Lyrics has been copied to clipboard!
TITO BILOPAVLOVIĆ:
PAUNAŠ
Bilješke o piscu:
Tito Bilopavlovic je roden 1940. u Novoj Gradiški. Kao dijete je sanjao da
ce biti književnik, a otkad je to postao želi samo jedno: Da opet bude
dijete. To mu je djelomice uspjelo samo u knjigama za djecu i mladež:
'Paunaš', 'Kutija za male i velike igracke', 'Filipini iza ugla', 'Otmica
Labinjanki'. Za djelo 'Paunaš' je nagraden republickom nagradom 'Grigor
Vitez'. Odrasli ga znaju po još deset knjiga, te po pisanju u uglednim
novinama. Bio je urednik biblioteka za djecu: 'Smib' i 'Modra lasta'.
Tema:
Djecak se brine za svoga malog prijatelja.
Likovi:
Djecak, paunaš, stari Martin, Pivarci, Potocani, Anica, Zirko.
Kratki sadržaj:
Bilo je to davno kad je djecak mogao hitnuti kamen iz pracke stotinjak i
više metara. Tocno bi kamen odletio na odredeni cilj. Tad bi stari Martin
izišao vani prijeteci mu sa štapom. Za njegovu pracku bi najbolja bila
jedna vrsta automobilske gume. Pronalazio ju je na smetlištu Gavraniceve
automehanicarske radionice. Nazivao ju je sirovom gumom. Pivarci i
Potocani pravili su pracke od crne i crvene obicne gume a djecak koji je
pripadao Ciglarcima od sirove gume. Rašlje su bile najbolje od ljeskovine.
Okrugli kamen je bio najbolji. I to je bilo sve o djecakovom nacinu na koji
pravi pracku. On je najbolje gadao prackom. Bio je pravi prackaš.
Nije nikad ubijao lastavice jer se govorilo: „Tko ubije lastavicu, umrijet ce
mu majka“. Djecak je imao smedeg goluba Zirka. Bio je obican i sa
djecakom se uvijek igrao. Nije ni njih ubijao jer je mislio da nece biti
dobar covjek. Pocela je jesen, i naravno škola. Cijelo ljeto je uz njega bila
pracka. Jednog poslijepodneva Siga i Gricko su bili glavni na
Malcanskom brdu. Zatražili su od njega pracku. Anica žutih pletenica je
rekla da im neda pracku. I nije im dao. Tad su mu pokidali citanku.
Mesar Baždar je imao mesnicu u visokoj zgradi. Bila je zatvorena.
Pogledao je gore visoko i ugledao malog goluba. Napeo je pracku da ga
uplaši. I...Pogodio ga je. Poceo je plakati. Uzeo je malog, sitnog,
nedužnog goluba i odlucio ga pokopati. Dok je kopao malu rupicu naišla je
Anica. Kad je ugledala mrtvog golubica djecaka je nazvala ubojicom.
Okrenula se i otišla. A djecak koji je tako silno volio Anicu sa velikim
krupnim suzama na ocima pokopaše golubica i tužno otide placuci.
PAUNAŠ
Bilješke o piscu:
Tito Bilopavlovic je roden 1940. u Novoj Gradiški. Kao dijete je sanjao da
ce biti književnik, a otkad je to postao želi samo jedno: Da opet bude
dijete. To mu je djelomice uspjelo samo u knjigama za djecu i mladež:
'Paunaš', 'Kutija za male i velike igracke', 'Filipini iza ugla', 'Otmica
Labinjanki'. Za djelo 'Paunaš' je nagraden republickom nagradom 'Grigor
Vitez'. Odrasli ga znaju po još deset knjiga, te po pisanju u uglednim
novinama. Bio je urednik biblioteka za djecu: 'Smib' i 'Modra lasta'.
Tema:
Djecak se brine za svoga malog prijatelja.
Likovi:
Djecak, paunaš, stari Martin, Pivarci, Potocani, Anica, Zirko.
Kratki sadržaj:
Bilo je to davno kad je djecak mogao hitnuti kamen iz pracke stotinjak i
više metara. Tocno bi kamen odletio na odredeni cilj. Tad bi stari Martin
izišao vani prijeteci mu sa štapom. Za njegovu pracku bi najbolja bila
jedna vrsta automobilske gume. Pronalazio ju je na smetlištu Gavraniceve
automehanicarske radionice. Nazivao ju je sirovom gumom. Pivarci i
Potocani pravili su pracke od crne i crvene obicne gume a djecak koji je
pripadao Ciglarcima od sirove gume. Rašlje su bile najbolje od ljeskovine.
Okrugli kamen je bio najbolji. I to je bilo sve o djecakovom nacinu na koji
pravi pracku. On je najbolje gadao prackom. Bio je pravi prackaš.
Nije nikad ubijao lastavice jer se govorilo: „Tko ubije lastavicu, umrijet ce
mu majka“. Djecak je imao smedeg goluba Zirka. Bio je obican i sa
djecakom se uvijek igrao. Nije ni njih ubijao jer je mislio da nece biti
dobar covjek. Pocela je jesen, i naravno škola. Cijelo ljeto je uz njega bila
pracka. Jednog poslijepodneva Siga i Gricko su bili glavni na
Malcanskom brdu. Zatražili su od njega pracku. Anica žutih pletenica je
rekla da im neda pracku. I nije im dao. Tad su mu pokidali citanku.
Mesar Baždar je imao mesnicu u visokoj zgradi. Bila je zatvorena.
Pogledao je gore visoko i ugledao malog goluba. Napeo je pracku da ga
uplaši. I...Pogodio ga je. Poceo je plakati. Uzeo je malog, sitnog,
nedužnog goluba i odlucio ga pokopati. Dok je kopao malu rupicu naišla je
Anica. Kad je ugledala mrtvog golubica djecaka je nazvala ubojicom.
Okrenula se i otišla. A djecak koji je tako silno volio Anicu sa velikim
krupnim suzama na ocima pokopaše golubica i tužno otide placuci.