Lyrics has been copied to clipboard!
VJENCESLAV NOVAK:
POSLJEDNJI STIPANCIĆI
Bilješke o piscu:
Vjenceslav Novak roden je u Senju 01. 09. 1859., a umro u Zagrebu
20. 09. 1905. Osnovnu školu završio je u Senju, a nižu gimnaziju u Senju
i Gospicu. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao
ucitelj u Senju. Odlazi u Prag, gdje pohada konzervatorij.
Poslije završena konzervatorija postaje nastavnik muzike na preparandiji
u Zagrebu. U književnost ulazi 1881. pripovijetkom Maca. Od tada je
napisao sedam romana: Pavao Šegota (1888.), Posljednji Stipancici
(1899.), Pod Nehajem (1892.), Nikola Baretic (1896.), Dva svijeta
(1901.), Tito Dorcic (1906.). Objavio je tridesetak pripovijedaka.
Osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje,
recenzije i rasprave iz muzikologije i muzicke pedagogije.
Roman Posljednji Stipancici najcešce je objavljivano njegovo djelo.
Glavni likovi:
Valpurga, Ante, Lucija i Juraj.
Sporedni likovi:
Vukasovic, Colic, Martincic, major Benetti i Martin Tintor.
Sadržaj:
– I –
- U kuci su se nalazili Valpurga, njezina kcer Lucija i poslužarka Gertruda.
- Lucija je bila bolesna, pa je majka nije puštala van iz kuce.
- Lucija se mnogo ljutila na majku jer je nije puštala izaci, ali je na kraju
uvijek molila majku da joj oprosti jer je znala da ona to cini za njezino
dobro.
– II –
- Valpurga je uvijek mislila na Lucijno zdravlje, a i sama je bila bolesna.
- Lucija je zapitavala majku o svojim prednicima.
- Majka joj je govorila da tada nije bilo siromaštva.
- Govorila joj je o biskupu Colicu, koji je bio bogati covjek i svi su ga
voljeli, osim Domazetovica i Stipancica.
– III –
- U ulici gornjeg grada Senja nekada je bila kuca Ante Stipancica i
njegovog oca (Pavle).
- Ante je puno putovao, a kad se vratio doma zaljubio se u Valpurgu.
- 31. 10. pocele su posljednje pripreme u Stipancicevu vinogradu.
- Gosti su dolazili.
- U 15 h pocela je prava svecanost.
- Ante je obukao plemicku odoru i mac, a to je bilo zabranjeno.
- Nakon toga je došla Valpurga.
- Pijani Winter joj je iskazao ljubav, a Ante je odmah skocio i napao
Wintera koji je pobjegao.
- Tako je završila svecanost.
– IV –
- Jednog dana Valpurga se docepala Antinih spisa, u kojima piše da je
Ante otputovao u Trst radi posla.
- Našla je i parnicu od suda za Antu, jer nije smio nositi odijelo s macem.
– V –
- Porodicna Stipanciceva kuca nalazila se na sjeveroistocnoj strani zidina
grada.
- U njoj su stanovali Ante, Lucija, Valpurga, Juraj te Veronika.
- U kuci je uvijek vladao red.
- Ante je mario samo za Jurom, njega je školovao, ucio.
- Nakon završenog zakljucnog ispita s odlicnim Ante je Jurja poslao na
studij prava u Bec.
– VI –
- Ante je sinu uvijek slao novac, ali nakon cetvrte godine školovanja
morao je prodati brod jer nije imao više novca.
- Lucija, koja je imala 16 godina, zamolila je majku da ju pusti na ples.
- Ona joj to dopušta, a kasnije i otac.
- Na plesu se upoznala s Freidmanom, koji se zaljubljuje u nju.
– VII –
- Ocevog imetka je bilo sve manje, ali je i dalje slao novac sinu.
- Vukasovic je tražio zastupnika koji ce s njim ici u sabor.
- Tako je došao do Ante koji postaje zastupnik.
– VIII –
- Zapocela je “borba za vlast”.
- Vukasovic je svaki dan dobivao pristaše, ali ih ujedno i gubio.
- “Borili“ su se protiv Benettija.
– IX –
- Ante se posvadao sa Lucijom i znao je da je loše postupio, ali joj to nije
smio reci, pa je za sve okrivio Valpurgu.
- Jednom je Lucija slagala ocu, koji joj to nije mogo oprostiti.
- Lucija mu se išla ispricati, ali ju je on opet uvrijedio.
- Juraj je napustio školovanje, a to je pretreslo Antu.
– X –
- Ante je išao kod Cincara Marka posuditi 500 forinti, ali kad mu je Marko
reko da želi svjedoke Ante je odustao.
– XI –
- Benetti je pozvao Marka na razgovor, a on mu je rekao da je Ante htio
posuditi 500 forinti.
- Benetti je došao do Ante i razgovarali su o Vukasovicevoj politici.
- Zatim je Benetti ponudio Anti mjesto gradskog suca, ali je on odbio.
- Drugi je dan Ante poslao svoj govor Vukasovicu i zamolio ga za novac.
- Dobio je negativan odgovor, a to ga je razbjesnilo i otišao je kod
Benettija da mu dade mjesto gradskog suca.
- Uz to dobio je i novac.
– XII –
- Juraj je odlucio nastaviti školovanje.
- Došao je dan izbora zastupnika.
- Ubrzo je u dvorani postala galama a potom i tucnjava, tako da je Benetti
pozvao vojsku koja je sve rašcistila.
- Nakon toga Benetti je prebacen u Gospic, a na njegovo mjesto dolazi
Winter.
- U obitelj Stipancic stiže dobra vijest: Juraj je prošao s odlicnim
uspjehom, ali ubrzo nakon toga stiže loša: umire Ante.
– XIII –
- Juraj se vratio kuci, ali sa svojim prijateljem Alfredom Rucicom kojeg je
Lucija odmah zavoljela.
- Juraj piše pismo Mukiju u kojem mu govori da ce mu brzo vratiti novac.
- Nakon toga poslao mu je novac.
– XIV –
- Juraj i Alfred otputovali su nazad u Zagreb, a Lucija je neprestano
plakala.
- Ona i njezina majka su morale prodati kucu i useliti se u jednu sasvim
malu.
- Lucija je neprestano pisala Alfredu, ali joj on nije odgovarao, pa se ona
razboljela.
- Majka je sve pokušavala da bi pomogla kceri, pisala je Jurju, ali je on
promijenio prezime.
- Valpurga je nagovorila Martina Tintora da piše pisma umjesto Alfreda.
– XV –
- Lucija je sve to saznala.
- Napisala je još jedno pismo ali ga je dala u sigurne ruke.
- Dobila je povratno pismo od Alfreda koji joj piše da je stupio u brak.
- Lucijin život je bio pri kraju, umire.
– XVI –
- U Senju su nestali svi plemici.
- Na Veliki petak sve su sirote išle prositi, a medu njima je bila i Valpurga
koja je u bijedi preminula.
Analiza likova:
Valpruga
Bila je žena senjskog patricija Ante Stipancica. Bila je plemenita,
po ponašanju sasvim suprotna od njezina muža, pogotovo u odnosu
prema djeci koju je voljela. Bila je starija, sitna žena. Imala je 46 godina.
Valpruga je imala tamne oci, s nježnim i brižnim pogledom. Valpruga je
1806. godine rodila prvo dijete – Jurja, a 1815. godine rodila je Luciju.
Nježna je i sitna žena s lijepim krasnim ocima i sramežljivim smiješkom.
Lucija
Lucija je bila Valprugina i Antina kcer. Rodila se 1815. godine.
Imala je nesretno djetinstvo jer Ante nije uopce mario za njom.
Ona je do šeste godine uvijek jela u kuhinji odvojeno od obitelji.
U životu je takoder bila nesretna jer se zaljubila u krivog covjeka i zato se
razbolila, a kasnije je zbog toga i umrla. Po izgledu bila je lijepa djevojka,
imala je 22 godine, naoko mnogo mlada. Njezina bijela, fina koža i
ozbiljne tamnosmede oci podsjecale su na petnaestogodišnju curu.
Pod jasnim zacrtanim obrvama i bujnom tamnom kosom nalazi se nježno
lice s dugackim, fino sadjelanim nosom i jasnocrvenim usnicama starinske
portrete mladih aristokratkinja, a ne zaostaje joj za takvim portretom ni
ostali dio tijela.
Ante Stipancic:
Zgodan covjek, vrlo sebican i hladan, strog otac, obrazovan.
Ante Stipancic bio je ugledan gradanin i patricij iz stare porodice koja je u
gradskim javnim poslovima još u pocetku 18. stoljeca slavno sudjelovala.
Ante je bio posljednji potomak svoga plemena, a oženio se tek u svojoj
46-oj godini sa Valburgom, iz porodice starih plemica i senjskih patricija
Domazetovica. Ante je bio jedinac bogata oca cija su dva velika i jedan
mali brod odlazili u sve zanimljive luke. Otac mu je bio Pavlo Stipancic,
a majka se zvala Kata. Kad se vjencao imao je glatko obrijano oširoko lice
s mirnim ocima, povelikim ravnim nosom i dugackim, no pravilnim ustima
što je odavalo samosvjesnu glavu koja je, viseci nad visokim i lijepo
izraslim rijelom iz dvaju šiljeva rubace, odavala aristokrata koji naoko ne
mari za sav jal i zlobu.
Juraj:
Juraj se rodio 1806. godine. Imao je sretnije djetinstvo od sestre Lucije.
Njega je otac smatrao svojim nasljednikom. On je u petoj godini znao
citati i pisati, a u šestoj se vec razumio u citanje geografskih karata,
znao je sve europske države i njihove glavne gradove, njihov broj
stanovnika, znao je imena rijeka, gora i sl. U osmoj godini uz oca
školskim predmetima poducavao ga je i pater Bonoventura.
Sa šesnaest godina završio je zakljucni ispit s odlicnim ucinkom,
a dva mjeseca kasnije išao je u Bec studirati pravo. U Becu je bio deset
godina, a kad se vratio kuci bio je to covjek crvena nabuhla lica,
suznih i izgubljenih ociju pod naocalama, cupave brade i brka.
Njegova okrugla glava izrasla je gotovo samo iz širokih pleca.
Vukasovic:
Covjek od 45 godina, impozantne vanjštine, visok, neodgojen.
Na njegovom licu titrao je gospodski smiješak, dostojanstveni.
On se protivio postojecoj vladi i htio je da se Senj prikaci gradanskoj
Hrvatskoj. Dobivao je sve više pristaša i na kraju je pobjedio.
Benetti:
Major Benetti bio je rodom Tršcanin, covjek od 45 godina, mrka i košcasta
lica, crnih i pronicavih ociju. Od svojih nakana nije odstupao ni pod kojim
uvjetom, u tome je bio i silnik, sudio je baš kao da sijece sabljom.
Znao je da može biti takav jer mu je to dopustio položaj u vlasti.
Grad ga se bojao, mnogi su bili uvjereni da bi on mogao i posjeci covjeka
koji bi se usudio suprostaviti mu se. Bio je neženja, veseljak, i rado se
kartao, ali je malo pio. Baratanje s gradanima olakšavali su mu i dušnici,
medu kojima je glavni bio Fabijan Martincic.
Fabijan Martincic:
Bio je propalica, zanemaren covjek koji ne pita gdje ce dobiti groš i zaliti
grlo. Išao je uvijek brzo i svojim mesnatim rumenim i plavim nosom
zavirio je u svaki kut grada; žmirkajuci neprestano svojim vodenim ocima,
govorio bi nasilno.
Martin Tintor:
Bio je mladic neugledan, visok, nespretnih kretanja, od same nevolje
gospodski odjeven, široka lica, velika nosa i usta. Sve što je još na tom
mladicu bilo pristojnog jest duboko klanjanje i strahopoštovanje onome
koji mu je pri dolasku i odlasku poljubio ruku. On je bio uz Vukasovica,
napustio je sajmište i išao je od kavane do kavane citati borbe medu
Senjanima i Mlecanima.
Dojam o djelu:
Roman Posljednji Stipancici mi se posebno dopao zbog puno likova i puno
dogadaja. Najviše mi se dopala Valpurga jer je ona brinula i o Juri i o
Luciji, a voljela je i Antu. Ona je više brinula o Luciji kad je bila bolesna
nego o sebi. Manje mi se dopao Ante Stipancic, jer je mario samo za Juru.
Najmanje mi se dopao Juraj jer je iznevjerio oca. Ante je u njega ulagao
sve napore, a on je promijenio ime i prezime i nije htio pomoci ni Valpurgi,
ni Luciji, vec ih je iskorištavao. On je znao da se Lucija zaljubila u Alfreda,
znao je da ce Lucija trpjeti i nije joj pomogao, kao da joj nije brat.
POSLJEDNJI STIPANCIĆI
Bilješke o piscu:
Vjenceslav Novak roden je u Senju 01. 09. 1859., a umro u Zagrebu
20. 09. 1905. Osnovnu školu završio je u Senju, a nižu gimnaziju u Senju
i Gospicu. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao
ucitelj u Senju. Odlazi u Prag, gdje pohada konzervatorij.
Poslije završena konzervatorija postaje nastavnik muzike na preparandiji
u Zagrebu. U književnost ulazi 1881. pripovijetkom Maca. Od tada je
napisao sedam romana: Pavao Šegota (1888.), Posljednji Stipancici
(1899.), Pod Nehajem (1892.), Nikola Baretic (1896.), Dva svijeta
(1901.), Tito Dorcic (1906.). Objavio je tridesetak pripovijedaka.
Osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje,
recenzije i rasprave iz muzikologije i muzicke pedagogije.
Roman Posljednji Stipancici najcešce je objavljivano njegovo djelo.
Glavni likovi:
Valpurga, Ante, Lucija i Juraj.
Sporedni likovi:
Vukasovic, Colic, Martincic, major Benetti i Martin Tintor.
Sadržaj:
– I –
- U kuci su se nalazili Valpurga, njezina kcer Lucija i poslužarka Gertruda.
- Lucija je bila bolesna, pa je majka nije puštala van iz kuce.
- Lucija se mnogo ljutila na majku jer je nije puštala izaci, ali je na kraju
uvijek molila majku da joj oprosti jer je znala da ona to cini za njezino
dobro.
– II –
- Valpurga je uvijek mislila na Lucijno zdravlje, a i sama je bila bolesna.
- Lucija je zapitavala majku o svojim prednicima.
- Majka joj je govorila da tada nije bilo siromaštva.
- Govorila joj je o biskupu Colicu, koji je bio bogati covjek i svi su ga
voljeli, osim Domazetovica i Stipancica.
– III –
- U ulici gornjeg grada Senja nekada je bila kuca Ante Stipancica i
njegovog oca (Pavle).
- Ante je puno putovao, a kad se vratio doma zaljubio se u Valpurgu.
- 31. 10. pocele su posljednje pripreme u Stipancicevu vinogradu.
- Gosti su dolazili.
- U 15 h pocela je prava svecanost.
- Ante je obukao plemicku odoru i mac, a to je bilo zabranjeno.
- Nakon toga je došla Valpurga.
- Pijani Winter joj je iskazao ljubav, a Ante je odmah skocio i napao
Wintera koji je pobjegao.
- Tako je završila svecanost.
– IV –
- Jednog dana Valpurga se docepala Antinih spisa, u kojima piše da je
Ante otputovao u Trst radi posla.
- Našla je i parnicu od suda za Antu, jer nije smio nositi odijelo s macem.
– V –
- Porodicna Stipanciceva kuca nalazila se na sjeveroistocnoj strani zidina
grada.
- U njoj su stanovali Ante, Lucija, Valpurga, Juraj te Veronika.
- U kuci je uvijek vladao red.
- Ante je mario samo za Jurom, njega je školovao, ucio.
- Nakon završenog zakljucnog ispita s odlicnim Ante je Jurja poslao na
studij prava u Bec.
– VI –
- Ante je sinu uvijek slao novac, ali nakon cetvrte godine školovanja
morao je prodati brod jer nije imao više novca.
- Lucija, koja je imala 16 godina, zamolila je majku da ju pusti na ples.
- Ona joj to dopušta, a kasnije i otac.
- Na plesu se upoznala s Freidmanom, koji se zaljubljuje u nju.
– VII –
- Ocevog imetka je bilo sve manje, ali je i dalje slao novac sinu.
- Vukasovic je tražio zastupnika koji ce s njim ici u sabor.
- Tako je došao do Ante koji postaje zastupnik.
– VIII –
- Zapocela je “borba za vlast”.
- Vukasovic je svaki dan dobivao pristaše, ali ih ujedno i gubio.
- “Borili“ su se protiv Benettija.
– IX –
- Ante se posvadao sa Lucijom i znao je da je loše postupio, ali joj to nije
smio reci, pa je za sve okrivio Valpurgu.
- Jednom je Lucija slagala ocu, koji joj to nije mogo oprostiti.
