Lyrics has been copied to clipboard!
Marinkovic - KIKLOP
ŽIVOTOPIS:
Ranko Marinkovic (1913.-2001.) znameniti je hrvatski prozni i dramski pisac te esejist.
Roden je na Visu, a umro u Zagrebu. Osnovnu je školu polazio na Visu, gimnazije u Splitu i ZAgrebu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Tijekom Drugog je svjetskog rata bio u logoru u Italiji. Poslije Rata je radio u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske te u Hrvatskom narodnom kazalištu kao direktor drame.
Od 1951. je pa do umirovljenja profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu.
Djela: novele ''Ruke'', ''Pod balkonima'', drame ''Glorija'', ''Albatros'', ''Pustinja'', romani ''Kiklop'', ''Zajednicka kupka'', ''Never more'', eseji ''Geste i grimase'', ''Nevesele oci klauna''...
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
O DJELU:
FAbula je romana smještena u predratni (Drugi svjetski rat) Zagreb, a glavni je lik Melkior Tresic, novinar, opsjednut strahom od rata i nastojanjem da se izvuce od mobilizacije. Melkiora ipak mobiliziraju, on potom dospijeva u bolnicu pa u ludnicu, da bi ga ipak demobilizirali i proglasili nesposobnim. Melkiro je nezadovoljan. Pokušava se ponovo prijaviti u vojsku, ali ga sada ne primaju. On na kraju cetveronoške puže u Zoopolis.
KIKLOP - RAT:
Isto kao što je kiklop Polifem u pecini zatocio Odiseja, tako je ovdje kilop - rat, div koji koji je svalio ogroman kamen na pecinu svijeta i onemogucava pojedincu spas.
Odisej je prevario kiklopa, a Melkior Tresic - suvremeni Odisej, odupire se nadolazecoj katastrofi i duhovno (ironijom) i tjelesno (izgladnjuje se kako bi uskratio tijelu rat).
KANIBALI:
U Melkiorovoj svijesti nastaje prica o kanibalima, ljudožderima koji su uhvatili brodolomce s ''Menelaja'' i jedu ih. Ponašanje je tih ljudoždera shvatljivo i može se objasniti kao odraz nužnosti nacina života, neciviliziranosti.
SUVREMENA ZAJEDNICA:
Suvremeni je ljudožder rat, on je taj koji ugrožava ljudsku egzistenciju i ne može se opravdati. Rat unazaduje civilizaciju, on je negacija ljudskosti i civiliziranosti.
Ljudsko bi društvo trebalo razvijati pozitivne vrijednosti (mir, ljubav, prijateljstvo, dobro), a ne uništavanje, zlo, nesrecu.
ZAVRŠETAK:
Melkiorovo je završno puzanje u Zoopolis konana kapitulacija covjeka koji uvida da covjecanstvo umire, da pobjeduje životinjsko, animalno i po tome covjek više pripada životinjama i zoološkom vrtu, nego covjecanstvo, odnosno ljudsko društvo.
STIL:
Roman sadrži elemente svih književnih rodova.
Možemo ga dovesti u vezi s nekim književnim djelima, kao što je Homerova ''Odiseja''.
EROS, THANATOS I PHOBOS:
Eros i Thanatos, Ljubav i Smrt veliko je dvojstvo klasicne umjetnosti, glavni pojmovi i smisao svakog klasicnog djela. Marinkovic tome pridodaje i Phobos, Strah. No taj treci pojam nadnio se preko svega, remeti svaki mir i onemogucuje svaki napredak. Covjecanstvo umjesto u buducnost srlja u neljudski svijet u kojem ljudi kanibalski bezosjecajno kolju jedni druge. Strah pred tim strašniji je od smrti same; klasicna smrt ispred pojedinca stavlja nacela za koja covjek umire, dok je u ‘kiklopovskoj’ atmosferi predratnog Zagreba sve besmisleno. Nacela koja ‘opravdavaju’ pokolj su bezumno fašisticko mumljanje i prolijevanje krvi za kralja, u cemu zagrebacki intelektualci ne vide smisla, jer kralj s njima nema apsolutno nikakve veze. Kako bi se smrt za ta nacela mogla staviti ispred pojedinca koji se najviše od svega boji besmislenog pokolja koji nije ništa drugo nego retardacija covjecanstva sve do animalne faze? Za izbezumljenog Melkiora nema druge nego izbjeci odlazak u rat, muceci svoje tijelo gladu, jer kosti nisu dobar zalogaj za Kiklopa.
TEHNIKA PISANJA:
Tehnika kojom je pisam roman vrlo je složen splet razlicitih literarnih postupaka i stilova. Uglavnom prevladava realisticko pripovijedanje s unutarnjim monologom, tokom svijesti i imaginarnim dijalogom i
situacijama, iako je roman pisan u trecem licu. Pisac bilježi bilo koju Melkiorovu misao ma kako bezazlena da bila. Iz toga se stvaraju i imaginarni dijalozi, koji Melkioru kao asocijacije ‘padaju na pamet’.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
MELKIOR TRESIĆ, glavni lik romana. Melkiorov lik vrlo je temeljito i slojevito oslikan. Intelektualac, mlad
novinar, inteligentan i obrazovan covjek. Vrlo je senzibilna i komplicirana licnost, radi cega je možda jedini lik u romanu koji se istinski i do srži boji rata, jer uvida njegovu moc nad životima malih ljudi. U knjizi ga ostali likovi usporeduju s Raskoljnikovim. Smatraju da bi on jedini iz njihovog društva mogao biti inspiracija velikom književnom djelu kao što je Zlocin i kazna, što on i jest.
UGO, pijanica, Melkiorov prijatelj. Lakrdijaš Ugo je zasigurno jedan od najvecih figura u hrvatskoj književnosti. Nikad sam, uvijek u društvu; nikad u dijalogu, uvijek u monologu, ali na sceni i pred publikom. Sve što cini je scena, igra, spektakl, spreman je da sebe žrtvuje za efektnu, neocekivanu i
paradoksalnu scenu. Smatra se da je on najjaci izraz pišceva pesimizma. Melkior na više mjesta spominje kako se boji njegovih ekscesa, u kojime Ugo cesto uplice i Melkiora i pri tome mu se ruga.
“Odjednom je ispred njega izronilo pijano iscereno lice s tamnim plombama. Ugo je predvodio rulju pijanica pokupljenih usput, po krcmama…”
“Obratite pozornost propalice – obratio se Ugo rulji – evo naše savjesti,
poklonite se!” (Za Melkiora)
VIVIJANA, žena u koju je Melkior zaljubljen. Izrazito lijepa žena koja svojom ljepotom potpuno zaslijepljuje Melkiora. Radi toga on ne vidi ono što je ocito, da je ona laka žena, nego
naivno pokušava vjerovati da je andeo. Prilicno je neobrazovana, kako ATMA kaže, primitivna. Melkior ju ne zanima upravo radi toga jer se zamara umnim stvarima.
MAESTRO, boem i težak rakijaš
FREDI, glumac koji je u vezi s Vivijanom na pocetku romana
ENKA, Melkiorova ljubavnica. Razmažena žena uglednog lijecnika, ni po cemu moralnija od Vivijane. No, ona uporno i iskreno vjeruje da je izrazito moralna žena, iako muža vara ne samo s Melkiorom. Smatra da je njen brak savršeno sretan. Cendrava je i naucena da uvijek dobije ono što želi, a muž ju pazi i mazi kao krhko naivno stvorenjce koje ne može bez njega živjeti.
ACIKA, medicinska sestra na odjelu na kojem je bio smješten Melkior
ATMA, Kiromant, Melkiorov susjed koji mu uporno ‘pere mozak’
ŽIVOTOPIS:
Ranko Marinkovic (1913.-2001.) znameniti je hrvatski prozni i dramski pisac te esejist.
Roden je na Visu, a umro u Zagrebu. Osnovnu je školu polazio na Visu, gimnazije u Splitu i ZAgrebu, a diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.
Tijekom Drugog je svjetskog rata bio u logoru u Italiji. Poslije Rata je radio u Ministarstvu prosvjete, Nakladnom zavodu Hrvatske te u Hrvatskom narodnom kazalištu kao direktor drame.
Od 1951. je pa do umirovljenja profesor na Akademiji za kazališnu umjetnost u Zagrebu.
Djela: novele ''Ruke'', ''Pod balkonima'', drame ''Glorija'', ''Albatros'', ''Pustinja'', romani ''Kiklop'', ''Zajednicka kupka'', ''Never more'', eseji ''Geste i grimase'', ''Nevesele oci klauna''...
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
O DJELU:
FAbula je romana smještena u predratni (Drugi svjetski rat) Zagreb, a glavni je lik Melkior Tresic, novinar, opsjednut strahom od rata i nastojanjem da se izvuce od mobilizacije. Melkiora ipak mobiliziraju, on potom dospijeva u bolnicu pa u ludnicu, da bi ga ipak demobilizirali i proglasili nesposobnim. Melkiro je nezadovoljan. Pokušava se ponovo prijaviti u vojsku, ali ga sada ne primaju. On na kraju cetveronoške puže u Zoopolis.
KIKLOP - RAT:
Isto kao što je kiklop Polifem u pecini zatocio Odiseja, tako je ovdje kilop - rat, div koji koji je svalio ogroman kamen na pecinu svijeta i onemogucava pojedincu spas.
Odisej je prevario kiklopa, a Melkior Tresic - suvremeni Odisej, odupire se nadolazecoj katastrofi i duhovno (ironijom) i tjelesno (izgladnjuje se kako bi uskratio tijelu rat).
KANIBALI:
U Melkiorovoj svijesti nastaje prica o kanibalima, ljudožderima koji su uhvatili brodolomce s ''Menelaja'' i jedu ih. Ponašanje je tih ljudoždera shvatljivo i može se objasniti kao odraz nužnosti nacina života, neciviliziranosti.
SUVREMENA ZAJEDNICA:
Suvremeni je ljudožder rat, on je taj koji ugrožava ljudsku egzistenciju i ne može se opravdati. Rat unazaduje civilizaciju, on je negacija ljudskosti i civiliziranosti.
Ljudsko bi društvo trebalo razvijati pozitivne vrijednosti (mir, ljubav, prijateljstvo, dobro), a ne uništavanje, zlo, nesrecu.
ZAVRŠETAK:
Melkiorovo je završno puzanje u Zoopolis konana kapitulacija covjeka koji uvida da covjecanstvo umire, da pobjeduje životinjsko, animalno i po tome covjek više pripada životinjama i zoološkom vrtu, nego covjecanstvo, odnosno ljudsko društvo.
STIL:
Roman sadrži elemente svih književnih rodova.
Možemo ga dovesti u vezi s nekim književnim djelima, kao što je Homerova ''Odiseja''.
EROS, THANATOS I PHOBOS:
Eros i Thanatos, Ljubav i Smrt veliko je dvojstvo klasicne umjetnosti, glavni pojmovi i smisao svakog klasicnog djela. Marinkovic tome pridodaje i Phobos, Strah. No taj treci pojam nadnio se preko svega, remeti svaki mir i onemogucuje svaki napredak. Covjecanstvo umjesto u buducnost srlja u neljudski svijet u kojem ljudi kanibalski bezosjecajno kolju jedni druge. Strah pred tim strašniji je od smrti same; klasicna smrt ispred pojedinca stavlja nacela za koja covjek umire, dok je u ‘kiklopovskoj’ atmosferi predratnog Zagreba sve besmisleno. Nacela koja ‘opravdavaju’ pokolj su bezumno fašisticko mumljanje i prolijevanje krvi za kralja, u cemu zagrebacki intelektualci ne vide smisla, jer kralj s njima nema apsolutno nikakve veze. Kako bi se smrt za ta nacela mogla staviti ispred pojedinca koji se najviše od svega boji besmislenog pokolja koji nije ništa drugo nego retardacija covjecanstva sve do animalne faze? Za izbezumljenog Melkiora nema druge nego izbjeci odlazak u rat, muceci svoje tijelo gladu, jer kosti nisu dobar zalogaj za Kiklopa.
TEHNIKA PISANJA:
Tehnika kojom je pisam roman vrlo je složen splet razlicitih literarnih postupaka i stilova. Uglavnom prevladava realisticko pripovijedanje s unutarnjim monologom, tokom svijesti i imaginarnim dijalogom i
situacijama, iako je roman pisan u trecem licu. Pisac bilježi bilo koju Melkiorovu misao ma kako bezazlena da bila. Iz toga se stvaraju i imaginarni dijalozi, koji Melkioru kao asocijacije ‘padaju na pamet’.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
MELKIOR TRESIĆ, glavni lik romana. Melkiorov lik vrlo je temeljito i slojevito oslikan. Intelektualac, mlad
novinar, inteligentan i obrazovan covjek. Vrlo je senzibilna i komplicirana licnost, radi cega je možda jedini lik u romanu koji se istinski i do srži boji rata, jer uvida njegovu moc nad životima malih ljudi. U knjizi ga ostali likovi usporeduju s Raskoljnikovim. Smatraju da bi on jedini iz njihovog društva mogao biti inspiracija velikom književnom djelu kao što je Zlocin i kazna, što on i jest.
UGO, pijanica, Melkiorov prijatelj. Lakrdijaš Ugo je zasigurno jedan od najvecih figura u hrvatskoj književnosti. Nikad sam, uvijek u društvu; nikad u dijalogu, uvijek u monologu, ali na sceni i pred publikom. Sve što cini je scena, igra, spektakl, spreman je da sebe žrtvuje za efektnu, neocekivanu i
paradoksalnu scenu. Smatra se da je on najjaci izraz pišceva pesimizma. Melkior na više mjesta spominje kako se boji njegovih ekscesa, u kojime Ugo cesto uplice i Melkiora i pri tome mu se ruga.
“Odjednom je ispred njega izronilo pijano iscereno lice s tamnim plombama. Ugo je predvodio rulju pijanica pokupljenih usput, po krcmama…”
“Obratite pozornost propalice – obratio se Ugo rulji – evo naše savjesti,
poklonite se!” (Za Melkiora)
VIVIJANA, žena u koju je Melkior zaljubljen. Izrazito lijepa žena koja svojom ljepotom potpuno zaslijepljuje Melkiora. Radi toga on ne vidi ono što je ocito, da je ona laka žena, nego
naivno pokušava vjerovati da je andeo. Prilicno je neobrazovana, kako ATMA kaže, primitivna. Melkior ju ne zanima upravo radi toga jer se zamara umnim stvarima.
MAESTRO, boem i težak rakijaš
FREDI, glumac koji je u vezi s Vivijanom na pocetku romana
ENKA, Melkiorova ljubavnica. Razmažena žena uglednog lijecnika, ni po cemu moralnija od Vivijane. No, ona uporno i iskreno vjeruje da je izrazito moralna žena, iako muža vara ne samo s Melkiorom. Smatra da je njen brak savršeno sretan. Cendrava je i naucena da uvijek dobije ono što želi, a muž ju pazi i mazi kao krhko naivno stvorenjce koje ne može bez njega živjeti.
ACIKA, medicinska sestra na odjelu na kojem je bio smješten Melkior
ATMA, Kiromant, Melkiorov susjed koji mu uporno ‘pere mozak’