Lyrics has been copied to clipboard!
Viktor Sabadin, 1. b
Ranko Marinkovi}:
NOVELE
Izdava~ko poduze}e “[kolska knjiga”,Zaagreb,1966.god.
1.TEZA O PISCU.
Ro|en je na otoku Visu 22.11.1913. godine. Osnovnu {kolu polazio je u rodnom mjestu. Gimnaziju je zavr{io u Splitu i Zagrebu. Diplomirao je na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme rata interniran je u logor Ferromonte u Italiji, zatim su ga prebacili u Bari i na kraju u sinajski zbjeg “El Shatt”. Poslije rata radi u ministarstvu prosvjete, a naknadno u zavodu Hrvatske te kao direktor HNK u Zagrebu. Od 1951. g. radi kao profesor na Zagreba~koj Akademiji za kazali{nu umjetnost. Redovito je ~lan HAZU.
Njegova djela su:
Proze, Zagreb, 1948.g.; Ni bra}a ni ro|aci, novele, Zagreb 1949.g.; Oko bo`je, novele, Zagreb 1949.g.; Geste i grimase, eseji, Zagreb 1951.g.; Pod balkonima, novele, Beograd 1965.g.; Tri drame, Zagreb 1977.g.; Zagreba~ka kupka, roman, Zagreb 1980.g.; Pustinja, drama, Zagreb 1981.g.; Sabrana djela 1.-4.,Zagreb 1982.g.; Nevesele o~i klauna, eseji, Zagreb 1986.g.; Sabrana djela 1.-7., Zagreb, 1988.g.; Never more, roman, Zagreb 1993.g.
2.TEZA “Mrtve du{e”.
Pisac je glavno lice. De{avaju se ~udni doga|aji pri ~udnim okolnostima. Neobi~na je simbolika u kojoj je vrijeme stalo, npr. “ni kazaljki nema na satu”. Pisac se nalazi negdje kraj vode. No`em si je odrezao glavu i pona{a se kao da je i dalje du{a u tijelu. Glava mu slu`i kao neka lopta u vodi. Ona se gubi i na kraju nestaje. Kad se probudo pri svjetlu opazio je no` zaboden u knjigu. Zaklju~io je da je to ipak morao biti on. Taj no` je donio gazdari~in pokojni mu` pomorac iz Carigrada. Postavlja si pitanje da li ima ne{to ratni~kog u njemu. @eli ga se rije{iti pa razmi{lja da li da ga zaklju~a u ormar ili da ga baci kroz prozor. Prisjetio se da je to gazdari~ina uspomena. Boji se spavati u njegovoj blizini. Zaklju~uje da je slabo za{ti}en od samog sebe. U dubokom razmi{ljanju do~ekao je jutro na prozoru sobe. Gazdarica prolazi kraj sobe i jo{ sva snena budi ga. On ju zamoli da uzme veliki no` pod isprikom da ga treba bolje osvjetlati. Pisac sam sebi od umora ka`e: ”Mrtve, mrtve du{e... Sad legnimo mrtve du{e”.
Licapisac i gazdarca
Vrijemeno}
Prostoru sobi
Temaparalelom stvarnosti i ma{te, `ivota i literature,˝˝˝˝ drasti~no poja~ava sliku apsurda ljudskog polo`aja.
3.TEZA “Samotni `ivot tvoj”.
Na otok je doplovio biskup. On izjavljuj da voli oblake a ne `ene. Dok je ispovjedao `ene do`ivljavao ih je kao bludnice. Misli su mu bludne. ^esto se ispovjedao nebu. U mjestu je velika crkvena sve~anost, skupilo se mnogo vjernika. U masi netko se potukao. U zraku se ~uje lupet bubnja. Biskup je odr`ao “Molidbu za magare}i rod”. Sve}enstvo je sjelo za banket. Djeca su ih ga|ali kamen~i}ima. Kad je fratri} do{ao prevaril su ga da je banket na drugom mjestu. Kad se vratio ustanovio je da je prevaren. U selu `ivi Toninka koja vu~e za nos sve}enstvo, a posebno biskupa na taj na~in {to ni`e haljinu pred ljudima i pokazuje biskupu stra`njicu .Nema mjere tako da ju `andari trebaju odvest u `andarisku stanicu. Na kraju banketa na{li su se i prosjaci da malo maste brk. Luda Tonka istrgala se i pobjegla tako da je jo{ mogla nastaviti sa svojim {alama. Nave~er je usljedio bal. Pred zoru mnogi su se vratili ku}ama. Biskup i fratri} spavaju. Jedan od njh je pisac i dugo jo{ slu{a kako se psi na ulci kolju oko kostiju {to su ostale nakon ve~era{nje gozbe i kako zlosutno tule u no} i laju na mjesec
Licabiskup, fratri}, Toninka, `andari i narod
Vrijemepredve~erje i no}
Prostoroto~no mjesto
TemaIronija koja prati izlizane crkvene formule “Mir s tobom!”, koja personificira jednu vjeru ~iju neozbiljnost shva}a ve} i bogoslu`na |a~ka {kola “I sa zrnom soli!”. ^ovjeka prepu{ta vlastitom ljudskom nespokojstvu. Idila patrijahalnog `ivota, ladanjske (seoske) samo}e i dokolice raspoznata je u ovoj noveli kao gruba proza, kao tragi~na farsa.
4.TEZA “An|eo”.
Klesarski majstor je na samrti. Njegov pomo}nik Lojze do{ao je po klju~ radione i ispri~ao mu je neobi~an san. U klesarskoj radioni bio je nedovr{en spomenik an|ela koji u ruci dr`i otvorenu knjigu. Klesar je objasnio nau~niku da je taj spomenik za njega. Smetalo ga je nau~nikovo neprestano nabijanje pa je zamolio suprugu da ode do nau~nika i da prestane s radom. ^udne su mu se misli vrzmale ({uljale) po glavi. Skupio je snagu i spustio se do radione iako je bio mrak. Na an|elovoj knjizi vidio je krasnim pisanim slovima Albert Knez, klesar majstor - umjetnik ro|en odre|enog datuma - umro u zagradi bez datuma. Stari klesar je upisao datum njegovog posljedneg dana `ivota. Odbacio je oru|e i predao se svom an|elu.
Licaklesar Albert Knez, nau~nik Lojze i `ena Frida
Vrijemezadnji dan `ivota klesara
Prostorsoba i radiona
TemaKlesar nastavlja `ivot kroz svog an|ela od mramora.
5. TEZA “Prah”
Oto~anin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se uspomena na Anu koju je jo{ uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog geometra. Sada `ive u Splitu. Laskalo mu je {to ga Ana nije zaboravila, ve} od njega tra`i uslugu tj. pomo}. @eli krstiti sina ali tako da njezin mu` ni{ta ne zan za to. Poslije pro~itanog pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajedni~ke ljubavi i odmah se odlu~io da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je do~ekala Ana jo{ uvijek za njega vrlo privla~na lijepa, ali nedosti`na. U ku}i su ga lijepo primili i sve te okolnosti su ga skrhale. Kad se na{ao sam u sobi poku{ao si je oduzeti `ivot tako {to se je objesio na konop~i} na prozor. Apsurd je u tome {to su tim konop~i}em tj. uzicom bila vezana njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila staviv{i ih ispod njegovog jastuka. U ku}i su ~uli njegov pad. Dotr~ali su do njega, a on im je rekao: “Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da }u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama na{alio? He?”.
LiucaTonko Jankin, Lucija, Ana, geometar i sin
Vrijemeposlije drugog svjetskog rata
ProstorDalmatinski otok i Split
TemaSav smisao strasti, ~ekanja i osvete, sitan, zloban, ali ipak bar neki smisao, neka iluzija `iivota, rasipa u prah koji treba prikriti izgovor bijedne {ale.
Ranko Marinkovi}:
NOVELE
Izdava~ko poduze}e “[kolska knjiga”,Zaagreb,1966.god.
1.TEZA O PISCU.
Ro|en je na otoku Visu 22.11.1913. godine. Osnovnu {kolu polazio je u rodnom mjestu. Gimnaziju je zavr{io u Splitu i Zagrebu. Diplomirao je na filozofskom fakultetu u Zagrebu. Za vrijeme rata interniran je u logor Ferromonte u Italiji, zatim su ga prebacili u Bari i na kraju u sinajski zbjeg “El Shatt”. Poslije rata radi u ministarstvu prosvjete, a naknadno u zavodu Hrvatske te kao direktor HNK u Zagrebu. Od 1951. g. radi kao profesor na Zagreba~koj Akademiji za kazali{nu umjetnost. Redovito je ~lan HAZU.
Njegova djela su:
Proze, Zagreb, 1948.g.; Ni bra}a ni ro|aci, novele, Zagreb 1949.g.; Oko bo`je, novele, Zagreb 1949.g.; Geste i grimase, eseji, Zagreb 1951.g.; Pod balkonima, novele, Beograd 1965.g.; Tri drame, Zagreb 1977.g.; Zagreba~ka kupka, roman, Zagreb 1980.g.; Pustinja, drama, Zagreb 1981.g.; Sabrana djela 1.-4.,Zagreb 1982.g.; Nevesele o~i klauna, eseji, Zagreb 1986.g.; Sabrana djela 1.-7., Zagreb, 1988.g.; Never more, roman, Zagreb 1993.g.
2.TEZA “Mrtve du{e”.
Pisac je glavno lice. De{avaju se ~udni doga|aji pri ~udnim okolnostima. Neobi~na je simbolika u kojoj je vrijeme stalo, npr. “ni kazaljki nema na satu”. Pisac se nalazi negdje kraj vode. No`em si je odrezao glavu i pona{a se kao da je i dalje du{a u tijelu. Glava mu slu`i kao neka lopta u vodi. Ona se gubi i na kraju nestaje. Kad se probudo pri svjetlu opazio je no` zaboden u knjigu. Zaklju~io je da je to ipak morao biti on. Taj no` je donio gazdari~in pokojni mu` pomorac iz Carigrada. Postavlja si pitanje da li ima ne{to ratni~kog u njemu. @eli ga se rije{iti pa razmi{lja da li da ga zaklju~a u ormar ili da ga baci kroz prozor. Prisjetio se da je to gazdari~ina uspomena. Boji se spavati u njegovoj blizini. Zaklju~uje da je slabo za{ti}en od samog sebe. U dubokom razmi{ljanju do~ekao je jutro na prozoru sobe. Gazdarica prolazi kraj sobe i jo{ sva snena budi ga. On ju zamoli da uzme veliki no` pod isprikom da ga treba bolje osvjetlati. Pisac sam sebi od umora ka`e: ”Mrtve, mrtve du{e... Sad legnimo mrtve du{e”.
Licapisac i gazdarca
Vrijemeno}
Prostoru sobi
Temaparalelom stvarnosti i ma{te, `ivota i literature,˝˝˝˝ drasti~no poja~ava sliku apsurda ljudskog polo`aja.
3.TEZA “Samotni `ivot tvoj”.
Na otok je doplovio biskup. On izjavljuj da voli oblake a ne `ene. Dok je ispovjedao `ene do`ivljavao ih je kao bludnice. Misli su mu bludne. ^esto se ispovjedao nebu. U mjestu je velika crkvena sve~anost, skupilo se mnogo vjernika. U masi netko se potukao. U zraku se ~uje lupet bubnja. Biskup je odr`ao “Molidbu za magare}i rod”. Sve}enstvo je sjelo za banket. Djeca su ih ga|ali kamen~i}ima. Kad je fratri} do{ao prevaril su ga da je banket na drugom mjestu. Kad se vratio ustanovio je da je prevaren. U selu `ivi Toninka koja vu~e za nos sve}enstvo, a posebno biskupa na taj na~in {to ni`e haljinu pred ljudima i pokazuje biskupu stra`njicu .Nema mjere tako da ju `andari trebaju odvest u `andarisku stanicu. Na kraju banketa na{li su se i prosjaci da malo maste brk. Luda Tonka istrgala se i pobjegla tako da je jo{ mogla nastaviti sa svojim {alama. Nave~er je usljedio bal. Pred zoru mnogi su se vratili ku}ama. Biskup i fratri} spavaju. Jedan od njh je pisac i dugo jo{ slu{a kako se psi na ulci kolju oko kostiju {to su ostale nakon ve~era{nje gozbe i kako zlosutno tule u no} i laju na mjesec
Licabiskup, fratri}, Toninka, `andari i narod
Vrijemepredve~erje i no}
Prostoroto~no mjesto
TemaIronija koja prati izlizane crkvene formule “Mir s tobom!”, koja personificira jednu vjeru ~iju neozbiljnost shva}a ve} i bogoslu`na |a~ka {kola “I sa zrnom soli!”. ^ovjeka prepu{ta vlastitom ljudskom nespokojstvu. Idila patrijahalnog `ivota, ladanjske (seoske) samo}e i dokolice raspoznata je u ovoj noveli kao gruba proza, kao tragi~na farsa.
4.TEZA “An|eo”.
Klesarski majstor je na samrti. Njegov pomo}nik Lojze do{ao je po klju~ radione i ispri~ao mu je neobi~an san. U klesarskoj radioni bio je nedovr{en spomenik an|ela koji u ruci dr`i otvorenu knjigu. Klesar je objasnio nau~niku da je taj spomenik za njega. Smetalo ga je nau~nikovo neprestano nabijanje pa je zamolio suprugu da ode do nau~nika i da prestane s radom. ^udne su mu se misli vrzmale ({uljale) po glavi. Skupio je snagu i spustio se do radione iako je bio mrak. Na an|elovoj knjizi vidio je krasnim pisanim slovima Albert Knez, klesar majstor - umjetnik ro|en odre|enog datuma - umro u zagradi bez datuma. Stari klesar je upisao datum njegovog posljedneg dana `ivota. Odbacio je oru|e i predao se svom an|elu.
Licaklesar Albert Knez, nau~nik Lojze i `ena Frida
Vrijemezadnji dan `ivota klesara
Prostorsoba i radiona
TemaKlesar nastavlja `ivot kroz svog an|ela od mramora.
5. TEZA “Prah”
Oto~anin Tonko Jankin primio je pismo kojeg mu je donijela stara Lucija. Vratila mu se uspomena na Anu koju je jo{ uvijek volio. Ona ga je ostavila jer se zaljubila i udala za jednog geometra. Sada `ive u Splitu. Laskalo mu je {to ga Ana nije zaboravila, ve} od njega tra`i uslugu tj. pomo}. @eli krstiti sina ali tako da njezin mu` ni{ta ne zan za to. Poslije pro~itanog pisme se razljuti ali kasnije su mu se vratile drage uspomene i trenuci zajedni~ke ljubavi i odmah se odlu~io da prvim jutarnjim brodom otplovi za Split. U luci ga je do~ekala Ana jo{ uvijek za njega vrlo privla~na lijepa, ali nedosti`na. U ku}i su ga lijepo primili i sve te okolnosti su ga skrhale. Kad se na{ao sam u sobi poku{ao si je oduzeti `ivot tako {to se je objesio na konop~i} na prozor. Apsurd je u tome {to su tim konop~i}em tj. uzicom bila vezana njegova pisma koja mu je Ana ovom prilikom vratila staviv{i ih ispod njegovog jastuka. U ku}i su ~uli njegov pad. Dotr~ali su do njega, a on im je rekao: “Vi ste mislili da sam ja nesretan... i da }u se najmanje... objesiti zbog toga? Dobro sam se s vama na{alio? He?”.
LiucaTonko Jankin, Lucija, Ana, geometar i sin
Vrijemeposlije drugog svjetskog rata
ProstorDalmatinski otok i Split
TemaSav smisao strasti, ~ekanja i osvete, sitan, zloban, ali ipak bar neki smisao, neka iluzija `iivota, rasipa u prah koji treba prikriti izgovor bijedne {ale.