Lyrics has been copied to clipboard!
KSAVER ŠANDOR GJALSKI:
POD STARIM KROVOVIMA
Bilješke o piscu:
Ksaver Šandor Gjalski (1854. – 1935.) roden je u Gredicama. Gimnaziju
završava u Vraždinu. Kao gimnazijalac pokazuje živo zanimanje za
književnost. 1871. upisuje studij prava na Pravoslovnoj akademiji u
Zagrebu. Ukljucuje se u politicki život upisom u HSP. Odlazi u Bec, gdje
nastavlja studij i proširuje naobrazbu. Oduševljava se Turgenjevom.
Nakon završetka studija službuje u Virovitici, Pakracu, Sisku, Sušaku i
Zagrebu. 1891. napušta službu i povlaci se u Gredice, gdje se intenzivno
bavi književnim radom. Ukljucuje se u polemike starih i mladih pisaca u
doba moderne. Mladi ga prihvacaju kao svog pisca. 1906. postaje
saborskim zastupnikom, 1917. velikim županom Zagrebacke županije, a
1919. clanom privremenog narodnog predstavništva u Beogradu. Nova
mu država nosi veliko razocaranje te se povlaci u Gredice gdje umire u
dubokoj starosti.
Illustrissimus Battorych:
Pripovijetka je svojevrsna tužaljka za minulim vremenima ali isto tako
osuda tadašnjeg hrvatskog društva koji odbacuje stare norme i vrijednosti
i borbu za samostalnom Hrvatskom.
“Tada si u Hrvatskoj jedino kao Hrvat mogao živjeti, i svaki se tudinac
otimao da ga priznadu Hrvatom.”
Gjalski vješto kritizira ilirce koji su, po njegovom mišljenju, svojom
politickom stranom pokreta doveli do svojevrsne omraženosti hrvatskog
imena i propadanja starih feudalnih odnosa. Gjalski samouvjereno staje
na stranu stare hrvatske kurje, braneci njihove stavove i vjerno iznoseci
svu tragediju njihova propadanja simboliziranu u liku staroga plemica
Bartolica koji od boli umire kad plamen uništi njegov dom, isto tako što
plamen madarskoga hegemonizma i austrijskog centralizma razdire i
uništava njegovu voljenu Hrvatsku.
Osim izrazito politickih previranja, Gjalski, ukomponirano u predivni
zagorski pejzaž, opisuje ukidanje kmetskih odnosa što je, u stvari, direktni
i glavni uzrok propadanja hrvatskog plemstva. Gjalski nam docarava
ponašanje, sada vec slobodnih, seljaka, koji na sav glas traže pravdu i
poštenje, prema hrvatskim plemicima, koji nisu u stanju da se prilagode
novonastaloj situaciji i priznaju gubitak svih njihovih prava i casti, i
prihvatiti nadiranje novih kapitalistickih odnosa u selo.
Citat:
“Mjesto gospodskih prava, mjesto bogatih sela dobio je ''nekakve'' papire
u koje ni on ni sav drugi svijet nije vjerovao, pa ih prodavao pošto-poto;
mjesto besplatnih radnika našao je lijene i k tomu osvetljive placenike,
mjesto slobode od svakog poreza navališe na nj strašne dace; a on se
sam nije sa sistemom svog gospodarenja nimalo promijenio.”
Hrvatsko zagorje:
Motivi i pejzaži zagorja prisutni su u vecini njegovih djela. To nam jasno
govori koliko je piscu imalo znacenje njegov rodni kraj, i koji je do kraja
njegova postojanja ostao njegova opsesija, izvorište njegovih literarnih
tema i motiva. Gjalski je bio pisac u cijem su se djelu uvijek ispreplitala i
medusobno nadopunjavala racionalna, realisticka sagledavanja stvarnosti
života i pomalo sentimentalno-realisticka njegova narav. Taj spoj
romantickog i realistickog, njihovo medusobno prožimanje, bitni je dojam
koji ostavlja i ova njegova zbirka pripovijedaka, i pocetna misao vodilja
njena proizlazi iz u osnovi romanticnog karaktera pišceva i njegova
pomalo racionalnog usvajanja principa realizma, kad je rijec o njegovim
književnim ostvarenjima.
Spoj realizma i romantizma:
Gjalski je svojim karakteristicnim postupkom obrade likova u svojim
pripovijestima oslikao jednu specificnu hrvatsku realnost, sa dobro
odmjerenim i adekvatnim odnosom lirizma i realizma, impresije i
analiticnosti. U tome je i njegova osnovna književna snaga.
Zakljucak:
U trenutku pisanja ovoga zakljucka autoru ovoga teksta nije padalo
ništa smisleno na pamet pa je zato uredništvo s vecinskim brojem
glasova odlucilo da ga ostavi praznim!
POD STARIM KROVOVIMA
Bilješke o piscu:
Ksaver Šandor Gjalski (1854. – 1935.) roden je u Gredicama. Gimnaziju
završava u Vraždinu. Kao gimnazijalac pokazuje živo zanimanje za
književnost. 1871. upisuje studij prava na Pravoslovnoj akademiji u
Zagrebu. Ukljucuje se u politicki život upisom u HSP. Odlazi u Bec, gdje
nastavlja studij i proširuje naobrazbu. Oduševljava se Turgenjevom.
Nakon završetka studija službuje u Virovitici, Pakracu, Sisku, Sušaku i
Zagrebu. 1891. napušta službu i povlaci se u Gredice, gdje se intenzivno
bavi književnim radom. Ukljucuje se u polemike starih i mladih pisaca u
doba moderne. Mladi ga prihvacaju kao svog pisca. 1906. postaje
saborskim zastupnikom, 1917. velikim županom Zagrebacke županije, a
1919. clanom privremenog narodnog predstavništva u Beogradu. Nova
mu država nosi veliko razocaranje te se povlaci u Gredice gdje umire u
dubokoj starosti.
Illustrissimus Battorych:
Pripovijetka je svojevrsna tužaljka za minulim vremenima ali isto tako
osuda tadašnjeg hrvatskog društva koji odbacuje stare norme i vrijednosti
i borbu za samostalnom Hrvatskom.
“Tada si u Hrvatskoj jedino kao Hrvat mogao živjeti, i svaki se tudinac
otimao da ga priznadu Hrvatom.”
Gjalski vješto kritizira ilirce koji su, po njegovom mišljenju, svojom
politickom stranom pokreta doveli do svojevrsne omraženosti hrvatskog
imena i propadanja starih feudalnih odnosa. Gjalski samouvjereno staje
na stranu stare hrvatske kurje, braneci njihove stavove i vjerno iznoseci
svu tragediju njihova propadanja simboliziranu u liku staroga plemica
Bartolica koji od boli umire kad plamen uništi njegov dom, isto tako što
plamen madarskoga hegemonizma i austrijskog centralizma razdire i
uništava njegovu voljenu Hrvatsku.
Osim izrazito politickih previranja, Gjalski, ukomponirano u predivni
zagorski pejzaž, opisuje ukidanje kmetskih odnosa što je, u stvari, direktni
i glavni uzrok propadanja hrvatskog plemstva. Gjalski nam docarava
ponašanje, sada vec slobodnih, seljaka, koji na sav glas traže pravdu i
poštenje, prema hrvatskim plemicima, koji nisu u stanju da se prilagode
novonastaloj situaciji i priznaju gubitak svih njihovih prava i casti, i
prihvatiti nadiranje novih kapitalistickih odnosa u selo.
Citat:
“Mjesto gospodskih prava, mjesto bogatih sela dobio je ''nekakve'' papire
u koje ni on ni sav drugi svijet nije vjerovao, pa ih prodavao pošto-poto;
mjesto besplatnih radnika našao je lijene i k tomu osvetljive placenike,
mjesto slobode od svakog poreza navališe na nj strašne dace; a on se
sam nije sa sistemom svog gospodarenja nimalo promijenio.”
Hrvatsko zagorje:
Motivi i pejzaži zagorja prisutni su u vecini njegovih djela. To nam jasno
govori koliko je piscu imalo znacenje njegov rodni kraj, i koji je do kraja
njegova postojanja ostao njegova opsesija, izvorište njegovih literarnih
tema i motiva. Gjalski je bio pisac u cijem su se djelu uvijek ispreplitala i
medusobno nadopunjavala racionalna, realisticka sagledavanja stvarnosti
života i pomalo sentimentalno-realisticka njegova narav. Taj spoj
romantickog i realistickog, njihovo medusobno prožimanje, bitni je dojam
koji ostavlja i ova njegova zbirka pripovijedaka, i pocetna misao vodilja
njena proizlazi iz u osnovi romanticnog karaktera pišceva i njegova
pomalo racionalnog usvajanja principa realizma, kad je rijec o njegovim
književnim ostvarenjima.
Spoj realizma i romantizma:
Gjalski je svojim karakteristicnim postupkom obrade likova u svojim
pripovijestima oslikao jednu specificnu hrvatsku realnost, sa dobro
odmjerenim i adekvatnim odnosom lirizma i realizma, impresije i
analiticnosti. U tome je i njegova osnovna književna snaga.
Zakljucak:
U trenutku pisanja ovoga zakljucka autoru ovoga teksta nije padalo
ništa smisleno na pamet pa je zato uredništvo s vecinskim brojem
glasova odlucilo da ga ostavi praznim!