+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

OSMAN

Gundulic - OSMAN

ŽIVOTOPIS:
Ivan Gundulic (Giovanni Gondola; nadimak Macica) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik.
Roden je 08.01.1589., a umro je 08.12.1638. i sahranjen u crkvi sv. Franje u Dubrovniku.
Obrazovao se u Dubrovniku, gdje su mu, uz ostale, ucitelji bili Toskanac Camillo Camilli, koji je dopunio Tassov ''Oslobodeni Jeruzalem'' te svecenik Petar Palikuca, koji je na hrvatski preveo ''Život Karla Borromea''.
Nakon završetka školovanja, 1608. postaje clan Velikoga vijeca. Nastavljajuci obiteljsku tradiciju, obavlja više državno-administrativnih službi u Dubrovniku i okolici.
Živio je mirno i povuceno, zbog cega su mu suvremenici dali nadimak Macica (znacenje: Mackica). Godine 1628. oženio se Nikom Sorkocevic s kojom je imao tri sina.
Književni je rad Gundulic zapoceo pisanjem drama u stihu i, vjerojatno, pjesama. U predgovoru svoje prve tiskane knjige ''Pjesni pokorne kralja Davida'' (Rim, 1621.) svoja mladenacka djela naziva „porodom od tmine“ jer im je svrha bila zabava, tj. ta djela nisu odgovarala protureformacijskoj poetici i ideologiji. Od dramskih djela sacuvane su ''Arijadna'', ''Prozerpina ugrabljena od Plutona'', ''Dijana'' i ''Armida'', dok su ''Galatea'', ''Posvetilište ljuveno'', ''Cerera'', ''Kleopatra'', ''Adon'' i ''Koraljka od Šira'' izgubljene. Njegova su djela još i ''Suze sina razmetnoga'' i ''Dubravka''.

VRSTA DJELA: povijesni ep

TEMA: Povijest Osmanove propasti (u 1.,2., te 16.-20. pjevanju)

MJESTO RADNJE: Carigrad (1,. 2., 16.-20. pjevanje); Varšava, Smederevo (3.-12. pjevanje); pakao (13. pjevanje)

O DJELU:
Djelo je pisano osmerackim katrenom, a rima je abab.
Hocimska se bitka dogodila 1621. g., a radnja epa se dogada 1622. g., mir je sklopljen 1623. g.

- gobleni (tapiserije) s prikazom Hocimske bitke u 11. pjevanju (ima ih 6):
1. polazak turske vojske iz Carigrada
2. Vladislav okuplja vojsku
3. prikaz obiju vojski
4. slika poljske vojske po skupinama
5. Hocimska bitka
6. bijeg turske vojske

KRATAK SADRŽAJ:
1.pjevanje:
Sultan Osman II., ojaden zbog prošlogodišnje Vladislavove pobjede kod Hocima, konstatira da je nedisciplina i kukavicluk nekad slavne turske vojske uzrok hocimskog poraza. Odlucuje otici na Istok po nove vojnike, te odbaciti porok i vladati kreposno kako bi osvojio svijet. Svoje odluke priopcuje Dilaveru, hodži i hadumu saraja. Da bi pred vojskom prikrio prave namjere, svoj put na Istok razglasit ce hodocašcem (caba) i akcijom protiv odmetnutog sidonskog emirona.
Osman želi biti kao Bog (1. pjevanje, 265.-268. stih):
''Ali hocu unaprijeda
da ma ruka svijetom vrti
i ona sama zapovijeda
vrh života i vrh smrti.''
2.pjevanje:
Zabrinuti Osmanovom brzopletošcu, tri dostojanstvenika dolaze pred sultana: Dilaver, Hodža i Kazlar-aga. Silaver savjetuje Osmana da prije odlaska na Istok ubije maloumnog strica Mustafu, Mustafinu castohlepnu majku i zeta Dauta. Hodža savjetuje Osmana da odabere za ženu djevojku plemenita roda i s njom izrodi potomstvo koje ce ucvrstiti prijestolje. Kazlar-aga upozorava Osmana da prije puta sklopi mir s Poljacima, jer je preopasno ostavljati zemlju pritisnutu ratnom opasnošcu. Osman odlucuje Kazlar-agu poslati u potragu za plemenitim djevojcicama, dvolicnog Ali-pašu poslati Poljacima da sklopi mir, a Rizvan-paši povjeriti cuvanje utamnicenog Korevskog.

3.pjevanje:
U rano proljece Ali-paša krece iz Carigrada, pracen Gašparom Milosticem. Predjeli kroz koje putuje podsjecaju ga na prošlogodišnju hocimsku bitku i on svojoj družbi opisuje turski rasap minulog ljeta.

4.pjevanje:
Ali-paša prica bogdanskom vojvodi o hocimskoj bitci. Opisuje glavne tocke bojišta i položaje istaknutih zapovjednika i grupacija turske vojske. Pohvalivši više puta Vladislava, naglašava da ne hvali neprijatelja, nego krepost pomocu koje je pobijedio. Opisuje Sokolicu i njezinu družbu, dodajuci da je Sokolicina ljepota privukla i samog sultana Osmana. Završava usporedbom nekad ogromne turske vojske s tužnom hrpom kostiju, njezinim jedinim ostatkom.

5.pjevanje:
Putujuci kroz gomilu turskih kostiju, Ali-paša u Podolju susrece Krunoslavu, koja ne ispušta oružje otkako su joj Turci zarobili zarucnika Korevskog. Saznajemo povijest Krunoslavina života, kako je po zarobljavanju Korevskog vojevala uz Vladislava ptoriv Turaka, izazvala Osmana, borila se sa Sokolicom, poslije cega je noc prekinula sraz turske i kršcanske vojske. Saznavši o svom zasužnjenom zarucniku, Krunoslava rastužena ostavlja Ali-pašu.

6.pjevanje:
Tugujuci u dubravi za svojim zarucnikom, Krunoslava zacuje glas pastira koji tuži za svojom Rumenkom. Potom skuplja otkupninu i preobucena u haljinu ugarskog velikaša stiže u Carigrad. Cekajuci vijesti o Ali-pašinu poslanstvu, Osman mašta o svjetskom gospodstvu, pokorenju Perzije i kršcanskih sila, te konacnom obracunu s Poljacima. Kazlar-aga, kojega Osman nestrpljivo ocekuje, u meduvremenu je s otetim djevojcicama stigao do ruševina Troje.

7.pjevanje:
Kazlar-aga sa otetim djevojcicama plovi pored grckih otoka. Susrevši dio svog brodovlja, uplovljava u atensku luku. Mjesta kojima dalje putuje podsjecaju ga na nekadašnju slavu grckih zemalja, na velike bojeve i propala carstva. Cuvši o ljepoti Suncanice, upucuje se u njezino rodno Smederevo, šaljuci svoje ljude u potragu za plemenitim djevojcicama.

8.pjevanje:
Kazlar-aga stiže u Smederevo. Suncanica, djevojka plemenita roda kojoj su sva braca izginula (njih 12), zavjetovala se ostati djevicom. Želeci omesti naum svoje kceri, starac Ljubdrag prireduje veselje. Kazlar-aga, ciji iznenadni dolazak prouzroci strah i metež, smiruje okupljenu mladež. Na Kazlar-aginu molbu starac Ljubdrag prica povijest svog plemena, a usred njegove price, Kazlar-aga otima Suncanicu. Dok Ljubdrag jadikuje, Kazlar-aga je vec daleko odmaknuo. Dirnut tužaljkom Suncanice, Turcin ju grubo ušutka. Krecuci po Osmanovu naredenje u Carigrad, Kazlar-aga šalje svog pouzdanika da pronade Sokolicu, za kojom sultan potajno žudi.

9.pjevanje:
Sokolica, harajuci sa svojim ratnicama poljskom zemljom, dospijeva u jesen do Varšave. O godišnjici hocimske bitke Vladislav s bracom i gostima odlazi u lov. Sokolica i njezine ratnice otimaju poljske dame i vežu ih u dubravi. Dok se ratnice kupaju, upada Vladislav s pratnjom i otima Sokolicine pratilje. Sokolica se hrabro bori dok joj ne pukne mac, a kad viteški Vladislav oslobodi njezine ratnice, ona mu na poklon šalje ogrlicu. Kazlar-agin poslanik javlja Sokolici o pozivu sultana Osmana.

10.pjevanje:
Sokolica hita u Carigrad. Vladislava pozivaju u Varšavu. Na povratku jedan kraljevicev pratilac pjeva o hocimskom boju. Vladislav svecano ulazi u Varšavu. Ali-paša doputuje do ravnice pred Varšavom i ujutro ulazi u grad. Na ulazu u kraljev dvor prolazi pored kipova starih poljskih kraljeva. Knez Zborovki prima Ali-pašu.

11.pjevanje:
U kraljevskoj vijecnici Zborovski, na pašinu molbu, tumaci detalje tapiserije s prikazom hocimskog boja. Pozvan u kraljevsko vijece, Ali-paša predaje kralju sultanovo pismo, te iznosi razloge za primirje. Kralj Šišman (Žigmund) prihvaca mir s Turskom. Bogato nadaren, Ali-paša nosi natrag u Carigrad kraljevo pismo sultanu.

12.pjevanje:
Ali-paša stiže u Carigrad. U opcem veselju zbog mira s Poljskom tuguje samo Krunoslava. Od Rizvan-pašine necakinje Kalinke, koja se zaljubila u Krunoslavu misleci da je ugarski velikaš, saznaje o zarobljeništvu Korevskog i naklonosti Rizvan-pašine kceri Ljubice prema poljskom vitezu. Raspaljena ljubomorom, Krunoslava smišlja osvetu, namjeravajuci ostati vjerna cak i ako je Korevski nevjeran. Lažno se predstavivši kao brat Korevskog, Krunoslava Rizvan-paši nudi otkup za utamnicenog viteza. Paša na prijevaru utamnici i Krunoslavu.

13.pjevanje:
Usred pakla Lucifer, u strahu od pobjede kršcanstva, nalaže svom vijecu da, ne birajuci sredstva, pomogne pobjedi Turske. Lucifer, iako na strani Turaka, protiv je Osmana jer je izgubio od kršcana. Paklena su bica izašla iz pakla i haraju Carigradom.

