Lyrics has been copied to clipboard!
Borislav Stankovic
NECISTA KRV
O PISCU:
B. Stankovic (1876. -1927. ) roden je u Vranju, u siromašnoj zanatlijskoj porodici. Školovao se u Vranju I Nišu, a završio je pravni fakultet u Beogradu. Zbog raznih neprilika u koje je zapadao, gotovo stalno je bio u sukobu sa Beogradskom caršijom I citinskim moralom. Borislav Stankovic bio je plodan pisac. Njegova najpoznatija djela su pripovijetke: Iz starog jevandela, stari dani, Božiji ljudi, Pokojnikova žena; romani: Necista krv, Gazda Mladen I Pevci (koje nije završio); I drame: Koštana, Tašana I Jovce, te memoari: Pod okupacijom. Književni rad zapoceo je u vrijeme kada se u srpskoj književnosti vršio nagli zaokret prema Evropi. Kao I mnogi njegovi vršnjaci I B. Stankovic je boravio u Parizu, ali taj boravak nije imao nikakva odjeka u njegovom književnom stvaralaštvu.
KRITIKE:
Stankovic je davao tregicne sudbine ljudi I žena u jednom minulom vremenu, u jednom društvu koje se gasilo I osipalo pred njegovim ocima, ali ogorcen nakaznim ciftinskim moralom gradanske klase u nastupanju, zbog koga je I sam u životu patio, on nije uspio da patrijarhalnom svijetu suprostavi neki drugi, svijetliji, covjecniji, bolji. Centar njegovih preokupacija je gotovo uvijek tragika licnosti u okvirima kojima je vezana licna sreca. Ljubav kao jedno od najsadržajnijih I najkompleksnijih ljudskih osjecanja, je najcešci I gotovo jedini njegov motiv; a sve ostalo je samo okvir, pozadina, tlo na kome se dešavaju krupne I bolne ljudske tragedije. Njegovo djelo je prožeto ljubavlju prema covjeku. Svi njegovi ženski likovi nesrecni su I tragicni na isti nacin, presjeceni I zgužvani životom koji se uprkos njihovim skrivenim snovima, razvijao po volji neke jace sile, nekog surovijeg I neumitijeg morala patrijarhalne zajednice. Sav taj moral nalazi se pod još vecom tiranijom, pod mišljenjem caršije I šta ce svijet reci. U djelu Borislava Stankovica covjek je izložen ne samo sukobu sa okolinom, vec I sukobu sa samim sobom, sa svojim nagonima, potvrdujuci cesto svoju ljudskost u više ili manje prigušenoj ljubavnoj žudnji. Sve njegove licnosti opterecene su zahtjevima “krvi”, silnim neodoljivim zahtjevima koji ostajuci nezadovoljni donose nesrece I prouzrokuju tragedije.
TEMA:
Tema ovog djela je težak život Sofke, koji je u pocetku bio raskošan I ugodan, da bi se poslije oceve propasti završio tragicno I bolno za njih.
IDEJA:
Ideja ovog djela je žalosna sudbina onemogucenih ljudi, koji uprkos svojim silnim žudnjama popuste pred zakonima patrijarhalnog morala zadovoljavajuci obaveze koje je to društvo postavilo. Oni postaju robne žrtve koji su za cijeli život okrivljeni I lišeni vlastitih radosti.
NECISTA KRV
O PISCU:
B. Stankovic (1876. -1927. ) roden je u Vranju, u siromašnoj zanatlijskoj porodici. Školovao se u Vranju I Nišu, a završio je pravni fakultet u Beogradu. Zbog raznih neprilika u koje je zapadao, gotovo stalno je bio u sukobu sa Beogradskom caršijom I citinskim moralom. Borislav Stankovic bio je plodan pisac. Njegova najpoznatija djela su pripovijetke: Iz starog jevandela, stari dani, Božiji ljudi, Pokojnikova žena; romani: Necista krv, Gazda Mladen I Pevci (koje nije završio); I drame: Koštana, Tašana I Jovce, te memoari: Pod okupacijom. Književni rad zapoceo je u vrijeme kada se u srpskoj književnosti vršio nagli zaokret prema Evropi. Kao I mnogi njegovi vršnjaci I B. Stankovic je boravio u Parizu, ali taj boravak nije imao nikakva odjeka u njegovom književnom stvaralaštvu.
KRITIKE:
Stankovic je davao tregicne sudbine ljudi I žena u jednom minulom vremenu, u jednom društvu koje se gasilo I osipalo pred njegovim ocima, ali ogorcen nakaznim ciftinskim moralom gradanske klase u nastupanju, zbog koga je I sam u životu patio, on nije uspio da patrijarhalnom svijetu suprostavi neki drugi, svijetliji, covjecniji, bolji. Centar njegovih preokupacija je gotovo uvijek tragika licnosti u okvirima kojima je vezana licna sreca. Ljubav kao jedno od najsadržajnijih I najkompleksnijih ljudskih osjecanja, je najcešci I gotovo jedini njegov motiv; a sve ostalo je samo okvir, pozadina, tlo na kome se dešavaju krupne I bolne ljudske tragedije. Njegovo djelo je prožeto ljubavlju prema covjeku. Svi njegovi ženski likovi nesrecni su I tragicni na isti nacin, presjeceni I zgužvani životom koji se uprkos njihovim skrivenim snovima, razvijao po volji neke jace sile, nekog surovijeg I neumitijeg morala patrijarhalne zajednice. Sav taj moral nalazi se pod još vecom tiranijom, pod mišljenjem caršije I šta ce svijet reci. U djelu Borislava Stankovica covjek je izložen ne samo sukobu sa okolinom, vec I sukobu sa samim sobom, sa svojim nagonima, potvrdujuci cesto svoju ljudskost u više ili manje prigušenoj ljubavnoj žudnji. Sve njegove licnosti opterecene su zahtjevima “krvi”, silnim neodoljivim zahtjevima koji ostajuci nezadovoljni donose nesrece I prouzrokuju tragedije.
TEMA:
Tema ovog djela je težak život Sofke, koji je u pocetku bio raskošan I ugodan, da bi se poslije oceve propasti završio tragicno I bolno za njih.
IDEJA:
Ideja ovog djela je žalosna sudbina onemogucenih ljudi, koji uprkos svojim silnim žudnjama popuste pred zakonima patrijarhalnog morala zadovoljavajuci obaveze koje je to društvo postavilo. Oni postaju robne žrtve koji su za cijeli život okrivljeni I lišeni vlastitih radosti.