Lyrics has been copied to clipboard!
Ivan Gundulic
Osman
Bilješka o piscu
Ivan Gundulic roden je u plemickoj obitelji. U rodnom gradu se školovao i poslije obavljao više državnih dužnosti: bio je dva puta knez u Konavlima, sudac, senator i clan Malog vijeca. Odgojen je u duhu katolicke obnove te je u tom smislu živio i pisao u svojim djelima. Nije postao knez Dubrovacke Republike, jer je umro godinu prije, nego što je formalno to mogao postati (bilo je nužno imati 50 godina). Pokopan je u franjevackoj crkvi u Dubrovniku.
Književno stvaranje je zapoceo u mladosti pišuci ljubavne pijesme i preradujuci taljanske mitološke drame. Poznati su naslovi deset mitoloških drama, ali je samo cetiri sacuvano i to ne u potpunosti. To su drame: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana i Armida.
Prvo je gundulicevo tiskano dijelo - Pijesni pokorne kralja Davida (Rim 1621.) u kojem je prepjevao sedam pokornickih psalma kralja Davida (iz bibliske knjige Psalmi).
Godinu poslije objavio je u Veneciji religioznu poemu Suze sina razmetnoga (1622.), u kojoj je na književnoumjetnicki nacin progovorio o probremu ljudskog grijeha i Božijeg opraštanja. Djelo je zasnovano na evandeoskoj prici o izgubljenom sinu, ali oblikotvorno, izražajno i proucno sadrži Gundulicev samostalni barokni sadržaj.
Dubravka je pastirska igra izvedena 1628. U Dubrovniku.
Znacajni povijesni dogadaji - turski poraz kod Hocima u Poljskoj 1621., pobuna u Carigradu i nasilna smrt sultana Osmana - potakli su Gundulica na pisanje najznacajnijeg njegova djela Osmana.
Gundulic je najboliji hrvatski barokni pisac I jedan od najboljih hrvatskih književnika uopce.
O Djelu
Gundulic u Osmanu govori o stvarnim dogadajima koji su se zbivali u ono vrijeme ali malo ih izmjenjuje. Djelo pocinje pisati oslanjajuci se na vijesti koje stižu iz Hocima 1621, poraz Turaka pred Poljskom vojskom. U Osmanu osim što se govori o bitci kod Hocima i o Osmanovom ubojstvu govori se i o konacnoj propasti turske vojske. Osman je ep u 20 pjevanja, pisan je u osmercu a rima je ABAB. U Osmanu ima i lirskih osobina kojima je Gundulic pružio širok spektar suvremenih povjesnih zbivanja i odnosa. Nedostaju dva pjevanja XIV. i XV. koje su mnogi pjesnici pokušali nadopjevati, ali je to uspjelo samo pjesniku Ivanu Mažuranicu (1844.).
I. pjevanje
Ep zapocinje pripovjedacevom refleksijom o ljudskoj oholosti koja uvijek mora biti kažnjena, cime se odmah u pocetku deklarira kao djelo utemeljeno na kršcanskom svjetonazoru, kršcanskim moralno - etickim nacelima. Nakon zazivanja Muza da mu pomognu u opjevanju smrti mladog sultana Osmana, pripovjedac predstavlja dva glavna epska lika: poljskog kraljevica Vladislava, pobjednika nad Osmanom, ciju slavu pjesnik želi pronijeti po cijelom svijetu, a zatim mladog sultana Osmana koji mora biti kažnjen zbog prevelike oholosti. Odmah zatim prepovijedac prelazi na pripovjedanje epske radnje, i to in medias res: opisuje se car Osman u trenutku kad - nezadovoljan i zdvojan zbog poraza s Poljacima kod Hocima - saziva svoje savjetnike da se s njima savjetuje o buducnosti carstva. Jedna od glavnih tema epa - ona u sukobu Poljaka i Turaka kod Hocima - smještena je, dakle, u epsku prošlost. Sa savjetnicima - Dilaverom, hadžom i Kazlar-agom - Osman dogovara što da se poduzme u teckoj situaciji u kojoj se zateklo carstvo. Tako prvo pjevanje sadrži ne samo jezgru prošle nego i nagovješta o buducoj epskoj radnji. Sve to pokazuje da Osman nije komponiran linearno: pricanje ce se u epu vracati u prošlost isto toliko koliko ce se kretati u buducnost.
II. pjevanje
Zapocinje razmišljanjem o mladosti koja cesto postupa nerazborito, cemu je primjer mladi Osman. Pripovjedac opisuje mladog sultana u svecanoj odori, a zatim se nastavlja pripovjedanje o sultanovu savjetovanju s najvišim savjetnicima carstva. Svaki od savjetnika daje prijedloge kako da se riješi krizna situacija u državi i kako da ojaca carstvo.
Osman
Bilješka o piscu
Ivan Gundulic roden je u plemickoj obitelji. U rodnom gradu se školovao i poslije obavljao više državnih dužnosti: bio je dva puta knez u Konavlima, sudac, senator i clan Malog vijeca. Odgojen je u duhu katolicke obnove te je u tom smislu živio i pisao u svojim djelima. Nije postao knez Dubrovacke Republike, jer je umro godinu prije, nego što je formalno to mogao postati (bilo je nužno imati 50 godina). Pokopan je u franjevackoj crkvi u Dubrovniku.
Književno stvaranje je zapoceo u mladosti pišuci ljubavne pijesme i preradujuci taljanske mitološke drame. Poznati su naslovi deset mitoloških drama, ali je samo cetiri sacuvano i to ne u potpunosti. To su drame: Arijadna, Prozerpina ugrabljena, Dijana i Armida.
Prvo je gundulicevo tiskano dijelo - Pijesni pokorne kralja Davida (Rim 1621.) u kojem je prepjevao sedam pokornickih psalma kralja Davida (iz bibliske knjige Psalmi).
Godinu poslije objavio je u Veneciji religioznu poemu Suze sina razmetnoga (1622.), u kojoj je na književnoumjetnicki nacin progovorio o probremu ljudskog grijeha i Božijeg opraštanja. Djelo je zasnovano na evandeoskoj prici o izgubljenom sinu, ali oblikotvorno, izražajno i proucno sadrži Gundulicev samostalni barokni sadržaj.
Dubravka je pastirska igra izvedena 1628. U Dubrovniku.
Znacajni povijesni dogadaji - turski poraz kod Hocima u Poljskoj 1621., pobuna u Carigradu i nasilna smrt sultana Osmana - potakli su Gundulica na pisanje najznacajnijeg njegova djela Osmana.
Gundulic je najboliji hrvatski barokni pisac I jedan od najboljih hrvatskih književnika uopce.
O Djelu
Gundulic u Osmanu govori o stvarnim dogadajima koji su se zbivali u ono vrijeme ali malo ih izmjenjuje. Djelo pocinje pisati oslanjajuci se na vijesti koje stižu iz Hocima 1621, poraz Turaka pred Poljskom vojskom. U Osmanu osim što se govori o bitci kod Hocima i o Osmanovom ubojstvu govori se i o konacnoj propasti turske vojske. Osman je ep u 20 pjevanja, pisan je u osmercu a rima je ABAB. U Osmanu ima i lirskih osobina kojima je Gundulic pružio širok spektar suvremenih povjesnih zbivanja i odnosa. Nedostaju dva pjevanja XIV. i XV. koje su mnogi pjesnici pokušali nadopjevati, ali je to uspjelo samo pjesniku Ivanu Mažuranicu (1844.).
I. pjevanje
Ep zapocinje pripovjedacevom refleksijom o ljudskoj oholosti koja uvijek mora biti kažnjena, cime se odmah u pocetku deklarira kao djelo utemeljeno na kršcanskom svjetonazoru, kršcanskim moralno - etickim nacelima. Nakon zazivanja Muza da mu pomognu u opjevanju smrti mladog sultana Osmana, pripovjedac predstavlja dva glavna epska lika: poljskog kraljevica Vladislava, pobjednika nad Osmanom, ciju slavu pjesnik želi pronijeti po cijelom svijetu, a zatim mladog sultana Osmana koji mora biti kažnjen zbog prevelike oholosti. Odmah zatim prepovijedac prelazi na pripovjedanje epske radnje, i to in medias res: opisuje se car Osman u trenutku kad - nezadovoljan i zdvojan zbog poraza s Poljacima kod Hocima - saziva svoje savjetnike da se s njima savjetuje o buducnosti carstva. Jedna od glavnih tema epa - ona u sukobu Poljaka i Turaka kod Hocima - smještena je, dakle, u epsku prošlost. Sa savjetnicima - Dilaverom, hadžom i Kazlar-agom - Osman dogovara što da se poduzme u teckoj situaciji u kojoj se zateklo carstvo. Tako prvo pjevanje sadrži ne samo jezgru prošle nego i nagovješta o buducoj epskoj radnji. Sve to pokazuje da Osman nije komponiran linearno: pricanje ce se u epu vracati u prošlost isto toliko koliko ce se kretati u buducnost.
II. pjevanje
Zapocinje razmišljanjem o mladosti koja cesto postupa nerazborito, cemu je primjer mladi Osman. Pripovjedac opisuje mladog sultana u svecanoj odori, a zatim se nastavlja pripovjedanje o sultanovu savjetovanju s najvišim savjetnicima carstva. Svaki od savjetnika daje prijedloge kako da se riješi krizna situacija u državi i kako da ojaca carstvo.