- Lucija mu se išla ispricati, ali ju je on opet uvrijedio.
- Juraj je napustio školovanje, a to je pretreslo Antu.
– X –
- Ante je išao kod Cincara Marka posuditi 500 forinti, ali kad mu je Marko
reko da želi svjedoke Ante je odustao.
– XI –
- Benetti je pozvao Marka na razgovor, a on mu je rekao da je Ante htio
posuditi 500 forinti.
- Benetti je došao do Ante i razgovarali su o Vukasovicevoj politici.
- Zatim je Benetti ponudio Anti mjesto gradskog suca, ali je on odbio.
- Drugi je dan Ante poslao svoj govor Vukasovicu i zamolio ga za novac.
- Dobio je negativan odgovor, a to ga je razbjesnilo i otišao je kod
Benettija da mu dade mjesto gradskog suca.
- Uz to dobio je i novac.
– XII –
- Juraj je odlucio nastaviti školovanje.
- Došao je dan izbora zastupnika.
- Ubrzo je u dvorani postala galama a potom i tucnjava, tako da je Benetti
pozvao vojsku koja je sve rašcistila.
- Nakon toga Benetti je prebacen u Gospic, a na njegovo mjesto dolazi
Winter.
- U obitelj Stipancic stiže dobra vijest: Juraj je prošao s odlicnim
uspjehom, ali ubrzo nakon toga stiže loša: umire Ante.
– XIII –
- Juraj se vratio kuci, ali sa svojim prijateljem Alfredom Rucicom kojeg je
Lucija odmah zavoljela.
- Juraj piše pismo Mukiju u kojem mu govori da ce mu brzo vratiti novac.
- Nakon toga poslao mu je novac.
– XIV –
- Juraj i Alfred otputovali su nazad u Zagreb, a Lucija je neprestano
plakala.
- Ona i njezina majka su morale prodati kucu i useliti se u jednu sasvim
malu.
- Lucija je neprestano pisala Alfredu, ali joj on nije odgovarao, pa se ona
razboljela.
- Majka je sve pokušavala da bi pomogla kceri, pisala je Jurju, ali je on
promijenio prezime.
- Valpurga je nagovorila Martina Tintora da piše pisma umjesto Alfreda.
– XV –
- Lucija je sve to saznala.
- Napisala je još jedno pismo ali ga je dala u sigurne ruke.
- Dobila je povratno pismo od Alfreda koji joj piše da je stupio u brak.
- Lucijin život je bio pri kraju, umire.
– XVI –
- U Senju su nestali svi plemici.
- Na Veliki petak sve su sirote išle prositi, a medu njima je bila i Valpurga
koja je u bijedi preminula.
Analiza likova:
Valpruga
Bila je žena senjskog patricija Ante Stipancica. Bila je plemenita,
po ponašanju sasvim suprotna od njezina muža, pogotovo u odnosu
prema djeci koju je voljela. Bila je starija, sitna žena. Imala je 46 godina.
Valpruga je imala tamne oci, s nježnim i brižnim pogledom. Valpruga je
1806. godine rodila prvo dijete – Jurja, a 1815. godine rodila je Luciju.
Nježna je i sitna žena s lijepim krasnim ocima i sramežljivim smiješkom.
Lucija
Lucija je bila Valprugina i Antina kcer. Rodila se 1815. godine.
Imala je nesretno djetinstvo jer Ante nije uopce mario za njom.
Ona je do šeste godine uvijek jela u kuhinji odvojeno od obitelji.
U životu je takoder bila nesretna jer se zaljubila u krivog covjeka i zato se
razbolila, a kasnije je zbog toga i umrla. Po izgledu bila je lijepa djevojka,
imala je 22 godine, naoko mnogo mlada. Njezina bijela, fina koža i
ozbiljne tamnosmede oci podsjecale su na petnaestogodišnju curu.
Pod jasnim zacrtanim obrvama i bujnom tamnom kosom nalazi se nježno
lice s dugackim, fino sadjelanim nosom i jasnocrvenim usnicama starinske
portrete mladih aristokratkinja, a ne zaostaje joj za takvim portretom ni
ostali dio tijela.
Ante Stipancic:
Zgodan covjek, vrlo sebican i hladan, strog otac, obrazovan.
Ante Stipancic bio je ugledan gradanin i patricij iz stare porodice koja je u
gradskim javnim poslovima još u pocetku 18. stoljeca slavno sudjelovala.
Ante je bio posljednji potomak svoga plemena, a oženio se tek u svojoj
46-oj godini sa Valburgom, iz porodice starih plemica i senjskih patricija
Domazetovica. Ante je bio jedinac bogata oca cija su dva velika i jedan
mali brod odlazili u sve zanimljive luke. Otac mu je bio Pavlo Stipancic,
a majka se zvala Kata. Kad se vjencao imao je glatko obrijano oširoko lice
s mirnim ocima, povelikim ravnim nosom i dugackim, no pravilnim ustima
što je odavalo samosvjesnu glavu koja je, viseci nad visokim i lijepo
izraslim rijelom iz dvaju šiljeva rubace, odavala aristokrata koji naoko ne
mari za sav jal i zlobu.
Juraj:
Juraj se rodio 1806. godine. Imao je sretnije djetinstvo od sestre Lucije.
Njega je otac smatrao svojim nasljednikom. On je u petoj godini znao
citati i pisati, a u šestoj se vec razumio u citanje geografskih karata,
znao je sve europske države i njihove glavne gradove, njihov broj
stanovnika, znao je imena rijeka, gora i sl. U osmoj godini uz oca
školskim predmetima poducavao ga je i pater Bonoventura.
Sa šesnaest godina završio je zakljucni ispit s odlicnim ucinkom,
a dva mjeseca kasnije išao je u Bec studirati pravo. U Becu je bio deset
godina, a kad se vratio kuci bio je to covjek crvena nabuhla lica,
suznih i izgubljenih ociju pod naocalama, cupave brade i brka.
Njegova okrugla glava izrasla je gotovo samo iz širokih pleca.
Vukasovic:
Covjek od 45 godina, impozantne vanjštine, visok, neodgojen.
Na njegovom licu titrao je gospodski smiješak, dostojanstveni.
On se protivio postojecoj vladi i htio je da se Senj prikaci gradanskoj
Hrvatskoj. Dobivao je sve više pristaša i na kraju je pobjedio.
Benetti:
Major Benetti bio je rodom Tršcanin, covjek od 45 godina, mrka i košcasta
lica, crnih i pronicavih ociju. Od svojih nakana nije odstupao ni pod kojim
uvjetom, u tome je bio i silnik, sudio je baš kao da sijece sabljom.
Znao je da može biti takav jer mu je to dopustio položaj u vlasti.
Grad ga se bojao, mnogi su bili uvjereni da bi on mogao i posjeci covjeka
koji bi se usudio suprostaviti mu se. Bio je neženja, veseljak, i rado se
kartao, ali je malo pio. Baratanje s gradanima olakšavali su mu i dušnici,
medu kojima je glavni bio Fabijan Martincic.
Fabijan Martincic:
Bio je propalica, zanemaren covjek koji ne pita gdje ce dobiti groš i zaliti
grlo. Išao je uvijek brzo i svojim mesnatim rumenim i plavim nosom
zavirio je u svaki kut grada; žmirkajuci neprestano svojim vodenim ocima,
govorio bi nasilno.
Martin Tintor:
Bio je mladic neugledan, visok, nespretnih kretanja, od same nevolje
gospodski odjeven, široka lica, velika nosa i usta. Sve što je još na tom
mladicu bilo pristojnog jest duboko klanjanje i strahopoštovanje onome
koji mu je pri dolasku i odlasku poljubio ruku. On je bio uz Vukasovica,
napustio je sajmište i išao je od kavane do kavane citati borbe medu
Senjanima i Mlecanima.
Dojam o djelu:
Roman Posljednji Stipancici mi se posebno dopao zbog puno likova i puno
dogadaja. Najviše mi se dopala Valpurga jer je ona brinula i o Juri i o
Luciji, a voljela je i Antu. Ona je više brinula o Luciji kad je bila bolesna
nego o sebi. Manje mi se dopao Ante Stipancic, jer je mario samo za Juru.
Najmanje mi se dopao Juraj jer je iznevjerio oca. Ante je u njega ulagao
sve napore, a on je promijenio ime i prezime i nije htio pomoci ni Valpurgi,
ni Luciji, vec ih je iskorištavao. On je znao da se Lucija zaljubila u Alfreda,
znao je da ce Lucija trpjeti i nije joj pomogao, kao da joj nije brat.