Lyrics has been copied to clipboard!
JOHANN WOLFGANG GOETHE:
PATNJE MLADOG WERTHERA
Bilješke o piscu:
Rodio se 28. kolovoza 1749. godine u Frankufurtu na rijeci Maini.
Potekao je iz ugledne i imucne gradanske obitelji. Pjesnicke prvijence
objavljuje u Leipzigu, gdje studira pravo. Placa danak pomodnom
klasicizmu u duhu rokokoa. To je izmedu šesnaeste i sedamnaeste godine
života, kad se vraca kuci "slomljenih krila". "Patnje mladog Werthera"
ucinit ce ga najpoznatijim i najslavnijim njemackim autorom.
Prvi njemacki pisac koji postiže svjetsko znacenje.
Najznacajnija djela su mu: Faust, Herman i Doroteja, Reineke Fuchs i dr.
Umro je 22. ožujka 1832.
Likovi:
Lotta, Albert, Werther
Kratki sadržaj:
Werther, mladi pravnik, dolazi u neki gradic kamo ga je poslala majka da
rascisti neka pitanja u vezi s nasljedstvom. Prigodom ladanjskog bala što
se prireduje u okolici upoznaje Lottu, kcerku upravno-sudskog cinovnika
koji je u kneževoj službi. Oduševljen je njezinom milinom, prirodnim
držanjem i plemenitim osjecajima, a iako zna da je ona zarucena s
Albertom on se u nju zaljubljuje. Primjetivši da mlada djevojka nije prema
njemu ravnodušna Werther je sretan i blažen. Kako se Lotta vlada
nadasve korektno ne zaboravljajuci ni na cas odsutnog zarucnika,
Werther je zbog toga još više poštuje i cijeni. Kad se Albert vratio s
putovanja Werther se s njime sprijateljio i dvoje mladih ljudi provode
sretne dane uživajuci u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama
gradske okolice. No Wertherova ljubav biva svakim danom sve jaca,
dosadašnja ga idila ne zadovoljava i mladic napokon donosi odluku da
ode, kako ne bi narušio sklad koji vlada izmedu zarucnika. Želeci se
zaposliti da ne bi mislio na Lottu, mladic se dade nagovoriti da primi
mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teško podnosi službu jer nije
birokrat nego pjesnicka duša. Kako njegov gospodar voli sitnicavo
zabadati, Werther gubi volju za službu koja ga nikad nije privlacila.
Poslanik tuži Werthera ministru, no ministar pokazuje više razumijevanja i
daje mladicu ocinske savjete kako se u buduce ima vladati.
Werther podnosi ostavku i stupa u službu nekog kneza kome ce na
ladanjskom imanju kratiti vrijeme. Wertherov novi gospodar nije loš
covjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romanticni mladic teško
podnosi i doskona napušta službu. Neuspio pokušaj da se zaposli i da u
tom poslu nade zadovoljstvo pojacava potisnute osjecaje prema Lotti,
koja se udala za Alberta. Ne mogavši odoljeti želji da je opet vidi,
Werther se vraca u gradic gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje
neizdrživo. Albert s kojim se nekoc dobro slagao sada mu je omrznuo,
a sve mu se cini da Lotta u tom braku nije sretna koliko bi zaslužila.
U drugu ruku Wertherova ekscentricnost vrijeda trijeznog Alberta koji
mutno naslucuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je
dugo zavaravala samu sebe, pocinje uvidati da njezini osjecaji nisu
bezazleni. Izmedu Werthera i njegove okoline nesporazumi se množe i
Lotta bi se htjela izvuci iz te situacije, ali ni sama nezna kako. Da bi
sprijecila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu nareduje da par dana
izostane, a Werther kojeg vec duže vrijeme salijecu misli o samoubojstvu
sada izvršava posljednje pripreme. Vraca se još jednom Lotti, pada joj oko
vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutacnog zanosa
Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga više ne želi vidjeti.
Werther odlazi kuci sav rastresen. Porucivši Albertu da mu posudi pištolje
jer se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri tom ga blaži misao da ih je
sa zida skinula Lotta i obrisala svojim mekanim rukama. Ne usudivši se
reci Albertu što se dogodilo Lotta je bespomocna, a Werther se iste noci
ubija Albrtovim pištoljem. Njegovo umiranje izaziva opcu sucut:
Lottin otac i njegova djeca okupiše se oko umiruceg Werthera koji prije
smrti ne dolazi k svijesti. Albert je ocajan, a Lotta samo što nije skapavala
od žalosti. Pošto je umro, Werther je pokopan na kraju groblja izmedu
dvije lipe, na mjestu što ga je sam odabrao. Na posljednji pocinak ispratila
ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a svecenika nije bilo.
PATNJE MLADOG WERTHERA
Bilješke o piscu:
Rodio se 28. kolovoza 1749. godine u Frankufurtu na rijeci Maini.
Potekao je iz ugledne i imucne gradanske obitelji. Pjesnicke prvijence
objavljuje u Leipzigu, gdje studira pravo. Placa danak pomodnom
klasicizmu u duhu rokokoa. To je izmedu šesnaeste i sedamnaeste godine
života, kad se vraca kuci "slomljenih krila". "Patnje mladog Werthera"
ucinit ce ga najpoznatijim i najslavnijim njemackim autorom.
Prvi njemacki pisac koji postiže svjetsko znacenje.
Najznacajnija djela su mu: Faust, Herman i Doroteja, Reineke Fuchs i dr.
Umro je 22. ožujka 1832.
Likovi:
Lotta, Albert, Werther
Kratki sadržaj:
Werther, mladi pravnik, dolazi u neki gradic kamo ga je poslala majka da
rascisti neka pitanja u vezi s nasljedstvom. Prigodom ladanjskog bala što
se prireduje u okolici upoznaje Lottu, kcerku upravno-sudskog cinovnika
koji je u kneževoj službi. Oduševljen je njezinom milinom, prirodnim
držanjem i plemenitim osjecajima, a iako zna da je ona zarucena s
Albertom on se u nju zaljubljuje. Primjetivši da mlada djevojka nije prema
njemu ravnodušna Werther je sretan i blažen. Kako se Lotta vlada
nadasve korektno ne zaboravljajuci ni na cas odsutnog zarucnika,
Werther je zbog toga još više poštuje i cijeni. Kad se Albert vratio s
putovanja Werther se s njime sprijateljio i dvoje mladih ljudi provode
sretne dane uživajuci u bezazlenoj društvenosti i prirodnim ljepotama
gradske okolice. No Wertherova ljubav biva svakim danom sve jaca,
dosadašnja ga idila ne zadovoljava i mladic napokon donosi odluku da
ode, kako ne bi narušio sklad koji vlada izmedu zarucnika. Želeci se
zaposliti da ne bi mislio na Lottu, mladic se dade nagovoriti da primi
mjesto tajnika kod jednog diplomata. Teško podnosi službu jer nije
birokrat nego pjesnicka duša. Kako njegov gospodar voli sitnicavo
zabadati, Werther gubi volju za službu koja ga nikad nije privlacila.
Poslanik tuži Werthera ministru, no ministar pokazuje više razumijevanja i
daje mladicu ocinske savjete kako se u buduce ima vladati.
Werther podnosi ostavku i stupa u službu nekog kneza kome ce na
ladanjskom imanju kratiti vrijeme. Wertherov novi gospodar nije loš
covjek, ali je prosvjetiteljski suhoparan pa ga romanticni mladic teško
podnosi i doskona napušta službu. Neuspio pokušaj da se zaposli i da u
tom poslu nade zadovoljstvo pojacava potisnute osjecaje prema Lotti,
koja se udala za Alberta. Ne mogavši odoljeti želji da je opet vidi,
Werther se vraca u gradic gdje su se bili upoznali. Stanje doskora postaje
neizdrživo. Albert s kojim se nekoc dobro slagao sada mu je omrznuo,
a sve mu se cini da Lotta u tom braku nije sretna koliko bi zaslužila.
U drugu ruku Wertherova ekscentricnost vrijeda trijeznog Alberta koji
mutno naslucuje da bi mu Werther mogao postati opasan. I Lotta koja je
dugo zavaravala samu sebe, pocinje uvidati da njezini osjecaji nisu
bezazleni. Izmedu Werthera i njegove okoline nesporazumi se množe i
Lotta bi se htjela izvuci iz te situacije, ali ni sama nezna kako. Da bi
sprijecila svakodnevne Wrtherove posjete, ona mu nareduje da par dana
izostane, a Werther kojeg vec duže vrijeme salijecu misli o samoubojstvu
sada izvršava posljednje pripreme. Vraca se još jednom Lotti, pada joj oko
vrata i njihove se usne prvi put sjedinjuju. Nakon trenutacnog zanosa
Lotta se pribere i daje Wertheru do znanja kako ga više ne želi vidjeti.
Werther odlazi kuci sav rastresen. Porucivši Albertu da mu posudi pištolje
jer se sprema na putovanje, on ih dobiva, a pri tom ga blaži misao da ih je
sa zida skinula Lotta i obrisala svojim mekanim rukama. Ne usudivši se
reci Albertu što se dogodilo Lotta je bespomocna, a Werther se iste noci
ubija Albrtovim pištoljem. Njegovo umiranje izaziva opcu sucut:
Lottin otac i njegova djeca okupiše se oko umiruceg Werthera koji prije
smrti ne dolazi k svijesti. Albert je ocajan, a Lotta samo što nije skapavala
od žalosti. Pošto je umro, Werther je pokopan na kraju groblja izmedu
dvije lipe, na mjestu što ga je sam odabrao. Na posljednji pocinak ispratila
ga je Lottina rodbina, nosili su ga obrtnici, a svecenika nije bilo.