Lyrics has been copied to clipboard!
Hemingway - KOME ZVONO ZVONI
''Nijedan covjek nije Otok, sam po sebi cjelina; svaki je covjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grudu zemlje – Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt, Posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga covjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvacen u Covjecanstvu; I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.''
John Donne
O KNJIZI:
PRIJEVOD S ENGLESKOG: Marina Horkic
UREDNIK: Boško Zatezalo
LEKTOR: Adela Pavicic
KOREKTOR: Dubravka Cundekovic
ZA NAKLADNIKA: Boško Zatezalo
NAKLADNIK: V.B.Z. studio, Zagreb, 2001.
ŽIVOTOPIS:
Ernest Miller Hemingway roden je 1899., kao drugo od šestero djece. 1917. je godine poceo raditi kao reporter pocetnik za ''Kansas City Star''. Sljedece se godine javio kao dobrovoljac, vozac Hitne pomoci na talijanskom frontu, gdje je teško ranjen i dvaput odlikovan za svoje zasluge. 1919. se vratio u Ameriku, a 1921. se oženio. Vec 1922. izvještava iz grcko-turskog rata, a dvije godine kasnije napušta novinarstvo da bi se posvetio pisanju.
Prva su dva objavljena romana bila ''Tri pripovijetke i deset pjesama'' i ''U naše doba'', ali tek mu je satiricni roman ''Proljetne bujice'' donio nešto vece priznanje. Medunarodni je ugled konacno ucvrstio svojima trima sljedecim knjigama: ''Fiesta'', ''Muškarci bez žena'' i ''Zbogom, oružje''.
Iz Španjolske tijekom gradanskog rata izvještava kao dopisnik americkih listova. Iskustva je iz tog rata opisao u knjizi ''Kome zvono zvoni''. Priznanje je njegovog mjesta u suvremenoj književnosti uslijedilo 1954. kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, po izlasku djela ''Starac i more''.
Hemingway je umro 1961. godine.
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
VRIJEME RADNJE: gradanski rat
MJESTO RADNJE: Španjolska
ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: ''ružnim, štropotavim igrackama, zatupasta nosa i nagnutih krila'', ''svježu, novu, glatku, mladu i lijepu''
- usporedba: kao na svoju odjecu, kao iz daljine
- onomatopeja: fijuk, grmljavina
BILJEŠKE TIJEKOM CITANJA:
- Robert Jordan dobiva zadatak raznijeti most kako bi sprijecio fašista da ih napadnu, pri cemu ce mu pomoci i starac Anselmo tako što ce ga prvenstveno uputiti gdje da sakrije dinamit
- došli su kod gerilskog vode Pabla, koji ima konje i pomoci ce im
- Robert je za ruckom kod Pabla upoznao Mariju
- ocito mu se jako svidjela, a i on njoj, pošto stalno zure jedno u drugo :)
- Rafael i Anselmo prepricavaju Robertu što se dogodilo u eksploziji vlaka prije tri mjeseca i kako su našli Mariju
- nakon što razgovara s Pablovom ženom Pilar, Robert s Anselmom ode pogledati most kojeg ce raznijeti
- njih dvojica razgovaraju o ubijanju ljudi i životinja te o njihovom zadatku
- za vecerom izbije prepirka izmedu Pabla i ostalih što se tice mosta jer je Pablo kukavica i nije za to da se most ruši
- Rafael nagovara Roberta da ubije Pabla jer im smeta, na što je Robert i sam puno puta pomišljao te sada razmišlja kako da ga makne s puta, ali tako da ga ne ubije on, nego bilo tko drugi
- Robert i Marija... jaoooooooooo, romantikeeeeeee :)
- Robert šalje Anselma i Rafaela da izvide sve u vezi s mostom kako bi se mogao pripremiti napad
- došao je Fernando i ispricao Robertu glasine koje se pricaju u La Granji o ofenzivi koju pripremaju
- Pilar prica o svom boravku u Valenciji
- Agustin i Pilar razgovaraju o tome treba li Pablu prepustiti vodenje napada
- Robert, Pilar i Marija idu k drugom gerilskom vodi El Sordu tražiti pomoc u napadu
- pošto su stali da se odmore, Pilar pocinje pricati sve o napadu na vlak
- jadna Marija, zlostavljali su ju nakon što su joj pobili cijelu obitelj...
- Pilar prica kako je Pablo pohvatao sve fašiste u gradu, koje su na smrt premlatili na trgu grada u kojem su živjeli prije rata i koje su kasnije bacali u provaliju, a jednog su cak i spalili
- mladog don Faustina nisu nijednom udarili jer su se ''sažalili'' nad njegovim kukaviclukom, no na kraju su ga ipak bacili niz liticu, u provaliju
- Robert se tada prisjetio jednog malog Belgijanca i toga u kakvom je stanju bio kad su mu prijatelji poginuli
- gledajuci Mariju, prisjetio se svog sna s Gretom Garbo jer mu se ponekad cinilo da je njegov odnos s Marijom predobar da bi bio istinit, cinio mu se kao neki san, iako je ta ljubav bila stvarna
- Pilar i Robert pregovaraju sa Sordom
- ovaj Robert malo previše razmišlja, baš je dosadan...
- Pilar mi se baš i ne svida, zabada nos u nešto što je se ne tice
- Anselmo promišlja o ratu i ubijanju
- Pablo izaziva Roberta, koji ce ga uskoro ubiti ako ne prestane s tim glupostima
- Robert se prisjeca života u Madridu i prijatelja Karkova, novinara
- zar su ih fašisti pronašli?!
- fašisticka je konjica napala Sordovu družinu
- ovaj fašisticki zapovjednik nije normalan, misli da su Sordo i njegovi mrtvi, ali nisu... ubit ce ga uskoro...
- eto, Sordo ga je ubio...
- svi su mrtvi, granate su ubile Sorda i ostale
- Robert opet razmišlja o smrti, o ratu, o ocu, a ponajviše o preminulom djedu i njihovom skorom susretu
- Andres, noseci poruku generalu Golzu, razmišlja o djetinjstvu i bratu Eladiju
- pocinje se spremati napad na fašiste
- neki je ludi visoki casnik Marty zadržao Gomeza i Andresa te im uzeo poruku koju nose Golzu
- hvala Bogu da je Karkov došao i natjerao tog Martyja da pusti Gomeza i Andresa i da im vrati poruku koju moraju odnijeti
- napokon je Golz dobio poruku
- Robert postavlja dinamit na most
- Fernanda su ranili dok je Robert ''petljao'' oko mosta
- eto, raznijeli su most...
- Anselmo je mrtav!!
- gerilci bježe na konjima
- Robert se ozlijedio!! Lijeva noga mu je slomljena!!!
- Robert se oprašta od Marije jer zna da ce umrijeti...
- e sad stvarno ne znam jesu li ubili Roberta ili ne... ali slutim da jesu...
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
- likovi: Robert Jordan, Marija, Anselmo, Pablo, Pilar, Rafael, Andres, Eladio, Agustin...
ROBERT JORDAN
''Mladic koji je proucavao krajolik uze dalekozor iz džepa izblijedjele, flanelske košulje kaki boje, rupcicem obrisa lece pa stade okretati okulare...''
''Mladic, koji je bio visok i mršav, svijetle kose prošarane suncem i lica preplanulog od vjetra i sunca, u flanelskoj, na suncu izblijedjeloj košulji, seljackim hlacama i cipelama konopenih potplata, prignu se, provuce ruku pod kožnatu naramenicu pa zabaci tešku naprtnjacu na pleca.''
MARIJA
''Zubi su joj se zabijelili na preplanulom licu, a koža i oci bile su iste zlataste, zagasite boje. Imala je istaknute jagodice, vesele oci i pravilna usta punih usana. Kosa joj je imala onu zlatnosmedu boju žitnog polja žita sazrelog na suncu, ali bila je sasvim kratko podrezana po cijeloj glavi, tek nešto duža od dabrova krzna.''
'' Gledao je kako radosno koraca na suncu, kaki košulje raskopcane oko vrata.''
ANSELMO
''Bio je to nizak, cvrst starac, u dugoj seljackoj halji crne boje i sivim, krutim hlacama, a na nogama je imao cipele konopenih potplata.''
''... i odjednom su im se usne spojile, i ona je ležala cvrsto priljubljena uz njega i malo-pomalo rastvorila usta, i privijajuci je uza se, on se najednom osjeti sretnijim no ikad, bezbrižno, nježno, razdragano sretnim iznutra, oslobodenim misli, umora i briga, osjecajuci samo silnu radost i rece: ''Zecicu moj. Ljubavi moja. Milo moje. Moja vretenasta draga.''
''Zavoljela sam te cim sam te ugledala danas, oduvijek sam te voljela iako te nikad prije nisam vidjela...''
''Qué cosa mal mala es la guerra.''
''Gadna je stvar taj rat.''
''Za tebe i uvijek za tebe i samo za tebe.''
''Ali kad sam s Marijom toliko je volim da mi se doslovno cini da umirem, a nikada nisam vjerovao u tako nešto, ni mislio da to postoji.''
''Nijedan covjek nije Otok, sam po sebi cjelina; svaki je covjek dio Kontinenta, dio Zemlje; ako More odnese Grudu zemlje – Europe je manje, kao da je odnijelo kakav Rt, Posjed tvoga prijatelja ili tvoj vlastiti; smrt svakoga covjeka smanjuje mene, jer ja sam obuhvacen u Covjecanstvu; I zato nikad ne pitaj kome zvono zvoni; Tebi zvoni.''
John Donne
O KNJIZI:
PRIJEVOD S ENGLESKOG: Marina Horkic
UREDNIK: Boško Zatezalo
LEKTOR: Adela Pavicic
KOREKTOR: Dubravka Cundekovic
ZA NAKLADNIKA: Boško Zatezalo
NAKLADNIK: V.B.Z. studio, Zagreb, 2001.
ŽIVOTOPIS:
Ernest Miller Hemingway roden je 1899., kao drugo od šestero djece. 1917. je godine poceo raditi kao reporter pocetnik za ''Kansas City Star''. Sljedece se godine javio kao dobrovoljac, vozac Hitne pomoci na talijanskom frontu, gdje je teško ranjen i dvaput odlikovan za svoje zasluge. 1919. se vratio u Ameriku, a 1921. se oženio. Vec 1922. izvještava iz grcko-turskog rata, a dvije godine kasnije napušta novinarstvo da bi se posvetio pisanju.
Prva su dva objavljena romana bila ''Tri pripovijetke i deset pjesama'' i ''U naše doba'', ali tek mu je satiricni roman ''Proljetne bujice'' donio nešto vece priznanje. Medunarodni je ugled konacno ucvrstio svojima trima sljedecim knjigama: ''Fiesta'', ''Muškarci bez žena'' i ''Zbogom, oružje''.
Iz Španjolske tijekom gradanskog rata izvještava kao dopisnik americkih listova. Iskustva je iz tog rata opisao u knjizi ''Kome zvono zvoni''. Priznanje je njegovog mjesta u suvremenoj književnosti uslijedilo 1954. kada mu je dodijeljena Nobelova nagrada za književnost, po izlasku djela ''Starac i more''.
Hemingway je umro 1961. godine.
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
VRIJEME RADNJE: gradanski rat
MJESTO RADNJE: Španjolska
ANALIZA JEZIKA I STILA:
- epiteti: ''ružnim, štropotavim igrackama, zatupasta nosa i nagnutih krila'', ''svježu, novu, glatku, mladu i lijepu''
- usporedba: kao na svoju odjecu, kao iz daljine
- onomatopeja: fijuk, grmljavina
BILJEŠKE TIJEKOM CITANJA:
- Robert Jordan dobiva zadatak raznijeti most kako bi sprijecio fašista da ih napadnu, pri cemu ce mu pomoci i starac Anselmo tako što ce ga prvenstveno uputiti gdje da sakrije dinamit
- došli su kod gerilskog vode Pabla, koji ima konje i pomoci ce im
- Robert je za ruckom kod Pabla upoznao Mariju
- ocito mu se jako svidjela, a i on njoj, pošto stalno zure jedno u drugo :)
- Rafael i Anselmo prepricavaju Robertu što se dogodilo u eksploziji vlaka prije tri mjeseca i kako su našli Mariju
- nakon što razgovara s Pablovom ženom Pilar, Robert s Anselmom ode pogledati most kojeg ce raznijeti
- njih dvojica razgovaraju o ubijanju ljudi i životinja te o njihovom zadatku
- za vecerom izbije prepirka izmedu Pabla i ostalih što se tice mosta jer je Pablo kukavica i nije za to da se most ruši
- Rafael nagovara Roberta da ubije Pabla jer im smeta, na što je Robert i sam puno puta pomišljao te sada razmišlja kako da ga makne s puta, ali tako da ga ne ubije on, nego bilo tko drugi
- Robert i Marija... jaoooooooooo, romantikeeeeeee :)
- Robert šalje Anselma i Rafaela da izvide sve u vezi s mostom kako bi se mogao pripremiti napad
- došao je Fernando i ispricao Robertu glasine koje se pricaju u La Granji o ofenzivi koju pripremaju
- Pilar prica o svom boravku u Valenciji
- Agustin i Pilar razgovaraju o tome treba li Pablu prepustiti vodenje napada
- Robert, Pilar i Marija idu k drugom gerilskom vodi El Sordu tražiti pomoc u napadu
- pošto su stali da se odmore, Pilar pocinje pricati sve o napadu na vlak
- jadna Marija, zlostavljali su ju nakon što su joj pobili cijelu obitelj...
- Pilar prica kako je Pablo pohvatao sve fašiste u gradu, koje su na smrt premlatili na trgu grada u kojem su živjeli prije rata i koje su kasnije bacali u provaliju, a jednog su cak i spalili
- mladog don Faustina nisu nijednom udarili jer su se ''sažalili'' nad njegovim kukaviclukom, no na kraju su ga ipak bacili niz liticu, u provaliju
- Robert se tada prisjetio jednog malog Belgijanca i toga u kakvom je stanju bio kad su mu prijatelji poginuli
- gledajuci Mariju, prisjetio se svog sna s Gretom Garbo jer mu se ponekad cinilo da je njegov odnos s Marijom predobar da bi bio istinit, cinio mu se kao neki san, iako je ta ljubav bila stvarna
- Pilar i Robert pregovaraju sa Sordom
- ovaj Robert malo previše razmišlja, baš je dosadan...
- Pilar mi se baš i ne svida, zabada nos u nešto što je se ne tice
- Anselmo promišlja o ratu i ubijanju
- Pablo izaziva Roberta, koji ce ga uskoro ubiti ako ne prestane s tim glupostima
- Robert se prisjeca života u Madridu i prijatelja Karkova, novinara
- zar su ih fašisti pronašli?!
- fašisticka je konjica napala Sordovu družinu
- ovaj fašisticki zapovjednik nije normalan, misli da su Sordo i njegovi mrtvi, ali nisu... ubit ce ga uskoro...
- eto, Sordo ga je ubio...
- svi su mrtvi, granate su ubile Sorda i ostale
- Robert opet razmišlja o smrti, o ratu, o ocu, a ponajviše o preminulom djedu i njihovom skorom susretu
- Andres, noseci poruku generalu Golzu, razmišlja o djetinjstvu i bratu Eladiju
- pocinje se spremati napad na fašiste
- neki je ludi visoki casnik Marty zadržao Gomeza i Andresa te im uzeo poruku koju nose Golzu
- hvala Bogu da je Karkov došao i natjerao tog Martyja da pusti Gomeza i Andresa i da im vrati poruku koju moraju odnijeti
- napokon je Golz dobio poruku
- Robert postavlja dinamit na most
- Fernanda su ranili dok je Robert ''petljao'' oko mosta
- eto, raznijeli su most...
- Anselmo je mrtav!!
- gerilci bježe na konjima
- Robert se ozlijedio!! Lijeva noga mu je slomljena!!!
- Robert se oprašta od Marije jer zna da ce umrijeti...
- e sad stvarno ne znam jesu li ubili Roberta ili ne... ali slutim da jesu...
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
- likovi: Robert Jordan, Marija, Anselmo, Pablo, Pilar, Rafael, Andres, Eladio, Agustin...
ROBERT JORDAN
''Mladic koji je proucavao krajolik uze dalekozor iz džepa izblijedjele, flanelske košulje kaki boje, rupcicem obrisa lece pa stade okretati okulare...''
''Mladic, koji je bio visok i mršav, svijetle kose prošarane suncem i lica preplanulog od vjetra i sunca, u flanelskoj, na suncu izblijedjeloj košulji, seljackim hlacama i cipelama konopenih potplata, prignu se, provuce ruku pod kožnatu naramenicu pa zabaci tešku naprtnjacu na pleca.''
MARIJA
''Zubi su joj se zabijelili na preplanulom licu, a koža i oci bile su iste zlataste, zagasite boje. Imala je istaknute jagodice, vesele oci i pravilna usta punih usana. Kosa joj je imala onu zlatnosmedu boju žitnog polja žita sazrelog na suncu, ali bila je sasvim kratko podrezana po cijeloj glavi, tek nešto duža od dabrova krzna.''
'' Gledao je kako radosno koraca na suncu, kaki košulje raskopcane oko vrata.''
ANSELMO
''Bio je to nizak, cvrst starac, u dugoj seljackoj halji crne boje i sivim, krutim hlacama, a na nogama je imao cipele konopenih potplata.''
''... i odjednom su im se usne spojile, i ona je ležala cvrsto priljubljena uz njega i malo-pomalo rastvorila usta, i privijajuci je uza se, on se najednom osjeti sretnijim no ikad, bezbrižno, nježno, razdragano sretnim iznutra, oslobodenim misli, umora i briga, osjecajuci samo silnu radost i rece: ''Zecicu moj. Ljubavi moja. Milo moje. Moja vretenasta draga.''
''Zavoljela sam te cim sam te ugledala danas, oduvijek sam te voljela iako te nikad prije nisam vidjela...''
''Qué cosa mal mala es la guerra.''
''Gadna je stvar taj rat.''
''Za tebe i uvijek za tebe i samo za tebe.''
''Ali kad sam s Marijom toliko je volim da mi se doslovno cini da umirem, a nikada nisam vjerovao u tako nešto, ni mislio da to postoji.''