Lyrics has been copied to clipboard!
IVAN SERGEJEVIC TURGENJEV:
OCEVI I DJECA
Sadržaj:
Radnja romana zapocinje 20. svibnja 1859. godine.
Otac, Nikolaj Kirsanov, docekuje sina Arkadija koji treba stici iz
Petrograda gdje je upravo završio fakultet. Nakon petosatnog išcekivanja
Arkadije konacno stiže, ali sa sobom dovodi i prijatelja Evgenija Bazarova,
doktora kojeg veoma cijeni i poštuje. Svi zajedno odlaze na Marjino -
Nikolajev posjed na kojem je ovaj proživio deset mirnih i lijepih godina
sa svojom, sada pokojnom, ženom Mašom i sinom Arkadijem.
Sada su se stvari promijenile: Maša je umrla, ondje se još nastanio
Nikolajev brat Pavle Petrovic, a Nikolaj je uspio zavoljeti dragu i milu
ženu Fenjecku s kojom ima šestomjesecnog sina.
Vec sasvim na pocetku vidimo neminovni sukob generacija.
Nikolaju je vrlo neugodno zbog Fenjecke dok Arkadije otvoreno pita
o njoj i žurno je odlazi pozdraviti. Takve i slicne nesuglasice zbivaju
se medu njima, no velika ljubav izmedu oca i sina ipak sprecava svadu.
Pravi sukob nastaje izmedu Bazarova i Pavla Petrovica. Dok je Bazarov
nihilist, buntovnik koji sve nijece i ništa ne priznaje, Pavle Petrovic je pravi
aristokrata, ugladen, konzervativan angloman s manirima pravog
gospodina. Tako dani prolaze u sitnim i vecim prepirkama.
Nakon dva mjeseca stiže pismo od Matveja Iljica, daljnjeg rodaka
Nikolaja, koji poziva Pavla, Nikolaja i Arkadija da dodu u grad.
Kako Pavle i Nikolaj ne žele slušati njegova hvalisanja, umjesto njih odlaze
Arkadije i Bazarov koristeci tako ovu priliku da se malo maknu od prepirki
koje vec pomalo prijete kulminacijom.
Ondje, u gradu, na jednom balu upoznaju Anu Sergejevnu Odincovu,
ženu koja ih je odmah ocarala, iako Bazarov to ne izržava otvoreno.
Ona ih poziva u posjet i oni ponukani znatiželjom vec sutradan odlaze
u apartman u koji je odsjela, a tri dana kasnije odlaze u Nikoljskje na
njen posjed. Ondje se zadržavaju petnaest dana; Arkadije uživa u
konverzaciji sa ljupkom i živahnom Aninom sestrom Katjom,
iako malo žalostan jer, kako se cini, Odincovoj je zanimljiviji Bazarov.
Ali ni Bazarov nije ravnodušan prema Ani i to ga strahovito ljuti jer je
za njega idealna, romanticna ljubav potpuna besmislica.
Medutim, osjecajima se ne može upravljati i on napokon izjavljuje
ljubav Odincovoj. Ona ga odbija jer joj je duševni mir ipak draži,
iako nije ravnodušna prema njemu.
Zato oni i odlaze, ovog puta kod Bazarovljevoh roditelja.
Oni ga docekuju gotovo isto kao i Nikolaj Arkadija, vidi se da im je
mnogo nedostajao. Medutim, tek se ondje privremeno nezadovoljstvo
i sitno neprijateljstvo izmedu Arkadija i Bazarova raspiruje.
Oni ponovno odlaze u Marjino gdje su im se svi obradovali.
Bazarov se ponovno upušta u prepirke s Pavlom Petrovicem i to konacno
doseže kulminaciju: Pavle ga poziva na dvoboj potaknut Bazarovljevom
sklonošcu Fenjecki, koju je i ovaj potajno zavolio. U dvoboju je Pavle
ranjen u nogu, no rana je laka i neopasna te mu Bazarov pruža lijecnicku
pomoc, a Pavle mu na odlasku pruža ruku nastojeci biti velikodušan.
Arkadije je otišao od kuce prije ovog dogadaja pod izlikom da ima
nekog posla u gradu, no on je zapravo otišao u Nikoljskje,
ni sam svjestan da ga tamo zapravo vuce Katja. Uskoro mu se pridružuje
i Bazarov. On se ponovno zbližuje s Anom i oni uživaju u zanimljivim
razgovorima. Arkadije je sve više svjestan svoje ljubavi prema Katji,
te je prosi. Uz Anin blagoslov Arkadije odlazi ocu da zatraži i njegovo
odobrenje, a Bazarov takoder odlazi svojoj kuci. Ondje se pri radu sa
bolesnicima zarazi tifusom i nema mu pomoci, pa zato Ani šalje poruku
da je na samrti. Ona dolazi vec sljedeceg dana i on umire te napokon
pronalazi svoj mir.
Kod Kirsanovih se, nekoliko mjeseci nakon ovog žalosnog dogadaja,
slavi ženidba Arkadija i Katje te Nikolaja i Fenjecke koji su dobili Pavlov
blagoslov, no ovaj ubrzo odlazi i nastanjuje se u Dresdenu gdje ima
poznanike medu englezima i francuzima koji su na proputovanju.
Ana Sergejevna takoder se udala, medutim ne iz ljubavi vec iz uvjerenja,
za jednog od buducih ruskih javnih poslanika, veoma pametnog covjeka
sa kojim možda i doživi ljubav.
Bazarovljevi roditelji puni ljubavi svakog dana odlaze na sinov grob i gorko
placu nad kamenom pod kojim se nalazi njihov sin.
Analiza likova:
Ana Sergejevna Odincova
Pametna, vrlo otmjena žena, slobodnih ilibralnih shvacanja, vrlo drži do
sebe, nestrpljiva je i uporna, brine se za svoju sestru i uvažava kneginju
koja kod njih živi iako joj ne pridaje vecu pažnju jer je ova vec stara i
nesnosna.
“Zaprepastila ga je svojim dostojanstvenim držanjem. Njene obnažene
ruke lijepo su se spuštale niz visok struk, sa sjajne kose divno su padale
lagane stabljike jarkocrvene boje na lijepa, obla ramena; smireno i
pametno, upravo smireno a ne zamišljeno, posmatrale su svijetle oci
pod blago uzdignutim bijelim celom, a usne su se smiješile jedva
primjetnim osmijehom. Njeno lice odisalo je nekakvom nježnom i milom
snagom.”
Tako nas je pisac upoznao sa likom Odincove, žene koja je uspjela
zaintrigirati i privuci Bazarova koji se unatoc svojim uvjerenjima,
nepriznanju romantike i velikih ljubavi, zaljubljuje u nju.
Njezino lice uvijek je imalo isti izraz, prijazan, profinjen, a njene divne oci
odavale su pozornost. Bila je žena dosta hladna i staložena. Puno je toga
prošla u životu i, kako bi Bazarov rekao, bila je premazana svim mastima.
Nije u ništa snažno vjerovala, sve ju je zanimalo, ali ne toliko da bi
zadovoljilo njenu maštu. Iako je bila mlada, cinilo joj se da živi cijelu
vjecnost da je ostarila i umorila se. Imala je za sobom mnogo uspomena,
ali pred sobom nikakva cilja, ništa što bi je tjeralo naprijed. Po Bazarovu
njoj je nedostajala ljubav, ali ona se jednostavno nije mogla zaljubiti.
Pa i njegovim priznanjem da je voli nije se htjela prepustiti: “Ne!”,
zakljuci napokon. “Sam Bog zna kamo bi me to odvelo, s tim se ne valja
šaliti, duševni je mir ipak nešto najljepše na svijetu.”
Život na selu imao je tocna pravila. “Red se mora poštivati. Da nema reda
bilo bi ovdje užasno dosadno.”, tvrdila je Odcinova. Taj red i blagostanje
bili su posljedica njezina bogatstva. Bila je nezadovoljna, kao i sve “žene
koje se nisu uspjele zaljubiti, željela je nešto, a da ni sama nije znala što.
Zapravo nije htjela ništa, a cinilo joj se da želi sve.”
Jevgenije Vasiljev Bazarov
Sposoban, inteligentan i obrazovan mladi covjek slobodnih uvjerenja,
možda malo previše zanesen njima pa ga zato i razdire pojava romantika
u njemu kad se zaljubi u Anu, vrlo energican, ne štedi nikoga, ali ipak u
njemu postoje osjecaji koje ni sam sebi ne želi priznati.
Arkadije Kirsanov
Obrazovan mladic, privremeno zanesen Bazarovim uvjerenjima,
ali on ne nijece svoje osjecaje i ne pokušava ih zatomiti,
mnogo je mirniji i tolerantniji od Bazarova, iskreno i gotovo djecacki
voli Katju i oca, uživa u prirodi.
Nikolaj Kirsanov
Prije svega veoma dobar covjek, veoma razborit sa snažnim ocinskim
osjecajima, klasicno je odgojen i obrazovan, a najveci užitak predstavlja
mu obiteljski život.
“Posljednju zimu nije mogao da provede u Petrogradu i, evo, vidimo ga u
svibnju 1859. godine osijedjelog, punackog i pomalo pogrbljenog...”
Imao je 43 godine, malo je vukao nogu, crte lice su mu bile sitne,
prijatne, ali nekako sjetne, bio je crnih ociju i mekane rijetke kose.
Pavle Petrovic Kirsanov
Tipicni predstavnik aristokracije, veoma obrazovan covjek,
strogih moralnih nacela koja mu možda ponekad smetaju da neke
stvari razumnije, uvijek ugladen i pristojan, nesretan u ljubavi - iako je
imao mnogo žena, postojala je samo jedna žena - kneginja koju nije
zaboravio.
I ona je imala vezu sa Pavlom, no ona se ubrzo ohladila prema njemu,
a on je tada skoro poludio. Gotovo ju je opsjedao ne bi li je ponovno
osvojio. I zaista je uspio ali samo na kratko, i otada ga je ona neprekidno
izbjegavala, a on više nikako nije mogao pronaci mir; tek nakon više
godina neprekidnog lutanja konacno je prihvatio Nikolajevu ponudu i
nastanio se u Marjinom.
“... ali je u taj cas ušao u salon covjek srednjeg rasta,
odjeven u tamni kaput engleskog kroja, sa modernom nisko
svezanom kravatom i u lakovanim cizmicama – Pavle Petrovic Kirsanov.
Po izgledu imao je cetrdeset i pet godina, njegova kratko ošišana sijeda
kosa presijavala se tamnim sjajem, poput novog srebra. Lice mu je bilo
žuckasto ali bez bora, neobicno pravilnih crta. Cio izgled Arkadijevog
strica, raskošan i rasan, sacuvao je mladalacku vitkost i uspravnost,
što se najcešce gubi poslije dvadesete godine. Pavle Petrovic izvadio je iz
džepa pantalona svoju lijepu ruku, dugackih noktiju, koja je djelovala još
ljepše zbog snježne bjeline manžetne, pricvršcene krupnim opalom.”
Fedosja Nikolajevna Fenjecka
Draga i mila ženica, obiteljski orijentirana, iskrena i pobožna, voli Nikolaja.
“Bila je to mlada dvadesettrogodišnja žena, bjeloputa i punacka,
tamnih ociju i kose, crvenih djecje nabubrelih usana i nježnih rucica.
Na sebi je imala urednu pamucnu haljinu, plava nova marama ležala je
prirodno na njenim oblim ramenima. Nosila je veliku cašu kakaa i,
spustivši je pred Pavla Petrovica, obuzeo ju je stid – vrela krv razlila se
poput talasa ispod tanke kože njenog ljupkog lica. Oborila je pogled i
stala kraj stola, lako oslonjena na same vrhove prstiju.”
Katja
Draga, živahna cura, lijepog i pristojnog ophodenja, vesela, voli prirodu.
“... a za njim je ušla osamnaestogodišnja djevojka, crnokosa i
crnopurasta, s nešto oblim ali prijatnim licem i tamnim ocima.
Nosila je punu košaru cvijeca.”
“Kad je Katja govorila veoma se ljupko osmjehivala, bojažljivo i iskreno,
a gledala je nekako zabavno – strogo, odozdo prema gore. Sve je na njoj
bilo mlado i zeleno: i glas, i maljice na licu i ružicaste ruke sa bjelkastim
kružicima na dlanovima, tek neznatno skupljena ramena... Ona se stalno
crvenjela i ubrzano je disala.”
Lektire - download lektira
www.lektire.org
OCEVI I DJECA
Sadržaj:
Radnja romana zapocinje 20. svibnja 1859. godine.
Otac, Nikolaj Kirsanov, docekuje sina Arkadija koji treba stici iz
Petrograda gdje je upravo završio fakultet. Nakon petosatnog išcekivanja
Arkadije konacno stiže, ali sa sobom dovodi i prijatelja Evgenija Bazarova,
doktora kojeg veoma cijeni i poštuje. Svi zajedno odlaze na Marjino -
Nikolajev posjed na kojem je ovaj proživio deset mirnih i lijepih godina
sa svojom, sada pokojnom, ženom Mašom i sinom Arkadijem.
Sada su se stvari promijenile: Maša je umrla, ondje se još nastanio
Nikolajev brat Pavle Petrovic, a Nikolaj je uspio zavoljeti dragu i milu
ženu Fenjecku s kojom ima šestomjesecnog sina.
Vec sasvim na pocetku vidimo neminovni sukob generacija.
Nikolaju je vrlo neugodno zbog Fenjecke dok Arkadije otvoreno pita
o njoj i žurno je odlazi pozdraviti. Takve i slicne nesuglasice zbivaju
se medu njima, no velika ljubav izmedu oca i sina ipak sprecava svadu.
Pravi sukob nastaje izmedu Bazarova i Pavla Petrovica. Dok je Bazarov
nihilist, buntovnik koji sve nijece i ništa ne priznaje, Pavle Petrovic je pravi
aristokrata, ugladen, konzervativan angloman s manirima pravog
gospodina. Tako dani prolaze u sitnim i vecim prepirkama.
Nakon dva mjeseca stiže pismo od Matveja Iljica, daljnjeg rodaka
Nikolaja, koji poziva Pavla, Nikolaja i Arkadija da dodu u grad.
Kako Pavle i Nikolaj ne žele slušati njegova hvalisanja, umjesto njih odlaze
Arkadije i Bazarov koristeci tako ovu priliku da se malo maknu od prepirki
koje vec pomalo prijete kulminacijom.
Ondje, u gradu, na jednom balu upoznaju Anu Sergejevnu Odincovu,
ženu koja ih je odmah ocarala, iako Bazarov to ne izržava otvoreno.
Ona ih poziva u posjet i oni ponukani znatiželjom vec sutradan odlaze
u apartman u koji je odsjela, a tri dana kasnije odlaze u Nikoljskje na
njen posjed. Ondje se zadržavaju petnaest dana; Arkadije uživa u
konverzaciji sa ljupkom i živahnom Aninom sestrom Katjom,
iako malo žalostan jer, kako se cini, Odincovoj je zanimljiviji Bazarov.
Ali ni Bazarov nije ravnodušan prema Ani i to ga strahovito ljuti jer je
za njega idealna, romanticna ljubav potpuna besmislica.
Medutim, osjecajima se ne može upravljati i on napokon izjavljuje
ljubav Odincovoj. Ona ga odbija jer joj je duševni mir ipak draži,
iako nije ravnodušna prema njemu.
Zato oni i odlaze, ovog puta kod Bazarovljevoh roditelja.
Oni ga docekuju gotovo isto kao i Nikolaj Arkadija, vidi se da im je
mnogo nedostajao. Medutim, tek se ondje privremeno nezadovoljstvo
i sitno neprijateljstvo izmedu Arkadija i Bazarova raspiruje.
Oni ponovno odlaze u Marjino gdje su im se svi obradovali.
Bazarov se ponovno upušta u prepirke s Pavlom Petrovicem i to konacno
doseže kulminaciju: Pavle ga poziva na dvoboj potaknut Bazarovljevom
sklonošcu Fenjecki, koju je i ovaj potajno zavolio. U dvoboju je Pavle
ranjen u nogu, no rana je laka i neopasna te mu Bazarov pruža lijecnicku
pomoc, a Pavle mu na odlasku pruža ruku nastojeci biti velikodušan.
Arkadije je otišao od kuce prije ovog dogadaja pod izlikom da ima
nekog posla u gradu, no on je zapravo otišao u Nikoljskje,
ni sam svjestan da ga tamo zapravo vuce Katja. Uskoro mu se pridružuje
i Bazarov. On se ponovno zbližuje s Anom i oni uživaju u zanimljivim
razgovorima. Arkadije je sve više svjestan svoje ljubavi prema Katji,
te je prosi. Uz Anin blagoslov Arkadije odlazi ocu da zatraži i njegovo
odobrenje, a Bazarov takoder odlazi svojoj kuci. Ondje se pri radu sa
bolesnicima zarazi tifusom i nema mu pomoci, pa zato Ani šalje poruku
da je na samrti. Ona dolazi vec sljedeceg dana i on umire te napokon
pronalazi svoj mir.
Kod Kirsanovih se, nekoliko mjeseci nakon ovog žalosnog dogadaja,
slavi ženidba Arkadija i Katje te Nikolaja i Fenjecke koji su dobili Pavlov
blagoslov, no ovaj ubrzo odlazi i nastanjuje se u Dresdenu gdje ima
poznanike medu englezima i francuzima koji su na proputovanju.
Ana Sergejevna takoder se udala, medutim ne iz ljubavi vec iz uvjerenja,
za jednog od buducih ruskih javnih poslanika, veoma pametnog covjeka
sa kojim možda i doživi ljubav.
Bazarovljevi roditelji puni ljubavi svakog dana odlaze na sinov grob i gorko
placu nad kamenom pod kojim se nalazi njihov sin.
Analiza likova:
Ana Sergejevna Odincova
Pametna, vrlo otmjena žena, slobodnih ilibralnih shvacanja, vrlo drži do
sebe, nestrpljiva je i uporna, brine se za svoju sestru i uvažava kneginju
koja kod njih živi iako joj ne pridaje vecu pažnju jer je ova vec stara i
nesnosna.
“Zaprepastila ga je svojim dostojanstvenim držanjem. Njene obnažene
ruke lijepo su se spuštale niz visok struk, sa sjajne kose divno su padale
lagane stabljike jarkocrvene boje na lijepa, obla ramena; smireno i
pametno, upravo smireno a ne zamišljeno, posmatrale su svijetle oci
pod blago uzdignutim bijelim celom, a usne su se smiješile jedva
primjetnim osmijehom. Njeno lice odisalo je nekakvom nježnom i milom
snagom.”
Tako nas je pisac upoznao sa likom Odincove, žene koja je uspjela
zaintrigirati i privuci Bazarova koji se unatoc svojim uvjerenjima,
nepriznanju romantike i velikih ljubavi, zaljubljuje u nju.
Njezino lice uvijek je imalo isti izraz, prijazan, profinjen, a njene divne oci
odavale su pozornost. Bila je žena dosta hladna i staložena. Puno je toga
prošla u životu i, kako bi Bazarov rekao, bila je premazana svim mastima.
Nije u ništa snažno vjerovala, sve ju je zanimalo, ali ne toliko da bi
zadovoljilo njenu maštu. Iako je bila mlada, cinilo joj se da živi cijelu
vjecnost da je ostarila i umorila se. Imala je za sobom mnogo uspomena,
ali pred sobom nikakva cilja, ništa što bi je tjeralo naprijed. Po Bazarovu
njoj je nedostajala ljubav, ali ona se jednostavno nije mogla zaljubiti.
Pa i njegovim priznanjem da je voli nije se htjela prepustiti: “Ne!”,
zakljuci napokon. “Sam Bog zna kamo bi me to odvelo, s tim se ne valja
šaliti, duševni je mir ipak nešto najljepše na svijetu.”
Život na selu imao je tocna pravila. “Red se mora poštivati. Da nema reda
bilo bi ovdje užasno dosadno.”, tvrdila je Odcinova. Taj red i blagostanje
bili su posljedica njezina bogatstva. Bila je nezadovoljna, kao i sve “žene
koje se nisu uspjele zaljubiti, željela je nešto, a da ni sama nije znala što.
Zapravo nije htjela ništa, a cinilo joj se da želi sve.”
Jevgenije Vasiljev Bazarov
Sposoban, inteligentan i obrazovan mladi covjek slobodnih uvjerenja,
možda malo previše zanesen njima pa ga zato i razdire pojava romantika
u njemu kad se zaljubi u Anu, vrlo energican, ne štedi nikoga, ali ipak u
njemu postoje osjecaji koje ni sam sebi ne želi priznati.
Arkadije Kirsanov
Obrazovan mladic, privremeno zanesen Bazarovim uvjerenjima,
ali on ne nijece svoje osjecaje i ne pokušava ih zatomiti,
mnogo je mirniji i tolerantniji od Bazarova, iskreno i gotovo djecacki
voli Katju i oca, uživa u prirodi.
Nikolaj Kirsanov
Prije svega veoma dobar covjek, veoma razborit sa snažnim ocinskim
osjecajima, klasicno je odgojen i obrazovan, a najveci užitak predstavlja
mu obiteljski život.
“Posljednju zimu nije mogao da provede u Petrogradu i, evo, vidimo ga u
svibnju 1859. godine osijedjelog, punackog i pomalo pogrbljenog...”
Imao je 43 godine, malo je vukao nogu, crte lice su mu bile sitne,
prijatne, ali nekako sjetne, bio je crnih ociju i mekane rijetke kose.
Pavle Petrovic Kirsanov
Tipicni predstavnik aristokracije, veoma obrazovan covjek,
strogih moralnih nacela koja mu možda ponekad smetaju da neke
stvari razumnije, uvijek ugladen i pristojan, nesretan u ljubavi - iako je
imao mnogo žena, postojala je samo jedna žena - kneginja koju nije
zaboravio.
I ona je imala vezu sa Pavlom, no ona se ubrzo ohladila prema njemu,
a on je tada skoro poludio. Gotovo ju je opsjedao ne bi li je ponovno
osvojio. I zaista je uspio ali samo na kratko, i otada ga je ona neprekidno
izbjegavala, a on više nikako nije mogao pronaci mir; tek nakon više
godina neprekidnog lutanja konacno je prihvatio Nikolajevu ponudu i
nastanio se u Marjinom.
“... ali je u taj cas ušao u salon covjek srednjeg rasta,
odjeven u tamni kaput engleskog kroja, sa modernom nisko
svezanom kravatom i u lakovanim cizmicama – Pavle Petrovic Kirsanov.
Po izgledu imao je cetrdeset i pet godina, njegova kratko ošišana sijeda
kosa presijavala se tamnim sjajem, poput novog srebra. Lice mu je bilo
žuckasto ali bez bora, neobicno pravilnih crta. Cio izgled Arkadijevog
strica, raskošan i rasan, sacuvao je mladalacku vitkost i uspravnost,
što se najcešce gubi poslije dvadesete godine. Pavle Petrovic izvadio je iz
džepa pantalona svoju lijepu ruku, dugackih noktiju, koja je djelovala još
ljepše zbog snježne bjeline manžetne, pricvršcene krupnim opalom.”
Fedosja Nikolajevna Fenjecka
Draga i mila ženica, obiteljski orijentirana, iskrena i pobožna, voli Nikolaja.
“Bila je to mlada dvadesettrogodišnja žena, bjeloputa i punacka,
tamnih ociju i kose, crvenih djecje nabubrelih usana i nježnih rucica.
Na sebi je imala urednu pamucnu haljinu, plava nova marama ležala je
prirodno na njenim oblim ramenima. Nosila je veliku cašu kakaa i,
spustivši je pred Pavla Petrovica, obuzeo ju je stid – vrela krv razlila se
poput talasa ispod tanke kože njenog ljupkog lica. Oborila je pogled i
stala kraj stola, lako oslonjena na same vrhove prstiju.”
Katja
Draga, živahna cura, lijepog i pristojnog ophodenja, vesela, voli prirodu.
“... a za njim je ušla osamnaestogodišnja djevojka, crnokosa i
crnopurasta, s nešto oblim ali prijatnim licem i tamnim ocima.
Nosila je punu košaru cvijeca.”
“Kad je Katja govorila veoma se ljupko osmjehivala, bojažljivo i iskreno,
a gledala je nekako zabavno – strogo, odozdo prema gore. Sve je na njoj
bilo mlado i zeleno: i glas, i maljice na licu i ružicaste ruke sa bjelkastim
kružicima na dlanovima, tek neznatno skupljena ramena... Ona se stalno
crvenjela i ubrzano je disala.”
Lektire - download lektira
www.lektire.org