Lyrics has been copied to clipboard!
MARKO MARULIĆ:
JUDITA
Bilješke o piscu:
Marko Marulic, potomak starinske splitske patricijske porodice, rodio se u
Splitu 18. kolovoza 1450. Otac mu se zvao Nikola i sa Dobricom Alberti
je imao šestoro sinova. Prvu školu Marko Marulic završio je u Splitu, a
kasnije je otišao u Padovu, gdje mu je uz druge bio ucitelj glasoviti
Picentini. Životopisac Franjo Natali, vršnjak Markov, kaže da je bio cudan,
poslušan i vrlo prijateljski mladic, pa da su ga poštovali svi koji su ga
poznali. Preminuo je 5. sijecnja 1524. u Splitu, a bio je zakopan u crkvi
svetog Frana “izvan zidina” (“extra muros”). Marulic je ucenik
padovanskog sveucilišta, pa po tome i talijanskog preporoda, kojemu je u
ono doba Padova bila cvrsto utocište. Njegov nacin pisanja i oštroumnost
uzrokuju da se njegovo ime proširi širom zapada, i upravo zbog toga u to
doba Toma Niger kaže da je najslavniji medu ucenim ljudima. Pisao je na
hrvatskom i na latinskom jeziku. Njegova najznacajnija djela su:
Epski spjev: “Istoria svete udovice”, Judita (1521.), Pjesme (1569.), a na latinskome: “De institutione bene vivendi” (1506.)
O djelu:
Judita je književno djelo u prozi. Sastoji se od šest pjevanja (Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Cetvrto libro, Peto libro, Šesto libro). Judita je bila
napisana “od rojen’ja Isukrstova u puti godišce prvo nakon tisuca i pet sat
na dvadeset i dva dni misca aprila u Splitu gradu”. Marulic je ovdje
obradio poznatu biblijsku pricu tako tako da je 16 glava starozavjetne
price pripovijedio u šest knjiga, i to, kako sam kaže u posveti “Poštovanomu u Isukrstu popu i primanciru splitskomu, gospodinu donu
Dujmu Balistricu, kumu svomu da ju stumaci našim jezikom, neka ju budu
razumiti i oni, ki nisu naucni knjige latinske aliti dijacke.” Kako se radi o
epskoj pjesmi biblijske grade namece se po sebi pomisao da je pred
Marulicem u naš jezik pokušati protumaciti biblijsku povijest ali ne na isti
nacin kao Marulic, jer u Marulicevoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima
obiluje narodna epika. Iako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva
je vec kao kulturni spomenik, a još više zbog nacina, kako je nastala. Jer
nije slucajno što je Marulic odabrao baš Juditinu povijest da je obradi.
Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva i onima, koji
dacke knjige ne razumiju, a štivo je izabrao baš gledajuci žalosno stanje
svoje domovine, koju su tudinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer
Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga i vjecnu pravdu. To je temeljna
ideja Markove pjesme. Tako je Marulic prvi pjesnik koji je pjevao za
narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “istocnim zmajem” - Turcima.
Prvo libro
U prvom pjevanju Marulic opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora
(koji je osvojio Siriju i Palestinu), te nacin na koji ubija Arfaksata. Pjesnik
opisuje i njegovu želju da zavlada svjetom te šalje svog vojskovodu
Oloferna da zauzme što više zemalja.
Drugo libro
U drugom pjevanju Marulic opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku
njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje i strah tih domacih ljudi, njihove
molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).
Treto libro
U trecem pjevanju Marulic opisuje Oloferna koji je opkolio Betuliu,
zatvorio dotok vode u grad i sve zdence (tako da bi se Židovi što prije
predali). Potom su se vode grada htjele predati ali Ozija (gradski knez)
moli Židove da se strpe još pet dana u cekanju božje pomoci.
Cetvrto libro
U cetvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim
iste noci odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog još
daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovodu Oloferna.
Peto libro
U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Olofern poziva Juditu na veceru
u njegov šator. Kada je nakon cetvrtog dana pijani Olofern zaspao,
Judita mu se približi i odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila
na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici
vidjeli glavu, odmah su se razbježali, a one koji su ostali rastjerali su sami
gradani.
Šesto libro
U šestom pjevanju pjesnik opisuje dogadaje u Jeruzalemu poslije odlaska
Olofernove voiske. Opisuje i dolazak pape Elijakima sa svojim papovima
koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se
potom vraca kuci. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža
Manasesa nije više vjencala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio
sedam dana jer zahvaljujuci njoj nije bilo nikakvih ratova.
JUDITA
Bilješke o piscu:
Marko Marulic, potomak starinske splitske patricijske porodice, rodio se u
Splitu 18. kolovoza 1450. Otac mu se zvao Nikola i sa Dobricom Alberti
je imao šestoro sinova. Prvu školu Marko Marulic završio je u Splitu, a
kasnije je otišao u Padovu, gdje mu je uz druge bio ucitelj glasoviti
Picentini. Životopisac Franjo Natali, vršnjak Markov, kaže da je bio cudan,
poslušan i vrlo prijateljski mladic, pa da su ga poštovali svi koji su ga
poznali. Preminuo je 5. sijecnja 1524. u Splitu, a bio je zakopan u crkvi
svetog Frana “izvan zidina” (“extra muros”). Marulic je ucenik
padovanskog sveucilišta, pa po tome i talijanskog preporoda, kojemu je u
ono doba Padova bila cvrsto utocište. Njegov nacin pisanja i oštroumnost
uzrokuju da se njegovo ime proširi širom zapada, i upravo zbog toga u to
doba Toma Niger kaže da je najslavniji medu ucenim ljudima. Pisao je na
hrvatskom i na latinskom jeziku. Njegova najznacajnija djela su:
Epski spjev: “Istoria svete udovice”, Judita (1521.), Pjesme (1569.), a na latinskome: “De institutione bene vivendi” (1506.)
O djelu:
Judita je književno djelo u prozi. Sastoji se od šest pjevanja (Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Cetvrto libro, Peto libro, Šesto libro). Judita je bila
napisana “od rojen’ja Isukrstova u puti godišce prvo nakon tisuca i pet sat
na dvadeset i dva dni misca aprila u Splitu gradu”. Marulic je ovdje
obradio poznatu biblijsku pricu tako tako da je 16 glava starozavjetne
price pripovijedio u šest knjiga, i to, kako sam kaže u posveti “Poštovanomu u Isukrstu popu i primanciru splitskomu, gospodinu donu
Dujmu Balistricu, kumu svomu da ju stumaci našim jezikom, neka ju budu
razumiti i oni, ki nisu naucni knjige latinske aliti dijacke.” Kako se radi o
epskoj pjesmi biblijske grade namece se po sebi pomisao da je pred
Marulicem u naš jezik pokušati protumaciti biblijsku povijest ali ne na isti
nacin kao Marulic, jer u Marulicevoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima
obiluje narodna epika. Iako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva
je vec kao kulturni spomenik, a još više zbog nacina, kako je nastala. Jer
nije slucajno što je Marulic odabrao baš Juditinu povijest da je obradi.
Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva i onima, koji
dacke knjige ne razumiju, a štivo je izabrao baš gledajuci žalosno stanje
svoje domovine, koju su tudinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer
Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga i vjecnu pravdu. To je temeljna
ideja Markove pjesme. Tako je Marulic prvi pjesnik koji je pjevao za
narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “istocnim zmajem” - Turcima.
Prvo libro
U prvom pjevanju Marulic opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora
(koji je osvojio Siriju i Palestinu), te nacin na koji ubija Arfaksata. Pjesnik
opisuje i njegovu želju da zavlada svjetom te šalje svog vojskovodu
Oloferna da zauzme što više zemalja.
Drugo libro
U drugom pjevanju Marulic opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku
njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje i strah tih domacih ljudi, njihove
molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).
Treto libro
U trecem pjevanju Marulic opisuje Oloferna koji je opkolio Betuliu,
zatvorio dotok vode u grad i sve zdence (tako da bi se Židovi što prije
predali). Potom su se vode grada htjele predati ali Ozija (gradski knez)
moli Židove da se strpe još pet dana u cekanju božje pomoci.
Cetvrto libro
U cetvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim
iste noci odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog još
daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovodu Oloferna.
Peto libro
U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Olofern poziva Juditu na veceru
u njegov šator. Kada je nakon cetvrtog dana pijani Olofern zaspao,
Judita mu se približi i odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila
na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici
vidjeli glavu, odmah su se razbježali, a one koji su ostali rastjerali su sami
gradani.
Šesto libro
U šestom pjevanju pjesnik opisuje dogadaje u Jeruzalemu poslije odlaska
Olofernove voiske. Opisuje i dolazak pape Elijakima sa svojim papovima
koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se
potom vraca kuci. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža
Manasesa nije više vjencala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio
sedam dana jer zahvaljujuci njoj nije bilo nikakvih ratova.