Lyrics has been copied to clipboard!
Charles Dickens
Oliwer Twist
Bilješka o piscu:
Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Srednja i “niža srednja” klasa (kako ih obicno nazivaju Englezi), to jest državni cinovnici, obrtnici, sitni trgovci itd., živjeli su prilicno dobro. Siti, zadovoljni, divili su se britanskom imperiju. Ukratko, bili su to tipicni malogradani koji nisu željeli nikakvih promjena, zadovoljni trenutacnim stanjem. U toj “nižoj srednoj klasi”, u obitelji siromašnoga državnog cinovnika, proveo je djetinjstvo Charles Dickens. Bio je drugo od osmero djece. Dojmovi koje je ponio iz djetinjstva ostali su mu u neizbrisivu sjecanju do kraja života i bili su presudni za njegov razvoj kao covjeka i pisca.
Rano je upoznao bijedu i neimaštinu. Dok je još bio dijete, otac mu je zbog dugova dospio u zloglasni londonski zatvor Marshalesa. Posjecivao ga je s majkom i zauvijek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike koji su u njoj bili zatoceni. Obitelj je zapala u takvu bijedu da je i mali Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi skapavali od gladi. Poslije je u svojim romanima oživio uspomene na to svoje jadno, prezreno djetinjstvo.
Godina 1836. znacajna je u pišcevu životu. Pocetkom te godine izlazi mu prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do sada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, kcerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege. Izašao mu je i prvi mjesecni svešcic Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednog humoristicnog romana. I dalje se nižu uspjesi, Oliver Twist, Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja, Stara prodavaonica rijetkosti, Barnabyjem Rudgeom, David Copperfield i mnogi drugi.
Posljednji mu je završeni roman Naš zajednicki prijatelj. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini, 1871. godine.
O djelu: Radnja, zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom prema klasicnim receptima. Glavni junak, koji je obicno uzor kreposti i poštenja, prolazi kroz niz kušnji, hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih mana i opacina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobjednik, a ponajcešce se i ženi odabranicom svoga srca, koja je isto toliko dobra koliko i lijepa. Porocni i zli ljudi primjereno su kažnjeni, dobrocinitelji nagradeni. Ipak, premda obicno unaprijed znamo kako ce neki Dickensov roman završiti i kakva ce sudbina snaci njegove junake, slika života koju je pisac naslikao uvjerljiva je i piasticna.
Sve navedeno možemo naci u romanu “Oliver Twist”, koji je napisan kao spoj tragicnih i melodramskih elemenata. On je zapravo literarna kritika društvene situacije, siromaštva, primitivnosti i oštar prosvjed protiv ustanova za djecu koje izrabljuju i muce do iznemoglosti. Djelo nije samo kritika društva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije, vec je to i galerija likova, od dobrocudnih plemica, prosjaka, beskucnika, lopova do nakaza i ubojica.
Opis glavnog lika: Oliver Twist bio je blijedo, mršavo dijete, ponešto niska rasta i sitan.
“Medutim, priroda ili naslijede usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan duh, koji se zahvaljujuci oskudnoj prehrani u tom zavodu, mogao po volji širiti i razvijati.”
Iako je Oliver izvana izgledao slabašno, iznutra je bio vrlo jak, što dokazuju njegove borbe kroz život.
“Nisam ja gad – odvrati Oliver u velikom strahu. - Ja nju ne poznajem. I nemam uopce sestre, ni oca ni majke. Ja sam siroce, a stanujem u Pentonvileu.”
Dojmovi i kritike: Teško bi bilo naci nekog drugog pisca koji je imao oštrije oko da zapazi i najsitnije pojedinosti, i najsicušnije crte. Svi su njegovi prizori i likovi plasticni, trodimenzionalni, vidimo ih pred sobom kao u životu. A sve je to zacinjeno blagim, divnim, neodoljivim humorom. Taj humor, kojim je na juriš osvojio svoje sunarodnjake, javlja se od vremena do vremena u svakoj njegovoj knjizi i tjera citatelja na smijeh, širok, zdrav i radostan.
“Oliver Twist” sadrži mnoge tipicne oznake Dickensovih djela. Knjiga je privlacna za svakoga tko je prvi put uzme u ruke, a oni koji su je jednom vec procitali, naci ce uvijek u njoj neka poglavlja, prizore i ulomke koje ce rado precitavati te jamacno nikad nece zaboraviti lica što se u njoj pojavljuju.
Mislim da se najugodnije i najsigurnije osjecao kad je pisao o djeci. I tu je bio pravi majstor. Najviše je kod njih volio i najbolje umio opisati njihovu prirodnost i nepokvarenost. I zaista, tko može ostati ravnodušan na sve one nesrece i zla što snalaze dobrog i naivnog djecaka Olivera od njegovih malih nogu? Djecaka kojega upoznajemo na njegov deveti rodendan, zatvorenog u spremištu ugljena, pa ga pratimo na naukovanju kod pogrebnika, gdje spava medu ljesovima, sam kao u grobu, i koji i poslije, kad dode u London, gotovo neprestano živi negdje izmedu tamnice i groba. I kako da citatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa, dva olicenja zla što nadopunjavaju jedan drugoga!
Ipak, htio bih napomenuti da se u “Oliveru Twistu” prvi put jasno ocituje i jedna Dickensova slabost, a to je sklonost sentimentalnosti koja ce mu u daljnjem književnom radu više štetiti nego koristiti. Katkad ni humor ne može odagnati placan i otužan dojam izazvan u citatelja.
Oliwer Twist
Bilješka o piscu:
Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Srednja i “niža srednja” klasa (kako ih obicno nazivaju Englezi), to jest državni cinovnici, obrtnici, sitni trgovci itd., živjeli su prilicno dobro. Siti, zadovoljni, divili su se britanskom imperiju. Ukratko, bili su to tipicni malogradani koji nisu željeli nikakvih promjena, zadovoljni trenutacnim stanjem. U toj “nižoj srednoj klasi”, u obitelji siromašnoga državnog cinovnika, proveo je djetinjstvo Charles Dickens. Bio je drugo od osmero djece. Dojmovi koje je ponio iz djetinjstva ostali su mu u neizbrisivu sjecanju do kraja života i bili su presudni za njegov razvoj kao covjeka i pisca.
Rano je upoznao bijedu i neimaštinu. Dok je još bio dijete, otac mu je zbog dugova dospio u zloglasni londonski zatvor Marshalesa. Posjecivao ga je s majkom i zauvijek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike koji su u njoj bili zatoceni. Obitelj je zapala u takvu bijedu da je i mali Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi skapavali od gladi. Poslije je u svojim romanima oživio uspomene na to svoje jadno, prezreno djetinjstvo.
Godina 1836. znacajna je u pišcevu životu. Pocetkom te godine izlazi mu prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih je do sada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, kcerkom svoga prijatelja i novinskoga kolege. Izašao mu je i prvi mjesecni svešcic Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednog humoristicnog romana. I dalje se nižu uspjesi, Oliver Twist, Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja, Stara prodavaonica rijetkosti, Barnabyjem Rudgeom, David Copperfield i mnogi drugi.
Posljednji mu je završeni roman Naš zajednicki prijatelj. Smrt ga je zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini, 1871. godine.
O djelu: Radnja, zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom prema klasicnim receptima. Glavni junak, koji je obicno uzor kreposti i poštenja, prolazi kroz niz kušnji, hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih mana i opacina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobjednik, a ponajcešce se i ženi odabranicom svoga srca, koja je isto toliko dobra koliko i lijepa. Porocni i zli ljudi primjereno su kažnjeni, dobrocinitelji nagradeni. Ipak, premda obicno unaprijed znamo kako ce neki Dickensov roman završiti i kakva ce sudbina snaci njegove junake, slika života koju je pisac naslikao uvjerljiva je i piasticna.
Sve navedeno možemo naci u romanu “Oliver Twist”, koji je napisan kao spoj tragicnih i melodramskih elemenata. On je zapravo literarna kritika društvene situacije, siromaštva, primitivnosti i oštar prosvjed protiv ustanova za djecu koje izrabljuju i muce do iznemoglosti. Djelo nije samo kritika društva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije, vec je to i galerija likova, od dobrocudnih plemica, prosjaka, beskucnika, lopova do nakaza i ubojica.
Opis glavnog lika: Oliver Twist bio je blijedo, mršavo dijete, ponešto niska rasta i sitan.
“Medutim, priroda ili naslijede usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan duh, koji se zahvaljujuci oskudnoj prehrani u tom zavodu, mogao po volji širiti i razvijati.”
Iako je Oliver izvana izgledao slabašno, iznutra je bio vrlo jak, što dokazuju njegove borbe kroz život.
“Nisam ja gad – odvrati Oliver u velikom strahu. - Ja nju ne poznajem. I nemam uopce sestre, ni oca ni majke. Ja sam siroce, a stanujem u Pentonvileu.”
Dojmovi i kritike: Teško bi bilo naci nekog drugog pisca koji je imao oštrije oko da zapazi i najsitnije pojedinosti, i najsicušnije crte. Svi su njegovi prizori i likovi plasticni, trodimenzionalni, vidimo ih pred sobom kao u životu. A sve je to zacinjeno blagim, divnim, neodoljivim humorom. Taj humor, kojim je na juriš osvojio svoje sunarodnjake, javlja se od vremena do vremena u svakoj njegovoj knjizi i tjera citatelja na smijeh, širok, zdrav i radostan.
“Oliver Twist” sadrži mnoge tipicne oznake Dickensovih djela. Knjiga je privlacna za svakoga tko je prvi put uzme u ruke, a oni koji su je jednom vec procitali, naci ce uvijek u njoj neka poglavlja, prizore i ulomke koje ce rado precitavati te jamacno nikad nece zaboraviti lica što se u njoj pojavljuju.
Mislim da se najugodnije i najsigurnije osjecao kad je pisao o djeci. I tu je bio pravi majstor. Najviše je kod njih volio i najbolje umio opisati njihovu prirodnost i nepokvarenost. I zaista, tko može ostati ravnodušan na sve one nesrece i zla što snalaze dobrog i naivnog djecaka Olivera od njegovih malih nogu? Djecaka kojega upoznajemo na njegov deveti rodendan, zatvorenog u spremištu ugljena, pa ga pratimo na naukovanju kod pogrebnika, gdje spava medu ljesovima, sam kao u grobu, i koji i poslije, kad dode u London, gotovo neprestano živi negdje izmedu tamnice i groba. I kako da citatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa, dva olicenja zla što nadopunjavaju jedan drugoga!
Ipak, htio bih napomenuti da se u “Oliveru Twistu” prvi put jasno ocituje i jedna Dickensova slabost, a to je sklonost sentimentalnosti koja ce mu u daljnjem književnom radu više štetiti nego koristiti. Katkad ni humor ne može odagnati placan i otužan dojam izazvan u citatelja.