Lyrics has been copied to clipboard!
Juditu, jedno od najvažnijih hrvatskih djela, Marko Marulic napisao je 1501., a samo za njegova života objavljena je tri puta (1521, 1522. i 1523). Ucestalost tiskanja pokazuje da je tekst našao svoju hrvatsku publiku i to ne samo u Splitu, koji je u to doba imao dvjestotinjak pismenih, nego i u ostalim dalmatinskim središtima. Spjev se sastoji od 2126 dvostrukorimovanih dvanaesteraca s cezurom nakon 6. sloga, komponiranih u šest libara (knjiga ili pjevanja - Prvo libro, Drugo libro, Treto libro, Cetvrto libro, Peto libro, Šesto libro). Posrijedi je obrada starozavjetne pripovijesti o hrabroj udovici Juditi koja svojim junackim cinom - tobožnjom izdajom, zavodenjem i umorstvom asirskoga vojskovode Holoferna - spašava grad Betuliju. Cinjenica da je odabrao temu koja istodobno govori o junaštvu i zlocinu pokazuje da je Marulic najprije racunao na književna obilježja (zaplet, dramaticnost) same grade, a tek potom na njezinu moralisticku nadgradnju. Osobitu modernost, uz humanisticki primjernu izvedbu spjeva, autor pokazuje u petrarkistickome nacinu prikazivanja Juditine ljepote.
U Marulicevoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika. I ako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva je vec kao kulturni spomenik, a još više zbog nacina na koji je nastala. Jer nije slucajno što je Marulic odabrao baš Juditinu povijest da je obradi. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva "i onima, koji dacke knjige ne razumiju", a štivo je izabrao baš gledajuci žalosno stanje svoje domovine, koju su tudinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga i vjecnu pravdu. To je temeljna ideja Markove pjesme. Tako je Marulic prvi pjesnik koji je pjevao za narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “istocnim zmajem”-Turcima.
Sadržaj
[sakrij]
• 1 Prvo libro
• 2 Drugo libro
• 3 Trece libro
• 4 Cetvrto libro
• 5 Peto libro
• 6 Šesto libro
Prvo libro [uredi]
U prvom pjevanju Marulic opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora (koji je osvojio Siriju i Palestinu), nacin na koji ubija Arfaksata, te njegovu želju da zavlada svijetom. Nabukodonosor šalje svog vojskovodu Oloferna da zauzme što više zemalja, kojeg Marulic vješto opisuje kao strah i trepet.
Drugo libro [uredi]
U drugom pjevanju Marulic opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje i strah tih domacih ljudi, njihove molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).
Trece libro [uredi]
U trecem pjevanju Marulic opisuje Oleferna koji je opkolio Betuliu, zatvorio dotok vode u grad i sve zdence (tako da bi se Židovi što prije predali). Potom su se vode grada htjele predati ali Ozija (gradski knez) moli Židove da se strpe još pet dana u cekanju Božje pomoci.
Cetvrto libro [uredi]
U cetvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim iste noci odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog još daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovodu Oloferna.
Peto libro [uredi]
U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Oloferno poziva Juditu na veceru u njegov šator. Kada je nakon cetvrtog dana pijani Oloferno zaspao, Judita mu se približi i odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici vidjeli glavu, odmah su se razbježali, a one koji su ostali rastjerali su sami gradani.
Šesto libro [uredi]
U šestom pjevanju pjesnik opisuje dogadaje u Jeruzalemu poslije odlaska Olofernove vojske. Opisuje i dolazak pape Elijakima sa svojim papovima koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vraca kuci. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža Manasesa nije više vjencala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio sedam dana jer zahvaljujuci njoj nije bilo nikakvih ratova.
U Marulicevoj “Juditi” nema ukrasnih epiteta kojima obiluje narodna epika. I ako Judita ne daje literarnog uživanja, zanimljiva je vec kao kulturni spomenik, a još više zbog nacina na koji je nastala. Jer nije slucajno što je Marulic odabrao baš Juditinu povijest da je obradi. Njegov je rad potekao iz plemenite zamisli, da dade štiva "i onima, koji dacke knjige ne razumiju", a štivo je izabrao baš gledajuci žalosno stanje svoje domovine, koju su tudinci bili pokrili. On narodu izvodi primjer Judite, da vidi što može pouzdanje u Boga i vjecnu pravdu. To je temeljna ideja Markove pjesme. Tako je Marulic prvi pjesnik koji je pjevao za narod, da ga osokoli u mukotrpnoj borbi s “istocnim zmajem”-Turcima.
Sadržaj
[sakrij]
• 1 Prvo libro
• 2 Drugo libro
• 3 Trece libro
• 4 Cetvrto libro
• 5 Peto libro
• 6 Šesto libro
Prvo libro [uredi]
U prvom pjevanju Marulic opisuje babilonskog vladara Nabukodonosora (koji je osvojio Siriju i Palestinu), nacin na koji ubija Arfaksata, te njegovu želju da zavlada svijetom. Nabukodonosor šalje svog vojskovodu Oloferna da zauzme što više zemalja, kojeg Marulic vješto opisuje kao strah i trepet.
Drugo libro [uredi]
U drugom pjevanju Marulic opisuje ratne pohode Oloferna te naposljetku njegov dolazak u Izrael. Pjesnik opisuje i strah tih domacih ljudi, njihove molitve Bogu da im pomogne (da ih spasi).
Trece libro [uredi]
U trecem pjevanju Marulic opisuje Oleferna koji je opkolio Betuliu, zatvorio dotok vode u grad i sve zdence (tako da bi se Židovi što prije predali). Potom su se vode grada htjele predati ali Ozija (gradski knez) moli Židove da se strpe još pet dana u cekanju Božje pomoci.
Cetvrto libro [uredi]
U cetvrtom pjevanju pisac opisuje Juditu koja se moli Bogu i koja zatim iste noci odlazi iz grada sa svojom robinjom Abrom. Potom joj Bog još daruje posebnu ljepotu kojom ona osvaja strašnog vojskovodu Oloferna.
Peto libro [uredi]
U petom pjevanju pjesnik opisuje kako Oloferno poziva Juditu na veceru u njegov šator. Kada je nakon cetvrtog dana pijani Oloferno zaspao, Judita mu se približi i odreza glavu. Potom je Olefernovu glavu postavila na gradske zidine, da je vide njegovi podanici. Kad su njegovi podanici vidjeli glavu, odmah su se razbježali, a one koji su ostali rastjerali su sami gradani.
Šesto libro [uredi]
U šestom pjevanju pjesnik opisuje dogadaje u Jeruzalemu poslije odlaska Olofernove vojske. Opisuje i dolazak pape Elijakima sa svojim papovima koji su došli vidjeti Juditu. Ona odlazi u Jeruzalem na tri mjeseca te se potom vraca kuci. U svom daljnjem životu, ona se poslije prvog muža Manasesa nije više vjencala, a nakon njezine smrti narod ju je žalio sedam dana jer zahvaljujuci njoj nije bilo nikakvih ratova.
