Lyrics has been copied to clipboard!
Kozarac - MRTVI KAPITALI
ŽIVOTOPIS:
Josip Kozarac (1858. - 1906.), hrvatski je prozaist - novelist, romanopisac, pjesnik, pisac pripovjetki i polemicar, diplomirani inženjer šumarstva, jedan od najpoznatijih hrvatskih šumara.
Smatran je piscem jako oštrih zapažanja i jednostavnih, ali, cesto i prodornih, dubokoumnih misli.
Osim pejzaža, u brojnim djelima opisuje i probleme koji muce seosko stanovništvo i njihove poglede na život i okolinu. Po tome je Kozarac ostao upamcen kao jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca jer je stvarnost prikazivao onakvu kakva ona zaista jest te je zbog toga iznosio sve probleme i predlagao njihova rješenja.
Djela: ''Zmija'', ''Price djeda Nike'', ''Moj djed'', ''Biser-Kata'', ''Slavonska šuma'' (''Vijenac'', Zagreb, 1888.), ''Mrtvi kapitali'' (''Vijenac'', Zagreb, 1889.), ''Medu svjetlom i tminom'' (Matica hrvatska, Zagreb, 1891.), ''Tena'' (''Dom i svijet'', Zagreb, 1894.), ''Mira Kodoliceva'' (''Prosvjeta'', Zagreb, 1895.), ''Oprava'' (''Prosvjeta'', Zagreb, 1899.), ''Živi kapitali'' (nezavršeni)
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
MJESTO RADNJE: selo, grad
VRIJEME RADNJE: kolovoz jedne godine - ljeto sljedece godine; godinu dana nakon tog ljeta
O DJELU:
U dvjema vecim pripovijestima, koje se obicno klasificiraju kao romani, i to u ''Mrtvim kapitalima'' (1889.) i ''Medu svjetlom i tminom'' (1891.) htio je Kozarac dati širu sliku hrvatskoga društva, iznijeti u prvom redu likove inteligenata i poluinteligenata, biti kritican prema svemu tome i naci izlaz za put u bolji život.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
MATKOVIĆ:
''Covjek u pedesetim godinama, posve kratko ošišan, kratkog debelog vrata, sav crven i pun ljetnih mozuljiva po nosu i celu; debelo mu, malne cetverouglasto lice sa sjajnim žutkastim i sitnim ocima te mesnatim, crljenim nosom, cinilo se u prvi mah tupo i prosto - no kad je prekidanim, oštrim glasom progovorio - taj glas bio je veoma slican britkoj formi lica - upoznalo se je da iz njega govori ona dobra prostota i iskrenost, koja se krije samo u takovim oštrim, tvrdim licima. Išao je pravilno i odmjereno, te se je moglo vidjeti da taj covjek ljeti i zimi i po blatu i po suhu stupa istim laganim, al cvrstim korakom.''
GĐA MATKOVIĆ:
''... mati je vecma uživala u mladoj si kceri, živahnoj i prevrtljivoj Neli, koja je imala sva slaba, ali ne i dobra svojstva materina. Ponosnoj majci godila je više laskava i obijesna Nela nego tiha i pronicava starija kci, premda je dobro znala da joj Anka više od pol kuce uzdržava, a Nela više od pol kuce u nered mece.''
ANKA, njihova starija kci:
''No ta njihova bojazan bila je posve suvišna, jer kad je Anka prvi put zaplesala s Lujom, zapelo je svacije oko o visoku krepku djevojku snažnog i pravilnog struka, te stidno oborenih ociju, koje su bile posve zastrte dugim crnim trepavicama. Zamalo, pa cijelo društvo motrilo samo nju; neka nepatvorenost, svježost kao jutarnji gorski zrak nadahnjivala je sve njene kretnje, sve je bilo istinito i naravno na njoj; ona se nije trsila da bude interesantna, da se pred svima istakne - al baš zato odsijevala njezina prikaza osobitim carom iz hrpe gospoda, odjevenih na sve nacine, samo da što sigurnije obrate pozornost na se.''
NELA, njihova mlada kci:
''Ona je ocaravala i idealiste i materijaliste, svi su ti mladici ginuli za njom, svi su joj pjevali pjesme, a možda ni jedan nije znao zašto je upravo ljubi. U njoj je bilo nešto, cim te je tako reci prisilila da se baš u nju prvi put zaljubiš. (...) Nju narav nije nadarila dubokim cuvstvom, ona nije ni znala što je prava ljubav. Svi njezini osjecaji, sve njezino cuvstvovanje nije imalo korijena u njezinu srcu, nego na površini njezina lica. Ona je govorila svakim svojim pogledom, svakim živcem lijepih svojih usana, al ona sama nije znala što je govorila, jer njezine rijeci nisu tekle iz duše, nego ravno s jezika.''
LUJO, njihov stariji sin:
''Te mu se misli taj cas po mozgu vrzle, no kad mu toj mješavini cuvstava iznenada pred dušom niknu slika njegova krasnog sina, visokog i krepkog kao hrast, sa tek probijajucim brcicima na ispupcastim rujnim usnama, sa onim nemarišnim držanjem, i elegantnim odijelom, koje je kao saliveno na njemu stajalo...''
VINKO, njihov mladi sin:
''Vinko je bio zadnje dijete u kuci; od mladosti krupan i nezgrapan, nije nikako bio slika ljepuškastomu Luji; u školi se je pokazivao veoma tvrdoglavim, bježao je od nje, kad god je samo mogao, te trkao po lovu za pticama i ribama; osim oca nije nitko za njega puno mario, nigda nije dobio nove odjece, nego uvijek iznošene Lujine, pa je vec i u tom odijelu izgledao kao pribjeglica, kao tude dijete u kuci.''
VLATKO LEŠIĆ:
''U takovim zanosnim trenucima bio je Lešic upravo krasan. Blijedo njegovo, dosta mršavo lice, koje je vec prema utiscima casovito mijenjalo boju - od zelene do crljene - veoma energicno celo sa oštrim izrazitim nosom, bili su jasan znak da se osobiti svijet u toj glavi vrze. (...) Po blijedom licu i dubokom pogledu sudile su raskalašene žene, da je pohotan; po mucaljivosti - jer u veselom društvu obicno je šutio - sudeci, mislili su neki da ga nesreca bije - dok ih je malo znalo, da duša njegova gramzi neprestance za ljepotom i istinom; da njegovo srce izgara od veselja nad dobrom, a savija se od muke i boli nad zlom stvari...''
GOSP. i GĐA VUKOVIĆ
URBANITZKY
NEUMAYER:
''... te se ubrzo pridružila gospodinu Neumayeru, mladu još covjeku idealne visine i tancine, sa plavim ''cvikerom'' na velikom oštrom nosu, blijeda lica i dugackih prstiju, kojima je neprestance navlacio bijele kao snijeg i jako prostrane manšete. Bio je to covjek u dvadeset i šestoj godini, tek nedavno imenovan cinovnikom kod financijalne struke, te njegovoj vanjštini nije ništa nedostajalo, a da ga vrpoljiva Nela ne bi držala galantnim i zanimljivim...''
ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: hladni, oholi ton, laskava i obijesna Nela, pronicava Anka, patvorena ljepota, iskrivljena istina
- usporedbe: kao da želi oca pripraviti na sadržaj lista, kao da se boji kazatikao crkvica
FABULARNI TIJEK:
1. Opis g. Matkovica (njegov izgled i narav)
2. Poziv na ples
3. Usporedivanje Nele i Anke
4. Poziv Lešica na gumno «Cardacine»
5. Urbanitzky sa prijateljem Neumayerom dolazi prositi Anku
6. Urbanitzky nakon razgovora odustaje, Neumayer zaprosi Nelu, Nela pristaje
7. Lešic prosi Anku, ona presretna pristaje
8. Pripreme oko vjencanja
9. Vjencanje Anke ujutro, skromno i tiho
10. Vjencanje Nele, raskošno i veselo
11. Nela, naviknuta na raskoš, u gradu ubrzo postaje nesretna, svada izmedu supružnika
12. Lešic kupuje mocvaru, pretvara ju u plodno tlo i zaraduje mnogo novaca
13. Lujo ne može naci posao
14. Nela propada
SADRŽAJ:
Jednog je kolovoskog popodneva stari Matkovic šetao i naišao na nekoliko kola natovarenih snopljem pšenice. Obratio se seljacima na kolima zaprijetivši im da više nece raditi kod njega ako budu kasnili, no oni su znali da ce to njegovo loše raspoloženje proci za koji casak. Matkovic je uskoro stigao kuci, gdje se sa svojom gospodom i starijom kceri Ankom porjeckao oko kruha, no Anka ih je sve ubrzo pomirila. Dolazi poštar i donosi dva pisma: jedno od sina Luje iz Zagreba, a drugo od kceri Nele iz R., nedaleke varoši, te jedan službeni spis od gospoštijskog ravnateljstva i ''Bazar'', adresiran na gospodu Matkovic. Sin Lujo traži još novaca, no Matkovic kaže kako mu ne da više. Anka odlazi do majke. Gospoda Matkovic cita Nelino pismo; ova joj piše kako se mladici otimaju za nju, kako joj druge djevojke zavide. Gospoda žali što i Anka nije takva i govori joj da moraju ici k Neli u varoš na ples da Anka upozna kakvog mladica jer ju je vec strah da se Anka nikad nece udati u ovom selu.
Matkovic je svakodnevno ustajao u 4 sata ujutro, a Anka bi mu tada vec pripremila kavu te bi on zatim odlazio na imanje (gumno). Tog je jutra izbrojio Anki novce da pošalju Luji te otišao na gumno, a Anka se zatim lati svakidašnjeg kucanskog posla, a onda Luji napiše pismo. Tada ulazi gda Matkovic, pije kavu, a nakon nje ulaze i Vlatko Lešic i Matkovicev mladi sin Vinko, te sjedoše za stol jesti. Gda Matkovic im prigovara što su dvije noci nocili na gumnu, a nisu došli kuci. Zapocinju razgovarati o svemu i svacemu, a izmedu Anke i Lešica ''frcaju iskre''. Zatim razgovaraju o tome kako je spavati na gumnu, a Lešic nadodaje da ga je na rad na gospodarstvu ponukao velik broj mrtvog kapitala u zemlji. Tu nastavljaju razgovor o klasama. Lešica je gda Matkovic uvijek usporedivala sa sinom Lujom i nije joj se Lešic baš svidao. Nakon svega toga Lešic i Vinko odlaze, a Lešic uputi Anki takav pogled da se ona sva zarumenjela.
''Taj pogled i ta rumen kazivala je da njih dvoje stidljivo skrivaju jedno svoje cuvstvo, koje je vec pocelo prodirati iz njih.''
Sva obitelj, osim Matkovica i Vinka, odlazi u varoš na ples u slavu njegove preuzvišenosti. Gda Matkovic, njezina sestra i sestrin muž u stanu (Vukovic) razgovaraju o Matkovicu i pomalo mu se rugaju. Kasnije cijelo popodne djevojke i žene pripremaju oprave za ples, a zatim veceraju. Došao je i cas odlaska na ples, do dolazak tamo nije bio baš sjajan, ali Nela je uspjela malo podici atmosferu svojom vrckavošcu, mnogi su se mladici okupili oko nje. Gda Matkovic i njezina sestra znale su da ce Anka cijelu vecer provesti sama, ali kad je zaplesala s bratom, svima je zapela za oko, no ona možda bila i jedina koja na ples nije došla s namjerom da nade muža. Na plesu se vidio jaz medu staležima koju su malo ublažavali mladi svojim veseljem. Anka je oko ponoci otišla u tetin stan, dok su drugi ostali do zore na plesu. Sutradan su ujutro prepricavali svoje doživljaje, no Anka je samo željela vratiti se ocu na selo.
