Lyrics has been copied to clipboard!
STJEPAN TOMAŠ:
MOJ TATA SPAVA S ANĐELIMA
Bilješke o piscu:
Stjepan Tomaš je roden 1947., poslije II. Svjetskog rata u Novoj Bukovici kod Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Živi i radi u Osijeku. Objavio je nekoliko romana za djecu: «Moljac i nocni cuvar», «Dobar dan, tata» i «Halo, ovdje komandosi». Knjiga ratnih dnevnickih zapisa «Moj tata spava s andelima» nadopunjena pojavila se ponovno pod naslovom «Mali ratni dnevnik». Napisao je i cetiri zbirke pripovijedaka za odrasle: «Sveti bunar», «Tko kuca otvorit ce mu se», «Smrtna ura», «Andeli na vrhu igle» te romane: «Gradani u prvom koljenu», «Taninska cetvrt», «Život u provinciji», «Zlatousti».
Književni rod:
Epika
Književna vrsta:
Ratni dnevnik
Tema:
Domovinski rat
Osnovna misao:
Rat je najgore što se covjeku može dogoditi
Mjesto radnje:
Osijek – citati: «Nastava je odgodena do daljnjega, dok ne dopusti cika
Bora Ivanovic, komandant vojarne 'Milan Stankovic' u
Osijeku.»
«Iza njega veliki crni plakat na kojemu je pisalo: OSIJEK
NIKADA NEĆE BITI OCEK.»
«Moram završiti ovaj dnevnik iz opkoljenog (ali
neosvojenog) grada»
Vrijeme radnje:
Domovinski rat 1991; kraj ljeta, jesen '91.
(vidi se iz datuma: od 6. rujna, petak do 2. prosinca, ponedjeljak)
Kratki sadržaj:
Te godine nije pocela školska godina zbog rata. Cvijetu bi zakašnjeli
pocetak školske godine inace radovao, ali ne i ove. Roditelji su joj svaki
dan išli raditi, a ona je ostajala sama kod kuce. Cesto je nestajalo struje.
Cvijeta se rado igrala sa svojom najboljom prijateljicom Zlaticom. Baranja
je šaptom pala. Mladi bracni par Reisner se odselio u Njemacku i povjerio
Cvijeti dvije mackice, Mimi i Kima. Pocela je radio-škola u trajanju od tri
minute. Kod Zlatice na Sjenjaku bilo je jako gadno, bar u skloništu. Sve
izgleda kao kaznionica. U jesen, 3. listopada, pogodena je i njena škola.
Tata uglavnom kuha rucak. 10. 10. je bacena «krmaca» na krov Zlaticine
zgrade, probila je nekoliko katova i zapalila stanove. Zlatica ce nekamo
otputovati. Došla je struja nakon 50 sati. Cvijeta je gledala na TV-u
americku seriju «Kucni video». Opet je nestalo struje, a znaci i hladnije je.
Neka reporterka je pricala s gardistima o vjeri. Pokazalo se da ju nitko nije
odbacio i prestao vjerovati u Boga. Mnogi su nosili krunice oko vrata.
25. 10. se vratila struja pa se tata odlucio obrijati, ali je uspio obrijati
samo jednu stranu, odmah je nestalo struje. Iduci dan došao je djed iz
susjedstva s unucicom telefonirati kod njih. Cvijeta je upitala Mirticu gdje
su joj mama i tata. Rekla je da joj tata spava s andelima. U trgovinama je
sve poskupjelo. Na TV-u se sve slabije vidio zagrebacki program, ali zato
se dobro vidio novosadski i beogradski. U «Glasu Slavonije» naslovi su
veci od clanaka. 14. 11. je opet pogodena katedrala. Cvijetin tata je
slušao nestrpljivo glas Europe ne bi li cuo priznanje Hrvatske. Zlatica je u
Austriji u nekoj obitelji i ide u hrvatsku školu. 20. studenog je pao
Vukovar. 30. 11. je pao prvi snijeg, ali Cvijeta nije smjela ici van. Iduci
dan njeni su roditelji odlucili da ide u Pinkafeld u Austriji sa školom
«Dobriša Cesaric». Cvijeta je tu noc toliko plakala da je ujutro imala
temperaturu. Na vecer su išli u grad kupiti nove termo-hlace, trenirku,
papuce i još neke sitnice za put. Trg je bio posve pust. Navecer nije mogla
zaspati. Pitala se je kad ce ponovno u Osijeku osvanuti lijepi bezbrižni
dan.
Analiza glavnih likova:
Cvijeta
Djevojcica koja je odlucila pisati dnevnik, ima 12 godina, ide u 6. b. razred
OŠ «Anka Butorac», mrzi rat.
Mama
Farmaceutkinja, dosta je pesimisticna.
Tata
Prosvjetni inspektor, pravi optimist, voli se šaliti.
Sporedni likovi:
Zlatica, susjedi
Jezik i stil:
Pisano je u obliku dnevnika današnjim rjecnikom.
Stilska sredstva:
Epiteti: Nova, školska, ovogodišnje, zakašnjeli, peceno, mucenickog,
napacenog, dnevnoj, pune, zlatni.
Onomatopeje: «Dum! Dum! Dum! – cula sam kratke tupe udarce.»
«-da se u zraku umjesto zvuka granata ponovno cuje pjev
ptica ili bar buka autobusa i tramvaja…»
Kontrast: «On je za sebe govorio da je Jugoslaven – rekao je tata –
takvu je i zastavu za praznike isticao. Odnedavna govori da je
Hrvat, iako ga nitko ne pita šta je.»
Usporedbe: «Kao, mama je danas bila ljutita na nas, pekla ih je nevoljko,
pa kolaci nisu uspjeli.»
«…vi ste djevojcice kao plodovi vocke.»
«S tom ce školom biti kao s onom pacjom.»
«…izgledaju kao kaznionice u americkim filmovima.»
Metafora: «Grad odijeva tockastu pidžamu.»
Dojam o djelu:
Dnevnik mi se jako svidio jer je realistican. Prikazuje rat baš onakvim
kakav je bio.
MOJ TATA SPAVA S ANĐELIMA
Bilješke o piscu:
Stjepan Tomaš je roden 1947., poslije II. Svjetskog rata u Novoj Bukovici kod Slatine. Gimnaziju je završio u Našicama, a Filozofski fakultet u Zagrebu. Živi i radi u Osijeku. Objavio je nekoliko romana za djecu: «Moljac i nocni cuvar», «Dobar dan, tata» i «Halo, ovdje komandosi». Knjiga ratnih dnevnickih zapisa «Moj tata spava s andelima» nadopunjena pojavila se ponovno pod naslovom «Mali ratni dnevnik». Napisao je i cetiri zbirke pripovijedaka za odrasle: «Sveti bunar», «Tko kuca otvorit ce mu se», «Smrtna ura», «Andeli na vrhu igle» te romane: «Gradani u prvom koljenu», «Taninska cetvrt», «Život u provinciji», «Zlatousti».
Književni rod:
Epika
Književna vrsta:
Ratni dnevnik
Tema:
Domovinski rat
Osnovna misao:
Rat je najgore što se covjeku može dogoditi
Mjesto radnje:
Osijek – citati: «Nastava je odgodena do daljnjega, dok ne dopusti cika
Bora Ivanovic, komandant vojarne 'Milan Stankovic' u
Osijeku.»
«Iza njega veliki crni plakat na kojemu je pisalo: OSIJEK
NIKADA NEĆE BITI OCEK.»
«Moram završiti ovaj dnevnik iz opkoljenog (ali
neosvojenog) grada»
Vrijeme radnje:
Domovinski rat 1991; kraj ljeta, jesen '91.
(vidi se iz datuma: od 6. rujna, petak do 2. prosinca, ponedjeljak)
Kratki sadržaj:
Te godine nije pocela školska godina zbog rata. Cvijetu bi zakašnjeli
pocetak školske godine inace radovao, ali ne i ove. Roditelji su joj svaki
dan išli raditi, a ona je ostajala sama kod kuce. Cesto je nestajalo struje.
Cvijeta se rado igrala sa svojom najboljom prijateljicom Zlaticom. Baranja
je šaptom pala. Mladi bracni par Reisner se odselio u Njemacku i povjerio
Cvijeti dvije mackice, Mimi i Kima. Pocela je radio-škola u trajanju od tri
minute. Kod Zlatice na Sjenjaku bilo je jako gadno, bar u skloništu. Sve
izgleda kao kaznionica. U jesen, 3. listopada, pogodena je i njena škola.
Tata uglavnom kuha rucak. 10. 10. je bacena «krmaca» na krov Zlaticine
zgrade, probila je nekoliko katova i zapalila stanove. Zlatica ce nekamo
otputovati. Došla je struja nakon 50 sati. Cvijeta je gledala na TV-u
americku seriju «Kucni video». Opet je nestalo struje, a znaci i hladnije je.
Neka reporterka je pricala s gardistima o vjeri. Pokazalo se da ju nitko nije
odbacio i prestao vjerovati u Boga. Mnogi su nosili krunice oko vrata.
25. 10. se vratila struja pa se tata odlucio obrijati, ali je uspio obrijati
samo jednu stranu, odmah je nestalo struje. Iduci dan došao je djed iz
susjedstva s unucicom telefonirati kod njih. Cvijeta je upitala Mirticu gdje
su joj mama i tata. Rekla je da joj tata spava s andelima. U trgovinama je
sve poskupjelo. Na TV-u se sve slabije vidio zagrebacki program, ali zato
se dobro vidio novosadski i beogradski. U «Glasu Slavonije» naslovi su
veci od clanaka. 14. 11. je opet pogodena katedrala. Cvijetin tata je
slušao nestrpljivo glas Europe ne bi li cuo priznanje Hrvatske. Zlatica je u
Austriji u nekoj obitelji i ide u hrvatsku školu. 20. studenog je pao
Vukovar. 30. 11. je pao prvi snijeg, ali Cvijeta nije smjela ici van. Iduci
dan njeni su roditelji odlucili da ide u Pinkafeld u Austriji sa školom
«Dobriša Cesaric». Cvijeta je tu noc toliko plakala da je ujutro imala
temperaturu. Na vecer su išli u grad kupiti nove termo-hlace, trenirku,
papuce i još neke sitnice za put. Trg je bio posve pust. Navecer nije mogla
zaspati. Pitala se je kad ce ponovno u Osijeku osvanuti lijepi bezbrižni
dan.
Analiza glavnih likova:
Cvijeta
Djevojcica koja je odlucila pisati dnevnik, ima 12 godina, ide u 6. b. razred
OŠ «Anka Butorac», mrzi rat.
Mama
Farmaceutkinja, dosta je pesimisticna.
Tata
Prosvjetni inspektor, pravi optimist, voli se šaliti.
Sporedni likovi:
Zlatica, susjedi
Jezik i stil:
Pisano je u obliku dnevnika današnjim rjecnikom.
Stilska sredstva:
Epiteti: Nova, školska, ovogodišnje, zakašnjeli, peceno, mucenickog,
napacenog, dnevnoj, pune, zlatni.
Onomatopeje: «Dum! Dum! Dum! – cula sam kratke tupe udarce.»
«-da se u zraku umjesto zvuka granata ponovno cuje pjev
ptica ili bar buka autobusa i tramvaja…»
Kontrast: «On je za sebe govorio da je Jugoslaven – rekao je tata –
takvu je i zastavu za praznike isticao. Odnedavna govori da je
Hrvat, iako ga nitko ne pita šta je.»
Usporedbe: «Kao, mama je danas bila ljutita na nas, pekla ih je nevoljko,
pa kolaci nisu uspjeli.»
«…vi ste djevojcice kao plodovi vocke.»
«S tom ce školom biti kao s onom pacjom.»
«…izgledaju kao kaznionice u americkim filmovima.»
Metafora: «Grad odijeva tockastu pidžamu.»
Dojam o djelu:
Dnevnik mi se jako svidio jer je realistican. Prikazuje rat baš onakvim
kakav je bio.