješenje za Lovru je ženidba bogatom djevojkom. Tako upoznaje Minku, stariju djevojku cija je sumnjiva ljepota i još sumnjivija materijalna situacija samo za trenutak zaslijepila Lovru. Na nagovor Šenoe u razgovoru s buducim tastom doznaje da ona nema novca. Tada prekida zaruke. Ipak, u jednom casu se cinilo da se i Lovri osmjehnula sreca - na studij je došao neuki svecenik iz Dalmacije koji doznavši za Lovrine probleme isprica pricu o lijepoj i bogatoj nasljednici koja nema nikoga. Zajedno otputuju na more, gdje je Lovro i upoznao Andeliju o kojoj mu je svecenik govorio. Lovro je konacno upoznao ženu svog života i zaljubio se u nju, kao i ona u njega. Njezin stric doznaje da je Lovro siromah te da se želi oženiti Andelijom zbog njezinog novca te zabranjuje vjencanje. Lovro je istinski volio Andeliju, no znao je da u to nikoga više ne može uvjeriti. Dolazi kod Andelije govoreci joj da ne može više tako, te si oduzima život prerezavši si grkljan britvom., Tako se daroviti seoski mladic pretvara u ocajnog, ogorcenjem otrovanom covjeka.
Karakterizacija likova:
Lovro:
Tragicna sudbina intelektualca seoskog podrijetla, ciji teški životni uspon svršavatragedijom umjesto zasluženim trijumfom, cesto se javlja u našoj književnosti. On je prvi književni lik hrvatske književnosti koji je seljackog podrijetla, a pokušava postati intelektualcem, za njegov udes kriva je okolina u kojoj se krece i koja ga ne prihvaca.