Lyrics has been copied to clipboard!
Nikolaj Vasiljevic Gogolj
Kabanica
Bilješka o piscu
Nikolaj Vasiljevic Gogolj rodio se 19. ožuljka 1809. u malom mjestu Sorocincima u imucnoj obitelji. Njegov je otac pokazivao veliko zanimanje za kazalište, a majka se svestrano brinula o odgoju djece.
Googolj se školovao u Poltavu, Nježinu i Petrogradu. Bio je odgojitelj plemicke djece u Petrogradu, službovao je kao cinovnik, a predavao je i povijest na Petrogradskom sveucilištu.
Putovao je mnogo po Europi.
Potkraj života vrativši se iz inozemstva, živio je u Moskvi i kratko vrijeme u Odesi. Živio je u materijalnoj oskudici.
Djela : Veceri na zaseoku kraj Dikanjke, Mirogorod, Taras Buljba, Revizor, Kabanica, Mrtve duše.
Podaci izvadeni iz “Književnost 3”, Rosandic, Profil International d. o. o. , Zagreb
“Svi smo mi izišli iz Kabanice”
Kabanica je pripovijetka koja pripada Petrogradskim pripovijetkama. U njoj je prikazan lik siromašnog uredskog cinovnika, “bice koje nikome nije bilo drago, ni za koga zanimljivo…”, ciji je sav život bio u uredskom prepisivanju a ciji je citav svijet je skupljen u uredskoj hijerarhiji u kojoj se beznacajni pojedinci ponašaju oholo i prepotentno nad onima koji su ispod njih i koji trebaju njihovu pomoc, a u ocima tih istih oni su “carevi”, “uvijek ce naci takvi ljudi za koje je ono što je u ocima ostalih beznacajno, i te kako znacajno i važno”.
Svi ljudi “potjecu” iz Gogoljeve Kabanice na ovaj ili onaj nacin, svi mi slijedimo osnovna psihološka nacela opisana u Gogoljevom djelu, svi su ljudi robovi svoje ogranicenosti i svatko od nas ima svoje sitne radosti koje nam život cine. Naše osobne tragedije su cesto uvjetovane našom i tudom ogranicenošcu, u svijetu gdje se svatko želi prikazati mocnim i bogatim , ma kako on bio siromašan i slab. I samo mi našim strahom i uvažavanjem njima dajemo moc koju oni imaju nad nama.
Groteskni realizam
Gogolj u svom prikazivanju beznacajne stvarnosti najobicnijih pripadnika naše podvrste koristi se tehnikom groteske, karikiranjem, isticanjem mentalne i fizicke deformiranosti i dovodenjem antijunaka u situacije u kojima bivaju ismijani, tako nam on u jednom Alan Fordovskom stilu prikazuje ucmalost i ništavnost naše cjelokupne civilizacije.
Groteskna stvarnost stapa se sa fantasticnim elementima price dajuci cjelokupnoj pripovijetci fantastican ugodaj. Irealno je gotovo istovjetno s groteskno realnim u djelu u kojemu nije donekle važna cjelokupna prica vec pojedini prizori iz kojih je sama sastavljena.
Tim fantasticnim stilom pisanja Gogolj stvara tip antijunaka najavljujuci time modernu vrstu romana i istovremeno se smije smijehom kroz suze.
Prototip antijunaka
U Kabanici Gogolj je stvorio jedno ništavno bice koje se vuce kroz život ni od koga zapaženog ni za koga važnog. Davši mu smiješno ime, Gogolj samo naglašava citaocu ništavni položaj svojeg junaka, junaka koji ne zna za znacenje te rijeci i ciji je cjelokupni život vezan za uredsko piskaranje. Tog antijunaka ne vezuje samo njegova materijalna ogranicenost i odricanja ophodnoga za nabavku nove kabanice vec i njegov intimni, psihološki život stiješnjen je do najmanje mjere te je njegov kukavni životni djelokrug sveden na jednu ništavnu nulu. U toj ništavnoj i kukavnoj svijesti kabanica predstavlja pravo bogastvo i prividno lagano proširenje njegovih skucenih vidika.
Zakljucak
“… videci koliko je mnogo u covjeku necovjecnosti, koliko je mnogo okrutne grubosti sakriveno u profinjenim i ugladenim ljudima i, bože, cak i u onom covjeku koga društvo smatra plemenitim i cestitim…”
Kabanica
Bilješka o piscu
Nikolaj Vasiljevic Gogolj rodio se 19. ožuljka 1809. u malom mjestu Sorocincima u imucnoj obitelji. Njegov je otac pokazivao veliko zanimanje za kazalište, a majka se svestrano brinula o odgoju djece.
Googolj se školovao u Poltavu, Nježinu i Petrogradu. Bio je odgojitelj plemicke djece u Petrogradu, službovao je kao cinovnik, a predavao je i povijest na Petrogradskom sveucilištu.
Putovao je mnogo po Europi.
Potkraj života vrativši se iz inozemstva, živio je u Moskvi i kratko vrijeme u Odesi. Živio je u materijalnoj oskudici.
Djela : Veceri na zaseoku kraj Dikanjke, Mirogorod, Taras Buljba, Revizor, Kabanica, Mrtve duše.
Podaci izvadeni iz “Književnost 3”, Rosandic, Profil International d. o. o. , Zagreb
“Svi smo mi izišli iz Kabanice”
Kabanica je pripovijetka koja pripada Petrogradskim pripovijetkama. U njoj je prikazan lik siromašnog uredskog cinovnika, “bice koje nikome nije bilo drago, ni za koga zanimljivo…”, ciji je sav život bio u uredskom prepisivanju a ciji je citav svijet je skupljen u uredskoj hijerarhiji u kojoj se beznacajni pojedinci ponašaju oholo i prepotentno nad onima koji su ispod njih i koji trebaju njihovu pomoc, a u ocima tih istih oni su “carevi”, “uvijek ce naci takvi ljudi za koje je ono što je u ocima ostalih beznacajno, i te kako znacajno i važno”.
Svi ljudi “potjecu” iz Gogoljeve Kabanice na ovaj ili onaj nacin, svi mi slijedimo osnovna psihološka nacela opisana u Gogoljevom djelu, svi su ljudi robovi svoje ogranicenosti i svatko od nas ima svoje sitne radosti koje nam život cine. Naše osobne tragedije su cesto uvjetovane našom i tudom ogranicenošcu, u svijetu gdje se svatko želi prikazati mocnim i bogatim , ma kako on bio siromašan i slab. I samo mi našim strahom i uvažavanjem njima dajemo moc koju oni imaju nad nama.
Groteskni realizam
Gogolj u svom prikazivanju beznacajne stvarnosti najobicnijih pripadnika naše podvrste koristi se tehnikom groteske, karikiranjem, isticanjem mentalne i fizicke deformiranosti i dovodenjem antijunaka u situacije u kojima bivaju ismijani, tako nam on u jednom Alan Fordovskom stilu prikazuje ucmalost i ništavnost naše cjelokupne civilizacije.
Groteskna stvarnost stapa se sa fantasticnim elementima price dajuci cjelokupnoj pripovijetci fantastican ugodaj. Irealno je gotovo istovjetno s groteskno realnim u djelu u kojemu nije donekle važna cjelokupna prica vec pojedini prizori iz kojih je sama sastavljena.
Tim fantasticnim stilom pisanja Gogolj stvara tip antijunaka najavljujuci time modernu vrstu romana i istovremeno se smije smijehom kroz suze.
Prototip antijunaka
U Kabanici Gogolj je stvorio jedno ništavno bice koje se vuce kroz život ni od koga zapaženog ni za koga važnog. Davši mu smiješno ime, Gogolj samo naglašava citaocu ništavni položaj svojeg junaka, junaka koji ne zna za znacenje te rijeci i ciji je cjelokupni život vezan za uredsko piskaranje. Tog antijunaka ne vezuje samo njegova materijalna ogranicenost i odricanja ophodnoga za nabavku nove kabanice vec i njegov intimni, psihološki život stiješnjen je do najmanje mjere te je njegov kukavni životni djelokrug sveden na jednu ništavnu nulu. U toj ništavnoj i kukavnoj svijesti kabanica predstavlja pravo bogastvo i prividno lagano proširenje njegovih skucenih vidika.
Zakljucak
“… videci koliko je mnogo u covjeku necovjecnosti, koliko je mnogo okrutne grubosti sakriveno u profinjenim i ugladenim ljudima i, bože, cak i u onom covjeku koga društvo smatra plemenitim i cestitim…”