Ubrzo su se svi vratili kuci na selo, no jedino se Anka veselila tom povratku. Jedan se dan Vinko, Lujo i Lešic dogovore da ce pozvati gospode na izlet na Lešicevo gumno ''Cardacine''; i one pristanu. Dogovoren je dan izleta. Gda Matkovic, Lujo i kceri išli su kolima, a na gumnu su ih docekali Vinko i Lešic. Došli su tamo dok se obavljala vršidba pa su malo prošetali medu radnicima, a nakon toga otišli su u sjenicu na obilnu veceru, nakon koje odoše prošetati do nedalekih gospodarskih zgrada. Naprijed su išli Vinko, Lešic i Anka. Uto se diglo jato jarebica pa Vinko ode po pušku, a Lešic i Anka ostadoše sami. On ju pita je li se zabavila na plesu i govori da ga je bilo strah da ce se ona iz grada vratiti drukcija, no ona kaže da više voli jedan ovakav izlet nego tisucu onakvih zabava. Taj ga odgovor umiri. Uto se vrati Vinko te svi stigoše pred Lešicev stan, koji je gda Matkovic jedva cekala vidjeti, da ga malo iskritizira. Kasnije gda Matkovic pita zašto i druga polovica zemlje nije obradena, a Lešic odgovara da je to taj mrtvi kapital o kojem je govorio, te joj objašnjava sve u vezi s tim, a najveci je razlog taj što svi preziru trgovacke i gospodarske škole i ne žele se baviti zemljom pa ona ostaje mrtvi kapital. Predvecer odlaze kuci. Leešic ih je ispratio jašuci pored njihovih kola. Anka tada shvati da ju Lešic istinski voli; iako joj to nikad nije rekao, ona je to osjetila. Došavši kuci, vidjeli su da Matkovic sjedi pred kucom sa sestrom gde Matkovic, gospodom Vukovic. Tada Lešic ode natrag na gumno, s mišlju kako želi pobjeci daleko s Ankom. Gda Vukovic došla je reci da je Urbanitzky, koji se Anki udvarao na plesu, pitao smije li zaprositi Anku te da ce on doci sutra popodne u prosidbu. Ne znajuci kako ce Anka reagirati, gda Matkovic pozove muža da vidi što ce on reci, no on samo kaže: ako Anka hoce – neka se uda, ako nece – on ju ne želi prisiljavati. Tada ga gda Matkovic napadne da ne može samo to reci, da je on roditelj, da je na njima da se pobrinu za njezinu buducnost, no on kaže da vjeruje Ankinoj prosudbi; i tada Matkovic izade. Naide u drugoj sobi na Anku i Nelu koje nisu znale o cemu se radi, i tada joj Matkovic rece da ju udaju, na što Anka problijedi, a Nela ode upitati za koga i vraca se s cestitkama. Anka joj govori da je preuranila s tim. Dolaze gde Matkovic i Vukovic, a gda Vukovic obznanjuje vijest te govori tko je prosac. Anka odlucno kaže da se nece udati za njega, a gospode ju nagovaraju navodeci mnoge razloge. Uto ulaze Matkovic i Lujo te Matkovic, vidjevši Anku vedru, shvati kakvu je odluku donijela. Gde Matkovic i Vukovic odlaze u drugu sobu još raspravljati o Ankinoj situaciji, a gda Vukovic natukne da je Anka možda vec zaljubljena u nekoga, možda u Lešica, pa se ne želi udati, na što gda Matkovic problijedi, a Lešic joj se ucini još mrskijim. Gda Vukovic predlaže da Anku pošalju k njoj u grad na mjesec-dva, što se gdi Matkovic svidi i ona ode sretna na pocinak. Urbanitzky je zbilja došao sutradan te poveo Neumayera, jednog svog cinovnika, sa sobom. Traži da sâm razgovara s Ankom, koja je bila u vrtu. Ona mu govori da ne vjeruje u ljubav na prvi pogled i da toga nije moglo biti medu njima na onome plesu. On ju razumije pa prijateljski si stisnuvši ruke, udoše u kucu, gdje ih doceka iznenadenje: Neumayer je zaprosio Nelu i ona je pristala. Svi su sretni, a gde Matkovic i Vukovic ocekuju da i Urbanitzky objavi zaruke s Ankom, no ništa od toga. Kasno u noc stižu Matkovic i Vinko kuci i saznaju za zaruke. Neumayeru se nije svidio Matkovic, no svidio se Urbanitzkom te se sprijatelje. Urbanitzky je samo Matkovicu povjerio svoj razgovor s Ankom, a Matkovic je bio sretan što je Urbanitzky razumio Ankine razloge. Vinku se nije svidjela ta gospoda i zato ode prošetati. Sretne Lešica i govori mu da je Nela zarucena, no Lešic uplašeno pita je li i Anka, a Vinko mu veselo odgovori da nije. Nakon duge šetnje, svak ode svojoj kuci. Vinko na vratima spavace sobe sretne Anku i rece joj da ima pozdrav, na što se Anka razveseli.
Sutradan prije rastanka, Urbanitzky rece gospodama da nije ni zaprosio Anku. Anka je morala teti i majci stalno govoriti što je pricala s Urbanitzkym u vrtu, no one nisu mogle shvatiti koji je razlog njegovom cudnom ponašanju. Gda Vukovic takoder je otišla kuci i obecala je saznati što se dogodilo izmedu Anke i Urbanitzkog i javiti to sestri. Nakon tri dana stiže pismo u kojem je pisalo jedino da je Urbanitzky rekao da se prenaglio s prosidbom, no nije ništa više objasnio. Nakon toga su se sestre tako dopisivale tri tjedna. Dok je u gradu gda Vukovic stalno davala savjete Neumayeru u vezi sa svadbom, to se isto dogadalo i na selu izmedu Nele i gde Matkovic. Lešica od izleta nije bilo u Matkovicevoj kuci, samo je pismeno cestitao Neli. Kod Matkovica išcekivala se svadba, ali i smrt ravnatelja gospoštije; svi su htjeli vidjeti kakva ce biti nova uprava. Iako je gda Matkovic ocekivala da ce njezin muž sada biti ravnatelj, ravnateljem je proglašen dosad nepoznati muškarac. Novi je ravnatelj od svih tražio životopise i svjedodžbe, a Matkovic nije imao nikakvih svjedodžbi. Tako je otpuštena trecina cinovnika, a ostali su uredeni novom klasifikacijom. Lešic je time postao nadreden Matkovicu (jer je imao svjedodžbe), pa su Matkovicu pripale ''Cardacine'', ali on je bio sretan što ce moci upravljati manjim kotarom jer je on ipak bio covjek u godinama. No gda Matkovic bila je ocajna zbog toga i zato je pisala sestri da ubrza Nelino vjencanje. Cetrnaest je dana nakon toga novi ravnatelj obilazio kotare i tako, u pratnji Lešica, došao i do Matkovica, te objasnio gdi Matkovic zašto moraju na ''Cardacine''. Lešic je nakon toga još cešce dolazio k njima u kucu, a gda Matkovic i dalje nije shvacala kako se Anka mogla zaljubiti u njega. Nitko nije zapravo primjecivao ljubav izmedu njih osim Vinka. Vinko je mnogo puta htio upitati Lešica kad ce vec zaprositi Anku, no mladenacki ga je stid sprijecio svaki put. Bližio se kraj rujna, a gdi Matkovic bilo je mucno od pomisli da mora seliti iz svoje kuce. Jednom prilikom upita ona Lešica kada moraju seliti na ''Cardacine'', no on kaže da ne moraju, nego da ce tamo živjeti Vinko, Matkovic i on, a žene neka ostanu tu gdje jesu, a da ce im Anka nekad doci na ''Cardacine'' skuhati nešto. Kad je Lešic otišao, gda Matkovic upita Anku voli li Lešica, a Anka odgovori potvrdno, i to je samo nakratko usrecilo gdu Matkovic; no kada je Lešic zaprosio Anku, gda Matkovic sjetila se Urbanitzkog, Neumayera i Nele i više nije bila baš sretna zbog Anke.
Nakon zaruka Lešic je rekao ravnatelju da se ženi i da ce s Ankom živjeti na ''Cardacinama'', a njezini roditelji neka ostanu živjeti gdje su i živjeli; i ravnatelj pristane. Odluceno je da Nelino i Ankino vjencanje bude na isti dan, u prvoj polovici listopada. Anku je oduševilo što ce imati malo, skromno vjencanje, dok je Nela jedva cekala da vidi svoje sjajno vjencanje. Nela je bila vrlo tašta te je mislila da su svi u nju zaljubljeni, pa cak i to da nju Lešic više voli od Anke. Dok je gledao pripreme za pir, Matkovic je razmišljao o svojoj djeci: nije se brinuo za Anku, no bilo ga je strah toga da se Nela nece baš dobro snaci u stvarnom svijetu. Prigovorio je ženi zbog tolikih troškova, da treba stati s tolikim narudžbama, no ona ga ne htjede slušati te ode.