16.pjevanje:
Cuvši da sultan namjerava posjeci neposlušne janjicare, vojska se pobuni. Ali-agu, koji ih opominje da su dužni pokoriti se sultanu, pobunjenici otjeraju. Traže pašu Dilavera i ucitelja hodžu koje smatraju lošim sultanovim savjetnicima. Osman odbija zahtjeve pobunjenika.

17.pjevanje:
Usred noci zasjeda sultanovo vijece. Saslušavši savjete Dilavera i Husain-paše, Osman pristaje nagoditi se s pobunjenicima. Osman usvaja Dilaverove savjete da Husain-pašu opet proglasi velikim vezirom, pomiluje veci broj vojnika i ne ide na Istok. Istovremeno se Mustafina majka savjetuje sa zetom Dautom. Planiraju smaknuti Osmana, te vracajuci na prijestolje Mustafu, sami stvarno preuzeti vlast.

18.pjevanje:
Ujutro se pobunjenici savjetuju sa starcima iz puka i poznavateljima zakona. Daut poziva pobunjenike da svrgnu Osmana. Predvodeni Dautom, pobunjenici prodiru u Dilaverovu palacu. Dilaver se bori s agom spahoglana Dervišem. Daut vodi pobunjenike na sultanov saraj.

19.pjevanje:
Pobunjenici provaljuju u sultanov saraj. Derviš i spahoglani stižu stižu Dilavera koji je prerušen krenuo po pomoc. Jedan rob ga udari sjekirom u potiljak. Daut odbija predati tijelo DIlaverovoj ljubavi Begum Adžamkinji. Osman se skriva u Sinan-pašine perivoje, a pobunjenici ubiju Osmanovog izaslanika i Husaina. Pronalaze Mustafu i vode ga u srednji mecet. Postavivši glave pogubljenih pred mecet sultana Bajazeta, vojnici hvataju Osmana i vode ga pred sultana Mustafu.

20.pjevanje:
Mustafa nalaže da Osmana zatvore u Jedi-kulu. Svrgnutog sultana odvode na konju kroz svjetinu koja mu se ne prestaje rugati, a Daut požuruje vojnike da ga smaknu. Crnac rob Dautovim pojasom davi Osmana, a sultanovo tijelo odmah pokopaju do ocevih nogu.
Bog kažnjava covjeka kad želi biti kao Bog (20. pjevanje, 473.-476. stih):
''Nu vlas božja brzo u sebi
samosilja krši i slama,
za ukazat, da na nebi
i na zemlji ona je sama.''
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
OSMAN, mladi sultan, plavokos, roden 1604., 1618. došao na prijestolje, ubijen 1622., cija oholost mora biti kažnjena; otac mu je Ahmet, stric Mustafa

VLADISLAV, poljski kraljevic, sin Žigmunda III., roden 1595.; pobijedio Osmana

DILAVER, HODŽA i KAZLAR-AGA, Osmanovi savjetnici

ALI-PAŠA, poslanik, odlazi u Varšavu sklopiti mir s Poljacima; sudjelovao u Hocimskoj bitci

SOKOLICA, mlada turska ratnica, zaljubljena u Osmana; sudjelovala u Hocimskoj bitci, borila se sa Krunoslavom

KRUNOSLAVA, zarucnica poljskog plemica Korevskog; sudjelovala u Hocimskoj bitci na strani Poljaka, borila se sa Sokolicom; obucena u ugarskog velikaša putuje u Carigrad izbaviti Korevskog iz tamnice

SUNCANICA, djevojka plemenita roda, iz Smedereva, redovnica, imala 12 brace koji su ubijeni; otima ju Kazlar-aga

LJUBDRAG, otac Suncanice, slijep

LJUBICA, kci tamnicara Rizvan-paše; zaljubila se u Korevskog

KALINKA, necakinja tamnicara Rizvan-paše; zaljubila se u Krunoslavu misleci da je muško

MUSTAFINA MAJKA, Osmanova baka

DAUT, zet Mustafine majke, Osmanov tetak

BEGUM ADŽAMKINJA, Dilaverova ljubav

KOLO OD SREĆE (1. pjevanje, 13.-28. stih):
''Kolo od srece uokoli
vrteci se ne pristaje;
tko bi gori, eto je doli,
a tko doli, gori ostaje.
Sad vrh sablje kruna visi,
sad vrh krune sablja pada,
sad na carstvo rob se uzvisi,
a tko car bi, rob je sada.
Proz nesrece sreca iznosi,
iz krvi se kruna crpe,
a oni kijeh se boje mnozi,
strah od mnozijeh i oni trpe.
Od izdajstva i od zasjeda
ogradena je glava u cara,
a u cas se zgoda ugleda
od ke ne bi pametara.
5 Lektire za školu: OSMAN Gundulic - OSMAN ŽIVOTOPIS: Ivan Gundulic (Giovanni Gondola; nadimak Macica) hrvatski je pjesnik, epik, lirik i dramatik. Roden je 08.01.158...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi