Lyrics has been copied to clipboard!
Mark Twain
Kraljevic i prosjak
Bilješka o piscu: MARK TWAIN
Americki književnik Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne Clemens, roden je 30. studenoga 1835. Neko je vrijeme bio brodar na Mississipiju, kopac zlata, a bavio se i novinarstvom. Godine 1853. odlazi na istok, u potrazi za poslom, i radi u tiskarama u New Yorku, Philadelphiji, Washingtonu, St. Louisu. Umro je 21. travnja 1910. godine. Poznata su mu djela: Pustolovine Toma Sawyera, Život na Mississipiju, Pustolovine Huckleberryja Finna, Ukradeni bijeli slon, Tajanstveni stranac, Jenki iz Connecticuta na dvoru kralja Arthura.
Tema: društvene prilike u srednjovjekovnoj Engleskoj
Vrsta djela: pustolovni roman
O djelu: Cini li odijelo covjeka? Mnogi ce doista reagirati samo na to; zadivit ce ih necija odora, kao simbol položaja i moci. S druge strane, nekomu cije ruho nije tako sjajno, koji je siromašna podrijetla, izrugivat ce se i ponižavati ga. U ovoj pripovijesti to je doista slikovito opisano. Kad je kraljevic Edward odjenuo Tomovu odjecu, nitko mu više nije vjerovao tko je uistinu, svi su mu se rugali. Istodobno, Tom je bio na dvoru, preodjeven u kraljevica, okružen gospodom. No svaki put kad bi ga nešto pitali, djelovao je zbunjeno, svi su mislili da je lud. Tek na kraju price ljudi shvacaju da kraljevica ne cini samo odjeca, vec i njegovo dostojanstvo i pravo na to da bude kraljevic, ali da i siromah ima svoje dostojanstvo te da ga, ako je živio casno, valja jednako tako poštivati.
Vrijeme radnje: polovica šesnaestog stoljeca
Mjesto radnje: London, Engleska
Likovi: Tom
Edward
kralj
pustinjak
Tomovi otac i majka
Opis glavnih likova:
TOM – Rodio se u siromašnoj cetvrti: “U starome gradu Londonu rodio se u siromašnoj obitelji, po imenu Canty, jedan djecak kome se roditelji nisu razveselili.”
Prisiljavali su ga da prosjaci, ali on je prosio onoliko koliko mu je trebalo; najradije bi slušao price: ”On je prosio tek koliko mu je bilo potrebno da održi goli život, jer su zakoni protiv prosjacenja bili strogi, a kazne teške; zato je dobar dio vremena provodio slušajuci zanosne price i bajke dobrog oca Andrewa o divovima i vilama, patuljcima i duhovima, o zacaranim zamkovima i sjajnim kraljevima i princevima.“
Tom i kraljevic Edward odluciše zamijeniti uloge, no situacija ubrzo postaje vrlo ozbiljna. Na dvoru je mladi Canty vidao raskoš i sjajne odore, ali sve je cešce ceznuo za domom: “Iduceg dana pristigoše strani poklisari sa svojom kitnjastom svitom; a Tom ih primi sjedeci na prijestolju uzvišeno i dostojanstveno. Sjajan mu je prizor isprva godio oku, ali je primanje bilo beskrajno i zamorno baš kao i vecina govora, tako da se pocetni užitak malo-pomalo pretvorio u zanovijet i cežnju za domom.”
Mladi Canty je nesretan u dvorcu, ne snalazi se najbolje, osjeca da je zatocen: “Tom je stalno bio tužan i rastresen i nikako se tog osjecaja nije mogao otresti. Jutarnje dužnosti vezale su mu ruke i zamarale ga. Opet je osjetio kako ga svom težinom pritiskuje njegovo zatoceništvo.”
Pritišce ga i sram; dok je veselim osmijehom pratio povorku, odjednom je ugledao majku: “Obrazi lažnoga kralja gorjeli su od uzbudenja, oci su mu sijale, sav se topio u ludoj sreci. U tom trenutku, baš kada je podigao ruku da baci novu pregršt zlatnika, primijeti kako ga jedno blijedo, iznenadeno lice s ocima prikovanim na njemu napregnuto gleda iz drugog reda gomile. Hladan znoj ga probi: on poznade svoju majku! Pa podiže ruku do ociju okrenuvši dlan na vanjsku stranu – bio je to mahinalni pokret, za koji nije više znao kada ga je stekao, ali koji je iz navike ponavljao. Ne prode ni trenutak, a ona se probi kroz gomilu, prode uz stražara i stade kraj njega. Zagrlila je njegovu nogu, obasula je poljupcima uzvikujuci: “O, milo moje dijete!” i uprla u njega lice koje se preobrazilo od radosti i ljubavi. U istom trenutku jedan je casnik kraljeve garde šcepa, te je svojom snažnom rukom tako baci da se otkotrljala do mjesta s kojeg je došla. I dok se taj ružni prizor odigravao, s Tomovih se usana spustiše ove rijeci: ‘Ženo, ja vas ne poznajem!’, ali ga do srca zaboli što su se ovako prema njoj ponašali.”
U ulozi kralja uvijek je bio plemenit i milostiv: ”- Pogriješio sam, priznajem. Nemoj me izdati, pokloni mi velikodušno ovu milost, a ja više nikad necu ni misliti ni govoriti o ovoj stvari. Postupi blago sa mnom, gospodine, inace sam propao. – Zadovoljan sam, milorde. Zato ne vrijedaj ponovno, ovdje ili pred drugima, pa ce biti kao da nisi ništa rekao.”
EDWARD – Rodio se kao kraljev sin i cijela mu se Engleska razveselila: “Istoga dana u bogatoj obitelji, po imenu Tudor, rodilo se jedno drugo dijete kome su se roditelji svim srcem razveselili. I ne samo roditelji vec i cijela Engleska. Engleska je toliko ceznula za njim, toliko mu se nadala i toliko molila Boga za njega, da se sada, kada je stvarno došao, puk skoro izbezumio od radosti.”
Bio je vrlo dotjeran i lijep, a Tom mu se silno razveselio: “Jadni mali Tom, sav u dronjcima, približio se i provlacio lagano i stidljivo kraj stražara, dok mu je srce lupalo, a nada sve rasla, kad odjednom kroz zlatne šipke ugleda prizor zbog koga umalo što ne vrisnu od radosti. S one strane se nalazio jedan mio djecak, lica mrkog i preplanulog od raznih igara i tjelesnih vježbi na cistom zraku, cije se odijelo od prekrasne svile i satena presavijalo od nakita; o bedru je nosio mali mac ukrašen dragim kamenjem, na nogama fine cizmice s crvenom petom; na glavi veselu crvenu kapu s koje su se vila pera pricvršcena velikim dragim blistavim kamenom.”
Mrzio je zlostavljanje djece: “ – Da li te zlostavlja? – Dogodi se ponekad, kad zaspi ili kad se napije, da joj se ruka odmara, ali kad se istrijezni, ona sve nadoknadi time što me dobro istuce. - Mali princ pogleda bijesno i povika: “Kako istuce? – O, pa da, molit cu, gospodaru. Istuce! A ti si tako nježan i mali. - Slušaj, prije nego se smrkne ona ce biti na putu za Toranj. Kralj, moj otac ...”
Kad se Edward vratio na prijestolje vidjelo se da je sacuvao svoju plemenitost i dobrotu, ali i pravednost: “– Neka svuku tu malu hulju i bace ga u Toranj! - Ali novi kralj, pravi kralj, rece: - To nipošto! Bez njega ne bih bio povratio krunu, zato neka nitko ne digne ruku na njega. A što se tebe tice, dobri moj ujace, lorde-namjesnice, ti se ne ponašaš zahvalno prema tom jadnom decku, jer cujem da te je nacinio vojvodom (namjesnik pocrveni), a nije bio ni kralj; prema tome, što sad vrijedi tvoja lijepa titula? Sutra ceš preko njega moliti mene za njezinu potvrdu, inace ceš ostati obican grof a ne vojvoda!”
- “Zapamtite svi vi, dame, lordovi i gospodo, da je ovaj covjek moj vjerni i voljeni sluga, Miles Handon, koji nije prezao ni od cega da svojim valjanim macem spasi svoga vladara od tjelesnih ozljeda i sigurne smrti; zato je naša volja bila da ga imenujemo vitezom.”
PUSTINJAK – Bijaše to siromašno odjeven covjek, pomalo cudne naravi i ponašanja:
“Bio je to stasit i košcat covjek, duge i kao snijeg bijele kose i brade, odjeven u dugu haljinu od ovcje kože koja mu se spuštala do peta; predstavljao se kao arhandeo i bio je zle naravi.”
Opis kraljevske dvorane za gozbe: ”To je jedna golema prostorija, s pozlacenim stupovima i kolonadama, i zidovima i stropovima u slikama. Na ulazu stoje visoki gardisti, nepomicni kao kipovi, odjeveni u bogata i slikovita odijela, držeci helebarde u rukama. Na visokoj galeriji koja se pruža svuda oko dvorane nalaze se sviraci, gusta gomila gradana oba spola, sjajno odjevenih. U sredini odaje, na povišenom podiju, Tomov je stol.
Vlastiti dojmovi: Mislim da je knjiga vrlo uspješno napisana i vrlo zanimljiva ponajprije zbog nesvakidašnje situacije - na isti se dan, u dvije posve razlicite sredine, radaju dvojica djecaka koje poslije poveže neobican splet okolnosti. Želja da nakratko zamijene uloge kraljevica i prosjaka, u pocetku bezazlena djecacka šala, postaje vrlo ozbiljna. Pripovijest je iznimno poucna, ostavljajuci nas još dugo u mislima o najrazlicitijim stranama ljudske naravi. Takoder mi se svida i što ima blagog humora koji još više pridonosi prici, cini je zanimljivijom.
Kraljevic i prosjak
Bilješka o piscu: MARK TWAIN
Americki književnik Mark Twain, pravim imenom Samuel Langhorne Clemens, roden je 30. studenoga 1835. Neko je vrijeme bio brodar na Mississipiju, kopac zlata, a bavio se i novinarstvom. Godine 1853. odlazi na istok, u potrazi za poslom, i radi u tiskarama u New Yorku, Philadelphiji, Washingtonu, St. Louisu. Umro je 21. travnja 1910. godine. Poznata su mu djela: Pustolovine Toma Sawyera, Život na Mississipiju, Pustolovine Huckleberryja Finna, Ukradeni bijeli slon, Tajanstveni stranac, Jenki iz Connecticuta na dvoru kralja Arthura.
Tema: društvene prilike u srednjovjekovnoj Engleskoj
Vrsta djela: pustolovni roman
O djelu: Cini li odijelo covjeka? Mnogi ce doista reagirati samo na to; zadivit ce ih necija odora, kao simbol položaja i moci. S druge strane, nekomu cije ruho nije tako sjajno, koji je siromašna podrijetla, izrugivat ce se i ponižavati ga. U ovoj pripovijesti to je doista slikovito opisano. Kad je kraljevic Edward odjenuo Tomovu odjecu, nitko mu više nije vjerovao tko je uistinu, svi su mu se rugali. Istodobno, Tom je bio na dvoru, preodjeven u kraljevica, okružen gospodom. No svaki put kad bi ga nešto pitali, djelovao je zbunjeno, svi su mislili da je lud. Tek na kraju price ljudi shvacaju da kraljevica ne cini samo odjeca, vec i njegovo dostojanstvo i pravo na to da bude kraljevic, ali da i siromah ima svoje dostojanstvo te da ga, ako je živio casno, valja jednako tako poštivati.
Vrijeme radnje: polovica šesnaestog stoljeca
Mjesto radnje: London, Engleska
Likovi: Tom
Edward
kralj
pustinjak
Tomovi otac i majka
Opis glavnih likova:
TOM – Rodio se u siromašnoj cetvrti: “U starome gradu Londonu rodio se u siromašnoj obitelji, po imenu Canty, jedan djecak kome se roditelji nisu razveselili.”
Prisiljavali su ga da prosjaci, ali on je prosio onoliko koliko mu je trebalo; najradije bi slušao price: ”On je prosio tek koliko mu je bilo potrebno da održi goli život, jer su zakoni protiv prosjacenja bili strogi, a kazne teške; zato je dobar dio vremena provodio slušajuci zanosne price i bajke dobrog oca Andrewa o divovima i vilama, patuljcima i duhovima, o zacaranim zamkovima i sjajnim kraljevima i princevima.“
Tom i kraljevic Edward odluciše zamijeniti uloge, no situacija ubrzo postaje vrlo ozbiljna. Na dvoru je mladi Canty vidao raskoš i sjajne odore, ali sve je cešce ceznuo za domom: “Iduceg dana pristigoše strani poklisari sa svojom kitnjastom svitom; a Tom ih primi sjedeci na prijestolju uzvišeno i dostojanstveno. Sjajan mu je prizor isprva godio oku, ali je primanje bilo beskrajno i zamorno baš kao i vecina govora, tako da se pocetni užitak malo-pomalo pretvorio u zanovijet i cežnju za domom.”
Mladi Canty je nesretan u dvorcu, ne snalazi se najbolje, osjeca da je zatocen: “Tom je stalno bio tužan i rastresen i nikako se tog osjecaja nije mogao otresti. Jutarnje dužnosti vezale su mu ruke i zamarale ga. Opet je osjetio kako ga svom težinom pritiskuje njegovo zatoceništvo.”
Pritišce ga i sram; dok je veselim osmijehom pratio povorku, odjednom je ugledao majku: “Obrazi lažnoga kralja gorjeli su od uzbudenja, oci su mu sijale, sav se topio u ludoj sreci. U tom trenutku, baš kada je podigao ruku da baci novu pregršt zlatnika, primijeti kako ga jedno blijedo, iznenadeno lice s ocima prikovanim na njemu napregnuto gleda iz drugog reda gomile. Hladan znoj ga probi: on poznade svoju majku! Pa podiže ruku do ociju okrenuvši dlan na vanjsku stranu – bio je to mahinalni pokret, za koji nije više znao kada ga je stekao, ali koji je iz navike ponavljao. Ne prode ni trenutak, a ona se probi kroz gomilu, prode uz stražara i stade kraj njega. Zagrlila je njegovu nogu, obasula je poljupcima uzvikujuci: “O, milo moje dijete!” i uprla u njega lice koje se preobrazilo od radosti i ljubavi. U istom trenutku jedan je casnik kraljeve garde šcepa, te je svojom snažnom rukom tako baci da se otkotrljala do mjesta s kojeg je došla. I dok se taj ružni prizor odigravao, s Tomovih se usana spustiše ove rijeci: ‘Ženo, ja vas ne poznajem!’, ali ga do srca zaboli što su se ovako prema njoj ponašali.”
U ulozi kralja uvijek je bio plemenit i milostiv: ”- Pogriješio sam, priznajem. Nemoj me izdati, pokloni mi velikodušno ovu milost, a ja više nikad necu ni misliti ni govoriti o ovoj stvari. Postupi blago sa mnom, gospodine, inace sam propao. – Zadovoljan sam, milorde. Zato ne vrijedaj ponovno, ovdje ili pred drugima, pa ce biti kao da nisi ništa rekao.”
EDWARD – Rodio se kao kraljev sin i cijela mu se Engleska razveselila: “Istoga dana u bogatoj obitelji, po imenu Tudor, rodilo se jedno drugo dijete kome su se roditelji svim srcem razveselili. I ne samo roditelji vec i cijela Engleska. Engleska je toliko ceznula za njim, toliko mu se nadala i toliko molila Boga za njega, da se sada, kada je stvarno došao, puk skoro izbezumio od radosti.”
Bio je vrlo dotjeran i lijep, a Tom mu se silno razveselio: “Jadni mali Tom, sav u dronjcima, približio se i provlacio lagano i stidljivo kraj stražara, dok mu je srce lupalo, a nada sve rasla, kad odjednom kroz zlatne šipke ugleda prizor zbog koga umalo što ne vrisnu od radosti. S one strane se nalazio jedan mio djecak, lica mrkog i preplanulog od raznih igara i tjelesnih vježbi na cistom zraku, cije se odijelo od prekrasne svile i satena presavijalo od nakita; o bedru je nosio mali mac ukrašen dragim kamenjem, na nogama fine cizmice s crvenom petom; na glavi veselu crvenu kapu s koje su se vila pera pricvršcena velikim dragim blistavim kamenom.”
Mrzio je zlostavljanje djece: “ – Da li te zlostavlja? – Dogodi se ponekad, kad zaspi ili kad se napije, da joj se ruka odmara, ali kad se istrijezni, ona sve nadoknadi time što me dobro istuce. - Mali princ pogleda bijesno i povika: “Kako istuce? – O, pa da, molit cu, gospodaru. Istuce! A ti si tako nježan i mali. - Slušaj, prije nego se smrkne ona ce biti na putu za Toranj. Kralj, moj otac ...”
Kad se Edward vratio na prijestolje vidjelo se da je sacuvao svoju plemenitost i dobrotu, ali i pravednost: “– Neka svuku tu malu hulju i bace ga u Toranj! - Ali novi kralj, pravi kralj, rece: - To nipošto! Bez njega ne bih bio povratio krunu, zato neka nitko ne digne ruku na njega. A što se tebe tice, dobri moj ujace, lorde-namjesnice, ti se ne ponašaš zahvalno prema tom jadnom decku, jer cujem da te je nacinio vojvodom (namjesnik pocrveni), a nije bio ni kralj; prema tome, što sad vrijedi tvoja lijepa titula? Sutra ceš preko njega moliti mene za njezinu potvrdu, inace ceš ostati obican grof a ne vojvoda!”
- “Zapamtite svi vi, dame, lordovi i gospodo, da je ovaj covjek moj vjerni i voljeni sluga, Miles Handon, koji nije prezao ni od cega da svojim valjanim macem spasi svoga vladara od tjelesnih ozljeda i sigurne smrti; zato je naša volja bila da ga imenujemo vitezom.”
PUSTINJAK – Bijaše to siromašno odjeven covjek, pomalo cudne naravi i ponašanja:
“Bio je to stasit i košcat covjek, duge i kao snijeg bijele kose i brade, odjeven u dugu haljinu od ovcje kože koja mu se spuštala do peta; predstavljao se kao arhandeo i bio je zle naravi.”
Opis kraljevske dvorane za gozbe: ”To je jedna golema prostorija, s pozlacenim stupovima i kolonadama, i zidovima i stropovima u slikama. Na ulazu stoje visoki gardisti, nepomicni kao kipovi, odjeveni u bogata i slikovita odijela, držeci helebarde u rukama. Na visokoj galeriji koja se pruža svuda oko dvorane nalaze se sviraci, gusta gomila gradana oba spola, sjajno odjevenih. U sredini odaje, na povišenom podiju, Tomov je stol.
Vlastiti dojmovi: Mislim da je knjiga vrlo uspješno napisana i vrlo zanimljiva ponajprije zbog nesvakidašnje situacije - na isti se dan, u dvije posve razlicite sredine, radaju dvojica djecaka koje poslije poveže neobican splet okolnosti. Želja da nakratko zamijene uloge kraljevica i prosjaka, u pocetku bezazlena djecacka šala, postaje vrlo ozbiljna. Pripovijest je iznimno poucna, ostavljajuci nas još dugo u mislima o najrazlicitijim stranama ljudske naravi. Takoder mi se svida i što ima blagog humora koji još više pridonosi prici, cini je zanimljivijom.