Kako se bližio dan vjencanja, tako su radnici pomagali Lešicu urediti kucu za buducu gospodaricu. Dva dana prije vjencanja dovezao je Ankine stvari na ''Cardacine''. Noc prije vjencanja Lešic, ne znajuci zašto, ode do Matkovicevih, a isto tako ne znajuci zašto naglo ode kuci. U kuci Matkovicevih kasno se leglo na pocinak. Dogovoreno je da ce Nelino vjencanje biti prije podne, no iako je gda Matkovic htjela da joj se kceri zajedno udaju, Lešic nije pristao jer ne voli te isprazne ceremonije s mnoštvom ljudi. Rano ujutro Lešic je sav sretan krenuo u selo po Anku. Dolazi do nje te njih dvoje s Vinkom i Matkovicem odlaze u crkvu. Nakon obreda njih dvoje odoše na ''Cardacine'', ne nalazeci rijeci za razgovor od silnog uzbudenja. Kad su stigli, Lešic, vidjevši sunce da izlazi, napokon rece: ''Sunce naše srece...''. Udoše zatim u kucu i izmoliše se klecuci pred Bogorodicinom slikom. Nakon toga udoše i radnicke žene i djeca i uzeše ljubiti ruke novoj gospodarici. Dotle je u Matkovicevoj kuci sve vrvjelo, no staroga Matkovica nije bilo u toj vrevi pa su ga morali tražiti kad god su ga što trebali. Nela se obukla sva u bijelo. U podne su krenuli u crkvu, a vrativši se s vjencanja, svi posjedaše za objed. Vinko je ustao da nazdravi Anki i Lešicu, što je izazvalo komešanje u društvu jer se njih dvoje nitko dosad nije ni sjetio. Uto dolazi i brzojav od Urbanitzkog, koji cestita Anki i Lešicu, a kada Neumayer upita poštara ima li što za njih, ovaj rece da nema. Nakon objeda Nela i Neumayer odlaze u grad.
Mjesec dana nakon svadbi, gda Matkovic bila je nostalgicna za kcerima, a za to je vrijeme Lujo životario na fakultetu. Za razliku od njega, Lešic je brzo uvidio da mladi ljudi na fakultetu zapravo gube vrijeme i novac koji su mogli uložiti u nešto drugo. Mladi je Vinko gutao svaku Lešicevu rijec; on se uvijek radije bavio gospodarstvom nego školom. Dok su Matkovic i gospoda rucali, dode Vinko sa ''Cardacina'' i preda majci poruku od Anke koju je slala svaki dan otkad se udala i gda Matkovic bila je sada sretna zbog njih, dok je Nela samo jednom pisala otkad se udala, što je brinulo gdu Matkovic.
Nela i Neumayer stanovali su u jednoj od glavnih ulica. Nijedno od njih nije od braka dobilo ono što je ocekivalo. On je rano odlazio u ured, a Neli se nije svidalo što ju budi tako rano. On je uskoro shvatio da ona zapravo ne zna ni za što uzvišenije od njezinih djetinjastih briga. Došavši jedan dan iz ureda, vidio je da je bolesna, no morao se vratiti u ured, a kada se vratio kuci, ona je vec bila zdrava. Ona je smatrala da je on bio nemaran, a on je mislio da se ona samo pretvarala da je bolesna. Svaki od njih samtra da se ovo drugo ne žrtvuje dovoljno. Ubrzo su shvatili da se ne vole i da ono što su imali nije ni bila ljubav. Jednom su se prilikom posvadali pa su jedno drugome predbacili da su prevarili jedno drugo pretvarajuci se da su nešto što nisu. Uto im je došla gda Matkovic. Cim je Neumayer otišao u ured, gda Matkovic pitala je Nelu za brak, i iako je Nela htjela prikriti nezadovoljstvo, nije uspjela, te je gda Matkovic rekla da ce ostati deset dana kod njih. U tom je vremenu gda Matkovic vidjela koliko su njih dvoje nezreli. I vidjevši da se Nela nije nimalo promijenila, da nije odrasla, ode kuci.
U drugoj polovici veljace Vinko I lešic išli su s još nekoliko ljudi u lov. Lešic je oko osam sati uvecer otišao kuci jer je obecao Anki da ce doci na veceru. Vidjevši da je umoran, Anka mu rece neka ode leci, a on htjede odbiti jer ima posla s papirologijom, no ona mu pokaže kako mu je ona vec napravila polovinu posla. On ju zahvalno poljubi. Nakon toga vidjeli su u novinama sliku prekrasne kuce kakvu Lešic oduvijek želi. I tada mu Anka otkrije da je trudna vec dva mjeseca, i oboje su presretni zbog toga. Sutradan joj on kaže kako želi kupiti tristo jutara onoga rita gdje je jucer lovio s Vinkom i ostalima kako bi ga mogao osušiti i obradivati kako ne bi više bio mrtvi kapital. Kasnije Lešic odjaše k Mtkovicu reci mu svoj plan za rit, i Matkovic pristade uz njega. Odoše odmah u opcinski ured, gdje su ih prvo poprijeko pogledali, no njih su dvojica ipak potpisali ugovor s opcinom 1. svibnja, a vec je sutradan poceo rad na ritu, a sve je bilo do kraja obavljeno 25. svibnja. Došlo je ljeto, a Lešic je toliko radio po žegi i sparini da se Anka bojala da se ne razboli. Za pola je godine Beljanov mulj (rit) isplatio sve što je bilo utrošeno u njega. Tog je istog dana stiglo Lujino pismo u kojem traži novac i kaže kako ce sa svoja dva prijatelja s pravnog fakulteta doci malo na selo, a da ce na ispit izaci ujesen, što se Matkovicu nije svidjelo. Za koji dan došao je Lujo s prijateljima. Lešic im je htio pokazati gospodarstvo, no ono im se nije nimalo svidjelo. Došlo je vrijeme objeda, razgovaralo se o politici.
Godinu dana poslije, Lujo je gledao u svoju trecu molbenicu za posao koja je odbijena od bosansko-hercegovacke vlade. Nije imao snage pokazati ocu to i Nelino pismo u kojem traži novac jer su joj zbog duga zaplijenili namještaj. Gda Matkovic bila je izvan sebe, dok je Matkovic skupljao novac da pošalje Neli. U isto se vrijeme na ''Cardacinama'' igrao jednogodišnji sin, a Anka ga je gledala s osmijehom. Tada dodu Vinko i Lešic s polja i raspravljaju o mrtvom kapitalu znanja...
ŽIVOTOPIS:
Josip Kozarac (1858. - 1906.), hrvatski je prozaist - novelist, romanopisac, pjesnik, pisac pripovjetki i polemicar, diplomirani inženjer šumarstva, jedan od najpoznatijih hrvatskih šumara.
Smatran je piscem jako oštrih zapažanja i jednostavnih, ali, cesto i prodornih, dubokoumnih misli.
Osim pejzaža, u brojnim djelima opisuje i probleme koji muce seosko stanovništvo i njihove poglede na život i okolinu. Po tome je Kozarac ostao upamcen kao jedan od najiskrenijih hrvatskih pisaca jer je stvarnost prikazivao onakvu kakva ona zaista jest te je zbog toga iznosio sve probleme i predlagao njihova rješenja.
Djela: ''Zmija'', ''Price djeda Nike'', ''Moj djed'', ''Biser-Kata'', ''Slavonska šuma'' (''Vijenac'', Zagreb, 1888.), ''Mrtvi kapitali'' (''Vijenac'', Zagreb, 1889.), ''Medu svjetlom i tminom'' (Matica hrvatska, Zagreb, 1891.), ''Tena'' (''Dom i svijet'', Zagreb, 1894.), ''Mira Kodoliceva'' (''Prosvjeta'', Zagreb, 1895.), ''Oprava'' (''Prosvjeta'', Zagreb, 1899.), ''Živi kapitali'' (nezavršeni)
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
MJESTO RADNJE: selo, grad
VRIJEME RADNJE: kolovoz jedne godine - ljeto sljedece godine; godinu dana nakon tog ljeta
O DJELU:
U dvjema vecim pripovijestima, koje se obicno klasificiraju kao romani, i to u ''Mrtvim kapitalima'' (1889.) i ''Medu svjetlom i tminom'' (1891.) htio je Kozarac dati širu sliku hrvatskoga društva, iznijeti u prvom redu likove inteligenata i poluinteligenata, biti kritican prema svemu tome i naci izlaz za put u bolji život.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
MATKOVIĆ:
''Covjek u pedesetim godinama, posve kratko ošišan, kratkog debelog vrata, sav crven i pun ljetnih mozuljiva po nosu i celu; debelo mu, malne cetverouglasto lice sa sjajnim žutkastim i sitnim ocima te mesnatim, crljenim nosom, cinilo se u prvi mah tupo i prosto - no kad je prekidanim, oštrim glasom progovorio - taj glas bio je veoma slican britkoj formi lica - upoznalo se je da iz njega govori ona dobra prostota i iskrenost, koja se krije samo u takovim oštrim, tvrdim licima. Išao je pravilno i odmjereno, te se je moglo vidjeti da taj covjek ljeti i zimi i po blatu i po suhu stupa istim laganim, al cvrstim korakom.''
GĐA MATKOVIĆ:
''... mati je vecma uživala u mladoj si kceri, živahnoj i prevrtljivoj Neli, koja je imala sva slaba, ali ne i dobra svojstva materina. Ponosnoj majci godila je više laskava i obijesna Nela nego tiha i pronicava starija kci, premda je dobro znala da joj Anka više od pol kuce uzdržava, a Nela više od pol kuce u nered mece.''
ANKA, njihova starija kci:
''No ta njihova bojazan bila je posve suvišna, jer kad je Anka prvi put zaplesala s Lujom, zapelo je svacije oko o visoku krepku djevojku snažnog i pravilnog struka, te stidno oborenih ociju, koje su bile posve zastrte dugim crnim trepavicama. Zamalo, pa cijelo društvo motrilo samo nju; neka nepatvorenost, svježost kao jutarnji gorski zrak nadahnjivala je sve njene kretnje, sve je bilo istinito i naravno na njoj; ona se nije trsila da bude interesantna, da se pred svima istakne - al baš zato odsijevala njezina prikaza osobitim carom iz hrpe gospoda, odjevenih na sve nacine, samo da što sigurnije obrate pozornost na se.''
NELA, njihova mlada kci:
''Ona je ocaravala i idealiste i materijaliste, svi su ti mladici ginuli za njom, svi su joj pjevali pjesme, a možda ni jedan nije znao zašto je upravo ljubi. U njoj je bilo nešto, cim te je tako reci prisilila da se baš u nju prvi put zaljubiš. (...) Nju narav nije nadarila dubokim cuvstvom, ona nije ni znala što je prava ljubav. Svi njezini osjecaji, sve njezino cuvstvovanje nije imalo korijena u njezinu srcu, nego na površini njezina lica. Ona je govorila svakim svojim pogledom, svakim živcem lijepih svojih usana, al ona sama nije znala što je govorila, jer njezine rijeci nisu tekle iz duše, nego ravno s jezika.''
LUJO, njihov stariji sin:
''Te mu se misli taj cas po mozgu vrzle, no kad mu toj mješavini cuvstava iznenada pred dušom niknu slika njegova krasnog sina, visokog i krepkog kao hrast, sa tek probijajucim brcicima na ispupcastim rujnim usnama, sa onim nemarišnim držanjem, i elegantnim odijelom, koje je kao saliveno na njemu stajalo...''
VINKO, njihov mladi sin:
''Vinko je bio zadnje dijete u kuci; od mladosti krupan i nezgrapan, nije nikako bio slika ljepuškastomu Luji; u školi se je pokazivao veoma tvrdoglavim, bježao je od nje, kad god je samo mogao, te trkao po lovu za pticama i ribama; osim oca nije nitko za njega puno mario, nigda nije dobio nove odjece, nego uvijek iznošene Lujine, pa je vec i u tom odijelu izgledao kao pribjeglica, kao tude dijete u kuci.''
VLATKO LEŠIĆ:
''U takovim zanosnim trenucima bio je Lešic upravo krasan. Blijedo njegovo, dosta mršavo lice, koje je vec prema utiscima casovito mijenjalo boju - od zelene do crljene - veoma energicno celo sa oštrim izrazitim nosom, bili su jasan znak da se osobiti svijet u toj glavi vrze. (...) Po blijedom licu i dubokom pogledu sudile su raskalašene žene, da je pohotan; po mucaljivosti - jer u veselom društvu obicno je šutio - sudeci, mislili su neki da ga nesreca bije - dok ih je malo znalo, da duša njegova gramzi neprestance za ljepotom i istinom; da njegovo srce izgara od veselja nad dobrom, a savija se od muke i boli nad zlom stvari...''
GOSP. i GĐA VUKOVIĆ
URBANITZKY
NEUMAYER:
''... te se ubrzo pridružila gospodinu Neumayeru, mladu još covjeku idealne visine i tancine, sa plavim ''cvikerom'' na velikom oštrom nosu, blijeda lica i dugackih prstiju, kojima je neprestance navlacio bijele kao snijeg i jako prostrane manšete. Bio je to covjek u dvadeset i šestoj godini, tek nedavno imenovan cinovnikom kod financijalne struke, te njegovoj vanjštini nije ništa nedostajalo, a da ga vrpoljiva Nela ne bi držala galantnim i zanimljivim...''
ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: hladni, oholi ton, laskava i obijesna Nela, pronicava Anka, patvorena ljepota, iskrivljena istina
- usporedbe: kao da želi oca pripraviti na sadržaj lista, kao da se boji kazatikao crkvica
FABULARNI TIJEK:
1. Opis g. Matkovica (njegov izgled i narav)
2. Poziv na ples
3. Usporedivanje Nele i Anke
4. Poziv Lešica na gumno «Cardacine»
5. Urbanitzky sa prijateljem Neumayerom dolazi prositi Anku
6. Urbanitzky nakon razgovora odustaje, Neumayer zaprosi Nelu, Nela pristaje
7. Lešic prosi Anku, ona presretna pristaje
8. Pripreme oko vjencanja
9. Vjencanje Anke ujutro, skromno i tiho
10. Vjencanje Nele, raskošno i veselo
11. Nela, naviknuta na raskoš, u gradu ubrzo postaje nesretna, svada izmedu supružnika
12. Lešic kupuje mocvaru, pretvara ju u plodno tlo i zaraduje mnogo novaca
13. Lujo ne može naci posao
14. Nela propada
SADRŽAJ:
Jednog je kolovoskog popodneva stari Matkovic šetao i naišao na nekoliko kola natovarenih snopljem pšenice. Obratio se seljacima na kolima zaprijetivši im da više nece raditi kod njega ako budu kasnili, no oni su znali da ce to njegovo loše raspoloženje proci za koji casak. Matkovic je uskoro stigao kuci, gdje se sa svojom gospodom i starijom kceri Ankom porjeckao oko kruha, no Anka ih je sve ubrzo pomirila. Dolazi poštar i donosi dva pisma: jedno od sina Luje iz Zagreba, a drugo od kceri Nele iz R., nedaleke varoši, te jedan službeni spis od gospoštijskog ravnateljstva i ''Bazar'', adresiran na gospodu Matkovic. Sin Lujo traži još novaca, no Matkovic kaže kako mu ne da više. Anka odlazi do majke. Gospoda Matkovic cita Nelino pismo; ova joj piše kako se mladici otimaju za nju, kako joj druge djevojke zavide. Gospoda žali što i Anka nije takva i govori joj da moraju ici k Neli u varoš na ples da Anka upozna kakvog mladica jer ju je vec strah da se Anka nikad nece udati u ovom selu.
Matkovic je svakodnevno ustajao u 4 sata ujutro, a Anka bi mu tada vec pripremila kavu te bi on zatim odlazio na imanje (gumno). Tog je jutra izbrojio Anki novce da pošalju Luji te otišao na gumno, a Anka se zatim lati svakidašnjeg kucanskog posla, a onda Luji napiše pismo. Tada ulazi gda Matkovic, pije kavu, a nakon nje ulaze i Vlatko Lešic i Matkovicev mladi sin Vinko, te sjedoše za stol jesti. Gda Matkovic im prigovara što su dvije noci nocili na gumnu, a nisu došli kuci. Zapocinju razgovarati o svemu i svacemu, a izmedu Anke i Lešica ''frcaju iskre''. Zatim razgovaraju o tome kako je spavati na gumnu, a Lešic nadodaje da ga je na rad na gospodarstvu ponukao velik broj mrtvog kapitala u zemlji. Tu nastavljaju razgovor o klasama. Lešica je gda Matkovic uvijek usporedivala sa sinom Lujom i nije joj se Lešic baš svidao. Nakon svega toga Lešic i Vinko odlaze, a Lešic uputi Anki takav pogled da se ona sva zarumenjela.
''Taj pogled i ta rumen kazivala je da njih dvoje stidljivo skrivaju jedno svoje cuvstvo, koje je vec pocelo prodirati iz njih.''
Sva obitelj, osim Matkovica i Vinka, odlazi u varoš na ples u slavu njegove preuzvišenosti. Gda Matkovic, njezina sestra i sestrin muž u stanu (Vukovic) razgovaraju o Matkovicu i pomalo mu se rugaju. Kasnije cijelo popodne djevojke i žene pripremaju oprave za ples, a zatim veceraju. Došao je i cas odlaska na ples, do dolazak tamo nije bio baš sjajan, ali Nela je uspjela malo podici atmosferu svojom vrckavošcu, mnogi su se mladici okupili oko nje. Gda Matkovic i njezina sestra znale su da ce Anka cijelu vecer provesti sama, ali kad je zaplesala s bratom, svima je zapela za oko, no ona možda bila i jedina koja na ples nije došla s namjerom da nade muža. Na plesu se vidio jaz medu staležima koju su malo ublažavali mladi svojim veseljem. Anka je oko ponoci otišla u tetin stan, dok su drugi ostali do zore na plesu. Sutradan su ujutro prepricavali svoje doživljaje, no Anka je samo željela vratiti se ocu na selo.
Ubrzo su se svi vratili kuci na selo, no jedino se Anka veselila tom povratku. Jedan se dan Vinko, Lujo i Lešic dogovore da ce pozvati gospode na izlet na Lešicevo gumno ''Cardacine''; i one pristanu. Dogovoren je dan izleta. Gda Matkovic, Lujo i kceri išli su kolima, a na gumnu su ih docekali Vinko i Lešic. Došli su tamo dok se obavljala vršidba pa su malo prošetali medu radnicima, a nakon toga otišli su u sjenicu na obilnu veceru, nakon koje odoše prošetati do nedalekih gospodarskih zgrada. Naprijed su išli Vinko, Lešic i Anka. Uto se diglo jato jarebica pa Vinko ode po pušku, a Lešic i Anka ostadoše sami. On ju pita je li se zabavila na plesu i govori da ga je bilo strah da ce se ona iz grada vratiti drukcija, no ona kaže da više voli jedan ovakav izlet nego tisucu onakvih zabava. Taj ga odgovor umiri. Uto se vrati Vinko te svi stigoše pred Lešicev stan, koji je gda Matkovic jedva cekala vidjeti, da ga malo iskritizira. Kasnije gda Matkovic pita zašto i druga polovica zemlje nije obradena, a Lešic odgovara da je to taj mrtvi kapital o kojem je govorio, te joj objašnjava sve u vezi s tim, a najveci je razlog taj što svi preziru trgovacke i gospodarske škole i ne žele se baviti zemljom pa ona ostaje mrtvi kapital. Predvecer odlaze kuci. Leešic ih je ispratio jašuci pored njihovih kola. Anka tada shvati da ju Lešic istinski voli; iako joj to nikad nije rekao, ona je to osjetila. Došavši kuci, vidjeli su da Matkovic sjedi pred kucom sa sestrom gde Matkovic, gospodom Vukovic. Tada Lešic ode natrag na gumno, s mišlju kako želi pobjeci daleko s Ankom. Gda Vukovic došla je reci da je Urbanitzky, koji se Anki udvarao na plesu, pitao smije li zaprositi Anku te da ce on doci sutra popodne u prosidbu. Ne znajuci kako ce Anka reagirati, gda Matkovic pozove muža da vidi što ce on reci, no on samo kaže: ako Anka hoce – neka se uda, ako nece – on ju ne želi prisiljavati. Tada ga gda Matkovic napadne da ne može samo to reci, da je on roditelj, da je na njima da se pobrinu za njezinu buducnost, no on kaže da vjeruje Ankinoj prosudbi; i tada Matkovic izade. Naide u drugoj sobi na Anku i Nelu koje nisu znale o cemu se radi, i tada joj Matkovic rece da ju udaju, na što Anka problijedi, a Nela ode upitati za koga i vraca se s cestitkama. Anka joj govori da je preuranila s tim. Dolaze gde Matkovic i Vukovic, a gda Vukovic obznanjuje vijest te govori tko je prosac. Anka odlucno kaže da se nece udati za njega, a gospode ju nagovaraju navodeci mnoge razloge. Uto ulaze Matkovic i Lujo te Matkovic, vidjevši Anku vedru, shvati kakvu je odluku donijela. Gde Matkovic i Vukovic odlaze u drugu sobu još raspravljati o Ankinoj situaciji, a gda Vukovic natukne da je Anka možda vec zaljubljena u nekoga, možda u Lešica, pa se ne želi udati, na što gda Matkovic problijedi, a Lešic joj se ucini još mrskijim. Gda Vukovic predlaže da Anku pošalju k njoj u grad na mjesec-dva, što se gdi Matkovic svidi i ona ode sretna na pocinak. Urbanitzky je zbilja došao sutradan te poveo Neumayera, jednog svog cinovnika, sa sobom. Traži da sâm razgovara s Ankom, koja je bila u vrtu. Ona mu govori da ne vjeruje u ljubav na prvi pogled i da toga nije moglo biti medu njima na onome plesu. On ju razumije pa prijateljski si stisnuvši ruke, udoše u kucu, gdje ih doceka iznenadenje: Neumayer je zaprosio Nelu i ona je pristala. Svi su sretni, a gde Matkovic i Vukovic ocekuju da i Urbanitzky objavi zaruke s Ankom, no ništa od toga. Kasno u noc stižu Matkovic i Vinko kuci i saznaju za zaruke. Neumayeru se nije svidio Matkovic, no svidio se Urbanitzkom te se sprijatelje. Urbanitzky je samo Matkovicu povjerio svoj razgovor s Ankom, a Matkovic je bio sretan što je Urbanitzky razumio Ankine razloge. Vinku se nije svidjela ta gospoda i zato ode prošetati. Sretne Lešica i govori mu da je Nela zarucena, no Lešic uplašeno pita je li i Anka, a Vinko mu veselo odgovori da nije. Nakon duge šetnje, svak ode svojoj kuci. Vinko na vratima spavace sobe sretne Anku i rece joj da ima pozdrav, na što se Anka razveseli.
Sutradan prije rastanka, Urbanitzky rece gospodama da nije ni zaprosio Anku. Anka je morala teti i majci stalno govoriti što je pricala s Urbanitzkym u vrtu, no one nisu mogle shvatiti koji je razlog njegovom cudnom ponašanju. Gda Vukovic takoder je otišla kuci i obecala je saznati što se dogodilo izmedu Anke i Urbanitzkog i javiti to sestri. Nakon tri dana stiže pismo u kojem je pisalo jedino da je Urbanitzky rekao da se prenaglio s prosidbom, no nije ništa više objasnio. Nakon toga su se sestre tako dopisivale tri tjedna. Dok je u gradu gda Vukovic stalno davala savjete Neumayeru u vezi sa svadbom, to se isto dogadalo i na selu izmedu Nele i gde Matkovic. Lešica od izleta nije bilo u Matkovicevoj kuci, samo je pismeno cestitao Neli. Kod Matkovica išcekivala se svadba, ali i smrt ravnatelja gospoštije; svi su htjeli vidjeti kakva ce biti nova uprava. Iako je gda Matkovic ocekivala da ce njezin muž sada biti ravnatelj, ravnateljem je proglašen dosad nepoznati muškarac. Novi je ravnatelj od svih tražio životopise i svjedodžbe, a Matkovic nije imao nikakvih svjedodžbi. Tako je otpuštena trecina cinovnika, a ostali su uredeni novom klasifikacijom. Lešic je time postao nadreden Matkovicu (jer je imao svjedodžbe), pa su Matkovicu pripale ''Cardacine'', ali on je bio sretan što ce moci upravljati manjim kotarom jer je on ipak bio covjek u godinama. No gda Matkovic bila je ocajna zbog toga i zato je pisala sestri da ubrza Nelino vjencanje. Cetrnaest je dana nakon toga novi ravnatelj obilazio kotare i tako, u pratnji Lešica, došao i do Matkovica, te objasnio gdi Matkovic zašto moraju na ''Cardacine''. Lešic je nakon toga još cešce dolazio k njima u kucu, a gda Matkovic i dalje nije shvacala kako se Anka mogla zaljubiti u njega. Nitko nije zapravo primjecivao ljubav izmedu njih osim Vinka. Vinko je mnogo puta htio upitati Lešica kad ce vec zaprositi Anku, no mladenacki ga je stid sprijecio svaki put. Bližio se kraj rujna, a gdi Matkovic bilo je mucno od pomisli da mora seliti iz svoje kuce. Jednom prilikom upita ona Lešica kada moraju seliti na ''Cardacine'', no on kaže da ne moraju, nego da ce tamo živjeti Vinko, Matkovic i on, a žene neka ostanu tu gdje jesu, a da ce im Anka nekad doci na ''Cardacine'' skuhati nešto. Kad je Lešic otišao, gda Matkovic upita Anku voli li Lešica, a Anka odgovori potvrdno, i to je samo nakratko usrecilo gdu Matkovic; no kada je Lešic zaprosio Anku, gda Matkovic sjetila se Urbanitzkog, Neumayera i Nele i više nije bila baš sretna zbog Anke.
Nakon zaruka Lešic je rekao ravnatelju da se ženi i da ce s Ankom živjeti na ''Cardacinama'', a njezini roditelji neka ostanu živjeti gdje su i živjeli; i ravnatelj pristane. Odluceno je da Nelino i Ankino vjencanje bude na isti dan, u prvoj polovici listopada. Anku je oduševilo što ce imati malo, skromno vjencanje, dok je Nela jedva cekala da vidi svoje sjajno vjencanje. Nela je bila vrlo tašta te je mislila da su svi u nju zaljubljeni, pa cak i to da nju Lešic više voli od Anke. Dok je gledao pripreme za pir, Matkovic je razmišljao o svojoj djeci: nije se brinuo za Anku, no bilo ga je strah toga da se Nela nece baš dobro snaci u stvarnom svijetu. Prigovorio je ženi zbog tolikih troškova, da treba stati s tolikim narudžbama, no ona ga ne htjede slušati te ode.
Kako se bližio dan vjencanja, tako su radnici pomagali Lešicu urediti kucu za buducu gospodaricu. Dva dana prije vjencanja dovezao je Ankine stvari na ''Cardacine''. Noc prije vjencanja Lešic, ne znajuci zašto, ode do Matkovicevih, a isto tako ne znajuci zašto naglo ode kuci. U kuci Matkovicevih kasno se leglo na pocinak. Dogovoreno je da ce Nelino vjencanje biti prije podne, no iako je gda Matkovic htjela da joj se kceri zajedno udaju, Lešic nije pristao jer ne voli te isprazne ceremonije s mnoštvom ljudi. Rano ujutro Lešic je sav sretan krenuo u selo po Anku. Dolazi do nje te njih dvoje s Vinkom i Matkovicem odlaze u crkvu. Nakon obreda njih dvoje odoše na ''Cardacine'', ne nalazeci rijeci za razgovor od silnog uzbudenja. Kad su stigli, Lešic, vidjevši sunce da izlazi, napokon rece: ''Sunce naše srece...''. Udoše zatim u kucu i izmoliše se klecuci pred Bogorodicinom slikom. Nakon toga udoše i radnicke žene i djeca i uzeše ljubiti ruke novoj gospodarici. Dotle je u Matkovicevoj kuci sve vrvjelo, no staroga Matkovica nije bilo u toj vrevi pa su ga morali tražiti kad god su ga što trebali. Nela se obukla sva u bijelo. U podne su krenuli u crkvu, a vrativši se s vjencanja, svi posjedaše za objed. Vinko je ustao da nazdravi Anki i Lešicu, što je izazvalo komešanje u društvu jer se njih dvoje nitko dosad nije ni sjetio. Uto dolazi i brzojav od Urbanitzkog, koji cestita Anki i Lešicu, a kada Neumayer upita poštara ima li što za njih, ovaj rece da nema. Nakon objeda Nela i Neumayer odlaze u grad.
Mjesec dana nakon svadbi, gda Matkovic bila je nostalgicna za kcerima, a za to je vrijeme Lujo životario na fakultetu. Za razliku od njega, Lešic je brzo uvidio da mladi ljudi na fakultetu zapravo gube vrijeme i novac koji su mogli uložiti u nešto drugo. Mladi je Vinko gutao svaku Lešicevu rijec; on se uvijek radije bavio gospodarstvom nego školom. Dok su Matkovic i gospoda rucali, dode Vinko sa ''Cardacina'' i preda majci poruku od Anke koju je slala svaki dan otkad se udala i gda Matkovic bila je sada sretna zbog njih, dok je Nela samo jednom pisala otkad se udala, što je brinulo gdu Matkovic.
Nela i Neumayer stanovali su u jednoj od glavnih ulica. Nijedno od njih nije od braka dobilo ono što je ocekivalo. On je rano odlazio u ured, a Neli se nije svidalo što ju budi tako rano. On je uskoro shvatio da ona zapravo ne zna ni za što uzvišenije od njezinih djetinjastih briga. Došavši jedan dan iz ureda, vidio je da je bolesna, no morao se vratiti u ured, a kada se vratio kuci, ona je vec bila zdrava. Ona je smatrala da je on bio nemaran, a on je mislio da se ona samo pretvarala da je bolesna. Svaki od njih samtra da se ovo drugo ne žrtvuje dovoljno. Ubrzo su shvatili da se ne vole i da ono što su imali nije ni bila ljubav. Jednom su se prilikom posvadali pa su jedno drugome predbacili da su prevarili jedno drugo pretvarajuci se da su nešto što nisu. Uto im je došla gda Matkovic. Cim je Neumayer otišao u ured, gda Matkovic pitala je Nelu za brak, i iako je Nela htjela prikriti nezadovoljstvo, nije uspjela, te je gda Matkovic rekla da ce ostati deset dana kod njih. U tom je vremenu gda Matkovic vidjela koliko su njih dvoje nezreli. I vidjevši da se Nela nije nimalo promijenila, da nije odrasla, ode kuci.
U drugoj polovici veljace Vinko I lešic išli su s još nekoliko ljudi u lov. Lešic je oko osam sati uvecer otišao kuci jer je obecao Anki da ce doci na veceru. Vidjevši da je umoran, Anka mu rece neka ode leci, a on htjede odbiti jer ima posla s papirologijom, no ona mu pokaže kako mu je ona vec napravila polovinu posla. On ju zahvalno poljubi. Nakon toga vidjeli su u novinama sliku prekrasne kuce kakvu Lešic oduvijek želi. I tada mu Anka otkrije da je trudna vec dva mjeseca, i oboje su presretni zbog toga. Sutradan joj on kaže kako želi kupiti tristo jutara onoga rita gdje je jucer lovio s Vinkom i ostalima kako bi ga mogao osušiti i obradivati kako ne bi više bio mrtvi kapital. Kasnije Lešic odjaše k Mtkovicu reci mu svoj plan za rit, i Matkovic pristade uz njega. Odoše odmah u opcinski ured, gdje su ih prvo poprijeko pogledali, no njih su dvojica ipak potpisali ugovor s opcinom 1. svibnja, a vec je sutradan poceo rad na ritu, a sve je bilo do kraja obavljeno 25. svibnja. Došlo je ljeto, a Lešic je toliko radio po žegi i sparini da se Anka bojala da se ne razboli. Za pola je godine Beljanov mulj (rit) isplatio sve što je bilo utrošeno u njega. Tog je istog dana stiglo Lujino pismo u kojem traži novac i kaže kako ce sa svoja dva prijatelja s pravnog fakulteta doci malo na selo, a da ce na ispit izaci ujesen, što se Matkovicu nije svidjelo. Za koji dan došao je Lujo s prijateljima. Lešic im je htio pokazati gospodarstvo, no ono im se nije nimalo svidjelo. Došlo je vrijeme objeda, razgovaralo se o politici.
Godinu dana poslije, Lujo je gledao u svoju trecu molbenicu za posao koja je odbijena od bosansko-hercegovacke vlade. Nije imao snage pokazati ocu to i Nelino pismo u kojem traži novac jer su joj zbog duga zaplijenili namještaj. Gda Matkovic bila je izvan sebe, dok je Matkovic skupljao novac da pošalje Neli. U isto se vrijeme na ''Cardacinama'' igrao jednogodišnji sin, a Anka ga je gledala s osmijehom. Tada dodu Vinko i Lešic s polja i raspravljaju o mrtvom kapitalu znanja...