Lyrics has been copied to clipboard!
Zoranic - PLANINE
ŽIVOTOPIS:
Petar Zoranic roden je 1508. godine u Zadru, u obitelji koja potjece iz Nina. O njegovu se životu zna jako malo: bio je pravnik, notar, a obavljao je i neke druge službe.
On je pisac prvog hrvatskog izvornog romana ''Planine''.
Ne zna se kada je umro.
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: pastirski roman
O DJELU:
Puni naslov djela je: ''Planine ke zd(a)rže u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pritvori junakov i de(i)klic i mnoge ostale stvari složene po Petru Zoranicu Ninjaninu''.
''Planine'' su jedini izvor podataka i o eventualnim Zoranicevim drugim književnim djelima. U romanu (Kap.XX.) se spominje da je (prije ''Planina'') napisao još dva djela: ''Ljubveni lov'' i ''Vilenicu'' – vila Hrvatica u ''perivoju od Slave'' nosi u krilu jabuku s imenom PETAR ZORANIĆ i s naslovima ovih dvaju djela; ''i na toj jabuci prem pocela biše pisati PLANINE''.
Prema naslovima dvaju nesacuvanih djela (napisanih prije Zoraniceve 28.godine), mogli bismo zakljuciti da je rijec o pastoralnoj književnosti s elementima fantasticnoga, ali i o petrarkistickim pjesmotvorbama, odnosno o tad cestoj pastirskoj eklogi i za hrvatsku književnost specificnoj dramskoj robinji.
Roman se sastoji od 24 poglavlja, s uvodnom posvetom rimskom kanoniku Mateju Matijevicu.
Okosnicu fabule cini pjesnikovo fiktivno sedmodnevno putovanje hrvatskim planinama, koje poduzima kako bi zaboravio svoju nesretnu ljubav.
Protagonist je romana, a ujedno i pripovjedac, pastir Zoran, tj. sam Zoranic.
Djelo je nastalo izmedu dva razdoblja, pa i nacina pisanja - srednjeg vijeka i renesanse. Napisano je 1536., a tiskano u Veneciji 1569. godine.
KRATAK SADRŽAJ:
Putovanje zapocinje s vilom Zoricom (Napeja) u koju bijaše zaljubljen mladic Zoran. Ona mu predloži da pode u planine kako bi pronašao biljku koja ce ga izlijeciti od ljubavne boli.
Nakon nekog vremena put mu preprijeci sedmoglava neman. Zorana spašava vila Milost i vodi ga do Vražjih vrta (kanjon Velike Paklenice) i do otvora iz koje izlazi Burin bijes. Vila mu prica o Burinom životu i objašnjava mu rodbinske veze u Paklu.
Drugog je, treceg i cetvrtog dana Zoran u društvu pastira, te s njima pjeva, razgovara, pomaže im i zabavlja se. Petog dana Zoran krece na istok prema Dinari. Nailazi na pastire koji cuvaju svoje stado od vukova. No ondje vukovi predstavljaju Turke i Zoranic ovime poziva Hrvate na borbu protiv Turaka. Kasnije Zoran susrece vilu Svist, koja ga uputi vili Dinari.
Dinara pomaže Zoranu u njegovoj ljubavnoj nevolji. Kasnije od zaspi i sanja ''Perivoj od Slave''. U zoru se šestog dana Zoran oprašta od vile Dinare i krece kuci. Uputivši se niz goru susrece vilu Krku, Dinarinu kcer. Ploveci njezinom ladom razgleda Knin, Skradin i Šibenik. Tada ga vila Krka napušta i vila Milost ga nosi na kraj Zatona i odlazi u Nin.
Prolazi kraj groba plemenite Jelene (njegove majke) te groba Jurja Divnica, biskupa ninskog: otvorilo se nebo i pred njim se pojavi Istina u društvu sv. Jeronima i biskupa Divnica. Zoran im obecaje da ce se ostaviti svjetovnih taština i pjevanja o zemaljskoj ljubavi te od sada slijediti put Božje ljubavi. Uto vizija nestane, a pjesnik ''protrizniv se rici, naukom i vidinjem pokripljen sedmi dan u bašcini pocinu''.
PERIVOJ OD SLAVE I U NJEM VILE: LATINKA, GRKINJA, KALDEJKA I HRVATICA
''Perivoj od Slave'' je Zoraniceva vizija u snu u kojoj on alegorijski prikazuje siromaštvo hrvatskog književnos stvaralaštva.
Usnuvši petog dana, Zoran hoda po širokom polju. Gubi stazu i dolazi do brzog potoka te nailazi na neobicno lijep perivoj, koji je zemaljski raj. No isprijecila mu se oveca rijeka i buduci da ju nije mogao preskociti, skoro padne u ocaj, ali se odjednom stvori vila Milost i prenese ga na drugu stranu.
U perivoju je bilo raznovrsnog drveca i bilja, a i mnogo ptica.
Tako hodajuci došao je do sredine perivoja i ugledao drvo jabuke, a plodovi su rumene i mirisne jabuke. Jabuke predstavljaju književna djela, njihovu kvalitetu i ljepotu. Pod drvetom bijaše fontana, napravljena od žutog i zelenog dragog kamenja, koju je držalo 7 djevojaka od cistog zlata. Iz te se fontane izlijevala voda koja je, granajci se, zalijevala cijeli perivoj. Fontana predstavlja znanost podijeljenu na 7 slobodnih umijeca (arimetiku, muziku, geografiju, astronomiju, gramatiku, retoriku i logiku). Ispod drveta ugleda vile kako drže jabuke u krilu.
Prvo je ugledao Latinku (klasicna rimska, latinska kultura), zatim stariju Grkinju (grcka kultura), pa još stariju Kaldejku (babilonska kultura), a na kraju i najmladu vilu, Hrvaticu, koja je imala najmanje jabuka. Zoran u njenom krilu ugleda jabuku na kojoj je pisalo PETAR ZORANIĆ i ''LJUBVENI LOV'' i ''VILENICA'' - njegova dotadašnja djela, a uz to je pocela pisati i PLANINE. On bijaše sav sretan što je ugledao svoje ime na jabuci.
Zatim ga vila ugleda i upita ga zašto je odabrao tako nezrelu jabuku. On sramežljivo odgovori da on ne piše zbog slave nego zbog slomljena srca te ju zamoli da mu protumaci sve te stvari oko njih. Ona mu odgovori da sve te jabuke predstavljaju pisce i djela nekog naroda i da joj je jako žao što hrvatski jezik ima malo pisaca. Kad joj on htjede na to nešto reci, zacuje se zvuk trublje i dode Slava.
Zoran se budi.
ŽIVOTOPIS:
Petar Zoranic roden je 1508. godine u Zadru, u obitelji koja potjece iz Nina. O njegovu se životu zna jako malo: bio je pravnik, notar, a obavljao je i neke druge službe.
On je pisac prvog hrvatskog izvornog romana ''Planine''.
Ne zna se kada je umro.
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: pastirski roman
O DJELU:
Puni naslov djela je: ''Planine ke zd(a)rže u sebi pisni pete po pastirih, pripovisti i pritvori junakov i de(i)klic i mnoge ostale stvari složene po Petru Zoranicu Ninjaninu''.
''Planine'' su jedini izvor podataka i o eventualnim Zoranicevim drugim književnim djelima. U romanu (Kap.XX.) se spominje da je (prije ''Planina'') napisao još dva djela: ''Ljubveni lov'' i ''Vilenicu'' – vila Hrvatica u ''perivoju od Slave'' nosi u krilu jabuku s imenom PETAR ZORANIĆ i s naslovima ovih dvaju djela; ''i na toj jabuci prem pocela biše pisati PLANINE''.
Prema naslovima dvaju nesacuvanih djela (napisanih prije Zoraniceve 28.godine), mogli bismo zakljuciti da je rijec o pastoralnoj književnosti s elementima fantasticnoga, ali i o petrarkistickim pjesmotvorbama, odnosno o tad cestoj pastirskoj eklogi i za hrvatsku književnost specificnoj dramskoj robinji.
Roman se sastoji od 24 poglavlja, s uvodnom posvetom rimskom kanoniku Mateju Matijevicu.
Okosnicu fabule cini pjesnikovo fiktivno sedmodnevno putovanje hrvatskim planinama, koje poduzima kako bi zaboravio svoju nesretnu ljubav.
Protagonist je romana, a ujedno i pripovjedac, pastir Zoran, tj. sam Zoranic.
Djelo je nastalo izmedu dva razdoblja, pa i nacina pisanja - srednjeg vijeka i renesanse. Napisano je 1536., a tiskano u Veneciji 1569. godine.
KRATAK SADRŽAJ:
Putovanje zapocinje s vilom Zoricom (Napeja) u koju bijaše zaljubljen mladic Zoran. Ona mu predloži da pode u planine kako bi pronašao biljku koja ce ga izlijeciti od ljubavne boli.
Nakon nekog vremena put mu preprijeci sedmoglava neman. Zorana spašava vila Milost i vodi ga do Vražjih vrta (kanjon Velike Paklenice) i do otvora iz koje izlazi Burin bijes. Vila mu prica o Burinom životu i objašnjava mu rodbinske veze u Paklu.
Drugog je, treceg i cetvrtog dana Zoran u društvu pastira, te s njima pjeva, razgovara, pomaže im i zabavlja se. Petog dana Zoran krece na istok prema Dinari. Nailazi na pastire koji cuvaju svoje stado od vukova. No ondje vukovi predstavljaju Turke i Zoranic ovime poziva Hrvate na borbu protiv Turaka. Kasnije Zoran susrece vilu Svist, koja ga uputi vili Dinari.
Dinara pomaže Zoranu u njegovoj ljubavnoj nevolji. Kasnije od zaspi i sanja ''Perivoj od Slave''. U zoru se šestog dana Zoran oprašta od vile Dinare i krece kuci. Uputivši se niz goru susrece vilu Krku, Dinarinu kcer. Ploveci njezinom ladom razgleda Knin, Skradin i Šibenik. Tada ga vila Krka napušta i vila Milost ga nosi na kraj Zatona i odlazi u Nin.
Prolazi kraj groba plemenite Jelene (njegove majke) te groba Jurja Divnica, biskupa ninskog: otvorilo se nebo i pred njim se pojavi Istina u društvu sv. Jeronima i biskupa Divnica. Zoran im obecaje da ce se ostaviti svjetovnih taština i pjevanja o zemaljskoj ljubavi te od sada slijediti put Božje ljubavi. Uto vizija nestane, a pjesnik ''protrizniv se rici, naukom i vidinjem pokripljen sedmi dan u bašcini pocinu''.
PERIVOJ OD SLAVE I U NJEM VILE: LATINKA, GRKINJA, KALDEJKA I HRVATICA
''Perivoj od Slave'' je Zoraniceva vizija u snu u kojoj on alegorijski prikazuje siromaštvo hrvatskog književnos stvaralaštva.
Usnuvši petog dana, Zoran hoda po širokom polju. Gubi stazu i dolazi do brzog potoka te nailazi na neobicno lijep perivoj, koji je zemaljski raj. No isprijecila mu se oveca rijeka i buduci da ju nije mogao preskociti, skoro padne u ocaj, ali se odjednom stvori vila Milost i prenese ga na drugu stranu.
U perivoju je bilo raznovrsnog drveca i bilja, a i mnogo ptica.
Tako hodajuci došao je do sredine perivoja i ugledao drvo jabuke, a plodovi su rumene i mirisne jabuke. Jabuke predstavljaju književna djela, njihovu kvalitetu i ljepotu. Pod drvetom bijaše fontana, napravljena od žutog i zelenog dragog kamenja, koju je držalo 7 djevojaka od cistog zlata. Iz te se fontane izlijevala voda koja je, granajci se, zalijevala cijeli perivoj. Fontana predstavlja znanost podijeljenu na 7 slobodnih umijeca (arimetiku, muziku, geografiju, astronomiju, gramatiku, retoriku i logiku). Ispod drveta ugleda vile kako drže jabuke u krilu.
Prvo je ugledao Latinku (klasicna rimska, latinska kultura), zatim stariju Grkinju (grcka kultura), pa još stariju Kaldejku (babilonska kultura), a na kraju i najmladu vilu, Hrvaticu, koja je imala najmanje jabuka. Zoran u njenom krilu ugleda jabuku na kojoj je pisalo PETAR ZORANIĆ i ''LJUBVENI LOV'' i ''VILENICA'' - njegova dotadašnja djela, a uz to je pocela pisati i PLANINE. On bijaše sav sretan što je ugledao svoje ime na jabuci.
Zatim ga vila ugleda i upita ga zašto je odabrao tako nezrelu jabuku. On sramežljivo odgovori da on ne piše zbog slave nego zbog slomljena srca te ju zamoli da mu protumaci sve te stvari oko njih. Ona mu odgovori da sve te jabuke predstavljaju pisce i djela nekog naroda i da joj je jako žao što hrvatski jezik ima malo pisaca. Kad joj on htjede na to nešto reci, zacuje se zvuk trublje i dode Slava.
Zoran se budi.