+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

Kanconijer

Francesko Petrarca
Kanconijer

Izdavac: Znanje, Zagreb, 1982

Ponešto o piscu:

Francesco Petrarca (1304-1374) bio je veliki talijanski pjesnik i humorist. Velik dio života proveo je u Avignonu gdje je upoznao provansalsku trubadursku liriku i prvi put ugledao Lauru. Njoj u cast napisao je Kanconjera, zbirku pjesama koja se sastoji od 317 soneta, 29 kancona, 9 sestina, 7 balada i 4 madrigala. Petrarkin utjecaj na književnost bio je tolik da je ostavio trag još za pjesnikova života , da bi se poslije razvio u petrarkizam, koji je u 15. i 16. stoljecu preplavio Europu.

Struktura:

Zbiraka od 366 pjesama podjeljena je na dio za Laurinog života, te poslije Laurine smrti. Oba dijela su pisana talijanskim jezikom.

Izbor:

Za Laurina života

XI

Lassare il velo o per sole o per ombra

Nosite, gospo tu koprenu krasnu
na suncu i u sjeni,
otkad žudnju vidjeste u meni
s koje mi svako ino htijenje zgasnu.

Dok slatke misli u sebi sam krio,
što željama su slomile mi pamet,
lice vec vidah samilošcu sjati;
al kad vas Amor upozori na me,

Kose je plave veo obavio,
a nesta pogled koji ljubav prati,
Što vrh sveg od vas žudah sad mi krati

taj veo tako kleti,
što, na smrt moju, i zimi i ljeti
ociju divnih krije svjetlost jasnu.

Pjesnik uvida da ga njegova voljena ne voli, te njezino odbijamje metaforom pretvara u koprenu.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - rima ne postoji
3. kitica - abb
4. kitica - aab
Od stilskih sredstava se pojavljuje metafora.
Tema je neuzvracena ljubav.

XXXI

Questa anima gentil che si disparte

Ta blaga duša što putovat treba
u drugi život, prije hore zvana,
bude li tamo dužna cast joj dana,
u najdicnijem bit ce dijelu neba.

Izmedu Marsa stane li i trece
svjetlosti, Sunce pasti ce u sjenu,
jer da bi mogle gledat lijepost njenu,
blažene duše njoj hrlit sve ce.

Pod cetvrtim li svodom bude stala,
tri ostale ce manje lijepe biti,
a samo njoj ce pripast cast i hvala;

u petom krugu nece boraviti;
znam, bude li se dalje uspinjala,
Jupitera sjaj ce i svih zvijezda skriti.

Pjesnik zamišlja odlazak Laure na nebo te ju idealizira, poništavajuci njome sve ostalo ukljucujuci i najvišeg boga - boga Jupitera.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abba (obgrljena)
3. kitica - aba
4. kitica - aba
Od stilskih sredstava se pojavljuje gradacija.
Tema je zamišljeni odlazak Laure na nebo i njezino uspinjanje k nebo.








XXXII

Quanto piu m’avvicino al giorno extremo

Kako se bliže moji zadnji casi,
a život ljudski redom kratko traje,
vidim da vrijeme ni hipa ne staje
i lažna nada pomalo se gasi.

Mislima velim: o ljubavi niti
zborit ne smijemo, jer u svakom trenu
snijeg kao novi nestaju i venu
snage nam tijela; mirni cemo biti:

s njim ce sve nade prestati da žive,
s kojih smo bili u zabludi dugo,
sve što veseli, boli, srdi, plaši;

te cemo spoznat da cesto i drugog
privlace stvari lažljive i krive;
uzalud da su uzdisaji naši.

Pjesnik shvaca da ce Laura umrijeti, te jadikuje nad ne ispunjavanju svojih nada.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abba (obgrljena)
3. kitica - abc
4. kitica - abc
Tema je smrt Laure.

Poslije Laurine smrti

CCCXL

Dolce mio caro et precioso pegno

O slatki znace, milo moje blago,
što Raj te cuva, Narav mi te diže,
ah, sucut tvoja zašto kasno stiže,
života moga potpora i snago?

Bar u snu tvojeg videnja sam prije
dostojan bio; sad puštaš da patim
pomoci lišen: ta tko mi je krati?
A znam da srdžbe tamo gore nije:

zbog koje ovdje srca milostiva
stradanjem drugog katkada se slate,
te Amor svladan u svom carstvu biva.

Ti što me vidiš i cutiš mi muke,
i jedina mi možeš skoncat jade,
prikazom svojom stišaj mi muke.

Pjesnik traži od Laure da mu se prikaže iz mrtvih, jer prije mu se bar u snu prikazivala, a sad je u toga lišen. Pita se tko mu uskracuje Laurin prikaz, jer zna da u raju nema srdžbe, koja na svijetu razdvaja ljude i uništava ljubav. U zadnjoj strofi još jednom preklinje Lauru da mu se prikaže.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abca (obgrljena)
3. kitica - aba
4. kitica - aba
Tema je pojavljivanje i ne pojavljivanje Laure u pjesnikovim snovima.

CCCLXI

Dicemi spesso il mio fidato speglio

Zrcalo vjerno govori mi moje,
duh trudan, koža izborana cijela
i oslabljena snaga, spretnost tijela:
“Ostario si, ocevidno to je.

Valja da Narav svi slušaju ljudi
jer vrijeme ne da sporit snagu njenu. ”
Ko voda vatru što gasi u trenu,
tad se iz duga, mucna sna probudih:

i vidim da nam život leti bijedan
i da nam kob je samo jednom sklona;
i usred srca glas mi zvoni jedan

Od nje što lijepih lišena je spona,
al, živa, bila stvor je izvanredan,
te svim je slavu, mnim, uzela ona.

Pjesnik shvaca da je ostario, te kao da se prenuo iz sna shvaca kako ima samo jedan život, a taj brzo prolazi. Prisjeca se Laurinih rijeci i zakljucuje kako je dok je bila živa bila izvanredna osoba, te je svaciju slavu zasjenila.
Rima je razbacana, te je postavljena ovako: 1. kitica - abba (obgrljena)
2. kitica - abbc (obgrljena)
3. kitica - aba
4. kitica - aba
Tema je razmišljane u Lauri i o vlastitom životu.


Tema djela je nesretna ljuban prema Lauri i velicanje njenog lika.

Vrijeme i mjesto djela:
Vrijema djela je prva polovica 14. stoljeca, a mjesto je Avignon.
5 Lektire za školu: Kanconijer Francesko Petrarca Kanconijer Izdavac: Znanje, Zagreb, 1982 Ponešto o piscu: Francesco Petrarca (1304-1374) bio je veliki talijanski pjesnik...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi