Lyrics has been copied to clipboard!
JEROME DAVID SALINGER:
LOVAC U ŽITU
Bilješke o piscu:
Jerome David Salinger je americki književnik, roden 1919. godine.
Medunarodni uspjeh je doživio romanom "Lovac u žitu". Tim romanom je
postao idol jedne generacije americke omladine. Napisao je zbirku novela
"Devet prica" i zbirku pripovijetki "Franny i Zooey".
Mjesto radnje:
Opisuju se razliciti dogadaji koje je Holden doživio na razlicitim mjestima
(od New Yorka do njegove kuce), no on sve to zapravo govori u bolnici.
Vrijeme radnje:
Predbožicno vrijeme
Tema:
Život Holdena Caufielda
O djelu:
Kroz pricu postupno saznajemo o njegovu životu, obitelji, prijateljima,
uciteljima i ljubavima. Holden je dijete dobrostojecih roditelja, ima starijeg
brata D.B.-a koji je uspješan u Hollywoodu i mladu sestru Phoebe koju
voli više nego ikoga drugoga. Mladi brat Allie je umro od leukemije što je
jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega.
Holden je izbacen iz tri škole. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey Prep,
zbog nerada i neuspjeha. Iz škole je trebao otici pocetkom božicnih
praznika, u srijedu, no on odlucuje otici vec u subotu, nakon posjeta
profesoru iz povijesti i tucnjave s cimerom Stradlaterom.
Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kuci nego u hotel u New Yorku. Tu
se suocava s nocnim životom: s taksijima, turistima, barovima i sl., cak i s
prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susrece bivšu djevojku Sally koja
ga nikako ne može shvatiti. Takoder posjecuje svoju malu sestru Phoebe.
Spreman je otici na zapad, ali se prije toga želi oprostiti sa sestrom. Ona
želi poci s njim pa se oni posvadaju. Nakon svade oni odlaze u zoološki
vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i srecu.
Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno
izražava o ocekivanjima o buducnosti i mogucnosti prilagodavanja svijetu.
U romanu se mnogo pažnje posvecuje Holdenovom unutarnjem monologu,
njegovim razmišljanjima o životu, svijetu, ljudima koji ga okružuju,
buducnosti... Vrlo su izraženi njegovi osjecaji prema obitelji, školi,
prijateljima i sestri Phoebe koju voli više od svega.
Holden ne zapocinje pricu uobicajenim dugackim uvodom s mnogo opisa
vec samo napominje neke važne cinjenice koje su važne da se razumije
nadolazeca radnja.
Vec na samom pocetku romana Holden napominje da ta prica nije
autobiografija u pravom smisli rijeci:
"Ako vec zaista želite da vam pricam o sebi, prva stvar koju cete
vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio, kakvo je bilo moje glupo
djetinjstvo, cime su se bavili moji roditelji prije nego sam došao na svijet
i sve ono uobicajeno davidkoperfildsko sranje, ali ja nekako nisam
raspoložen da se upuštam u te stvari. Osim toga, nije mi ni na kraj
pameti da vam sad ovdje pricam citavu svoju autobiografiju ili nešto
slicno."
Holden nam na pocetku objašnjava kako se zapravo našao u bolnici:
"Pricat cu vam samo o onoj ludnici kroz koju sam prošao tamo oko prošlog
Božica, upravo prije nego sam nešto kao šiznuo, pa su me dogurali
ovamo da se malo smirim."
Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku u
bolnici:
"S druge strane, porastao sam u toku prošle godine šesnaest i pol
centimetara. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doci ovamo na
sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inace sam posve zdrav."
Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. Jako ih
voli i priznaje da mu se teško vratiti kuci nakon što je izbacen iz škole.
Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi:
"...a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po
komadu kad bih pokušao da kažem nešto pobliže o njihovom privatnom
životu. To su dobri, fini ljudi i sve – ne kažem ništa – ali zaista su preko
svake mjere osjetljivi."
Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja:
"Od smrti mog brata Allieja ona nije baš narocito zdrava. Strašno je
nervozna."
Allie je bio Holdenov mladi brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bio
je Holdenov uzor. Holden o njemu govori pun ponosa.
"Bio je dvije godine mladi od mene ali zato valjda pedeset puta
inteligentniji. Bio je fantasticno inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su
pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu djecaka
kao što je Allie. Stvar, medutim, nije bila samo u tome da je bio
najinteligentniji clan obitelji. Bio je i najbojli, na mnogo nacina. Nije se
nikad ljutio ni na koga. Opcenito se smatra da se ridokosi ljudi veoma
lako raspale, ali Allie se nikada nije raspalio, a imao je izrazito ridu kosu."
Holdenu je takoder važna njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samo
najbolje stvari. Nakon što je napustio školu, ponekad mu padne na pamet
da nazove svoju sestru, ali se boje da mu se ne jave roditelji.
Holden se stalno usporeduje sa Phoebe i Alliem. Cesto govori za sebe da
je glup i lud. Tvrdi da je u cijeloj obitelji jedini neuspješan.
"Trebalo bi da je vidite. U životu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojcicu.
Zaista je bistra. Hocu da kažem, otkad je pošla u školu, imala je uvijek
odlicne ocjene iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj
porodici. Moj brat D.B. je pisac i sve što god hocete, a moj drugi brat
Allie, onaj koji je umro, bio je pravi mudrac. Ja sam jedini koji je zaista
tup."
Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i Jane
Gallagher. Za Stradletera kaže da je pametan i dobar covjek, ali da je
veliki ženskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog, ali
mu je svejedno nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova draga
prijateljica, cak i tajna ljubav. Na toj je djevojci sve volio, cak i njen nacin
kartanja. Spominje ju kroz cijeli roman.
Holden mnogo govori o svojim razmišljanjima, ali o izgledu vrlo malo.
"Cesto govorim "ljudi moji", prilicno cesto. Dijelom zato što mi je rijcnik
vrlo siromašan, a dijelom zato što se ponekad ponašam kao da sam mladi
nego što jesam. Sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponašam kao da
imam svega trinaest godina. To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u
kosi imam dosta sijedih vlasi."
U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo laže. To potvrduje i
citatom:
"Samo da prestanem lagati. Kad jednom pocnem, u stanju sam lagati
satima."
Holden opcenito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inace
potpuno nevažnih tema, npr. kako se držati s djevojkom za ruke. Takoder
se cesto susrece s temama koje voli prokomentirati. Cesto pocinje govorit
o necemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s pocetnom
tvrdnjom, a onda se vraca na prijašnju temu, podsjecajuci citatelja gdje je
stao. Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam da ta nesigurnost
proistjece iz neprestane usporedbe s Allijem, koji je bio jako pametan.
U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Možda se cini neprikladnim,
no on je itekako tocan. U cijelom se romanu govori o Holdenovim željama,
o onome što voli ili ne voli. Tako je Holden jednom pricao Phoebe o tome
što bi želio postati. Rekao je da želi biti lovac u žitu, ali takav lovac
kojemu bi bila dužnost da lovi malu djecu koja se slucajno zatrcavaju u
provaliju. To je povezano sa pjesmom "Ako netko sretne nekog dok kroz
žito ide" pa je tako nastao ovaj lovac u žitu.
Radnja ovog romana ne tece kronološki nego ovisi o subjektivnim
doživljajima lika, a tijek se radnje prekida razmišljanjima i monolozima.
Pisano je žargonom mlade generacije. Holden koristi mnošto poštapalica i
fraza, npr. "Što jest jest, bilo je ocito da se doista osjeca bijedno što me
morao srušiti. Zato sam navio staru plocu. Rekao sam mu da
sam pravi pravcati degenerik i sve što uz to ide."
Cesto je taj žargon poslužio za unos humora u tekst: "Poceo sam škicati
one tri vještice za susjednim stolom."
Holden takoder koristi ironicne usporedbe, npr. "Plesati sa starom Marty
bilo je isto kao vuci Kip slobode za sobom po podu." Tom usporedbom je
želio reci da Marty ne zna plesati, ali je to ucinio na prilicno smiješan nacin
i mislim da nema osobe koja nije shvatila znacenje te usporedbe.
Holden sve ljude o kojima govori naziva "stari", bez obzira na njihove
godine. Iako i sam koristi mnoge psovke, ne slaže se s njima, pa ih tako
pokušava izbrisati sa zidova u školi koju Phoebe pohada.
"Lovac u žitu" je moderan roman, ciji je stil neoubicajen u odnosu na
druga djela u školskoj lektiri. Nacin opisivanja i razmišljanja u prvom licu
je jednostavan i blizak je mladoj generaciji. Nije zamoran jer nema mnogo
dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i potice nas da
citamo dalje. Takoder nam daje odgovore na mnoga pitanja koja mladi
postavljaju o svijetu oko nas. Tako je Holden dobio odgovore na pitanja
zašto netko umire mlad, kako pronaci ljubav, probao je cigarete i alkohol,
a dobio je i odgovor na pitanje zašto se mora ici u školu. To su sve pitanja
o kojima bi se moglo raspravljati. Nije dobio odgovor na jedno jedino
tipicno djecje pitanje – Kamo odlaze patke kad se zaledi jezero u Central
parku?
LOVAC U ŽITU
Bilješke o piscu:
Jerome David Salinger je americki književnik, roden 1919. godine.
Medunarodni uspjeh je doživio romanom "Lovac u žitu". Tim romanom je
postao idol jedne generacije americke omladine. Napisao je zbirku novela
"Devet prica" i zbirku pripovijetki "Franny i Zooey".
Mjesto radnje:
Opisuju se razliciti dogadaji koje je Holden doživio na razlicitim mjestima
(od New Yorka do njegove kuce), no on sve to zapravo govori u bolnici.
Vrijeme radnje:
Predbožicno vrijeme
Tema:
Život Holdena Caufielda
O djelu:
Kroz pricu postupno saznajemo o njegovu životu, obitelji, prijateljima,
uciteljima i ljubavima. Holden je dijete dobrostojecih roditelja, ima starijeg
brata D.B.-a koji je uspješan u Hollywoodu i mladu sestru Phoebe koju
voli više nego ikoga drugoga. Mladi brat Allie je umro od leukemije što je
jako utjecalo na Holdena jer je bio jako vezan uz njega.
Holden je izbacen iz tri škole. Na kraju ga izbacuju i iz škole Pencey Prep,
zbog nerada i neuspjeha. Iz škole je trebao otici pocetkom božicnih
praznika, u srijedu, no on odlucuje otici vec u subotu, nakon posjeta
profesoru iz povijesti i tucnjave s cimerom Stradlaterom.
Boji se reakcije roditelja, pa ne odlazi kuci nego u hotel u New Yorku. Tu
se suocava s nocnim životom: s taksijima, turistima, barovima i sl., cak i s
prostitutkom i njezinim svodnikom. Tada susrece bivšu djevojku Sally koja
ga nikako ne može shvatiti. Takoder posjecuje svoju malu sestru Phoebe.
Spreman je otici na zapad, ali se prije toga želi oprostiti sa sestrom. Ona
želi poci s njim pa se oni posvadaju. Nakon svade oni odlaze u zoološki
vrt, a zatim i na vrtuljak. Tamo Holden uz sestru pronalazi mir i srecu.
Tim prizorom završava Holdenova ispovijest u bolnici, gdje se nejasno
izražava o ocekivanjima o buducnosti i mogucnosti prilagodavanja svijetu.
U romanu se mnogo pažnje posvecuje Holdenovom unutarnjem monologu,
njegovim razmišljanjima o životu, svijetu, ljudima koji ga okružuju,
buducnosti... Vrlo su izraženi njegovi osjecaji prema obitelji, školi,
prijateljima i sestri Phoebe koju voli više od svega.
Holden ne zapocinje pricu uobicajenim dugackim uvodom s mnogo opisa
vec samo napominje neke važne cinjenice koje su važne da se razumije
nadolazeca radnja.
Vec na samom pocetku romana Holden napominje da ta prica nije
autobiografija u pravom smisli rijeci:
"Ako vec zaista želite da vam pricam o sebi, prva stvar koju cete
vjerojatno htjeti znati jest gdje sam se rodio, kakvo je bilo moje glupo
djetinjstvo, cime su se bavili moji roditelji prije nego sam došao na svijet
i sve ono uobicajeno davidkoperfildsko sranje, ali ja nekako nisam
raspoložen da se upuštam u te stvari. Osim toga, nije mi ni na kraj
pameti da vam sad ovdje pricam citavu svoju autobiografiju ili nešto
slicno."
Holden nam na pocetku objašnjava kako se zapravo našao u bolnici:
"Pricat cu vam samo o onoj ludnici kroz koju sam prošao tamo oko prošlog
Božica, upravo prije nego sam nešto kao šiznuo, pa su me dogurali
ovamo da se malo smirim."
Zatim nakon nekoliko stranica iznosi i drugu verziju o svom boravku u
bolnici:
"S druge strane, porastao sam u toku prošle godine šesnaest i pol
centimetara. Tako sam ustvari i dobio tuberkulozu i morao doci ovamo na
sve one proklete pretrage i preglede i tako. Inace sam posve zdrav."
Holden nam govori da njegov odnos s roditeljima i nije najbolji. Jako ih
voli i priznaje da mu se teško vratiti kuci nakon što je izbacen iz škole.
Govori da su mu roditelji oduvijek osjetljivi:
"...a s druge strane moji roditelji dobili bi bar po dva nervna sloma po
komadu kad bih pokušao da kažem nešto pobliže o njihovom privatnom
životu. To su dobri, fini ljudi i sve – ne kažem ništa – ali zaista su preko
svake mjere osjetljivi."
Posebno su postali osjetljivi nakon smrti Holdenovog brata Allieja:
"Od smrti mog brata Allieja ona nije baš narocito zdrava. Strašno je
nervozna."
Allie je bio Holdenov mladi brat uz kojeg je Holden bio posebno vezan. Bio
je Holdenov uzor. Holden o njemu govori pun ponosa.
"Bio je dvije godine mladi od mene ali zato valjda pedeset puta
inteligentniji. Bio je fantasticno inteligentan. Njegovi nastavnici stalno su
pisali majci pisma o tome kakvo je zadovoljstvo imati u razredu djecaka
kao što je Allie. Stvar, medutim, nije bila samo u tome da je bio
najinteligentniji clan obitelji. Bio je i najbojli, na mnogo nacina. Nije se
nikad ljutio ni na koga. Opcenito se smatra da se ridokosi ljudi veoma
lako raspale, ali Allie se nikada nije raspalio, a imao je izrazito ridu kosu."
Holdenu je takoder važna njegova sestra Phoebe, o kojoj govori samo
najbolje stvari. Nakon što je napustio školu, ponekad mu padne na pamet
da nazove svoju sestru, ali se boje da mu se ne jave roditelji.
Holden se stalno usporeduje sa Phoebe i Alliem. Cesto govori za sebe da
je glup i lud. Tvrdi da je u cijeloj obitelji jedini neuspješan.
"Trebalo bi da je vidite. U životu niste vidjeli tako lijepu i bistru djevojcicu.
Zaista je bistra. Hocu da kažem, otkad je pošla u školu, imala je uvijek
odlicne ocjene iz svih predmeta. U stvari, ja sam jedini tup u cijeloj
porodici. Moj brat D.B. je pisac i sve što god hocete, a moj drugi brat
Allie, onaj koji je umro, bio je pravi mudrac. Ja sam jedini koji je zaista
tup."
Govori da nema mnogo prijatelja. Izdvaja nam Stradletera, Ackleya i Jane
Gallagher. Za Stradletera kaže da je pametan i dobar covjek, ali da je
veliki ženskar. Ackleya je opisao kao strahovito dosadnog i naivnog, ali
mu je svejedno nedostajao. Jane Gallagher je Holdenova draga
prijateljica, cak i tajna ljubav. Na toj je djevojci sve volio, cak i njen nacin
kartanja. Spominje ju kroz cijeli roman.
Holden mnogo govori o svojim razmišljanjima, ali o izgledu vrlo malo.
"Cesto govorim "ljudi moji", prilicno cesto. Dijelom zato što mi je rijcnik
vrlo siromašan, a dijelom zato što se ponekad ponašam kao da sam mladi
nego što jesam. Sad imam sedamnaest, ali ponekad se ponašam kao da
imam svega trinaest godina. To je doista ironija jer sam visok 189 cm a u
kosi imam dosta sijedih vlasi."
U jednom dijelu nam Holden govori da mnogo laže. To potvrduje i
citatom:
"Samo da prestanem lagati. Kad jednom pocnem, u stanju sam lagati
satima."
Holden opcenito voli filozofirati pa stvara i cijele odlomke oko inace
potpuno nevažnih tema, npr. kako se držati s djevojkom za ruke. Takoder
se cesto susrece s temama koje voli prokomentirati. Cesto pocinje govorit
o necemu da bi se sjetio druge stvari koja ima neke veze s pocetnom
tvrdnjom, a onda se vraca na prijašnju temu, podsjecajuci citatelja gdje je
stao. Holden je jako nesiguran u sebe. Pretpostavljam da ta nesigurnost
proistjece iz neprestane usporedbe s Allijem, koji je bio jako pametan.
U jednom dijelu saznajemo o naslovu romana. Možda se cini neprikladnim,
no on je itekako tocan. U cijelom se romanu govori o Holdenovim željama,
o onome što voli ili ne voli. Tako je Holden jednom pricao Phoebe o tome
što bi želio postati. Rekao je da želi biti lovac u žitu, ali takav lovac
kojemu bi bila dužnost da lovi malu djecu koja se slucajno zatrcavaju u
provaliju. To je povezano sa pjesmom "Ako netko sretne nekog dok kroz
žito ide" pa je tako nastao ovaj lovac u žitu.
Radnja ovog romana ne tece kronološki nego ovisi o subjektivnim
doživljajima lika, a tijek se radnje prekida razmišljanjima i monolozima.
Pisano je žargonom mlade generacije. Holden koristi mnošto poštapalica i
fraza, npr. "Što jest jest, bilo je ocito da se doista osjeca bijedno što me
morao srušiti. Zato sam navio staru plocu. Rekao sam mu da
sam pravi pravcati degenerik i sve što uz to ide."
Cesto je taj žargon poslužio za unos humora u tekst: "Poceo sam škicati
one tri vještice za susjednim stolom."
Holden takoder koristi ironicne usporedbe, npr. "Plesati sa starom Marty
bilo je isto kao vuci Kip slobode za sobom po podu." Tom usporedbom je
želio reci da Marty ne zna plesati, ali je to ucinio na prilicno smiješan nacin
i mislim da nema osobe koja nije shvatila znacenje te usporedbe.
Holden sve ljude o kojima govori naziva "stari", bez obzira na njihove
godine. Iako i sam koristi mnoge psovke, ne slaže se s njima, pa ih tako
pokušava izbrisati sa zidova u školi koju Phoebe pohada.
"Lovac u žitu" je moderan roman, ciji je stil neoubicajen u odnosu na
druga djela u školskoj lektiri. Nacin opisivanja i razmišljanja u prvom licu
je jednostavan i blizak je mladoj generaciji. Nije zamoran jer nema mnogo
dosadnih opisa nego je radnja cijelo vrijeme zanimljiva i potice nas da
citamo dalje. Takoder nam daje odgovore na mnoga pitanja koja mladi
postavljaju o svijetu oko nas. Tako je Holden dobio odgovore na pitanja
zašto netko umire mlad, kako pronaci ljubav, probao je cigarete i alkohol,
a dobio je i odgovor na pitanje zašto se mora ici u školu. To su sve pitanja
o kojima bi se moglo raspravljati. Nije dobio odgovor na jedno jedino
tipicno djecje pitanje – Kamo odlaze patke kad se zaledi jezero u Central
parku?