+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

POSLJEDNJI STIPANČIĆI

Novak - POSLJEDNJI STIPANCIĆI

ŽIVOTOPIS:
Vjenceslav Novak je pisac hrvatskoga realizma, roden 1859., a umro 1905. godine.
Bio je pripovjedac, romanopisac i glazbenik, a uredivao je glazbene listove ''Gusle'' i ''Glazba''.
Pisao je crtice, pripovijesti i romane u kojima opisuje razlicite sredine i društvene slojeve (tematski je najraznovrsniji pripovjedac hrvatskoga relizma).
Osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije i rasprave iz muzikologije i muzicke pedagogije.
Roman je ''Posljednji Stipancici'' njegovo najcešce objavljivano djelo.
Ostala djela: ''Pavao Šegota'', ''Pod nehajem'', ''Dva svijeta'', ''Maca''...

KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman

VRIJEME RADNJE: prvo desetljece 19. st.
MJESTO RADNJE: Senj

TEMA: Propadanje patricijske i patrijarhalne obitelji Stipancic
- ekonomski razlozi: ne zaraduju, samo troše naslijedenu obiteljsku imovinu
- moralni razlozi: nastoje ostvariti samo osbnu korist
- društveni razlozi: u društvu jaca gradanska klasa
- psihološki razlozi: pogrješke u odgoju

PROBLEM U DJELU:
Osim opceljudskih problema (problem odgoja, roditeljske ljubavi, osobne srece, odnosa pojedinca i društva), djelo prikazuje i prodor ilirskih ideja u Senj te odnarodivanje stanovništva (nacionalno-politicki aspekt teme) i propadanje patricija, uspon gradanstva, lihvarenje (socijalni aspekt teme).
Zato ovaj roman ima znacajke psihološkog, povijesnog i socijalnog romana.

KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
- glavni likovi:
ANTE STIPANCIĆ – lik strogog i patrijarhalnog oca koji sve svoje imanje i nade ulaže u sina, a kcerku potpuno zanemaruje. On propada i u svojim politickim nastojanjima i umire slomljen vlastitim materijalnim i poslovnim neuspjesima te sinovljevim moralnim padom.

LUCIJA STIPANCIĆ – tragican lik jer ne može ostvariti i dokazati sebe u strogoj patrijarhalnoj obitelji u kojoj je zapostavljena samo zato što je žensko dijete. Slama je i ljubav prema Alfredu (Jurjevu prijatelju) koji ju je zaveo i napustio.

VALPURGA STIPANCIĆ – umire u bijedi kao prosjakinja; u brak je stupila vrlo mlada, prihvacala je sve što je dolazilo od muža pa, iako je uvidala nepravilnosti njegovih odgojnih postupaka, nije imala snage oduprijeti mu se.

JURAJ STIPANCIĆ – nije ostvario ocekivanja svoga oca, a na ocevo je ulaganje uzvratio ravnodušnošcu, napuštanjem vlastite obitelji i odnarodivanjem.

- sporedni likovi:
ALFRED - Jurjev prijatelj. Zaveo Luciju, pa ju ostavio

GERTRUDA - Valpurgina sluškinja. Jedina veza Valpurge i Lucije s vanjskim svijetom

MARKO - poštar

VUKASOVIĆ

ĆOLIĆ

MARTINCIĆ

MAJOR BENETTI

MARTIN TINTOR

KRATAK SADRŽAJ:
Ante Stipancic bio je sin jedinac bogatih roditelja koji su imali krcmu. Kao mladic, postao je natporucnik, ali je napustio službu i živio od oceve imovine. Zagledao se u Valpurgu Domazetovic iz takoder ugledne, ali ne i tako bogate obitelji.
Valpurga je bila mnogo mlada od njega, a kad su se vjencali, bilo joj je samo 16 godina.
1806. je godine Valpurga rodila sina Jurja koji je Anti bio sve. Dugo je pripremao gozbu povodom njegova krštenja u vinogradu. Trebala je to biti gozba koju ce Senj dugo pamtiti, a zacijelo je i bila zapamcena po skandalu koji se tamo odigrao. Naime, pijani je Winter Valpurgi izjavio ljubav zbog cega je Stipancic poludio i napao ga sabljom, nakon cega se društvo razišlo. Winter je napustio Senj.
Jednom je prilikom, kada Stipancic nije bio kod kuce, Valpurga pronašla njegove spise. Citala je o njegovim željama za usponom i pronašla je spis o Jurjevom krštenju i sudskoj parnici zbog napada na Wintera. O tome joj Ante prije nije ništa rekao, ali je ona, unatoc tome što je vidjela vlastitim ocima spise, još uvijek vjerovala da je Ante savršen.
Juraj je od malih nogu provodio mnogo vremena sa svojim ocem. Majka ga nije smjela ljubiti da ne bi postao razmažen. U meduvremenu je Valpurga rodila i kcer Luciju, za koju Ante nije mario.
"... gojila se uz Valpurgu Lucija, docim je sin Juraj pripadao skroz ocu od onoga dana kad je poceo da uci citati. Lucija je bila vrlo živahna djevojcica te je poradi toga Valpurga pretrpjela mnoga ogovaranja od Stipancica koji je uopce za Luciju malo mario i samo jedno u pogledu njezinog odgoja odriješito zahtjevao: da ne smije na ulicu gdje bi došla u dodir s gradskom djecurlijom..."
Sva Antina osjecajnost, pažnja, stvari i iskustvo bilo je preneseno na Jurja. Otac je svog “veoma inteligentnog” sina poslao na školovanje u Bec, a za Luciju nije htio odvojiti ni malo novca za školovanje, iako je imala mnogo afiniteta, a da i nije imala, ucinila bi to da pokaže da i ona to može. Na Valpurgin je zahtjev da i Luciju školuju, Ante rekao da nemaju novaca za oboje, no ipak je ucila talijanski i njemacki.
"Da, majcice vi bi ste na nj digli pištolj jer ste mi mati, a jer nemam ni oca ni brata. Da vidite druge kako ih braca miluju, a one se bracom ponose."
Juraj nikako nije mogao završiti studij. Cetiri su se godine školovanja otegle u deset, a troškova je bilo sve više i više. Dio je po dio imovine Stipancic prodavao uvijek pronalazeci opravdanja za Jurjevo ponašanje.
Pustio je Luciju na jedan ples i mnogi su se mladici zanimali za nju. Ona je željela cešce izlaziti i družiti se sa svojim vršnjacima, a to joj je zabranjeno. Andrija Bukovcic, stari mornar koji je spasio Antin brod došao je u posjet Stipancicima i zamolio Antu za glas u saboru, što mu je Ante obecao, ali nije poštivao svoju rijec. Ante nije bio izabran za suca, što je žarko želio. Za suca je izabran Ćolic.
U gradu su poceli nemiri. Senj se podijelio na dvije strane: iliriste i protivike ilirizma. Vukasovic želi pripojiti Senj Hrvatskoj i u narodu probuditi nacionalnu svijest. Njegov je protivnik major Benetti koji polako gubi ljude koji su stajali na njegovoj strani. Ante je uz Vukasovica.
Sve više želi Lucijino prisustvo, no ona ne voli biti s njim i pokušava mu se osvetiti zbog nacina na koji postupa s njom. Odnos postaje gori. Lucija je slomljena, otac još više ljut, a Valpurga ih pokušava pomiriti. Juraj je potrošio sav novac, ali nije završio studij i osramotio je obitelj zaposlivši se kao konobar. Ante je emocionalno uništen i “mora” naci novac za Jurja. Posjetio je lihvara Marka i od njega ne dobiva ništa. Benetti saznaje od Martincica da Ante treba novac i nudi mu posao, koji ga jako privlaci, pokušavajuci ga tako pridobiti, ali u pocetku ne uspijeva. Stipancic je tražio novac od Vukasovica, no ovaj mu nije dao pa je prihvatio Benettijevu ponudu. Poslali su Jurju 500 forinti i on se zahvalio obecavši da ce im to nekako vratiti.
Krajem je jeseni Stipancic obolio od upale pluca. Sada je bio samo starac osuden na ležanje u krevetu i zatvoreni prostor. Primio je pismo od Jurja da je položio i posljednji ispit s odlicnim uspjehom. Uskoro je umro na Lucijinim rukama. Juraj nije bio prisutan.
Mladi se Stipancic napokon vratio kuci u sijecnju 1832. g. sa prijateljom Alfredom. S vremenom se Lucija se snažno zaljubila u Alfreda za kojeg je vjerovala da je isto tako zaljubljen u nju.
Juraj je prijetio samoubojstvom ako mu majka ne da novca. Kada je prodala kucu i dala mu novce, on i Alfred su otišli i nisu se više javljali. Luciji su još uvijek stizali Petrarkini soneti s inicijalima M.T. Ona pati za Alfredom i postaje krhka, boležljiva i slomljena. U strahu za njeno zdravlje, majka se odlucuje na prevaru i zamoli Martina Tintora, koji joj šalje sonete, da piše Luciji pisma i potpisuje se kao Alfred. To je neko vrijeme dobro utjecalo na Luciju, no uskoro ona razotkriva prijevaru i tada naglo oboli i umre. Na samrti ju je posjetio, po njenoj izricitoj želji, Tintor. Lucija je umrla ljepša nego ikad. Tintor se nakon tragicnog dogadaja zaredio.
Valpurga je umrla u bijedi i siromaštvu proseci na ulici umotana u plahtu da je ne prepoznaju.

O DJELU:
U romanu se suceljavaju dva vremena, prošlost i sadašnjost. Novak je vjerovao da se treba osvrnuti na prošlost i na temelju grešaka iz prošlosti riješiti sadašnje probleme. To jest, u odnosima prošlosti treba pronaci pouke za sadašnjost.
Takoder je Novak u ovom romanu naglasio izrazitu razliku izmedu prošlosti i sadašnjosti. Posebno je naglasio kako su Stipancici u prošlosti bili vrlo imucna, bogata i ugledna obitelj kojom su rukovodili muškarci, da bi u sadašnjosti (1834. g. i kasnije) bili jedan vrlo siromašan sloj gradanstva grada Senja zahvaljujuci Anti koji je sav imutak proigrao ulažuci u svoje ideale koji su se na kraju izjalovili. Dolazi do raslojavanja obitelji: stari Stipancic umire, Juraj se pomadariva, dok ženski dio obitelji ostaje bez ideala, napušten, s dugovima koje je Ante ostavio.

Prvi odlomak predstavlja sadašnjost. Novak je trebao osnovu, neki razlog koji bi ga ponukao da zaviri u prošlost. Taj je razlog našao u otkricu pisma, tocnije u tijeku misli Valpurge, kad je vidjela smješak na licu svoje kceri dok je otvarala dobiveno pismo. Taj tijek misli govori o grižnji savjesti Valpurge zbog podmetnutog pisma, a sve u cilju usrecivanja svoje kcerke, iako je dobro znala da to ne može dugo potrajati.
Sadašnjost predstavlja idilu jedne kucice i u protivljenju je s naslovom Posljednji Stipancici - povijest jedne patricijske obitelji. Novak je izabrao baš taj dio za sadašnjost (nultu tocku) jer nakon toga dolazi do preokreta u fabuli romana, smrti se nižu jedna za drugom i upravo tu, neposredno nakon nulte tocke dolazi do psihološkog sloma Lucije - romantickog lika, jednog od najvažnijih likova romana ciji život pratimo od pocetka pa do kraja, a zatim i do smrti. Upravo je ta Lucija posljednji živuci Stipancic. I od njenog života se polazi u trenutku njene najvece srece kad je Alfred (Tintor) zaprosi preko pisma. Tada se otvara pogled u buducnost. I, upravo tada, da bi izbjegao nepredvidivu buducnost, Novak se vraca u prošlost i prica pricu od pocetka, da bi buducnost bila onakva kakva jest, a ne kakvu je citatelj zamislio nakon procitana prva dva dijela romana (brzo ozdravljenje Lucije, njena udaja za bogataša koji ce je izvuci iz krizne situacije).
Rez u fabuli dolazi u XV. dijelu romana, kada se prošlost spaja sa sadašnjošcu, a fabula naglo završava Lucijinom smrcu nakon saznanja da je Alfred vec godinu dana sretno oženjen. Tada dolazi do zastoja fabule koja vec od 1806. godine iduci prema sadašnjosti 1834.-oj postupno sve više usporava.
5 Lektire za školu: POSLJEDNJI STIPANČIĆI Novak - POSLJEDNJI STIPANCIĆI ŽIVOTOPIS: Vjenceslav Novak je pisac hrvatskoga realizma, roden 1859., a umro 1905. godine. Bio je pripovjedac...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi