Lyrics has been copied to clipboard!
Orlovi
rano leteORLOVI RANO LETE o jovancetu-on je snalazljiv,hrabar,pravi
harambasa,lukav je,glavni u svojoj druzini,zeleo je svakom da pomogne
jako je pozrtvovanstric-najvisi u skoli,siroce bez majke i
oca,snalazljiv lukav i hrabar,tvrdoglavlunja-tiha cutljiva
desetogodisnja devojcica,ima 6 culo koj joj pomaze u zivotu,mirodjija u
svakoj corbilazar macak-prgav decak,uvek je za svadju,nije se plasio
nikoga,vesele cudi,okretan,otvoren i veliki majstor,na tavanu je imao
citavu malu radioniculicni utisak-svidja mi se hrabrost i
snalazljivost decaka i lunje.za ovako nesto jje potrebna velika sloga i
hrabrost.Volela bih da sam se nasla u njihovom drustvu.tema-ova
prica govori o snalazljivosti i hrabrosti slozne druzine.Oni se u teskim
trenucima ponasaju kao odrasle osobe.prepricavanje-novi
nastavnik u skoli ih je redovno tukao,i zbog toga su ogrceni i
organizuju hajducku druzinu.grade kolibu u prokinom raju u logoru
tepsiji.Bilo ih je sve vise i vise.NAjbitni likovi u druzini-stric,lazar
macak,lunja,djogo potrk,vanjka,nik djulbrk,nikolica sa prikolicom,na
celu harambasa jovance i kuca zuja.bili su organizoovani.Zakleli su se
na grobu HAjduka Jovanceta na vernost.Na kolibi je pisalao-``ovde zivi
hrabra ceta harambase Jovanceta``.Pronasli su neku pecinu i u njoj je
bilo jezerce.ali oni su se plasili da udju u njega.Ucitelj je rekao
roditeljima da im deca ne dolaze u skolu.trazili su decu da ih izgrde i
posalju u skolu.poljar lijan je otkrio njihovu kolibu,upao je u njihovu
zamku ali je ipak izasao,na kuci im je napisao da im preti velika
opasnost zato sto mu je bilo zao njih..Roditelji i knez su opkolili
logor.Zarobili su celu druzinu osim jovanceta.Nikoletina Bursac,Stricev
rodjak ih je branio,jer je nepravda da ih ucitelj bije.i jovance se
predao i nije vise bilo opasnosti ali njihovo hajducenje se time
zavrsilo.RAt je poceo i svi su otisli yu vojisku pa i nikoletina.Skola
nije radila.Nemci trazili da svi vrate oruzije a jovancetova druzina je
obavestavala narod kada nailaze nemci.ustase su pucale u strica ali ga
nisu ranili.Zbog sv9oje hrabrosti druzina je kasnije sa nikoletinom
otisla u rat. o lunji Lunja-povucena devojcica,uvek
se druzila sa decacima,sve dala da bi usla u njihovu cetu.Volela dugonog
Strica,i on je nju voleo ali se stideo da to kaze pred decacima pa je
stalno terao od sebe.Da bi usla u cetu bila je spremna i da je profesor
istuce,ali ipak kada joj je prisao ona se uplasila i iskocila kroz
prozor........BRANKO ĆOPIĆ:ORLOVI
RANO LETEVrsta djela:RomanTema:Pustolovine
djecaka sa vodom JovancetomIdeja:Rat prekida bezbrižno
djetinstvo, ali nemože prekinuti pravo prijateljstvo.Glavni
likovi:Jovance, Lunja, Stric, Lazar Macak, Đoko Potrk i Nikolca s
prikolcom.Kratki sadržaj:U ovom romanu se govori o grupi
djecaka. Oni su ucenici cetvrtog razreda u Lipovu - jednom bosanskom
selu. Na pocetku oni žive sretan i bezbrižni djecji život. Njihova
uciteljica zove se Lana i oni je jako vole.Kada je uciteljica otišla
u varoš, na njezinom mjesto dolazi ucitelj kojeg su djecaci prozvali
„paprika“. Ucitelj je jako maltretirao i tukao djecu tako da su djeca
pocela bježati od škole. Voda djecaka je bio Jovance a osim njega tu su
bili Lazar Macak, Stric, Đoko Potrk, Nikolca prikolca i djevojcica
Lunja. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija.
Tu su bježali iz škole i družili se po citav dan. Jednog dana Lazar
Macak i Jovance su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju. Kada se
ucitelj „paprika“ požalio Knezu da djeca ne dolaze u školu, zajedno sa
poljarem Lijanom i roditeljima organizirali su potjeru i pronašli su
skrovište djece. Zahvaljujuci što su sreli Nikoletinu Bursaca oslobadaju
djecu i odluce da odu u vareš da pronadu uciteljicu Lanu. Uskoro
pocinje rat. Djecaci koji su se do jucer igrali postaju aktivni ucesnici
i svjedoci tog rata. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu
pecinu. Oni ucestvuju u obrani svog sela zajedno sa borcima i postaju
partizanski kuriri. Na kraju odlaze u rat s nadom da ce se ponovo
vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju.LikoviJunaci ovog romana ucenici su cetvrtog razreda osnovne
škole, osim Nikolice.Jovance. Harambaša hajducke družine je
postao jer je bio najcenjeniji i najodlucniji od svih decaka. Pisac za
njega veli: " Djecak je od starijih cuo tek ponešto o pravdi, ali sluti
da je dobro i pravedno to što je pokušao da zaštiti Strica. To ga
ispunjava cudnom snagom i radošcu i daje mu odvažnost da sam krene u
dubinu puste šume" da bi izabrao mesto za hajducki logor. Bistrouman je,
procenjuje stvari pametno, a prema svima iz svoje družine odnosi se
brižno i privrženo. On je i snaga i "mozak" hajducke družine. Decaci u
njega imaju veliko poverenje, omiljen je i poštovan.Stric.
Njegovo pravo ime bilo je Stevo, ali su ga u razredu zvali Stric jer je
bio najviši. Bio je siroce bez oca i majke. Dosetkom je reagovao na mane
ucitelja. U romanu najviše komike ima kad je na sceni Stric, ali imao
je i jednu slabu tacku prema devojcici Lunji, za koju su svi znali, pa
su ga zadirkivali, a on bi pri pomenu njenog imena uvek pocrveneo i
zbunio se. Bio je neustrašiv što je i dokazao kad je sam prespavao noc u
šumi. Ume da razgovara sa životinjama.Đoko Potrk. Tako su ga
zvali jer je trkom dolazio u školu i vracao se kuci, potrkivao je i onda
kad na tablu izlazi. U družini je bio zadužen za sklapanje stihova:Naš
ucitelj baš je slika,nos mu crven ko paprika..Ovdje živi hrabra
cetaharambaše Jovanceta..Nik Ćulibrk, zvani Amerikanac. Otac mu
je dugo radio u Americi, pa je povremeno u razgovoru koristio engleske
reci: halo bojsovi i sl. Nosio je plave pantalone i kaubojski šešir.Nikolica.
Najmladi u družini, ucenik prvog razreda. Bio je svojeglav i ljut, crn
kao Arapin. Prepoznatljiv je u romanu po tome što je uvek sa sobom
vodio kuju Žuju, zbog toga su ga zvali Nikolica sa prikolicom.Ivan
Popovic Vanjka. Njegov otac je bio za vreme I svetskog rata zarobljen u
Rusiji i tamo se oženio Ruskinjom. . Plavokos je i krupan da su ga svi
zvali Vanjka Široki. Lunja. To je
razdragana devojcica, koja, gde god da dode, donosi neku radost i
toplinu. Ona se, makar i nedovoljno svesno, bori za ravnopravnost izmedu
decaka i devojcica i u tome na najbolji nacin pokazuje da je u mnogo
cemu iznad decaka ( na primer u hrabrosti: setimo se scene u
tajanstvenoj pecini, ili kad otkriva diverzante.) Nju pisac ovako
slika: "Lunja je bila tiha cutljiva desetogodišnja djevojcica, velikih
mirnih ociju. Striceva prva komšinica. Uvek je cutke i nepozvano išla za
djecacima, posmatrala šta rade i kako se igraju, pronalazila ih je u
ribarenju oko rijeke, u kradi lubenica, u potrazi za pticijim
gnijezdima. Vikali su na nju, prijetili joj cak i kamenjem, ali tiha
radoznala djevojcica sklonila bi se samo za kratko vrijeme i tek je
djecaci smetnu sa uma, a ona vec viri iza nekog žbuna ili šuškajuci
izlazi iza visokog kukuruza... Ona je Stricu uvijek za petama... krpi
djecacima košulje, carape, kape, prišiva dugmad, brine o svenu.
Poljar Lijan. "Krivonog cicica lisicijeg lica i lukavog pogleda". Uvek
je "muckao bocu s rakijom i potezao iz nje". Ume da se pretvara i da se
ulaguje; seoskom knezu se obraca sa kneže-viteže. Njegov zadatak je bio
da luta selom "na krivim hodaljkama" i da juri decu s tudih vocnjaka i
vinograda i da im brani da love ribu... Boreci se vecito sa decom, nije
cudo što je i sam podetinjio; upuštao se u prava decija lukavstva,
smicalice i doskocice. Medutim, nije bio zlocest, niti surov prema deci.
Naprotiv, mnogo je voleo decu i najcešce im "gledao kroz prste" kad bi
ih uhvatio u šteti. Pisac za njega veli:" Umije taj da vreba... kao
pravi osnovac, da se provlaci kroz plot, krije se tako vešto kao da igra
žmure, a po potrebi ce se i na drvo uspuzati...Domišljati Lijan i sam
je krao voce, lubenice i krastavce, a onda je po selu dizao dreku i
"tražio lopove".Ucitelj je bio "zlocud stariji covjek koga su po
kazni, zbog pijanstva, premjestili u selo iz obližnje varošice". Imao
je poveci crven nos "kao paprika" i podbule obraze od pijanstva. Vrebao
je svaku priliku da, i bez ikakvog razloga, tuce decu i da "vreci kao
jarac". "Poslije onog Lunjinog navaljivanja da dobije batine i njezinog
neocekivanog bjegstva kroz prozor, ucitelj Paprika se sasvim prozlio.
Upadao je u razred ljut i mamuran, podozrivo gledao primerne dake,
zlurado se smeškao, razgoropadio bi se i sve dake redom tukao
govoreci:"Baš mi je škola za vas divljake seoske! Za vas je šuma i koze,
a ne knjiga".Nikoletina Bursac. To je momak neobicno jak koji
se zaštitnicki odnosi prema svoj seoskoj deci. ( Na primer, kada
spasava decu-hajduke od fizickih kazni njihovih roditelja posle hvatanja
u njihovom logoru. Bio je nežan i osecajan, popustljiv prema decijim
nestašlucima. Medu privim je otišao u borbu kad je neprijatelj napao
domovinu. Ovom junaku Ćopic je posvetio zbirku pripovedaka "Nikoletina
Bursac". Neke ste vec citali ( Surovo srce ili Mitraljezac golubijeg
srca.
rano leteORLOVI RANO LETE o jovancetu-on je snalazljiv,hrabar,pravi
harambasa,lukav je,glavni u svojoj druzini,zeleo je svakom da pomogne
jako je pozrtvovanstric-najvisi u skoli,siroce bez majke i
oca,snalazljiv lukav i hrabar,tvrdoglavlunja-tiha cutljiva
desetogodisnja devojcica,ima 6 culo koj joj pomaze u zivotu,mirodjija u
svakoj corbilazar macak-prgav decak,uvek je za svadju,nije se plasio
nikoga,vesele cudi,okretan,otvoren i veliki majstor,na tavanu je imao
citavu malu radioniculicni utisak-svidja mi se hrabrost i
snalazljivost decaka i lunje.za ovako nesto jje potrebna velika sloga i
hrabrost.Volela bih da sam se nasla u njihovom drustvu.tema-ova
prica govori o snalazljivosti i hrabrosti slozne druzine.Oni se u teskim
trenucima ponasaju kao odrasle osobe.prepricavanje-novi
nastavnik u skoli ih je redovno tukao,i zbog toga su ogrceni i
organizuju hajducku druzinu.grade kolibu u prokinom raju u logoru
tepsiji.Bilo ih je sve vise i vise.NAjbitni likovi u druzini-stric,lazar
macak,lunja,djogo potrk,vanjka,nik djulbrk,nikolica sa prikolicom,na
celu harambasa jovance i kuca zuja.bili su organizoovani.Zakleli su se
na grobu HAjduka Jovanceta na vernost.Na kolibi je pisalao-``ovde zivi
hrabra ceta harambase Jovanceta``.Pronasli su neku pecinu i u njoj je
bilo jezerce.ali oni su se plasili da udju u njega.Ucitelj je rekao
roditeljima da im deca ne dolaze u skolu.trazili su decu da ih izgrde i
posalju u skolu.poljar lijan je otkrio njihovu kolibu,upao je u njihovu
zamku ali je ipak izasao,na kuci im je napisao da im preti velika
opasnost zato sto mu je bilo zao njih..Roditelji i knez su opkolili
logor.Zarobili su celu druzinu osim jovanceta.Nikoletina Bursac,Stricev
rodjak ih je branio,jer je nepravda da ih ucitelj bije.i jovance se
predao i nije vise bilo opasnosti ali njihovo hajducenje se time
zavrsilo.RAt je poceo i svi su otisli yu vojisku pa i nikoletina.Skola
nije radila.Nemci trazili da svi vrate oruzije a jovancetova druzina je
obavestavala narod kada nailaze nemci.ustase su pucale u strica ali ga
nisu ranili.Zbog sv9oje hrabrosti druzina je kasnije sa nikoletinom
otisla u rat. o lunji Lunja-povucena devojcica,uvek
se druzila sa decacima,sve dala da bi usla u njihovu cetu.Volela dugonog
Strica,i on je nju voleo ali se stideo da to kaze pred decacima pa je
stalno terao od sebe.Da bi usla u cetu bila je spremna i da je profesor
istuce,ali ipak kada joj je prisao ona se uplasila i iskocila kroz
prozor........BRANKO ĆOPIĆ:ORLOVI
RANO LETEVrsta djela:RomanTema:Pustolovine
djecaka sa vodom JovancetomIdeja:Rat prekida bezbrižno
djetinstvo, ali nemože prekinuti pravo prijateljstvo.Glavni
likovi:Jovance, Lunja, Stric, Lazar Macak, Đoko Potrk i Nikolca s
prikolcom.Kratki sadržaj:U ovom romanu se govori o grupi
djecaka. Oni su ucenici cetvrtog razreda u Lipovu - jednom bosanskom
selu. Na pocetku oni žive sretan i bezbrižni djecji život. Njihova
uciteljica zove se Lana i oni je jako vole.Kada je uciteljica otišla
u varoš, na njezinom mjesto dolazi ucitelj kojeg su djecaci prozvali
„paprika“. Ucitelj je jako maltretirao i tukao djecu tako da su djeca
pocela bježati od škole. Voda djecaka je bio Jovance a osim njega tu su
bili Lazar Macak, Stric, Đoko Potrk, Nikolca prikolca i djevojcica
Lunja. U Prokinom gaju oni su napravili jedan logor pod nazivom Tepsija.
Tu su bježali iz škole i družili se po citav dan. Jednog dana Lazar
Macak i Jovance su otkrili prolaz u jednu podzemnu špilju. Kada se
ucitelj „paprika“ požalio Knezu da djeca ne dolaze u školu, zajedno sa
poljarem Lijanom i roditeljima organizirali su potjeru i pronašli su
skrovište djece. Zahvaljujuci što su sreli Nikoletinu Bursaca oslobadaju
djecu i odluce da odu u vareš da pronadu uciteljicu Lanu. Uskoro
pocinje rat. Djecaci koji su se do jucer igrali postaju aktivni ucesnici
i svjedoci tog rata. Oni pomažu partizanima i otkrivaju im tajnu
pecinu. Oni ucestvuju u obrani svog sela zajedno sa borcima i postaju
partizanski kuriri. Na kraju odlaze u rat s nadom da ce se ponovo
vratiti u Prokinom gaju i u svoj logor Tepsiju.LikoviJunaci ovog romana ucenici su cetvrtog razreda osnovne
škole, osim Nikolice.Jovance. Harambaša hajducke družine je
postao jer je bio najcenjeniji i najodlucniji od svih decaka. Pisac za
njega veli: " Djecak je od starijih cuo tek ponešto o pravdi, ali sluti
da je dobro i pravedno to što je pokušao da zaštiti Strica. To ga
ispunjava cudnom snagom i radošcu i daje mu odvažnost da sam krene u
dubinu puste šume" da bi izabrao mesto za hajducki logor. Bistrouman je,
procenjuje stvari pametno, a prema svima iz svoje družine odnosi se
brižno i privrženo. On je i snaga i "mozak" hajducke družine. Decaci u
njega imaju veliko poverenje, omiljen je i poštovan.Stric.
Njegovo pravo ime bilo je Stevo, ali su ga u razredu zvali Stric jer je
bio najviši. Bio je siroce bez oca i majke. Dosetkom je reagovao na mane
ucitelja. U romanu najviše komike ima kad je na sceni Stric, ali imao
je i jednu slabu tacku prema devojcici Lunji, za koju su svi znali, pa
su ga zadirkivali, a on bi pri pomenu njenog imena uvek pocrveneo i
zbunio se. Bio je neustrašiv što je i dokazao kad je sam prespavao noc u
šumi. Ume da razgovara sa životinjama.Đoko Potrk. Tako su ga
zvali jer je trkom dolazio u školu i vracao se kuci, potrkivao je i onda
kad na tablu izlazi. U družini je bio zadužen za sklapanje stihova:Naš
ucitelj baš je slika,nos mu crven ko paprika..Ovdje živi hrabra
cetaharambaše Jovanceta..Nik Ćulibrk, zvani Amerikanac. Otac mu
je dugo radio u Americi, pa je povremeno u razgovoru koristio engleske
reci: halo bojsovi i sl. Nosio je plave pantalone i kaubojski šešir.Nikolica.
Najmladi u družini, ucenik prvog razreda. Bio je svojeglav i ljut, crn
kao Arapin. Prepoznatljiv je u romanu po tome što je uvek sa sobom
vodio kuju Žuju, zbog toga su ga zvali Nikolica sa prikolicom.Ivan
Popovic Vanjka. Njegov otac je bio za vreme I svetskog rata zarobljen u
Rusiji i tamo se oženio Ruskinjom. . Plavokos je i krupan da su ga svi
zvali Vanjka Široki. Lunja. To je
razdragana devojcica, koja, gde god da dode, donosi neku radost i
toplinu. Ona se, makar i nedovoljno svesno, bori za ravnopravnost izmedu
decaka i devojcica i u tome na najbolji nacin pokazuje da je u mnogo
cemu iznad decaka ( na primer u hrabrosti: setimo se scene u
tajanstvenoj pecini, ili kad otkriva diverzante.) Nju pisac ovako
slika: "Lunja je bila tiha cutljiva desetogodišnja djevojcica, velikih
mirnih ociju. Striceva prva komšinica. Uvek je cutke i nepozvano išla za
djecacima, posmatrala šta rade i kako se igraju, pronalazila ih je u
ribarenju oko rijeke, u kradi lubenica, u potrazi za pticijim
gnijezdima. Vikali su na nju, prijetili joj cak i kamenjem, ali tiha
radoznala djevojcica sklonila bi se samo za kratko vrijeme i tek je
djecaci smetnu sa uma, a ona vec viri iza nekog žbuna ili šuškajuci
izlazi iza visokog kukuruza... Ona je Stricu uvijek za petama... krpi
djecacima košulje, carape, kape, prišiva dugmad, brine o svenu.
Poljar Lijan. "Krivonog cicica lisicijeg lica i lukavog pogleda". Uvek
je "muckao bocu s rakijom i potezao iz nje". Ume da se pretvara i da se
ulaguje; seoskom knezu se obraca sa kneže-viteže. Njegov zadatak je bio
da luta selom "na krivim hodaljkama" i da juri decu s tudih vocnjaka i
vinograda i da im brani da love ribu... Boreci se vecito sa decom, nije
cudo što je i sam podetinjio; upuštao se u prava decija lukavstva,
smicalice i doskocice. Medutim, nije bio zlocest, niti surov prema deci.
Naprotiv, mnogo je voleo decu i najcešce im "gledao kroz prste" kad bi
ih uhvatio u šteti. Pisac za njega veli:" Umije taj da vreba... kao
pravi osnovac, da se provlaci kroz plot, krije se tako vešto kao da igra
žmure, a po potrebi ce se i na drvo uspuzati...Domišljati Lijan i sam
je krao voce, lubenice i krastavce, a onda je po selu dizao dreku i
"tražio lopove".Ucitelj je bio "zlocud stariji covjek koga su po
kazni, zbog pijanstva, premjestili u selo iz obližnje varošice". Imao
je poveci crven nos "kao paprika" i podbule obraze od pijanstva. Vrebao
je svaku priliku da, i bez ikakvog razloga, tuce decu i da "vreci kao
jarac". "Poslije onog Lunjinog navaljivanja da dobije batine i njezinog
neocekivanog bjegstva kroz prozor, ucitelj Paprika se sasvim prozlio.
Upadao je u razred ljut i mamuran, podozrivo gledao primerne dake,
zlurado se smeškao, razgoropadio bi se i sve dake redom tukao
govoreci:"Baš mi je škola za vas divljake seoske! Za vas je šuma i koze,
a ne knjiga".Nikoletina Bursac. To je momak neobicno jak koji
se zaštitnicki odnosi prema svoj seoskoj deci. ( Na primer, kada
spasava decu-hajduke od fizickih kazni njihovih roditelja posle hvatanja
u njihovom logoru. Bio je nežan i osecajan, popustljiv prema decijim
nestašlucima. Medu privim je otišao u borbu kad je neprijatelj napao
domovinu. Ovom junaku Ćopic je posvetio zbirku pripovedaka "Nikoletina
Bursac". Neke ste vec citali ( Surovo srce ili Mitraljezac golubijeg
srca.