+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja

Ivo Brešan

Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja


Bilješka o piscu:
Roden je u Vodicama. Gimnaziju je polazio u Šibeniku, a u Zagrebu je studirao jugoslavenske jezike i književnosti. Diplomiravši 1960. postaje profesor na šibenskoj gimnaziji. Od 1983. umjetnicki je voditelj Centra za kulturu i Festivala djeteta u Šibeniku.
Prvi dramski tekst Cetiri podzemne rijeke objavljen mu je 1970. u splitskom casopisu Vidik. Iduce godine na daskama zagrebackog Teatra ITD, nakon petogodišnjeg uzaludnog nastojanja da mu neko od kazališta izvede tekst, prikazana je groteskna tragedija Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja u režiji Božidara Violica. Nakon premijere izvedena je u gotovo svim kazalištima u zemlji, a prevedena je i izvodena u Poljskoj, Austriji, Njemackoj, SSSR-u, Bugarskoj i Švedskoj.
»Glasovito Shakespeareovo djelo, koje neuki seljaci u zaostalom djelu Dalmatinske zagore uvježbavaju po frontovskom zadatku, uzeo je kao tematski predložak i mjeru zbivanja, dok je samo uvježbavanje dramaturški zamislio i postavio kao kazalište u kazalištu. Tecajem radnje, medutim, od odluke seoskih rukovodilaca da se Shakespeareova tragedija mora prilagoditi shvacanjima sela i aktualnim, poslijeratnim društveno-politickim prilikama, Brešan ostvaruje i grotesknu parafrazu Hamleta, koja je odredena, kao i njegovo djelo u cjelini, jezicnim idiomom Dalmatinske zagore, parodijskom identifikacijom kraljevskog makrosvijeta Shakespearea i seljackog mikrosvijeta Donje Mrduše, te ironicko-satirickom osudom dogmatske vlasti i primitivizma«. (B. Hecimovic)
Osim Predstave Hamleta u selu Mrduša Donja, Brešan je objavio sljedece drame: Necastivi na Filozofskom fakultetu (1975. ), Smrt predsjednika kucnog savjeta (1978. ), Svecana vecera u pogrebnom poduzecu (1979. ), Videnje Isusa Krista u kasarni VP2507 (napisama 1973. , objavljena 1988. ), Arheološka iskapanja kod sela Dilj (1981. ), Anera (1983. ), Hidrocentrala u Suhom dolu (1985. ).
S redateljem Krstom Papicem napisao je scenarije za filmove Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja (1972. ), Izbavitelj (1976. ) i Tajna Nikole Tesle (1985. ) a 1990. tiskan je prvi Brešanov roman Ptice nebeske.

O djelu:

Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja dramski je prvijenac Ive brešana. Po sudu mnogih kriticara Brešanova drama ide u red najboljih dramskih tekstova u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Brešan ju je napisao 1965. godine, a na scenu je, nakon mnogih odbijanja postavljen 1971. godine u zagrebackom Teatru ITD, u režiji Božidara Violica. Ta »groteskna tragedija«, kako je odreduje sam autor, travestija je znamenite Shakespeareove tragedije Hamlet. Služeci se poznatim dramskim predloškom, Brešan je stvorio originalno djelo koje svjedoci o primitivizmu, gluposti i pokvarenosti jednog sustava i vremena. Djelo je komponirano u dva dijela i pet slika, a radnja, koja se zbiva pedesetih godina ovog stoljeca, smještena je u Dalmatinsku zagoru, u izmišljeno selo Mrdušu Donju.

Fabula:

U zapuštenoj prostoriji Narodnog fronta u Donjoj Mrduši okupljeni seljaci nestrplivo išcekuju pocetak sastanka Mjesnog aktiva sela koji je sazvao drug Mile Puljiz, zvani Puljo, predsjednik Mjesnog aktiva Narodnog fronta. Seljaci ostaju zabezeknuti kada ih drug Puljo obavijesti da je na dnevnom redu kulturno-prosvjetna aktivnost u selu, odnosno kada ih drug Macak, predsjednik Upravnog odbora Zadruge, stane uvjeravati kako bi trebali i oni jednom prirediti neku predstavu, i to ne bilo kakvu vec »predstavu u kojoj ce izaci na vidilo, stavimo kazti, naša socijalisticka stvarnost, ono šta je, metnimo li, pozitivno i ono što je negativno. Pa kad naš radni covik vidi taku predstavu on može doci onom svom predpostavljenom drugu i reci mu: Tako i tako, druže, ovo ti valja, a ovo ti jope ne valja. « Seljaci žucno prosvjeduju, jer smatraju da njima nisu potrebne nikakve predstave i da za takve gluposti nemaju vremena. Prepirku ce prekinuti svojim autoritetom vrhovni seoski mocnik Mate Bukarica, zvani Bukara, upravitelj Zadruge i sekretar Mjesnog aktiva Partije. Njegova rijec je svetinja: predstava se mora spremiti a izbor, na prijedlog druga Šimurine, pada na Shakespeareova Hamleta. Šimurina je prije dvije godine , boraveci u zagrebu gdje je poslan da proda vino, gledao u teatru Amleta i ta ga se predstava vrlo dojmila. Slikovito, ali vrlo pojednostavljeno Šimurina ce nazocnima prepricati sadržaj. »N ajprije je bija jedan kralj. Dobar kralj, napredan, socijalisticki orijentiran. Dušu bi da za radni narod i sirotinju. I taj je kralj, drugovi, ima brata koji je bija niko i ništa, neprijatelj naroda, ljuta reakcija. Pa kad je un jedanput spava u polju, dode ovi njegov brat i ne budi lin, ulije mu ništo u uvo, razridi mu moždane i na mistu ga usmrti. . . « U trenutku dok Šimurina prica kako je Hamlet došao do kralja da se s njim obracuna, na vratima se pojavljuje seoski momak Joco Škokic. Pun bijesa optužuje Bukaru da je naredio da se njegov otac, iako nevin, uhiti zbog krade deset milijuna iz zadružne blagajne. Pri odlasku se zaklinje da ce pronaci pravog krivca i da ce se s njim obracunati. Mile Puljiz prekida sastanak naloživši ucitelju Škunci da se pobrine oko predstave i izabere glumce. Druga slika prvog dijela zapocinje susretom Joce i njegove zarucnice Ande, Puljine kceri. Anda ga moli da njoj za ljubav prihvati ulogu Hamleta koju mu je ucitelj namijenio, jer ce se tako, buduci da ce ona glumiti Ofeliju, moci cešce vidati. Joco, uzbuden zbog oceva uhicenja, nevoljko pristaje. Glavne uloge su podijeljene: Bukara je kralj Klaudije, seoska krcmarica Majkaca kraljica Gertruda, Puljo Polonije, Macak dobiva ulogu Laerta a komentator i tumac predstave na vlastitu inicijativu postaje Šimurina. No, vec na prvoj probi javljaju se problemi. Shakespeareov tekst pokazuje se preteškim za nadobudne glumce. Bukara nikako da pravilno cita tekst, ali je još veci problem što »taj Amlet širi niku reakcionarnu propagandu«, pa bi, po Bukarinom mišljenju, trebalo tragediju izmijeniti jer »Amlet triba da bude predstavnik radnika i seljaka«. Pod prijetnjom da ce izgubiti posao i biti protjeran iz sela, ucitelj pristaje da popravi tekst. Radnja u trecoj slici odigrava se nekoliko dana kasnije. Uoci probe razgovaraju Bukara i Puljo. Bukara, uznemiren i zabrinut zbog Jocina ponašanja, odnosno prestrašen nece li se otkriti da je zadružni novac on uzeo, predlaže Pulji da uz pomoc Ande otkriju što Joco smjera. Puljo pristane, a pod ocevim prijetnjama i Anda. Pocinje proba, ucitelj je napravio svoj dio posla – preradio je Shakespeareov tekst prilagodivši ga socijalistickom covjeku. Poslije probe Bukara i Puljo provode svoj plan. Skrivaju se u zamracenoj prostoriji, ubrzo se pojavljuju Joco i Anda. Joco joj cita ocevo pismo u kojem on govori da je zadružni novau uzeo Bukara, a da je Macak, po njegovom naredenju, spalio knjigu rashoda pa je kontrola, našavši samo knjigu prihoda, okrivila njega. Kada ga Anda, koja ga je cijelo vrijeme uzalud pokušala sprijeciti da govori, zamoli da zaboravi na svog oca i da se okrene njoj, jer njihovo vjencanje dolazi u pitanje, Joco je grubo odgurne i odlazi.
Cetvrtom slikom pocinje drugi dio drame. Ucitelj Škunca i Joco razgledavaju kostime što su stigli iz Gradskog kazališta. Vec ionako rastrojen i demoraliziran, Joco ostaje zaprepašten kad mu ucitelj otkrije da ga je njegova Omelija špijunirala. U tom trenutku ulaze mrduški glumci predvodeni Bukarom i proba pocinje. Vec otprije dobrano zagrijani alkoholom, Bukara, Macak i Puljo u potpunosti se identificiraju sa svojim ulogama izrabljivaca naroda. Proba se pretvara u opijanje, žderanje i kartanje.
Za cijelo to vrijeme Joco sjedi zamišljen u kutu. Kada i njega pokušaju uvuci u pomahnitalo kolo, njegova srdžba i ocaj dostižu vrhunac: optužuje Andu da ga je špijunirala, a Bukaru polijeva ponudenom cašom vina. Istodobno ocajnicki prekapa po džepovima tražeci ocevo pismo ne bi li okupljenima dokazao da je optužujuci Bukaru bio u pravu. Otkrivši da mu je Bukara ukrao jedini dokaz i da je cijela zavjera smišljena da bi se lopovi održali, Joco nasrce na Macka. Prisutni ga seljaci pokušavaju smiriti, a Joco odlazi prijeteci da ce se za istinu boriti do kraja. U petoj slici održava se proba posljednjeg prizora. Joco-Amlet potpuno je nezainteresiran sve dok ne dolazi do njegova dvoboja s Mackom-Laertom. Dok se njih dvojica hrvaju, seljaci navijaju pjevajuci. Njihovo skandiranje i pjesmu prekida Mackovo zapomaganje. Izbezumljeni Joco pritisnuo je Macku nož pod grlo, a preplašeni Macak priznaje da je po Bukarinu naredenju spalio knjigu. Nevinost Jocina oca je dokazana, medutim, u tom trenutku pojavljuje se seljak sa viješcu da se stari Škokic u zatvoru objesio. Joco, izvan sebe, nasrce na Bukaru, ali ga u tome sprjecavaju seljaci. Njegovi pokušaji da nade nekoga tko ce stati na njegovu stranu i podržati ga ostaju uzaludni. Odbija ga i Anda, slomljeni Joco odlazi, a seljaci nastavljaju s pjesmom.
5 Lektire za školu: Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Ivo Brešan Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja Bilješka o piscu: Roden je u Vodicama. Gimnaziju je polazio u Šibeniku, a u Zagrebu je stud...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi