+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

Najljepše price klasicne starine

GUSTAV SCHWAB:
NAJLJEPŠE PRICE KLASICNE STARINE



Bilješke o piscu:
Gustav Schwab bio je njemacki književnik. Živio je i djelovao od 1792. g.
do 1850. g. Pisao je pjesme, putopise i književnopovijesne spise. Priredio
je zbirku originalnih njemackih prica za narod, a u tri obimne knjige
ispricao je anticke price, mitove i legende. Djelo se zove "Najljepše price
klasicne starine" i zaslužno je za oživljavanje daleke anticke prošlosti.
Djelo je prevedeno na brojne strane jezike i privuklo je pažnju i interes
citalaca zbog životopisnosti i maštovitosti Schwabova pricanja, ali i zbog
njegove autenticnosti koja je usprkos autorskoj obradi mitološke grade
ostala sacuvana.

Mida
Tema: Midina pohlepnost za bogatstvom

Osnovna misao: Ne treba biti pohlepan za bogatstvom jer nije najbogatiji
covjek i najsretniji covjek.

Vrijeme radnje: Davno

Mjesto radnje: Mala Azija

Likovi: Mida, Dionis, Apolon, Pan

Sadržaj:
Jednom je bog Dionis sa svojim prijateljima odlutao iz svoje domovine u
Frigiju. Šetali su se po vinorodnim visovima brda Tmola i po rodnim
plodnim dolinama rijeke Paktola. Samo Silena nije bio s njima jer ga je
vino uspavalo. Usnulog Silenu nadoše frigijski seljaci i dovedoše ga svome
kralju Midi. Kralj ga srdacno primi, te ga stade gostiti deset dana i deset
noci. Jedanaestoga dana povede kralj Mida svoga gosta bogu Dionisu.
Sretan što mu se vratio njegov stari prijatelj, Dionis nagovori kralja Midu
da zatraži od njega bilo kakav dar. Mida je zatražio da sve što dotakne
postane zlato. Dionis mu je ispunio tu želju, te Mida sretan krene kuci.
Uz put kuci Mida je brao jabuke, kidao grane i brao žito, a sve se to
pretvaralo u zlato. Kada je došao kuci ne znajuci što bi od radosti i
ushicenja, Mida zapovijedi slugama da mu spreme obilno jelo i pice.
Medutim kada je poceo jesti sve se pretvaralo u zlato. Tada kralj shvati
kakav je dar izmolio. Tako bogat, a ipak tako siromašan. Tada kralj pocne
moliti boga Dionisa da ga oslobodi te carolije. Bog Dionis usliši njegove
molitve, pa ga posla da se okupa na izvoru rijeke Paktola. Mida je to i
ucinio pa je tako nestalo te crolije. Od tada Mida je zamrzio svako
bogatstvo, napustio svoju velicanstvenu palacu i najrade lutao po poljima i
šumama štujuci seoskog i poljskog boga Pana. Tako je jednom naišao na
natjecanje u sviranju izmedu bogova Pana i Apolona. Sudac je bio stari
gorski bog Tmol, koji je dosudio pobjedu Apolonu. Mida je bio
nezadovoljan odlukom sudca, i tvrdio je kako nagrada pripada Panu.
Tada Apolon, nevidljiv, uhvati Midu za oba uha i lagano ih povuce u vis.
Od tada Mida na glavi ima magarece uši koje je golemim turbanom želio
sakriti pred narodom. Ali momak koji ga je šišao nije to više mogao za
sebe tajiti, vec je otišao na obalu rijeke i iskopao jamu u zemlji te u nju
šapnuo svoju neobicnu tajnu. Nedugo zatim na tom mjestu izraste gusta
šumica od trske koje su cudnovato šuštale kada bi preko njih puhao
vjetar. Cinilo se kao da šapucu: "U kralja Mide magarece uši"! Tako je
neobicna tajna izašla na vidjelo cijelom svijetu.

Sizif
Tema: Sizif izdaje boravište boga Zeusa

Osnovna misao: Smrti se ne može pobjeci

Vrijeme radnje: Davno

Mjesto radnje: Grad Korint

Likovi: Sizif, Zeus, Ares, Azop, Had, Perzefona i Smrt

Sadržaj:
Sizif je bio bogat i lukav covjek, osnivac i prvi vladar grada Korinta.
Svojom lukavošcu stekao je veliko bogatstvo, ali je bio i vrlo lakom.
Jednom je odao boravište boga Zeusa rijecnom bogu Azopu, koji mu je
zauzvrat ucinio da na korintskoj tvrdavi iz stijene potece vrelo Pirena.
Zeus odluci da za tu izdaju Sizifa kazni te pošalje k njmu Smrt. Sizif
uhvati Smrt i cvrstim je lancima okuje. Ali naišao je ratni bog Ares i
oslobodio Smrt. Smrt odmah povede Sizifa u podzemni svijet. Sizif naredi
svojoj ženi da ne prinese za njega posmrtne žrtve, zbog cega su se Had i
Perzefona jako naljutili, a Sizif ih je uspio nagovoriti da ga puste natrag na
gornji svijet kako bi opomenuo nemarnu ženu. Kada je tako izmakao iz
podzemnog svijeta, Sizif se više nije mislio vratiti tamo, nego je nastavio
uživati na gornjem svijetu. Veseleci se uspješnoj prevari iznenada opet
dode Smrt i neumorljivo ga odvuce u podzemni svijet. Sizifa je tamo
cekala kazna za njegova nedjela. Morao je teški kamen gurati iz ravnice
na visoko brdo i kad bi pomislio da je vec dogurao dovrha kamen bi se
okrenuo i ponovno otkotrljao u dolinu. Sizif je tako morao uvijek iznova
gurati stijenu uzbrdo.






Tantal
Tema: Tantalova pohlepa i obijest

Osnovna misao: Treba biti pošten, a ne pohlepan kao Tantal

Vrijeme radnje: Davno

Mjesto radnje: Lidija

Likovi: Tantal, Zeus, Demetra i Pelop

Sadržaj:
Tantal je bio sin Zeusov, izvanredno bogat i sretan. Bogovi su ga pocastili
svojim povjerljivim prijateljstvom, tako da je ponekad jeo za njihovim
stolom i slušao njihove razgovore. Tantal se zbog prevelike srece toliko
izobjestio da je poceo vrijedati bogove. Odavao je ljudima njihove tajne,
krao pice i jelo bogova te ih dijelio prijateljima na zemlji. Jednom je tako
sakrio zlatnog psa kojeg je njegov prijatelj ukrao iz Zeusovog hrama na
Kreti i kod njega sakrio. Kada je Zeus zatražio od Tantala da mu vrati
natrag zlatnog psa, Tantal se zakleo da ga nije nikad ni primio. Jednom je
tako u svojoj objesti pozvao bogove u goste. Da bi saznao jesu li
sveznajuci, dade ubiti svoga sina Pelopa, isjece ga na komade i priredi ga
za jelo bogovima. Bogovi su odmah primjetili što Tantal smjera i nisu
htjeli jesti. Samo Demetra koja je bila tužna i zamišljena pojede jedan
komadic. Bogovi bace rasjecene djecakove udove u kotao, iz kojega
Sudenica Klota izvadi djecaka još ljepšeg nego što je prije. Zeus se toliko
naljutio na Tantala, da ga je dao baciti u Tartar da ondje trpi teške muke.
Stajao je usred jezera i voda mu je dopirala do usta, a ipak je bio jako
žedan jer se nikad nije mogao napiti vode. Kad god bi se sagnuo da pije
vodu, voda bi se povukla pred njim i pokazalo bi se tamno dno nad
njegovim nogama. Tantal je takoder trpio i veliku glad. Na obali jezera
rasle su krasne vocke savijajuci svoje grane iznad njegove glave. Cim bi
Tantal pružio ruku da da ih dohvati olujni bi vjetar nenadano digao grane
u velike visine. Tim mukama pridružio se i stalan smrtni strah, jer je
velika stijena visila iznad njegove glave prijeteci stalno da se sruši na
njega. Tako je zli Tantal trpio trostruku muku kojoj nije bilo kraja.
5 Lektire za školu: Najljepše price klasicne starine GUSTAV SCHWAB: NAJLJEPŠE PRICE KLASICNE STARINE Bilješke o piscu: Gustav Schwab bio je njemacki književnik. Živio je i djelovao od 1792. g. ...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi