Lyrics has been copied to clipboard!
CHARLES DICKENS:
OLIVER TWIST
Bilješke o piscu:
Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Srednja i “niža srednja” klasa
(kako ih obicno nazivaju Englezi), tj. državni cinovnici, obrtnici, sitni
trgovci itd. živjeli su prilicno dobro. Siti, zadovoljni, divili su se britanskom
imperiju. Ukratko, bili su to tipicni malogradani koji nisu željeli nikakvih
promjena, zadovoljni trenutacnim stanjem. U toj “nižoj srednoj klasi”,
u obitelji siromašnoga državnog cinovnika, proveo je djetinjstvo Charles
Dickens. Bio je drugo od osmero djece. Dojmovi koje je ponio iz
djetinjstva ostali su mu u neizbrisivu sjecanju do kraja života i bili su
presudni za njegov razvoj kao covjeka i pisca.
Rano je upoznao bijedu i neimaštinu. Dok je još bio dijete otac mu je
zbog dugova dospio u zloglasni londonski zatvor Marshalesa.
Posjecivao ga je s majkom i zauvijek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike
koji su u njoj bili zatoceni. Obitelj je zapala u takvu bijedu da je i mali
Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi
skapavali od gladi. Poslije je u svojim romanima oživio uspomene na to
svoje jadno, prezreno djetinjstvo.
Godina 1836. znacajna je u pišcevu životu. Pocetkom te godine izlazi mu
prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih
je do sada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, kcerkom
svoga prijatelja i novinskoga kolege. Izašao mu je i prvi mjesecni svešcic
Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednog humoristicnog romana.
I dalje se nižu uspjesi, Oliver Twist, Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja,
Stara prodavaonica rijetkosti, Barnabyjem Rudgeom, David Copperfield i
mnogi drugi.
Posljednji mu je završeni roman Naš zajednicki prijatelj. Smrt ga je
zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini,
1871. godine.
O djelu:
Radnja, zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom
prema klasicnim receptima. Glavni junak, koji je obicno uzor kreposti i
poštenja, prolazi kroz niz kušnji, hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih
mana i opacina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobjednik, a ponajcešce se
i ženi odabranicom svoga srca, koja je isto toliko dobra koliko i lijepa.
Porocni i zli ljudi primjereno su kažnjeni, dobrocinitelji nagradeni.
Ipak, premda obicno unaprijed znamo kako ce neki Dickensov roman
završiti i kakva ce sudbina snaci njegove junake, slika života koju je pisac
naslikao uvjerljiva je i piasticna.
Sve navedeno možemo naci u romanu “Oliver Twist”, koji je napisan kao
spoj tragicnih i melodramskih elemenata. On je zapravo literarna kritika
društvene situacije, siromaštva, primitivnosti i oštar prosvjed protiv
ustanova za djecu koje izrabljuju i muce djecu do iznemoglosti. Djelo nije
samo kritika društva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije,
vec je to i galerija likova, od dobrocudnih plemica, prosjaka, beskucnika,
lopova do nakaza i ubojica.
Analiza glavnog lika:
Oliver Twist bio je blijedo, mršavo dijete, ponešto niska rasta i sitan.
Citat:
“Medutim, priroda ili naslijede usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan
duh, koji se zahvaljujuci oskudnoj prehrani u tom zavodu, mogao po volji
širiti i razvijati.”
Iako je Oliver izvana izgledao slabašno, iznutra je bio vrlo jak, što
dokazuju njegove borbe kroz život.
Citat:
“Nisam ja gad – odvrati Oliver u velikom strahu. - Ja nju ne poznajem.
I nemam uopce sestre, ni oca ni majke. Ja sam siroce, a stanujem u
Pentonvileu.”
Dojmovi i kritike:
Teško bi bilo naci nekog drugog pisca koji je imao oštrije oko da zapazi i
najsitnije pojedinosti, i najsicušnije crte. Svi su njegovi prizori i likovi
plasticni, trodimenzionalni, vidimo ih pred sobom kao u životu. A sve je to
zacinjeno blagim, divnim, neodoljivim humorom. Taj humor, kojim je na
juriš osvojio svoje sunarodnjake, javlja se od vremena do vremena u
svakoj njegovoj knjizi i tjera citatelja na smijeh, širok, zdrav i radostan.
“Oliver Twist” sadrži mnoge tipicne oznake Dickensovih djela. Knjiga je
privlacna za svakoga tko je prvi put uzme u ruke, a oni koji su je jednom
vec procitali, naci ce uvijek u njoj neka poglavlja, prizore i ulomke koje ce
rado precitavati te jamacno nikad nece zaboraviti lica što se u njoj
pojavljuju.
Mislim da se najugodnije i najsigurnije osjecao kad je pisao o djeci.
I tu je bio pravi majstor. Najviše je kod njih volio i najbolje umio opisati
njihovu prirodnost i nepokvarenost. I zaista, tko može ostati ravnodušan
na sve one nesrece i zla što snalaze dobrog i naivnog djecaka Olivera od
njegovih malih nogu? Djecaka kojega upoznajemo na njegov deveti
rodendan, zatvorenog u spremištu ugljena, pa ga pratimo na naukovanju
kod pogrebnika, gdje spava medu ljesovima, sam kao u grobu,
i koji i poslije, kad dode u London, gotovo neprestano živi negdje izmedu
tamnice i groba. I kako da citatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i
njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa, dva olicenja zla što
nadopunjavaju jedan drugoga.
Ipak, htio bih napomenuti da se u “Oliveru Twistu” prvi put jasno ocituje i
jedna Dickensova slabost, a to je sklonost sentimentalnosti koja ce mu u
daljnjem književnom radu više štetiti nego koristiti. Katkad ni humor ne
može odagnati placan i otužan dojam izazvan u citatelja.
OLIVER TWIST
Bilješke o piscu:
Charles Dickens rodio se u Landportu 1812. Srednja i “niža srednja” klasa
(kako ih obicno nazivaju Englezi), tj. državni cinovnici, obrtnici, sitni
trgovci itd. živjeli su prilicno dobro. Siti, zadovoljni, divili su se britanskom
imperiju. Ukratko, bili su to tipicni malogradani koji nisu željeli nikakvih
promjena, zadovoljni trenutacnim stanjem. U toj “nižoj srednoj klasi”,
u obitelji siromašnoga državnog cinovnika, proveo je djetinjstvo Charles
Dickens. Bio je drugo od osmero djece. Dojmovi koje je ponio iz
djetinjstva ostali su mu u neizbrisivu sjecanju do kraja života i bili su
presudni za njegov razvoj kao covjeka i pisca.
Rano je upoznao bijedu i neimaštinu. Dok je još bio dijete otac mu je
zbog dugova dospio u zloglasni londonski zatvor Marshalesa.
Posjecivao ga je s majkom i zauvijek zapamtio tu ružnu zgradu i jadnike
koji su u njoj bili zatoceni. Obitelj je zapala u takvu bijedu da je i mali
Charles morao prekinuti školovanje i zaposliti se kako svi skupa ne bi
skapavali od gladi. Poslije je u svojim romanima oživio uspomene na to
svoje jadno, prezreno djetinjstvo.
Godina 1836. znacajna je u pišcevu životu. Pocetkom te godine izlazi mu
prva knjiga, Bozove skice, u kojoj je sabrao sve književne tekstove što ih
je do sada napisao. Iste godine ženi se Catherinom Hogarth, kcerkom
svoga prijatelja i novinskoga kolege. Izašao mu je i prvi mjesecni svešcic
Posmrtnih spisa Pickwickova kluba, izvanrednog humoristicnog romana.
I dalje se nižu uspjesi, Oliver Twist, Život i doživljaji Nicholasa Nicklebyja,
Stara prodavaonica rijetkosti, Barnabyjem Rudgeom, David Copperfield i
mnogi drugi.
Posljednji mu je završeni roman Naš zajednicki prijatelj. Smrt ga je
zatekla dok je pisao Tajnu Edwina Droodea, u pedeset i devetoj godini,
1871. godine.
O djelu:
Radnja, zaplet i rasplet u Dickensovim romanima odvijaju se uglavnom
prema klasicnim receptima. Glavni junak, koji je obicno uzor kreposti i
poštenja, prolazi kroz niz kušnji, hrabro se bori protiv svakojakih ljudskih
mana i opacina i na kraju izlazi iz te borbe kao pobjednik, a ponajcešce se
i ženi odabranicom svoga srca, koja je isto toliko dobra koliko i lijepa.
Porocni i zli ljudi primjereno su kažnjeni, dobrocinitelji nagradeni.
Ipak, premda obicno unaprijed znamo kako ce neki Dickensov roman
završiti i kakva ce sudbina snaci njegove junake, slika života koju je pisac
naslikao uvjerljiva je i piasticna.
Sve navedeno možemo naci u romanu “Oliver Twist”, koji je napisan kao
spoj tragicnih i melodramskih elemenata. On je zapravo literarna kritika
društvene situacije, siromaštva, primitivnosti i oštar prosvjed protiv
ustanova za djecu koje izrabljuju i muce djecu do iznemoglosti. Djelo nije
samo kritika društva viktorijanske Engleske u doba industrijalizacije,
vec je to i galerija likova, od dobrocudnih plemica, prosjaka, beskucnika,
lopova do nakaza i ubojica.
Analiza glavnog lika:
Oliver Twist bio je blijedo, mršavo dijete, ponešto niska rasta i sitan.
Citat:
“Medutim, priroda ili naslijede usadili su bili Oliveru u prsa zdrav i snažan
duh, koji se zahvaljujuci oskudnoj prehrani u tom zavodu, mogao po volji
širiti i razvijati.”
Iako je Oliver izvana izgledao slabašno, iznutra je bio vrlo jak, što
dokazuju njegove borbe kroz život.
Citat:
“Nisam ja gad – odvrati Oliver u velikom strahu. - Ja nju ne poznajem.
I nemam uopce sestre, ni oca ni majke. Ja sam siroce, a stanujem u
Pentonvileu.”
Dojmovi i kritike:
Teško bi bilo naci nekog drugog pisca koji je imao oštrije oko da zapazi i
najsitnije pojedinosti, i najsicušnije crte. Svi su njegovi prizori i likovi
plasticni, trodimenzionalni, vidimo ih pred sobom kao u životu. A sve je to
zacinjeno blagim, divnim, neodoljivim humorom. Taj humor, kojim je na
juriš osvojio svoje sunarodnjake, javlja se od vremena do vremena u
svakoj njegovoj knjizi i tjera citatelja na smijeh, širok, zdrav i radostan.
“Oliver Twist” sadrži mnoge tipicne oznake Dickensovih djela. Knjiga je
privlacna za svakoga tko je prvi put uzme u ruke, a oni koji su je jednom
vec procitali, naci ce uvijek u njoj neka poglavlja, prizore i ulomke koje ce
rado precitavati te jamacno nikad nece zaboraviti lica što se u njoj
pojavljuju.
Mislim da se najugodnije i najsigurnije osjecao kad je pisao o djeci.
I tu je bio pravi majstor. Najviše je kod njih volio i najbolje umio opisati
njihovu prirodnost i nepokvarenost. I zaista, tko može ostati ravnodušan
na sve one nesrece i zla što snalaze dobrog i naivnog djecaka Olivera od
njegovih malih nogu? Djecaka kojega upoznajemo na njegov deveti
rodendan, zatvorenog u spremištu ugljena, pa ga pratimo na naukovanju
kod pogrebnika, gdje spava medu ljesovima, sam kao u grobu,
i koji i poslije, kad dode u London, gotovo neprestano živi negdje izmedu
tamnice i groba. I kako da citatelj ne zamrzi opakog i lukavog Fagina i
njegova grubog i opasnog ortaka Sikesa, dva olicenja zla što
nadopunjavaju jedan drugoga.
Ipak, htio bih napomenuti da se u “Oliveru Twistu” prvi put jasno ocituje i
jedna Dickensova slabost, a to je sklonost sentimentalnosti koja ce mu u
daljnjem književnom radu više štetiti nego koristiti. Katkad ni humor ne
može odagnati placan i otužan dojam izazvan u citatelja.