Lyrics has been copied to clipboard!
MATIJA MAŽURANIĆ
POGLED U BOSNU
BILJEŠKE O PISCU:
MATIJA MAŽURANIĆ roden je 4.veljace 1817 godine u Novom Vinodolskom. Starija braca su mu Antun i Ivan koji su takoder bili književnici. Matija je jedan obicni ucenik jedne njemacke škole u svom rodnom mjestu.Iako je u puckjo školi bio odlican ucenik školovaanje ipak nije nastavio. Za njegovo daljnje školovanje otac nije imao sredstava, te je Matija morao na kovacki zanat.
KRATAK SADRŽAJ:
Prvi dio ove knjige govori o pjesnikovu putovanju u Bosnu. Došao je do Karlovca i tada krenio prema Sisku, ali pošto ga nitko nije znao uputiti u pravom smjeru morao je prenociti kod jednog seljaka koji ga je ipak uputiio na pravi put. Nakon provedena dva dana u Sisku uputio se u Kostajnicu. Pošto preko kostajnice nije nogao stici do Bosne, morao je ici preko slavonije ,a tada je krenuo putem Zemuna ,a onda u Pancevo jer je mislio da ce tako najlakše i najbolje upoznati Dunav. Kupio je camac i sam je veslao, ali ga je nedugo od pocetka puta zahvatilo nevrijme no ipak je dretno stigao u Smesarevo. Vrlo je lijepo sve tamo opisao,a ponajbolje ljude koji tamo žive, i koji za vrijeme I koje je za vrijeme tamošnjeg boravka upoznao. Putuje zatim u Kragujevac , a iz Kragujevca ide u Užice. Do Sarajeva nije stigao bas tako lako.Morao je kako bi ga turci pustili u Bosnu dva dana sjeci drva s ostalim radnicima. Upornost mu se je ipak isplatila, pa je unatoc brojnim teškocama i problemima stigao u Bosnu.Mžuranic govori o ljepotama te zemlje, a posebno o gradu Sarajevu u kojem su turci cak propisali svoje zakone.Turski zakoni nisu bili pravedni, stoga se je cesto dešavalo da ljudi budu pogubljeni samo ako bi rekli ono što misle.Iz Sarajeva je zajedno sa turcima krenio put Tovarnika . Baš u to vrijeme je u Sarajevu je vladala glad, pa je paša morao poslati svoga izaslanika da donese nešto kruha ali ga izaslanik nije doneo.Cjelu tu zbrku sporila je jedna žena ispekavši kruh Mažuranicu. Nakon što se oporavio od bolesti zadobivenom velikom hladnocom. Na daljnji put uputili su ga turci u krivom smjeru, pa je stigao u neko selo gdje je jedva izvukao živu glavu.Zatim odlazi u Racu nakon što je obišao grad odlazi u Beograd i teško oboljeva te tamo je prisiljen ostati punih mjesec dana dok malo ne prizdravi. Nakon ozdravljenja put ga vodi preko Vukovara, Osjeka, i Bjelovara pa sve tako do Zagreba. U drugom djelu knjige opisuje obicaje u Bosni: vašar(tržnica),kuce,lude i td. Govori o turdkim zakonima protiv kršcana, O njihovoj obuci i odjeci,o raznim jelima i mnogim drugim obicajima . Na kraju govori o kuli koju su turci sagradili nakon bitke kod Kamenice,govori o mucenju kršcana koji su bili siromašni da cak ni porez nisu mogli platiti.
MIŠLJENJE O DJELU :
Djelo Matije Mažuranica “POGLED U BOSNU” je jako zanimljivo jer uvodi u obicaje i krajeve koji su meni potpuno nepoznati.Citajuci ovo djelo dobiva se dojam kao da sam putujem sa Mažuranicem i preživljavam sve ono što je i on preživio,vidim sve što je on vidio, kao da sam proputovao sav taj put. Za razliku od prvog djela knjige drugi dio je sasvim tužan jer govori o mucenju kršcana. prvi dio je stvarno uzbudljiv i interesantan jer je pisac slikovito docarao i opisao sve prepreke koje je on morao i uspio premostiti kako bi stigao do postavljenog cilja.
POGLED U BOSNU
BILJEŠKE O PISCU:
MATIJA MAŽURANIĆ roden je 4.veljace 1817 godine u Novom Vinodolskom. Starija braca su mu Antun i Ivan koji su takoder bili književnici. Matija je jedan obicni ucenik jedne njemacke škole u svom rodnom mjestu.Iako je u puckjo školi bio odlican ucenik školovaanje ipak nije nastavio. Za njegovo daljnje školovanje otac nije imao sredstava, te je Matija morao na kovacki zanat.
KRATAK SADRŽAJ:
Prvi dio ove knjige govori o pjesnikovu putovanju u Bosnu. Došao je do Karlovca i tada krenio prema Sisku, ali pošto ga nitko nije znao uputiti u pravom smjeru morao je prenociti kod jednog seljaka koji ga je ipak uputiio na pravi put. Nakon provedena dva dana u Sisku uputio se u Kostajnicu. Pošto preko kostajnice nije nogao stici do Bosne, morao je ici preko slavonije ,a tada je krenuo putem Zemuna ,a onda u Pancevo jer je mislio da ce tako najlakše i najbolje upoznati Dunav. Kupio je camac i sam je veslao, ali ga je nedugo od pocetka puta zahvatilo nevrijme no ipak je dretno stigao u Smesarevo. Vrlo je lijepo sve tamo opisao,a ponajbolje ljude koji tamo žive, i koji za vrijeme I koje je za vrijeme tamošnjeg boravka upoznao. Putuje zatim u Kragujevac , a iz Kragujevca ide u Užice. Do Sarajeva nije stigao bas tako lako.Morao je kako bi ga turci pustili u Bosnu dva dana sjeci drva s ostalim radnicima. Upornost mu se je ipak isplatila, pa je unatoc brojnim teškocama i problemima stigao u Bosnu.Mžuranic govori o ljepotama te zemlje, a posebno o gradu Sarajevu u kojem su turci cak propisali svoje zakone.Turski zakoni nisu bili pravedni, stoga se je cesto dešavalo da ljudi budu pogubljeni samo ako bi rekli ono što misle.Iz Sarajeva je zajedno sa turcima krenio put Tovarnika . Baš u to vrijeme je u Sarajevu je vladala glad, pa je paša morao poslati svoga izaslanika da donese nešto kruha ali ga izaslanik nije doneo.Cjelu tu zbrku sporila je jedna žena ispekavši kruh Mažuranicu. Nakon što se oporavio od bolesti zadobivenom velikom hladnocom. Na daljnji put uputili su ga turci u krivom smjeru, pa je stigao u neko selo gdje je jedva izvukao živu glavu.Zatim odlazi u Racu nakon što je obišao grad odlazi u Beograd i teško oboljeva te tamo je prisiljen ostati punih mjesec dana dok malo ne prizdravi. Nakon ozdravljenja put ga vodi preko Vukovara, Osjeka, i Bjelovara pa sve tako do Zagreba. U drugom djelu knjige opisuje obicaje u Bosni: vašar(tržnica),kuce,lude i td. Govori o turdkim zakonima protiv kršcana, O njihovoj obuci i odjeci,o raznim jelima i mnogim drugim obicajima . Na kraju govori o kuli koju su turci sagradili nakon bitke kod Kamenice,govori o mucenju kršcana koji su bili siromašni da cak ni porez nisu mogli platiti.
MIŠLJENJE O DJELU :
Djelo Matije Mažuranica “POGLED U BOSNU” je jako zanimljivo jer uvodi u obicaje i krajeve koji su meni potpuno nepoznati.Citajuci ovo djelo dobiva se dojam kao da sam putujem sa Mažuranicem i preživljavam sve ono što je i on preživio,vidim sve što je on vidio, kao da sam proputovao sav taj put. Za razliku od prvog djela knjige drugi dio je sasvim tužan jer govori o mucenju kršcana. prvi dio je stvarno uzbudljiv i interesantan jer je pisac slikovito docarao i opisao sve prepreke koje je on morao i uspio premostiti kako bi stigao do postavljenog cilja.