Lyrics has been copied to clipboard!
MARKO MARULIĆ:
JUDITA
Bilješke o piscu:
Marko Marulic koji se obicno nazivao Marulom, a kako su ga zvali i drugi
pjesnici njegova razdoblja, sin splitskog patricija, gradskog odvijetnika
Nikole Pecenica (De Marulis) i Dobrice de Albertis, udara pecat poeziji
citavog stoljeca, koje ce i po njemu postati zlatnim. Marulic je vec za
svoje suvremenike bio nedostižni Marul, bard pjesništva hrvatskoga koga
ce jednako slaviti i iduca stoljeca sve do Vladimira Nazora i Tina Ujevica,
sve do naših dana.
Marulic je latinski pjesnik koji je još za života doživio mnoga izdanja svojih
djela. Ali ta su djela, ukljucivši cak i Davidijadu, kojoj se bio zametnuo
trag, poetski vec odavno mrtva. Ovaj ucitelj morala cije se pouke, kojih se
ni sam strogo ne drži, uskoro postati papirnate, propovjednik kojega više
ne slušaju niti istomišljenici, povjesnicar koji ce se izgubiti u tmiini
stoljeca, postat ce, naime, ono što je ostao dan danas: pisac Judite i
Molitve suprotiva Turkom, satiricar kojega se iskre još nisu ugasile,
nadareni pisac nedocitane poslanice Hadrijanu VI i njegovim prelatima,
pjesnik koji se javio u pravo vrijeme i progovorio pravim glasom.
Marulovo humanisticko obrazovanje, poznavanje klasika i talijanskih
renesansnih pjesnika koje potvrduje i sadržaj njegove biblioteke, u prvom
redu zbog ukliještenosti izmedu Venecije i Turaka i trajne opasnosti u
kojoj živi njegov narod i posebno grad Split, moglo se samo djelomicno
otkriti u Juditi i u ostalim djelima namijenjenim citaocima našega jezika.
Borbe pucana protiv plemica pocele su i u Splitu davno. Pucani su 1398.
bili cak preuzeli i vlast i uveli 50 svojih ljudi u Veliko vijece, ali su ih
plemici, potpomognuti od hrvatskog bana i dubrovacke vlastele, uskoro
svrgli. Marulic u jednoj latinskoj pjesmi upucenoj plemicima splitskim
samo ih blago opominje.
Malo znamo o Marulicevu boravku u Padovi, ali znamo da se brzo vratio u
Split gdje je živeci kao posjednik, odvjetnik, sudac i egzaminator notarskih
spisa, ušao u krug splitskih humanista u kojemu je po onome što znamo
ne samo najmarljiiviji pisac nego i najnadareniji pjesnik. On je i u
mlaadosti i u starosti uglavno živio životom splitskog gradanina,
upravljajuci svojim imanjem i zastupajuci svoje sugradane u pravdama i
ostavinskim raspravama, cesto upisivan kao izvršilac oporuka, svjedok pri
nagodbama i ugovorima, parniceci se više puta, ponekad i za svoj racun.
Njegov brat Šimun umro je kad je Marko bio vec u zrelim godinama.
I nikada Marulic nije provodio bezmalo monaški život. I nije se zatvorio u
samostan necujanski da se posve ukloni svijetu i da provodi sveti
pustinjacki život, a to zapravo nije ni mogao, jer samostana u Necujmu
nije nikad ni bilo. Marulic iz ovih ili onih raloga otišao je u pustinjacki stan
svoga kuma i prijatelja, splitskog prepošta Dujma Balistrica, kojemu je
posvetio Juditu, i tamo ostao 2 godine. Bit ce da je opcenito najbliže istini
Božicevic kada kaže da je Marulic bio prijazan i veseo u društvu, ali vec od
mladih dana ozbiljan, pobožan i marljiv. Marulic se bavio arheologijom i
sakupljao natpise po Splitu i Solinu i proucavao jednako spise crkvenih
otaca i pobožnih pisaca kao i stihove Vergilija ili Horacija. Da se bavio i
slikarstvom potvrduje i oporuka u kojoj svojoj sestri Biri ostavlja knjigu
"vlastitom rukom složenu i islikanu".
Okolnosti u Marulicevom Splitu:
Kad se Marko Marulic rodio, Split je vec 30 godina pod vlašcu Venecije.
Prosperitet ekonomski i napredak društveni koji je nastao poslije
zadarskog mira (1358.), kada je Split sa citavom obalom vracen Hrvatskoj
i tako vezan sa svojim prirodnim zaledem - vec je poceo splašnjavati.
Venecija je zabranom slobodnoga uvoza i izvoza prigušivala trgovinu, a
preko nje i brodogradnju i manufakturu. Novi uspon pod kraj stoljeca,
kada Venecija, želeci uništiti Dubrovnik, pokušava otvorenim stovarištem,
lazaretom i osnivanjem prve banke stvoriti bazu za trgovinu s Turcima,
bio je još kratkotrajniji. Za dva desetljeca Turci su pod Klisom, oni
pljackaju i harace po najbližoj okolici, ubijaju i odvode u ropstvo, a njihove
se predstraže cesto vide sa zidova Splita. Marulic je imao tek godinu dana
kada je na tursko prijestolje došao Mehmed II Osvajac, i kada su Turci
zauzeli Bosnu. Od 1468. oni sve cešce prodiru i u Hrvatsku. Marulic je
imao 32 godine kada je pala Hercegovina a 43 kada je ban Derencin
poražen na Krbavskom polju. Marulic je doživio provale Skender-paše i
mnogobrojne pohode vecih i manjih turskih vojnih i pljackaških grupacija.
Obruc se stezao sve jace. Krajem stoljeca Turci su pred Šibenikom i
Zadrom, da bi uskoro stigli na more kraj Makarske i Trogira. Vode se
borbe za Klis. Turci pljackaju po Kaštelanskom i Splitskom polju. Nikakvo
dakle, cudo da je Marulic citava života bio opsjednut turskom opasnošcu.
Ta je opasnost bila suviše stvarna i krvava, a da bi njegova zabrinutost
mogla biti hinjena.
Utjecaj starijih pisaca na Marulica:
Da je Marulic ucio od starih poeta vidimo i pri usporedbi Homerovog uvoda
u Ilijadu i Marulicevog uvodu u Juditu:
HOMER:
Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina
Pogubno, koja no zada Ahejcima tisucu jada,
Snažne je duše mnogih junaka ona k Aidu
Poslala, a njih je same ucinila plijen da budu
Psima i pticama gozba; a Zeusu se vršaše volja,
Odkad se bijehu onomad razdvojili poslije svade
Atrejev sin, junacima kralj, divni Ahilej.
MARULIĆ:
Dike ter hvaljen’a presvetoj Juditi
Smina nje stvoren’ja hocu govoriti
Zato cu moliti, Bože, tvoju svitlost
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.
Djela:
Europsku je slavu Marulic stekao kao latinski pisac: ortodoksni kršcanin i
moralist.
De institutione bene beateque vivendi per exenpla sanctorum, napuci za
dobar život po primjerima svetaca, doživjelo je do kraja stoljeca 36
latinskih i talijanskih te njemackih, portugalskih i ceških izdanja.
Quinquainta parabolae, pedeset pritaci, uperene su protiv lakomosti i
grabežljivosti i uopce nedolicna života pa je to možda i uzrok što je ovo
djelo izašlo samo u dva latinska i jednom talijanskom izdanju.
Evangelistarijum, izašao je u osam latinskih i jednom talijanskom izdanju.
De humilitate et gloria Christi, o poniznosti i slavi Kristovoj.
Dijalogum de laudibus Herculis, dijalog o pohvalama Herkulu, tu se
Marulic pokazuje dobrim poznavaocem klasike.
De ultimo Christi judicija, o posljednjem sudu, Marulic direktno govori o
opasnosti od Turaka.
Epistola Ad Adrianum VI Pont. Max., štamapana 1522 u Rimu, Marulic
opominje i prijeti i moli, jer su Turci vec tu i zna da bi se zajednicka
pogibija morala suzbiti zajednickim oružjem.
Hrvatska kronika, prošireni prijevod Dukljaninova ljetopisa.
Tuženje grada Hjeruzolima, Marulic misli više na Split.
Molitva suprotiva Turkom, prikazuje neposrednu opasnost od Turaka
Ep:
Epska poezija služi se uglavnom pripovijedanjem i opisivanjem, a
pripovijedanje i opisivanje zahtijevanju pripovijedaca koji se obraca
slušateljima odnosno citataljima. Fabule su uglavnom opcepoznati
dogadaj iz povijesne ili mitološke prošlosti naroda, a likovi su uglavnom
junaci odnosno heroji koji predstavljaju osobine citavog naroda o kojem je
rijec.
Epska tehnika ocituje se prije svega u posebnoj kompoziciji koju zahtijeva
duljina, tj. brojnost, bogatstvo i raznovrsnost motiva. Epska poezija
prikazuje neko zbivanje u širokim potezima, a ako je završetak zbivanja
vec unaprijed poznat publici, pjesnik se služi usporavanjem odnosno
zadržavanjem radnje. Takav postupak naziva se retardacijom a najcešce
sredstvo retardacije su digresije, epizode i ponavljanje.
1. Digresija usporava pripovijedanje zbivanja na taj nacin što prekida nit
izlaganja dužim opisom nekog predmeta, osobe ili dogadaja koji ne
ulazi izravno u kontinuirani prikaz temeljne fabule.
2. Epizoda veca je tematski zaokružena digresija.
3. Ponavljanja su sredstva usporavanja ali i sredstva povezivanja izmedu
pojedinih dijelova epskog pjesnickog djela.
Rijec ep dolazi od grcke rijeci epos što znaci rijec ili prica. Naziv epopeja
ponekad se zamjenjuje nazivom ep dok u drugim slucajevima epopejom
se smatra upravo takav ep koji daje najširu sliku života, obicaja, misli i
vjerovanja nekog naroda. Vrste epova su: herojski ep, religiozni ep, idilski
ep, životinjski ep, komicni ep, didakticki ep, romanticni ep.
Judita:
Ep "Judita" nije samo izraz osjecaja za pravdu i opceg suprotstavljanja
jednog humanista i moralizatora nasilju nego je to i poetski dokaz
pjesnikove obuzetosti stvarnim narodnim nevoljama, potrebama i
nadama. Juditu je Marulic dovršio 1501., a prvi puta je štampao (ako je to
zaista bilo prvi put) 1521. u Veneciji nastojanjem Petra Sricica Splicanina.
Judita je najcjelovitije i poetski najzatvorenije Marulicevo djelo, u njoj
najjace dolazi do izražaja Marul kakvoga danas znamo i zamišljamo.
Njegov pogled na svijet, njegovu svijest - što narocito dolazi do izražaja u
Juditi - oblikuju osim spomenutoga kršcansko - moralistickoga odgoja i
realnost venecijanskih galija i turskih predstraža pod bedemima Splita, ali
i odjek novoga gradanskog zapravo puckog doživljavanja života.
Judita se otkriva i u našem vremenu kao izuzetno vrijedno književno djelo
u kojemu je fragmentarno dostignut visoki umjetnicki dojam. Nju
karakterizira izrazita marulicevska slikovitost i realizam u opisima i
slikama iz života, zgusnutost pjesnickih poredaba i metafora, glazbenost
stihova i posebna dinamicnost masovnih scena i pokreta vojski i bitaka
kao i neposredna lirska naivnost koja je poetski ostvarena. Najbolji
Marulicevi stihovi i danas zvuce jednako autenticno, svježe i uvjerljivo kao
i u vrijeme kada su nastali, a stoljeca im samo pridodaju novu draž starine
i patinost dozrelosti. Pa ako je književna vrijednost Maruliceva i manje od
njegova kulturno-povijesnog znacenja, ipak ce njegova slava kao i najbolji
stihovi živjeti, kako to sam rece "dokla zemlja ova bude na karte folj
slovinjska štit slova".
Alegorijsko shvacanje Judite:
Držeci se bibljske price Marulic svoju zamisao ostvaruje kroz legendu o
hrabroj udovici koja je spasila svoj grad od osvajacke Nabukodonosorove
vojske, hrabreci tako narod i podgrijavajuci mu nadu u spas u gotovo
beznadnoj situaciji kada su Turci vec haracili po splitskom polju i, kako
rece nadbiskup Zane, uništavajuci sve ognjem i macem odvodili u tužno
ropstvo ne samo muškarce nego i žene. Opisujuci asirski tabor Marulic
zaista ima pred sobom Turke pa se u spjevu pojavljuju sultani i veziri,
subaše i njihove bedevije, i talambasi i svioni skenderi, a Oloferne nalikuje
kakvom ondašnjem paši ili veziru i sve je podredeno osnovnoj ideji o
spasavanju grada.
Kako je Marulic starozavjetnu pricu sadržajno i stilski uklopio u
svoje vrijeme, i renesansno u Marulicevom djelu:
Ispunjujuci Juditu vlastitim i domacim iskustvom i reminiscencijama, autor
se znatno udaljio od tona srednjovjekovnih moralistickih prica i legendi.
Umjesto neprestanog isticanja kršcanskih tendencija u Juditi imamo citav
niz jasno videnih slika, a sve iz iskustva o ljudskim postupcima i stvarnim
situacijama. Izraziti srednjovjekovni covjek i kršcanin, Marko Marulic u
isto je vrijeme i uceni humanist i pripadnik novih vremena, renesanse.
Svoje djelo napisao je potaknut klasicnom lektirom, ispunio ga klasicnim
reminiscencijama, vrlinama i strastima. Na taj nacin u jednu tipicnu
srednjovjekovnu komunu književno djelo unijelo je slutnju novih vremena,
upozoravajuci na stvarne impulse koji odreduju i vrednuju covjekovo
djelovanje. Takvim postupkom Marulic je svom djelu osigurao znacajnu
dimenziju osebujnosti i originalnosti.
Biblija i klasika, stari poete i novi, Talijani i domaci, glagoljaši i pjesnici
duhovnih legenda, leutaši i gradski zacinjavci, narodni pjesnici i pobožni
prosvjetitelji puka - svi su oni utkani u Maruloj spjev koji uza sve to ipak
znaci granicu i pocetak novoga rasta.
Kratki sadržaj po librima:
PARVO LIBRO
Nabubodonosor bobivši Arfaksata, posla Oloferna s vojskom primat
države, hoteci da gospoduje svim svitom.
DRUGO LIBRO
Kuda Olofernes prode s vojskom; kih poda se dobi; pride u Gabu; bi strah u Jeroselim; pozlobiše Akiora veziri, jer istinu govori od naroda
jerosolimskog.
TRETO LIBRO
Olofernes Akiora vezana zagna u Betuliju, hoteci ga zajedno s grajani
pogubit kad jih prizme. Ozija zva Akiora i popove na veceru. Olofernes
podsede Betuliju; bi u grad žaja, do pet dan se hotitu predati. Judita jih
kara.
CETVARTO LIBRO
Judita a Abrom pojde van grada; Bog joj prida lipost, budi da vele lipa
biše; Olofernes, vidiv ju, za njom se zamami.
PETO LIBRO
Olofernes dvor svoj i Juditu zva na veceru; pijan zaspa. Koliko to zlo žartje
i opitje. Judita Olofernu otkla glavu i na grad postavi. Akior se obrati na
viru i prebiva u Betuliju.
ŠESTO LIBRO
Betulijani izidoše s oružijem. Vojske, vidiv Oloferna ubijena, jaše bižati;
oni jih tiraše, i s dobitjem se varnuše. Eliakim, pop veli, s popi pride vidit
Juditu; ona svojimi pojde u Jerosolim; u tempal se poklonivši, s vesel’jem
se varnu. Živi lit sto i pet; puk ju sedam dana plaka; dan dobitja ctovaše.
Amen.
Vrsta djela:
Vergilijanski, junacko-religiozni, alegorijski ep.
Tema:
U uvodnom naglašavanju kako Judita "oslobodi svu zemlju izraelsku jur od
nadvele pogibili" istaknuta je i prvotna motivacija djela, temeljni poticaj
koji je inspiraciju pjesnika zaustavio upravo na ovoj prici.
NAJAVLJUJE TEMU I TRAŽI POMOĆ OD BOGA:
„Dike ter hvaljen’a presvetoj Juditi
Smina nje stvoren’ja hocu govoriti
Zato cu moliti, Bože, tvoju svitlost
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.“
Stil:
Današnje naše citanje i analiziranje Judite otežava cinjenica što je djelo
pisano starim hrvatskim cakavskim jezikom s obiljem oblika i rijeci koji se
danas ne upotrebljavaju. Ipak pri pažljivijem citanju i uz potrebno
objašnjenje Marulicevi dvanaesterci brzo nam postaju bliski i razumljivi,
ocituju nam posebnost poetskog svijeta i doživljaja jednog pjesnika, a
ujedno nam, krepki, jasni i teški, docaravaju tešku situaciju koju opisuju i
iz koje su ponikli.
Monotonija dvostruke rime, u sredini i na kraju distiha, kao da nam na
neki nacin oznacavaju dugo i jednolicno trajanje nevolje. Život je sporo
tekao, jadi su se ponavljali, nade kao da su se gubile. Polagano, teško
jednolicno nizanje dvanaesteraca govori o tešku životu, koji se produžuje
zahvaljujuci jedino golemoj snazi naroda i urodenoj covjekovoj želji da se
u borbi za opstanak održi. Marulicevi stihovi nisu bez snage. Ona je u
skladu s onom prvobitnom, iskonskom i naivnom snagom
srednjovjekovnog covjeka koji zastaje pred velicinama, koji pobožno i sa
strahopoštovanjem promatra sve što nadilazi njegove snage. Pojave oko
sebe pjesnik doživljava u svoj punini, u citavoj goloj i svecanoj moci.
DVOSTRUKO RIMOVANI DVANAESTERAC:
Stih od dvanaest slogova s izrazitom cenzurom nakon šestog sloga i
parnim rimama prvih dijelova stiha i krajeva stihova, koje se osim toga
mogu nastavljati i na kraju prvih clanaka iduceg dvostiha, vladajuci je stih
hrvatske pisane književnosti.
Vojska:
Prije Olofernove smrti: Poslije Olofernove smrti:
Suknje bihu svrgli, župe pripasali;
Rukavce uzvrgli, bicve potpasali;
Brže t’ bi ticali skacuci dubravom
Ner kad bi bigali jelini prid lavom
Da tko spovidati sva more cudesa? -
Od konjske bahati zemlja se potresa,
Ništar ne poresa, ni trava ni žito,
Kuda vojska plesa, po sve ono lito. Mrmor je svuda vril, smete se vas okol
Strknja usta od sliv, svak je bižat obol,
Kako kada sokol u nebo se vija,
Jeto se ptic odozdol široko razvija,
Ca pri more svija, naprid se pojima,
Jer ga strah zabija, duše ne pojima:
Tako tada njima bojazan micaše,
Simo tamo svima po polju strkaše.
OVDJE MARULIĆ VOJSKU OPISUJE KAO NAJJACU NA SVIJETU, ŠTO JE ONA ZAPRAVO I BILA, BILO DA SE RADI O NABUKODONOSOROVOJ VOJSCI, ILI TURSKOJ O KOJOJ MARULIĆ ZAPRAVO PJEVA, JER ZAPRAVO TIM VOJSKAMA NIJE SE U NJIHOVO VRIJEME MOGAO NITKO SUPROTSTAVITI. NAKON SMRTI OLOFERNOVE, VOJSKA JE U RASULU I MARULIĆ NAM TU PRIKAZUJE KAKO JE I NAJJACA VOJSKA SAMO VELIKA SKUPINA KUKAVICA KADA NEMA SNAŽNOG VOĐU. POKAZUJE I DA SE I NAJVEĆA VOJSKA MOŽE POBIJEDITI PA CAK I OD MALOG NARODA.
Lik Judite:
Fizicki izgled:
Ovdje se istice izrazita Maruliceva slikovitost i realizam u opisima, a ujedno možemo po opisu zakljuciti da je Marulic slijedio petrarkisticke uzore jer ljepotu svoje Judite diže u nebesa:
Splete glavu kosom, vitice postavi
Kontuš s urehom som vazam na se stavi;
S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi
Na nogah napravi cizmice s podvezmi.
S urehami tezmi, ca mi je viditi,
Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
I jošce hoditi na pir s kraljicami
I ctovana biti meju banicami.
Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
A trepetljicami zvonjahu uvitci;
Stahu zlati cvitci po svioni sviti
Razlici, ne ritci po skutih pirliti,
Svitlo carljeni ja rubin na parstih,
Cafir se modriti, biliti na rukavih
Biser i na buštih, i sve od zlatih plas
Sjati se na bedrih prehitro kovan pas.
Velik urehe glas, da liposti veci,
Ka biše kako klas iz trave resteci
Ali kami, ki steci u zlato, zlatu da,
Izvarsno svitleci, da zlato vecma sja:
Psihološke odrednice:
Živi cistim životom, i svoj je život posvetila samo bogu:
Tada sa nahaja Judit u gradu tom,
Kano svih nathaja lipostju, dobrotom,
Ka živit životom odluci precisto,
Poce imit od kom udovictva misto.
Mnozi ju zaisto vlastele prosiše,
Ona Bogu listo služiti želiše;
Skrovišce imiše gori gori pod slimena,
Gdi Boga zoviše s rabom zatvorena.
Bogata je udovica, ali to što odbija prosce potvrduje da je osoba cvrstog karaktera i cvrste vjere u boga:
Živine velik broj muž bo nje ostavi
I blago mnogo njoj kad se s njom rastavi;
Da ona ne stavi u tvom sarce svoje,
Ner ko ljube pravi, vikomnje kono je.
Sva moc rici moje izrici ne umit
Pobožje koko je, cic koga gradi svit,
Prem ako mladih lit biše i lipa stvora
Juditin govor betuljanima, u kojem se vidi da Judita ima neizmjerno puno povjerenja u boga:
Tko ste, da cete moc božoju iskusiti,
Ter svim vekšu nemoc, vekši gnjev nauditi?
Jer se rasrditi hoce tom ricju Bog,
Pri ner se smiliti, ni dat nam odlog
Molitva bogu za pomoc pri ubojstvu, jer je ona previše poštena i previše voli boga da bi takvo što mogla napraviti bez njega:
"Bože, daj da stignu ca je godi tebi;
Stvori milosti meni, pokrip rabu tvoju,
Da stvar svarši koju misal moja plodi,
Da se tebe boju puci ter narodi!
Sada, sada hodi, tvoj grad Jerosilim
Od nevolj slobodi i vas puk tvoj, molim;
Rasap daj oholim ki se uzvišuju,
Pokoj pošlji boljim ki se ponižuju.
Ovo ca veruju po tebi ja moci,
Koko potribuju, hotij mi pomoci,
U dne ter u noci tebi da hvalu dam,
Jer u tvoje moci sad sveršit to uzdam. "
Porijeklo joj se dodituje s Mojsijem što svjedoci da je ona bila predodredena za neki sveti posao:
Da se kriposti cvit - hci biše Merara
Ki zide do stara roda Simeona,
Brata Isakara tere Zabulona;
Muža imi ona ki se zva Manases.
Opskužeci zakona ki jim da Mojises.
Ovogaj na poses, gdi se žetva tvori,
Kad Sirij tere Pes najvecima uzgori,
Moc toplin umori plamena vrucijih;
Martva ga zatvori grobnjega starijih
Misec šesti lit trih jur biše napustil
Da biše on živih preminuvši pustil,
Kršcanski nazor:
Najviše se ocituje u tome što se narod i Judita cesto obracaju bogu bilo za pomoc, bilo za blagoslov:
Juditin govor betuljanima
Tko ste, da cete moc božoju iskusiti,
Ter svim vekšu nemoc, vekši gnjev nauditi?
Jer se rasrditi hoce tom ricju Bog,
Pri ner se smiliti, ni dat nam odlog
Judita nece jesti nesvetu hranu da ne bi povrijedila boga, tu se ocituje jakost Juditine vjere:
Judit strese uha: "Necu", rece, "toga
Da ockvarnih duha, ne rasardim Boga;
Da jist cu ovoga ca vo s sobom nosim,…"
Molitva bogu za pomoc pri ubojstvu jer ona to mora uciniti uz božju pomoc i po njegovoj volji da ga ne bi uvrijedila:
"Bože, daj da stignu ca je godi tebi;
Stvori milosti meni, pokrip rabu tvoju,
Da stvar svarši koju misal moja plodi,
Da se tebe boju puci ter narodi!
Sada, sada hodi, tvoj grad Jerosilim
Od nevolj slobodi i vas puk tvoj, molim;
Rasap daj oholim ki se uzvišuju,
Pokoj pošlji boljim ki se ponižuju.
Ovo ca veruju po tebi ja moci,
Koko potribuju, hotij mi pomoci,
U dne ter u noci tebi da hvalu dam,
Jer u tvoje moci sad sveršit to uzdam."
Domoljubni nazor:
Ocituje se u tome što je Judita spremna žrtvovati i svoj život da bi narod bio siguran, a ocituje se i u suosjecanju Judite s narodom.
Kako puk slavi Juditu nakon što je ubila Oloferna, jer je ona sad osloboditeljica naroda:
Riše juj: "Slava si Jerosolime sve,
Sva radost naša si, pocten’je zemlje se;
Jere je sarce tve muški se nosilo,
Tobom je strane ove misto oživilo.
A sve je to bilo, jer cistocu tvoju
Pogleda Bog milo i da t’ milost svoju;
Jer sta u pokoju, muža ne poznavši,
I u svetih broju, parvi ti umarvši.
Bog tebe zazvavši sparti nas brimena
I tebe obravši proslavi t’ imena:
Tim blagoslovljena bit ceš po sve dni,
Biti ceš blažena gbi dobru konca ni."
Molitva Juditina, Judita suosjeca s narodom i moli za njega:
Tebe umiljeno, Gospodine, molju,
Pogledaj smiljeno na našu nevolju;
Otpusti zlu volju i rabi Juditi
Pomazi, ka volju tvu želim spuniti.
Petrarkisticke odlike:
Petrarci je Laura bila božica i on ju je uzdizao u svemirske razmjere, a isto to radi i Marulic kada u zadnjem libru narod slavi Juditu kao osloboditeljicu naroda. Takoder se slicnost vidi i kada Marko Marulic opisuje svoju Juditu. Prema njegovom opisu bi se pomislilo da je ona Maruliceva Laura:
Splete glavu kosom, vitice postavi
Kontuš s urehom som vazam na se stavi;
S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi
Na nogah napravi cizmice s podvezmi.
S urehami tezmi, ca mi je viditi,
Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
I jošce hoditi na pir s kraljicami
I ctovana biti meju banicami.
Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
A trepetljicami zvonjahu uvitci;
Stahu zlati cvitci po svioni sviti
Razlici, ne ritci po skutih pirliti,
Svitlo carljeni ja rubin na parstih,
Cafir se modriti, biliti na rukavih
Biser i na buštih, i sve od zlatih plas
Sjati se na bedrih prehitro kovan pas.
Dojam o djelu:
Ovo mi je djelo bilo vrlo teško procitati, jer je napisano cakavskim
narjecjem s mnoštvom arhaizama koji više danas nisu u upotrebi. Ali sve
u svemu djelo mi se je i svidjelo na neki nacin. Svida mi se jer prikazuje
kako jedan pojedinac može slomiti citavu vojsku, kako i pojedinci u moru
nedaca i jada mogu preživjeti zahvaljujuci svojoj snalažljivosti. To mi na
neki nacin i daje volju za životom, jer mi je Maruliceva Judita pokazala
kako se nemoram bojati jer sam sam samcat. Judita je uzor svim malim
narodima, ili bi to barem trebala biti, pogotovo narodu kao što je naš koji
se prije par godina ponovno našao u ratu s mocnijim i snažnijim
neprijateljom. Ali mi ipak nismo poraženi. Marulic kao da s Juditom prorice
hrvatsku buducnost jer je, stoljecima nakon što je Judita bila napisana,
Hrvatska bila napadana i tlacena od jacih susjeda. Uzmimo naprimjer:
Turke, Madare, Austrijance, Srbe…
Kad bi mi se neki prijatelj pokušao ubiti ja bih mu dao Juditu da ju procita
(dobro možda mu je ne bih dao baš da procita jer je užasna za citanje) i da razmisli, jer iako je nesreca koja nas snade u životu prava slika i prilika
Holofernova, mi uvijek možemo biti Judita koje ce tom Holofernu, tom
jadu i toj nesreci odrubiti glavu i ponosito je istaknuti na zidove svoga
grada od života.
JUDITA
Bilješke o piscu:
Marko Marulic koji se obicno nazivao Marulom, a kako su ga zvali i drugi
pjesnici njegova razdoblja, sin splitskog patricija, gradskog odvijetnika
Nikole Pecenica (De Marulis) i Dobrice de Albertis, udara pecat poeziji
citavog stoljeca, koje ce i po njemu postati zlatnim. Marulic je vec za
svoje suvremenike bio nedostižni Marul, bard pjesništva hrvatskoga koga
ce jednako slaviti i iduca stoljeca sve do Vladimira Nazora i Tina Ujevica,
sve do naših dana.
Marulic je latinski pjesnik koji je još za života doživio mnoga izdanja svojih
djela. Ali ta su djela, ukljucivši cak i Davidijadu, kojoj se bio zametnuo
trag, poetski vec odavno mrtva. Ovaj ucitelj morala cije se pouke, kojih se
ni sam strogo ne drži, uskoro postati papirnate, propovjednik kojega više
ne slušaju niti istomišljenici, povjesnicar koji ce se izgubiti u tmiini
stoljeca, postat ce, naime, ono što je ostao dan danas: pisac Judite i
Molitve suprotiva Turkom, satiricar kojega se iskre još nisu ugasile,
nadareni pisac nedocitane poslanice Hadrijanu VI i njegovim prelatima,
pjesnik koji se javio u pravo vrijeme i progovorio pravim glasom.
Marulovo humanisticko obrazovanje, poznavanje klasika i talijanskih
renesansnih pjesnika koje potvrduje i sadržaj njegove biblioteke, u prvom
redu zbog ukliještenosti izmedu Venecije i Turaka i trajne opasnosti u
kojoj živi njegov narod i posebno grad Split, moglo se samo djelomicno
otkriti u Juditi i u ostalim djelima namijenjenim citaocima našega jezika.
Borbe pucana protiv plemica pocele su i u Splitu davno. Pucani su 1398.
bili cak preuzeli i vlast i uveli 50 svojih ljudi u Veliko vijece, ali su ih
plemici, potpomognuti od hrvatskog bana i dubrovacke vlastele, uskoro
svrgli. Marulic u jednoj latinskoj pjesmi upucenoj plemicima splitskim
samo ih blago opominje.
Malo znamo o Marulicevu boravku u Padovi, ali znamo da se brzo vratio u
Split gdje je živeci kao posjednik, odvjetnik, sudac i egzaminator notarskih
spisa, ušao u krug splitskih humanista u kojemu je po onome što znamo
ne samo najmarljiiviji pisac nego i najnadareniji pjesnik. On je i u
mlaadosti i u starosti uglavno živio životom splitskog gradanina,
upravljajuci svojim imanjem i zastupajuci svoje sugradane u pravdama i
ostavinskim raspravama, cesto upisivan kao izvršilac oporuka, svjedok pri
nagodbama i ugovorima, parniceci se više puta, ponekad i za svoj racun.
Njegov brat Šimun umro je kad je Marko bio vec u zrelim godinama.
I nikada Marulic nije provodio bezmalo monaški život. I nije se zatvorio u
samostan necujanski da se posve ukloni svijetu i da provodi sveti
pustinjacki život, a to zapravo nije ni mogao, jer samostana u Necujmu
nije nikad ni bilo. Marulic iz ovih ili onih raloga otišao je u pustinjacki stan
svoga kuma i prijatelja, splitskog prepošta Dujma Balistrica, kojemu je
posvetio Juditu, i tamo ostao 2 godine. Bit ce da je opcenito najbliže istini
Božicevic kada kaže da je Marulic bio prijazan i veseo u društvu, ali vec od
mladih dana ozbiljan, pobožan i marljiv. Marulic se bavio arheologijom i
sakupljao natpise po Splitu i Solinu i proucavao jednako spise crkvenih
otaca i pobožnih pisaca kao i stihove Vergilija ili Horacija. Da se bavio i
slikarstvom potvrduje i oporuka u kojoj svojoj sestri Biri ostavlja knjigu
"vlastitom rukom složenu i islikanu".
Okolnosti u Marulicevom Splitu:
Kad se Marko Marulic rodio, Split je vec 30 godina pod vlašcu Venecije.
Prosperitet ekonomski i napredak društveni koji je nastao poslije
zadarskog mira (1358.), kada je Split sa citavom obalom vracen Hrvatskoj
i tako vezan sa svojim prirodnim zaledem - vec je poceo splašnjavati.
Venecija je zabranom slobodnoga uvoza i izvoza prigušivala trgovinu, a
preko nje i brodogradnju i manufakturu. Novi uspon pod kraj stoljeca,
kada Venecija, želeci uništiti Dubrovnik, pokušava otvorenim stovarištem,
lazaretom i osnivanjem prve banke stvoriti bazu za trgovinu s Turcima,
bio je još kratkotrajniji. Za dva desetljeca Turci su pod Klisom, oni
pljackaju i harace po najbližoj okolici, ubijaju i odvode u ropstvo, a njihove
se predstraže cesto vide sa zidova Splita. Marulic je imao tek godinu dana
kada je na tursko prijestolje došao Mehmed II Osvajac, i kada su Turci
zauzeli Bosnu. Od 1468. oni sve cešce prodiru i u Hrvatsku. Marulic je
imao 32 godine kada je pala Hercegovina a 43 kada je ban Derencin
poražen na Krbavskom polju. Marulic je doživio provale Skender-paše i
mnogobrojne pohode vecih i manjih turskih vojnih i pljackaških grupacija.
Obruc se stezao sve jace. Krajem stoljeca Turci su pred Šibenikom i
Zadrom, da bi uskoro stigli na more kraj Makarske i Trogira. Vode se
borbe za Klis. Turci pljackaju po Kaštelanskom i Splitskom polju. Nikakvo
dakle, cudo da je Marulic citava života bio opsjednut turskom opasnošcu.
Ta je opasnost bila suviše stvarna i krvava, a da bi njegova zabrinutost
mogla biti hinjena.
Utjecaj starijih pisaca na Marulica:
Da je Marulic ucio od starih poeta vidimo i pri usporedbi Homerovog uvoda
u Ilijadu i Marulicevog uvodu u Juditu:
HOMER:
Srdžbu mi, boginjo, pjevaj Ahileja, Peleju sina
Pogubno, koja no zada Ahejcima tisucu jada,
Snažne je duše mnogih junaka ona k Aidu
Poslala, a njih je same ucinila plijen da budu
Psima i pticama gozba; a Zeusu se vršaše volja,
Odkad se bijehu onomad razdvojili poslije svade
Atrejev sin, junacima kralj, divni Ahilej.
MARULIĆ:
Dike ter hvaljen’a presvetoj Juditi
Smina nje stvoren’ja hocu govoriti
Zato cu moliti, Bože, tvoju svitlost
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.
Djela:
Europsku je slavu Marulic stekao kao latinski pisac: ortodoksni kršcanin i
moralist.
De institutione bene beateque vivendi per exenpla sanctorum, napuci za
dobar život po primjerima svetaca, doživjelo je do kraja stoljeca 36
latinskih i talijanskih te njemackih, portugalskih i ceških izdanja.
Quinquainta parabolae, pedeset pritaci, uperene su protiv lakomosti i
grabežljivosti i uopce nedolicna života pa je to možda i uzrok što je ovo
djelo izašlo samo u dva latinska i jednom talijanskom izdanju.
Evangelistarijum, izašao je u osam latinskih i jednom talijanskom izdanju.
De humilitate et gloria Christi, o poniznosti i slavi Kristovoj.
Dijalogum de laudibus Herculis, dijalog o pohvalama Herkulu, tu se
Marulic pokazuje dobrim poznavaocem klasike.
De ultimo Christi judicija, o posljednjem sudu, Marulic direktno govori o
opasnosti od Turaka.
Epistola Ad Adrianum VI Pont. Max., štamapana 1522 u Rimu, Marulic
opominje i prijeti i moli, jer su Turci vec tu i zna da bi se zajednicka
pogibija morala suzbiti zajednickim oružjem.
Hrvatska kronika, prošireni prijevod Dukljaninova ljetopisa.
Tuženje grada Hjeruzolima, Marulic misli više na Split.
Molitva suprotiva Turkom, prikazuje neposrednu opasnost od Turaka
Ep:
Epska poezija služi se uglavnom pripovijedanjem i opisivanjem, a
pripovijedanje i opisivanje zahtijevanju pripovijedaca koji se obraca
slušateljima odnosno citataljima. Fabule su uglavnom opcepoznati
dogadaj iz povijesne ili mitološke prošlosti naroda, a likovi su uglavnom
junaci odnosno heroji koji predstavljaju osobine citavog naroda o kojem je
rijec.
Epska tehnika ocituje se prije svega u posebnoj kompoziciji koju zahtijeva
duljina, tj. brojnost, bogatstvo i raznovrsnost motiva. Epska poezija
prikazuje neko zbivanje u širokim potezima, a ako je završetak zbivanja
vec unaprijed poznat publici, pjesnik se služi usporavanjem odnosno
zadržavanjem radnje. Takav postupak naziva se retardacijom a najcešce
sredstvo retardacije su digresije, epizode i ponavljanje.
1. Digresija usporava pripovijedanje zbivanja na taj nacin što prekida nit
izlaganja dužim opisom nekog predmeta, osobe ili dogadaja koji ne
ulazi izravno u kontinuirani prikaz temeljne fabule.
2. Epizoda veca je tematski zaokružena digresija.
3. Ponavljanja su sredstva usporavanja ali i sredstva povezivanja izmedu
pojedinih dijelova epskog pjesnickog djela.
Rijec ep dolazi od grcke rijeci epos što znaci rijec ili prica. Naziv epopeja
ponekad se zamjenjuje nazivom ep dok u drugim slucajevima epopejom
se smatra upravo takav ep koji daje najširu sliku života, obicaja, misli i
vjerovanja nekog naroda. Vrste epova su: herojski ep, religiozni ep, idilski
ep, životinjski ep, komicni ep, didakticki ep, romanticni ep.
Judita:
Ep "Judita" nije samo izraz osjecaja za pravdu i opceg suprotstavljanja
jednog humanista i moralizatora nasilju nego je to i poetski dokaz
pjesnikove obuzetosti stvarnim narodnim nevoljama, potrebama i
nadama. Juditu je Marulic dovršio 1501., a prvi puta je štampao (ako je to
zaista bilo prvi put) 1521. u Veneciji nastojanjem Petra Sricica Splicanina.
Judita je najcjelovitije i poetski najzatvorenije Marulicevo djelo, u njoj
najjace dolazi do izražaja Marul kakvoga danas znamo i zamišljamo.
Njegov pogled na svijet, njegovu svijest - što narocito dolazi do izražaja u
Juditi - oblikuju osim spomenutoga kršcansko - moralistickoga odgoja i
realnost venecijanskih galija i turskih predstraža pod bedemima Splita, ali
i odjek novoga gradanskog zapravo puckog doživljavanja života.
Judita se otkriva i u našem vremenu kao izuzetno vrijedno književno djelo
u kojemu je fragmentarno dostignut visoki umjetnicki dojam. Nju
karakterizira izrazita marulicevska slikovitost i realizam u opisima i
slikama iz života, zgusnutost pjesnickih poredaba i metafora, glazbenost
stihova i posebna dinamicnost masovnih scena i pokreta vojski i bitaka
kao i neposredna lirska naivnost koja je poetski ostvarena. Najbolji
Marulicevi stihovi i danas zvuce jednako autenticno, svježe i uvjerljivo kao
i u vrijeme kada su nastali, a stoljeca im samo pridodaju novu draž starine
i patinost dozrelosti. Pa ako je književna vrijednost Maruliceva i manje od
njegova kulturno-povijesnog znacenja, ipak ce njegova slava kao i najbolji
stihovi živjeti, kako to sam rece "dokla zemlja ova bude na karte folj
slovinjska štit slova".
Alegorijsko shvacanje Judite:
Držeci se bibljske price Marulic svoju zamisao ostvaruje kroz legendu o
hrabroj udovici koja je spasila svoj grad od osvajacke Nabukodonosorove
vojske, hrabreci tako narod i podgrijavajuci mu nadu u spas u gotovo
beznadnoj situaciji kada su Turci vec haracili po splitskom polju i, kako
rece nadbiskup Zane, uništavajuci sve ognjem i macem odvodili u tužno
ropstvo ne samo muškarce nego i žene. Opisujuci asirski tabor Marulic
zaista ima pred sobom Turke pa se u spjevu pojavljuju sultani i veziri,
subaše i njihove bedevije, i talambasi i svioni skenderi, a Oloferne nalikuje
kakvom ondašnjem paši ili veziru i sve je podredeno osnovnoj ideji o
spasavanju grada.
Kako je Marulic starozavjetnu pricu sadržajno i stilski uklopio u
svoje vrijeme, i renesansno u Marulicevom djelu:
Ispunjujuci Juditu vlastitim i domacim iskustvom i reminiscencijama, autor
se znatno udaljio od tona srednjovjekovnih moralistickih prica i legendi.
Umjesto neprestanog isticanja kršcanskih tendencija u Juditi imamo citav
niz jasno videnih slika, a sve iz iskustva o ljudskim postupcima i stvarnim
situacijama. Izraziti srednjovjekovni covjek i kršcanin, Marko Marulic u
isto je vrijeme i uceni humanist i pripadnik novih vremena, renesanse.
Svoje djelo napisao je potaknut klasicnom lektirom, ispunio ga klasicnim
reminiscencijama, vrlinama i strastima. Na taj nacin u jednu tipicnu
srednjovjekovnu komunu književno djelo unijelo je slutnju novih vremena,
upozoravajuci na stvarne impulse koji odreduju i vrednuju covjekovo
djelovanje. Takvim postupkom Marulic je svom djelu osigurao znacajnu
dimenziju osebujnosti i originalnosti.
Biblija i klasika, stari poete i novi, Talijani i domaci, glagoljaši i pjesnici
duhovnih legenda, leutaši i gradski zacinjavci, narodni pjesnici i pobožni
prosvjetitelji puka - svi su oni utkani u Maruloj spjev koji uza sve to ipak
znaci granicu i pocetak novoga rasta.
Kratki sadržaj po librima:
PARVO LIBRO
Nabubodonosor bobivši Arfaksata, posla Oloferna s vojskom primat
države, hoteci da gospoduje svim svitom.
DRUGO LIBRO
Kuda Olofernes prode s vojskom; kih poda se dobi; pride u Gabu; bi strah u Jeroselim; pozlobiše Akiora veziri, jer istinu govori od naroda
jerosolimskog.
TRETO LIBRO
Olofernes Akiora vezana zagna u Betuliju, hoteci ga zajedno s grajani
pogubit kad jih prizme. Ozija zva Akiora i popove na veceru. Olofernes
podsede Betuliju; bi u grad žaja, do pet dan se hotitu predati. Judita jih
kara.
CETVARTO LIBRO
Judita a Abrom pojde van grada; Bog joj prida lipost, budi da vele lipa
biše; Olofernes, vidiv ju, za njom se zamami.
PETO LIBRO
Olofernes dvor svoj i Juditu zva na veceru; pijan zaspa. Koliko to zlo žartje
i opitje. Judita Olofernu otkla glavu i na grad postavi. Akior se obrati na
viru i prebiva u Betuliju.
ŠESTO LIBRO
Betulijani izidoše s oružijem. Vojske, vidiv Oloferna ubijena, jaše bižati;
oni jih tiraše, i s dobitjem se varnuše. Eliakim, pop veli, s popi pride vidit
Juditu; ona svojimi pojde u Jerosolim; u tempal se poklonivši, s vesel’jem
se varnu. Živi lit sto i pet; puk ju sedam dana plaka; dan dobitja ctovaše.
Amen.
Vrsta djela:
Vergilijanski, junacko-religiozni, alegorijski ep.
Tema:
U uvodnom naglašavanju kako Judita "oslobodi svu zemlju izraelsku jur od
nadvele pogibili" istaknuta je i prvotna motivacija djela, temeljni poticaj
koji je inspiraciju pjesnika zaustavio upravo na ovoj prici.
NAJAVLJUJE TEMU I TRAŽI POMOĆ OD BOGA:
„Dike ter hvaljen’a presvetoj Juditi
Smina nje stvoren’ja hocu govoriti
Zato cu moliti, Bože, tvoju svitlost
Ne htij mi kratiti u tom punu milost.“
Stil:
Današnje naše citanje i analiziranje Judite otežava cinjenica što je djelo
pisano starim hrvatskim cakavskim jezikom s obiljem oblika i rijeci koji se
danas ne upotrebljavaju. Ipak pri pažljivijem citanju i uz potrebno
objašnjenje Marulicevi dvanaesterci brzo nam postaju bliski i razumljivi,
ocituju nam posebnost poetskog svijeta i doživljaja jednog pjesnika, a
ujedno nam, krepki, jasni i teški, docaravaju tešku situaciju koju opisuju i
iz koje su ponikli.
Monotonija dvostruke rime, u sredini i na kraju distiha, kao da nam na
neki nacin oznacavaju dugo i jednolicno trajanje nevolje. Život je sporo
tekao, jadi su se ponavljali, nade kao da su se gubile. Polagano, teško
jednolicno nizanje dvanaesteraca govori o tešku životu, koji se produžuje
zahvaljujuci jedino golemoj snazi naroda i urodenoj covjekovoj želji da se
u borbi za opstanak održi. Marulicevi stihovi nisu bez snage. Ona je u
skladu s onom prvobitnom, iskonskom i naivnom snagom
srednjovjekovnog covjeka koji zastaje pred velicinama, koji pobožno i sa
strahopoštovanjem promatra sve što nadilazi njegove snage. Pojave oko
sebe pjesnik doživljava u svoj punini, u citavoj goloj i svecanoj moci.
DVOSTRUKO RIMOVANI DVANAESTERAC:
Stih od dvanaest slogova s izrazitom cenzurom nakon šestog sloga i
parnim rimama prvih dijelova stiha i krajeva stihova, koje se osim toga
mogu nastavljati i na kraju prvih clanaka iduceg dvostiha, vladajuci je stih
hrvatske pisane književnosti.
Vojska:
Prije Olofernove smrti: Poslije Olofernove smrti:
Suknje bihu svrgli, župe pripasali;
Rukavce uzvrgli, bicve potpasali;
Brže t’ bi ticali skacuci dubravom
Ner kad bi bigali jelini prid lavom
Da tko spovidati sva more cudesa? -
Od konjske bahati zemlja se potresa,
Ništar ne poresa, ni trava ni žito,
Kuda vojska plesa, po sve ono lito. Mrmor je svuda vril, smete se vas okol
Strknja usta od sliv, svak je bižat obol,
Kako kada sokol u nebo se vija,
Jeto se ptic odozdol široko razvija,
Ca pri more svija, naprid se pojima,
Jer ga strah zabija, duše ne pojima:
Tako tada njima bojazan micaše,
Simo tamo svima po polju strkaše.
OVDJE MARULIĆ VOJSKU OPISUJE KAO NAJJACU NA SVIJETU, ŠTO JE ONA ZAPRAVO I BILA, BILO DA SE RADI O NABUKODONOSOROVOJ VOJSCI, ILI TURSKOJ O KOJOJ MARULIĆ ZAPRAVO PJEVA, JER ZAPRAVO TIM VOJSKAMA NIJE SE U NJIHOVO VRIJEME MOGAO NITKO SUPROTSTAVITI. NAKON SMRTI OLOFERNOVE, VOJSKA JE U RASULU I MARULIĆ NAM TU PRIKAZUJE KAKO JE I NAJJACA VOJSKA SAMO VELIKA SKUPINA KUKAVICA KADA NEMA SNAŽNOG VOĐU. POKAZUJE I DA SE I NAJVEĆA VOJSKA MOŽE POBIJEDITI PA CAK I OD MALOG NARODA.
Lik Judite:
Fizicki izgled:
Ovdje se istice izrazita Maruliceva slikovitost i realizam u opisima, a ujedno možemo po opisu zakljuciti da je Marulic slijedio petrarkisticke uzore jer ljepotu svoje Judite diže u nebesa:
Splete glavu kosom, vitice postavi
Kontuš s urehom som vazam na se stavi;
S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi
Na nogah napravi cizmice s podvezmi.
S urehami tezmi, ca mi je viditi,
Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
I jošce hoditi na pir s kraljicami
I ctovana biti meju banicami.
Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
A trepetljicami zvonjahu uvitci;
Stahu zlati cvitci po svioni sviti
Razlici, ne ritci po skutih pirliti,
Svitlo carljeni ja rubin na parstih,
Cafir se modriti, biliti na rukavih
Biser i na buštih, i sve od zlatih plas
Sjati se na bedrih prehitro kovan pas.
Velik urehe glas, da liposti veci,
Ka biše kako klas iz trave resteci
Ali kami, ki steci u zlato, zlatu da,
Izvarsno svitleci, da zlato vecma sja:
Psihološke odrednice:
Živi cistim životom, i svoj je život posvetila samo bogu:
Tada sa nahaja Judit u gradu tom,
Kano svih nathaja lipostju, dobrotom,
Ka živit životom odluci precisto,
Poce imit od kom udovictva misto.
Mnozi ju zaisto vlastele prosiše,
Ona Bogu listo služiti želiše;
Skrovišce imiše gori gori pod slimena,
Gdi Boga zoviše s rabom zatvorena.
Bogata je udovica, ali to što odbija prosce potvrduje da je osoba cvrstog karaktera i cvrste vjere u boga:
Živine velik broj muž bo nje ostavi
I blago mnogo njoj kad se s njom rastavi;
Da ona ne stavi u tvom sarce svoje,
Ner ko ljube pravi, vikomnje kono je.
Sva moc rici moje izrici ne umit
Pobožje koko je, cic koga gradi svit,
Prem ako mladih lit biše i lipa stvora
Juditin govor betuljanima, u kojem se vidi da Judita ima neizmjerno puno povjerenja u boga:
Tko ste, da cete moc božoju iskusiti,
Ter svim vekšu nemoc, vekši gnjev nauditi?
Jer se rasrditi hoce tom ricju Bog,
Pri ner se smiliti, ni dat nam odlog
Molitva bogu za pomoc pri ubojstvu, jer je ona previše poštena i previše voli boga da bi takvo što mogla napraviti bez njega:
"Bože, daj da stignu ca je godi tebi;
Stvori milosti meni, pokrip rabu tvoju,
Da stvar svarši koju misal moja plodi,
Da se tebe boju puci ter narodi!
Sada, sada hodi, tvoj grad Jerosilim
Od nevolj slobodi i vas puk tvoj, molim;
Rasap daj oholim ki se uzvišuju,
Pokoj pošlji boljim ki se ponižuju.
Ovo ca veruju po tebi ja moci,
Koko potribuju, hotij mi pomoci,
U dne ter u noci tebi da hvalu dam,
Jer u tvoje moci sad sveršit to uzdam. "
Porijeklo joj se dodituje s Mojsijem što svjedoci da je ona bila predodredena za neki sveti posao:
Da se kriposti cvit - hci biše Merara
Ki zide do stara roda Simeona,
Brata Isakara tere Zabulona;
Muža imi ona ki se zva Manases.
Opskužeci zakona ki jim da Mojises.
Ovogaj na poses, gdi se žetva tvori,
Kad Sirij tere Pes najvecima uzgori,
Moc toplin umori plamena vrucijih;
Martva ga zatvori grobnjega starijih
Misec šesti lit trih jur biše napustil
Da biše on živih preminuvši pustil,
Kršcanski nazor:
Najviše se ocituje u tome što se narod i Judita cesto obracaju bogu bilo za pomoc, bilo za blagoslov:
Juditin govor betuljanima
Tko ste, da cete moc božoju iskusiti,
Ter svim vekšu nemoc, vekši gnjev nauditi?
Jer se rasrditi hoce tom ricju Bog,
Pri ner se smiliti, ni dat nam odlog
Judita nece jesti nesvetu hranu da ne bi povrijedila boga, tu se ocituje jakost Juditine vjere:
Judit strese uha: "Necu", rece, "toga
Da ockvarnih duha, ne rasardim Boga;
Da jist cu ovoga ca vo s sobom nosim,…"
Molitva bogu za pomoc pri ubojstvu jer ona to mora uciniti uz božju pomoc i po njegovoj volji da ga ne bi uvrijedila:
"Bože, daj da stignu ca je godi tebi;
Stvori milosti meni, pokrip rabu tvoju,
Da stvar svarši koju misal moja plodi,
Da se tebe boju puci ter narodi!
Sada, sada hodi, tvoj grad Jerosilim
Od nevolj slobodi i vas puk tvoj, molim;
Rasap daj oholim ki se uzvišuju,
Pokoj pošlji boljim ki se ponižuju.
Ovo ca veruju po tebi ja moci,
Koko potribuju, hotij mi pomoci,
U dne ter u noci tebi da hvalu dam,
Jer u tvoje moci sad sveršit to uzdam."
Domoljubni nazor:
Ocituje se u tome što je Judita spremna žrtvovati i svoj život da bi narod bio siguran, a ocituje se i u suosjecanju Judite s narodom.
Kako puk slavi Juditu nakon što je ubila Oloferna, jer je ona sad osloboditeljica naroda:
Riše juj: "Slava si Jerosolime sve,
Sva radost naša si, pocten’je zemlje se;
Jere je sarce tve muški se nosilo,
Tobom je strane ove misto oživilo.
A sve je to bilo, jer cistocu tvoju
Pogleda Bog milo i da t’ milost svoju;
Jer sta u pokoju, muža ne poznavši,
I u svetih broju, parvi ti umarvši.
Bog tebe zazvavši sparti nas brimena
I tebe obravši proslavi t’ imena:
Tim blagoslovljena bit ceš po sve dni,
Biti ceš blažena gbi dobru konca ni."
Molitva Juditina, Judita suosjeca s narodom i moli za njega:
Tebe umiljeno, Gospodine, molju,
Pogledaj smiljeno na našu nevolju;
Otpusti zlu volju i rabi Juditi
Pomazi, ka volju tvu želim spuniti.
Petrarkisticke odlike:
Petrarci je Laura bila božica i on ju je uzdizao u svemirske razmjere, a isto to radi i Marulic kada u zadnjem libru narod slavi Juditu kao osloboditeljicu naroda. Takoder se slicnost vidi i kada Marko Marulic opisuje svoju Juditu. Prema njegovom opisu bi se pomislilo da je ona Maruliceva Laura:
Splete glavu kosom, vitice postavi
Kontuš s urehom som vazam na se stavi;
S ošvom ruke spravi, uši s ušerezmi
Na nogah napravi cizmice s podvezmi.
S urehami tezmi, ca mi je viditi,
Dostojna bi s knezmi na sagu siditi;
I jošce hoditi na pir s kraljicami
I ctovana biti meju banicami.
Zlatimi žicami sjahu se poplitci,
A trepetljicami zvonjahu uvitci;
Stahu zlati cvitci po svioni sviti
Razlici, ne ritci po skutih pirliti,
Svitlo carljeni ja rubin na parstih,
Cafir se modriti, biliti na rukavih
Biser i na buštih, i sve od zlatih plas
Sjati se na bedrih prehitro kovan pas.
Dojam o djelu:
Ovo mi je djelo bilo vrlo teško procitati, jer je napisano cakavskim
narjecjem s mnoštvom arhaizama koji više danas nisu u upotrebi. Ali sve
u svemu djelo mi se je i svidjelo na neki nacin. Svida mi se jer prikazuje
kako jedan pojedinac može slomiti citavu vojsku, kako i pojedinci u moru
nedaca i jada mogu preživjeti zahvaljujuci svojoj snalažljivosti. To mi na
neki nacin i daje volju za životom, jer mi je Maruliceva Judita pokazala
kako se nemoram bojati jer sam sam samcat. Judita je uzor svim malim
narodima, ili bi to barem trebala biti, pogotovo narodu kao što je naš koji
se prije par godina ponovno našao u ratu s mocnijim i snažnijim
neprijateljom. Ali mi ipak nismo poraženi. Marulic kao da s Juditom prorice
hrvatsku buducnost jer je, stoljecima nakon što je Judita bila napisana,
Hrvatska bila napadana i tlacena od jacih susjeda. Uzmimo naprimjer:
Turke, Madare, Austrijance, Srbe…
Kad bi mi se neki prijatelj pokušao ubiti ja bih mu dao Juditu da ju procita
(dobro možda mu je ne bih dao baš da procita jer je užasna za citanje) i da razmisli, jer iako je nesreca koja nas snade u životu prava slika i prilika
Holofernova, mi uvijek možemo biti Judita koje ce tom Holofernu, tom
jadu i toj nesreci odrubiti glavu i ponosito je istaknuti na zidove svoga
grada od života.