+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

KABANICA

NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLJ

KABANICA




Bilješka o piscu:


Nikolaj Vasiljevic Gogolj roden 1809, a umro 1852. Ruski književnik ukrajinskog podrijetla (Sorocincy, Poltava). U Petrogradu radi kao cinovnik, predavac povijesti na Sveucilištu, odgajatelj. S Puškinom suraduje u reviji Sovremenik 1836. Te godine izvodi se i njegova drama Revizor. Putuje po Italiji, Njemackoj i Francuskoj, obilazi Jeruzalem. Poslijednje godine života provodi u Moskvi radeci na drugom djelu Mrtvih duša.
Objavio zbirku pripovijesti iz ukrajinskog života Veceri na imanju Dikanjke (Sorocinski sajam, Svibanjska noc, Strašna osveta, Zacarano mjesto…), Mirgorod, pripovijetke Starovremenske spahije, Prica kako su se posvadali Ivan Ivanovic i Ivan Nikiforovic,
Kabanica , Nos, Vij, Petrogratske price, roman novelu Portret, Dnevnik jednog ludaka, Nevski prospekt, povijesni roman Taras Buljba, roman Mrtve duše, komediju Ženidba, dramu Revizor.



Podatke pronašla u : N. V. Gogolj “Kabanica” (str. 413. )


Opis lika:

Akakije Akakijevic
“Dakle na jednom odsjeku služio jedan cinovnik ; ne bi se moglo reci da je taj cinovnik bio osobito upadljiv, bio je onizak , pomalo kozicav, pomalo ridokos, pomalo cak na prvi pogled kratkovidan, s omanjom celom iznad cela, naboran s obje strane obraza, takozvane hemoridalne bojelica …
(str. 385)

“---------------- Nitko mu na odjelu nije iskazivao poštovanje. Podvornici ne samo što se nisu ustajali kad je on prolazio, nego ga nisu ni gledali, kao da je kroz cekaonicu proletjela obicna muha. ”

(str. 386)

Akakije je živio za svoj posao i rijetko tko bi tako s ljubavlju radito svoj posao kao on. Kao da je osjecao nekakvo prijateljstvo sa slovim koja je prepisivao, na licu mu je uvijek bio smješak kada je dobio nešto za prepisivanje.

“ Teško da bi se igdje mogao naci covjek koji bi tako živio za svoj posao. Moglo bi se kazati da je služio revno – ne, on je služio s ljubavlju. Tu, u tom prepisivanju, njemu se prividalo neki njegov svjet, šarolik i ugodan. Na licu mu se zrcalio užitak ; neka je slova volio više od drugih, pa kad bi došla na red , topio bi se od radosti : i smijuckao se, namigivao, i micao usnama, tako da se cinilo da mu na licu možeš procitati svako slovo što ga ispisuje.
(str. 387)
Akakije se cesto koristio prijedlozima, prilozima i raznim poštapalicama koje nemaju nikakve veze. Ako je bilo nešto nezgodno, onda je i zapocinjao recenicu i nije je završio pa je zaboravljao što je htio reci.
“Valja naopmenuti da se Akakije Akakijevic ponajvecma izražavao prijedlozima, prilozima
i, najposlije, takvim poštapalicama koje ne znace ama baš ništa pod milim bogom. A ako je rijec bila o necem posebice nezgodnom, imao je cak obicaj uopce ne dovršavati recenice, tako da je vrlo cesto zapocinjao ovako : “To zbilja sasvim, ovaj …” i nakon toga bi umuknuo, pa bi i sam zaboravio što je htio reci, misleci da je vec sve rekao. ”
(str. 392)



Bilješke o djelu:
Pisac nije kao vecina romanticarskih pisaca koji su tražili neku savršenu osobu kojoj ce dodijeliti neko visoko mjesto u društvu. Ovo djelo “nema” junaka jer osoba o kojoj pisac govori je obican radnik tj. prepisuje knjige. On nema ni nekakvu kucu niti neku visoku placu. Pisac je samim imenom Akakije Akakijevic, nacinom na koji je odluceno da se on upravo tako zove, radnim mjestom gdije Akakije radi zapoceo ismijavanje glavnog lika, da bi sve okoncao kad njemu ukradu kabanicu koja je njemu znacila više nego sam život i zbog koje se on na kraju osvecuje.

Kako je nastalo ime Akaki:
“Porodilji su ponudili da izabere jedno od tri imena, koje joj se najviše svida : Mokija, Sosija, ili da se zove po nacelniku Hozdazatu. “Ama, kakva su to imena !”pomislila je pokojnica. Da bi joj ugodili, otvorili su kalendar na drugom mjestu i opet su ispala tri imena : Trifilije, Dula i Varahasije!. – Opet su okrenuli stranicu – i izronili su: Pavsikahije i Varhtisije. E, sad vidim da mu je tako sudeno- rece majka. – Pa kad je vec tako, nek se radije zove ko i otac mu. Otac mu je Akakije, pa nek mu i sin bude Akakije!”
(str. 386)


Njegovo radno mjesto:
“Koliko se god mjenjali ravnatelji i svakakvi predstojnici, on je uvijek bio na jednom te istom mjestu, na istom položaju, na istoj dužnosti , cinovnik za prepisivanje službenih spisa, tako da su svi poslije povjerovali da je on valjda i došao tako na svijet vec potpuno formiran, u cinovnickom mundiru i sa celom na glavi. ”
(str. 386)



Sadržaj:

Akakij Akakijevicse rodio se predvecer 23. ožujka. Ime je dobio po ocu koji se isto zvao Akakije. Akakije je radio kao prepisivac spisa, on je osobito volio taj posao, njemu je posao predstavljao osobito zadovoljstvo. Kad su se ponudili da mu promjene svakidašnji monotoni rad on nije htio. Na Akakija nije nitko obracao pažnju i svi su mu se smijali , ali on na to nije obracao pažnju nego je radio svoj posao. Akakije je imao samo jednu staru zakrpanu kabanicu koja ja puštala na sve strane ali njemu to nije smetalo, sve dok nije jako zahladilo kada je poceo osjecati jaku bol u ledima. Pošto je imao susjeda krojaca Akaki mu je odnio svoju kabanicu da je ponovo zekrpa, ali je Petrovic rekao da mora kupiti novu kabanicu. Na to je Akaki problijedio jer je on mjesecno zaradivao ctristotine rubalja, a nova kabanica stajala bi ga oko sto i pedeset rubalja. Akakije je razmišljao o prijedlogu gosp. Petrovica i odlucio da nece vecerati, da nece trošiti svjece, ali svejedno nebi uspio sakupiti novac. Ali mu je svejedno gosp. Petrovic odlucio pomoci , i napraviti mu novu kabanicu za osamdeset rubalj . I Akakije je uspio sakupiti novac za novu kabanicu a kad mu je bila gotova bio je presretan, to je za njega bio blagdan. Na poslu su ga odmah svi drukcije gledali i jedan je casnik pozvao sve radnike kod njega da proslave novu Akakijevu kabanicu. Kad se Akaki vracao kuci iz posjeta casniku napala su ga dvojica i oteli mu kabanicu , kad se osvjestio nije mogao vjerovati da se to baš njemu dogodilo. Drugi je dan išao na policiju ali ga nacelnik nije htio primiti. Nako cega se odlucioda ide do visoke licnosti ali ga je i on osramotio da bi se pokazao ispred prijatelja kojeg nije dugo vidio i otjerao ga. Nakon toga Akaki se razbolio i umro je potpuno pomucena razuma nije znao šta govori prividao je svakakve stvari. Nakon nekog vremena došala je visoka licnost tražiti Akakija ali je bilo pre kasno Akaki je umro.
Pocele su price da gradom ide neki covjek koji skida kabanice prlaznicima i da se jednostavno izgubi u mraku. I tako visoka licnost jedne veceri dok se vracao kuci osjeti kako mu netko skida kabanicu s vrata i kad se okrenuo da vidi tko je to vidio je lik Akakija kao se smije i govori mu da kad se nije htio zauzeti za njegivu kabanicu neka mu sada da svoju.




Moje mišljenje o djelu :


Meni se djelo svida jer je jednostavno pisano i svatko ga može razumjeti. Pisac upotrebljava gronteskni humor da bi prikazao glavnog lika. Djelo je fantasticno prikazuje malog lika koji voli svoj posao i svoju kabanicu. Pisac ne prikazuje nekog bogataša kojemu nikad nije dosta ili neku osobu koja ima novca ali nema vlastite srece , nego prikazuje osobu koja se može zadovaoljiti malim stvarima , kojemu su normalne stvari jedno veliko blago , Akaki pronalazi u malim stvarima velike radosti. Pogotovao mi se svida kraj kada se pisac sažalio nad Akakijem i osvecuje ga, skidajuci prolaznicima kabanice. Djelo ima i elemenata koji su tužni tako naprimjer kada pisac poisuje kako izgleda kabanica od Akakija. Isto tako mislim da pisac želi istaknuti da ne mora biti novac taj koji donosi srecu nego jednostavno može biti jadna kabanica.
5 Lektire za školu: KABANICA NIKOLAJ VASILJEVIC GOGOLJ KABANICA Bilješka o piscu: Nikolaj Vasiljevic Gogolj roden 1809, a umro 1852. Ruski književnik ukrajinskog podrije...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi