Lyrics has been copied to clipboard!
Pisac : Selma Lagerloef
Naslov djela: Sveta nocNa pocetku price spisateljica
govori o svojoj baki. Govori kako je njoj i djeci pricala puno prica.
Najžalosnije od svega je to što je njena baka umrla. Od tada više nikad
nije cula njezine price. Poslije 40 godina sjecala se samo jedne price o
Isusovu rodenju.
Bio je Božic. Baka i
djevojcica su željele ici na ponocku ali nisu mogle jer je jedna bila
prestara a druga premlada. Te veceri je baka pricala jednu pricu. Bio je
jednom jedan siromašan covjek koji je molio ljude za pomoc jer ce mu se
smrznuti djetešce i žena. Tako je išao do vrata svake kuce i svatko ga
je odbio. Najednom vidi vatru u daljini. Ode tamo i vidi stado ovaca i
tri psa. Ovce se nisu preplašile, a psi nisu lajali. Tada se probudi
pastir i baci svoj šiljasti štap na covjeka. Taj štap ne pogodi covjeka
nego pade u polje. Onda covjek stane pred pastira i zamoli ga da mu
pozajmi malo vatre. Pastir se sjeti da psi nisu lajali na covjeka, da
ovce nisu pobjegle i da ga štap nije pogodio. I on mu pozajmi vatru.
Covjek golim rukama uze žar vatre i ništa ga ne oprži. Tada ga pastir
zaustavi i pita zašto je tako milosrdan. Siromašan covjek mu kaže da on
to mora sam shvatiti. Covjek ode, a pastir ga pode pratiti. Kada su
došli do spilje pastir vidje gdje covjek živi. Bilo mu je žao da se
smrzne djetešce, pa dade vune covjeku da pokrije djetešce. Andeli dodu
na brijeg, oko spilje, u spilju i podoše pjevati. Pastir onda shvati
zašto je sve veceras tako radosno.
Baka stane s pricanjem i kaže:
"Ono što je pastir vidio
možemo i mi".
Baka položi svoju ruku na
djevojcinu glavu i kaže:
"Upamti ovo, jer je to istina
kao što ja tebe vidim i kao što ti mene vidiš".
Naslov djela: Sveta nocNa pocetku price spisateljica
govori o svojoj baki. Govori kako je njoj i djeci pricala puno prica.
Najžalosnije od svega je to što je njena baka umrla. Od tada više nikad
nije cula njezine price. Poslije 40 godina sjecala se samo jedne price o
Isusovu rodenju.
Bio je Božic. Baka i
djevojcica su željele ici na ponocku ali nisu mogle jer je jedna bila
prestara a druga premlada. Te veceri je baka pricala jednu pricu. Bio je
jednom jedan siromašan covjek koji je molio ljude za pomoc jer ce mu se
smrznuti djetešce i žena. Tako je išao do vrata svake kuce i svatko ga
je odbio. Najednom vidi vatru u daljini. Ode tamo i vidi stado ovaca i
tri psa. Ovce se nisu preplašile, a psi nisu lajali. Tada se probudi
pastir i baci svoj šiljasti štap na covjeka. Taj štap ne pogodi covjeka
nego pade u polje. Onda covjek stane pred pastira i zamoli ga da mu
pozajmi malo vatre. Pastir se sjeti da psi nisu lajali na covjeka, da
ovce nisu pobjegle i da ga štap nije pogodio. I on mu pozajmi vatru.
Covjek golim rukama uze žar vatre i ništa ga ne oprži. Tada ga pastir
zaustavi i pita zašto je tako milosrdan. Siromašan covjek mu kaže da on
to mora sam shvatiti. Covjek ode, a pastir ga pode pratiti. Kada su
došli do spilje pastir vidje gdje covjek živi. Bilo mu je žao da se
smrzne djetešce, pa dade vune covjeku da pokrije djetešce. Andeli dodu
na brijeg, oko spilje, u spilju i podoše pjevati. Pastir onda shvati
zašto je sve veceras tako radosno.
Baka stane s pricanjem i kaže:
"Ono što je pastir vidio
možemo i mi".
Baka položi svoju ruku na
djevojcinu glavu i kaže:
"Upamti ovo, jer je to istina
kao što ja tebe vidim i kao što ti mene vidiš".