+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU

IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ:
KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU



Bilješke o piscu:
Ivana Brlic Mažuranic rodena je 1874. godine u Ogulinu. Jedan dio svog
djetinjstva provela je u rodnom gradu, a preostali u Zagrebu u djedovoj
kuci. Udala se u osamnaestoj godini za dr. Vatroslava Brlica. Bila je vrlo
obrazovana i nacitana, govorila je i pisala francuski, njemacki, ruski i
engleski. Svjetsku slavu i glas «hrvatskog Andersena» stekla je djelima
«Price iz davnine» i «Cudnovate zgode šegrta Hlapica». Ta djela su
doživjela velik broj izdanja i prevedene su na petnaestak jezika. Ivana
Brlic Mažuranic je naša prva spisateljica - akademik, a dva put je
predložena za Nobelovu nagradu iz podrucja književnosti. Umrla je u
Zagrebu 1938. godine.

Vrsta djela: Bajka u prozi

Mjesto radnje: Šuma, krcevina

Vrijeme radnje: Vrlo davno doba

Tema: Potjehovo traženje istine

Ideja: Trebamo slušati svoje srce jer ono ne može pogriješiti kao razum

Kratki sadržaj:
Starac Vjest živio je sa svoja tri unuka na jednoj krcevini u staroj bukovoj
gori. Jednog proljetnog jutra poslao ih je u šumu da vide što je s pcelama.
U šumi je bilo još mracno i hladno od zime pa su pozvali Svarožica da im
donese svjetlost. Svarožic im je pokazao svijet i rekao im da ostanu uz
djeda i pomažu mu dok ne umre. Kad su se vratili kuci, zaboravili su što
im je Svarožic rekao i tada je Bjesomar, koji je mrzio Vjesta jer ga je
gušio dim njegove svete vatre (simbol poštenja), poslao svoje male
bjesove da obmanu unuke i tako uništi starca. I Marun i Ljutiša su
podlegnuli rijecima malih bjesova, ali Potjeh je ostao pri istini i pošao ju
je tražiti. Njegov bjes ga je pokušavao obmanuti cijelu godinu, ali Potjeh
je ostao pošten kao i prije dok su njegova braca postajala sve tvrdeg srca.
Tako su zamalo ubila vlastitog djeda, a uto je Potjeh poginuo kad je
saznao istinu i da se ogriješio o djeda kojeg nije smio napustiti, poginuo i
njegov bjes je poceo cicati i vrištati od žalosti. Tako su bjesovi brace
iskocili iz njihovih torbi i oni su potrcali i spasili djeda... Zatim su sva
trojica pošla do Svarožicevih dvora pred kojima je Potjeh sjedio i plakao
jer nije mogao uci i djed je umro za njega i proveo ga kroz vrata...
Bjesomar je od ljutnje odrezao rogove svoj trojici bjesova, ali njegova
sramota i neuspjeh su ostali.
Likovi:
starac Vjest
njegovi unuci: Marun, Ljutiša, Potjeh
Svarožic
Bjesomar
Potjehov bjes

Analiza likova:
Vjest
Mudar i pošten starac, spreman na oprost i žrtvu za dobro.

«Vjest bijaše mudar starac...»
«Otimaju mu se i ruke i srce, da ogrli ljubljeno dijete svoje, da ga utješi,
da mu pomogne...»

Marun
Slabog karaktera, povodljiv, lakovjeran i nepromišljen, od zaslijepljenosti
bogatstvom mu srce potpuno otvrdne.

«Marun i ne promisli, je li istina, što mu bjes govori nego se obradova i
onda rece djedu, kako mu bjes šaptaše.»

Ljutiša
Takoder slabog karaktera i povodljiv, lakovjeran i nepromišljen, ali mu
srce od borbi nije toliko otvrdnulo.

«Ljutiša kao i Marun ništa ne promisli...»

Potjeh
Iskren, prezire laži i prijetvorbe, jedini nije poslušao bjes, greška mu je u
tome što nije slušao svoje srce, poginuo je za istinu.

«Ali Potjeh vrlo ljubljaše istinu, zato ne htjede da posluša bjesa, niti da
laže djedu, nego otepe bjesa nogom i rece djedu: »Ne znam, djede, ni
što sam vidio, ni što sam cuo.»

Svarožic:
Simbol Sunca, Boga; «zlatno momce», mudar i pun dobrih savjeta za
život.

Bjesomar:
Zao, mrzi Vjesta zbog vatre i dima koji ga je gušio, želi ovladati Potjehom
i bracom kako ni se riješio starca, za neuspjeh krivi druge, sklon ljutnji.





Potjehov bjes:
Malen i crn, izuzetno vragolast i uporan iako tu upornost pokrece strah od
Bjesomara, no u njemu se skrivaju i pozitivne strane koje se pokažu u
njegovom žaljenju za poginulim Potjehom, priviknuo se na Potjeha i
njegove pozitivne osobine

«Naucio se bjes na Potjeha i nikada još nije imao tako lagodnog
živovanja kao uz ovog pravednika. Uz njega je po miloj volji lakrdijao,
niti mu je tko zanovijetao, niti mu tko zapovijedao. A sad, pomisli li
pravo, treba da se vrati u rakitu, u ono blato, do ljutog cara Bjesomara,
a medu pet stotina bjesova, sve samih bjesnih prica, kao što i on sam
bijaše. Bijaše on tomu odvikao. Promisli on, promisli malo, snuždi se,
snuždi malo - pa sve jace. I što bi dlanom o dlan udario, eno ga, ludo i
bezglavo celjade, što cas prije likovaše, stade sada plakati i revati i
valjati se po onom kožuhu od ljutoga jada.»

Citati:
Protrne od radosti Potjeh i rece: »Moj božicu Svarožicu, koliko te cekam!
Reci mi jadnome, što li mi ono rece da imam ciniti? Evo se ovdje kinim i
mucim i dozivam svu mudrost godinu dana - i nikako da se dosjetim
istini!«

Kad on to rece, Svarožic nekud zlovoljno strese glavom i zlatnim pramom.
»Ej momcicu, momcicu! Rekao sam ti da ostaneš uz djeda svoga, dok mu
ljubav ne vratiš, i da ga ne ostavljaš, dok on tebe ne ostavi«, - rece
Svarožic.

A onda još rece: »Mislio sam, da si ti najmudriji od brace, a eto ti baš i
jesi najludi. Kiniš se i muciš i dozivaš mudrost godinu dana, da doznaš
istinu. A da si poslušao srce svoje, kad ti je na pragu kolibe govorilo da se
povratiš i da ne ostavljaš djeda, eto ti, jadan, istine i bez mudrosti!«

Tako rece Svarožic i još jedared zlovoljno strese glavom i zlatnim
pramom, pa se ogrnu zlatnom kabanicom i nestade ga.

U ovom odlomku se nalazi i poruka za citatelja koja kaže da treba slušati
svoje srce jer se svi odgovori nalaze u njemu. Razum cesto griješi, a da
mi tog nismo ni svjesni, no srce uvijek govori pravo. Takoder, odlomak
govori da se ne isplati uvijek žrtvovati kako bi se nešto otkrilo. Zapravo,
ove recenice nas navode na detaljnije razmišljanje o nama i našim
postupcima...







Lete niza stijenu, jedan drugomu za petama i ne zaustavljaju se do pol
zaravanka, gdje ležaše velik kamen, sav obrastao mahovinom. Tu se
zaustavljaju na mahovini te se od velikog zamaha i od puste ludorije
koprcaju jedan preko drugoga. Tako se spušta i hohoce družba dva tri
puta, a u Potjehu sve jedna misao drugu goni: i gledao bi ih i smijao bi im
se, a opet ga jad hvata, što mu toliku halabuku dižu, pa tko bi se u njoj
domislio istini. Amo tamo, amo tamo, al onda odluci Potjeh: »E, nema
smijeha ni šaranja, ja se tih danguba riješiti moram, jer uz njih badava
sam došao ovamo.«

Ovaj citat pokazuje kolika je Potjehova ustrajnost u traženju istine i otkriva snagu njegova karaktera. Bilo bi lijepo kad bi svi ostajali toliko ustrajni u svom naumu iako bez nekog pokretaca iz pozadine (kao Potjehov bjes koji je bio motiviran strahom). Ali, tu se ocituje i dvojba koja se svakodnevno javlja i u našim životima, samo što ovdje privlacnost zabave ne ostavlja utjecaj, a Potjeh joj odolijeva.
5 Lektire za školu: KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU IVANA BRLIĆ MAŽURANIĆ: KAKO JE POTJEH TRAŽIO ISTINU Bilješke o piscu: Ivana Brlic Mažuranic rodena je 1874. godine u Ogulinu. Jedan dio svog...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi