Lyrics has been copied to clipboard!
VJENCESLAV NOVAK:
IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA
Bilješke o piscu:
Vjenceslav Novak roden je 1859. god. u Senju. Gimnaziju je pohadao u Senju i Gospicu. U Uciteljsku školu je išao u u Zagrebu. Kasnije je nastavio muzicke studije u Pragu. Službovao je kao profesof muzike na Uciteljskoj školi u Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima poceo slikati probleme društvenih nepravdi i nevolja koje su pogadle mali svijet seljacke sirotinje,
siromašnih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim suosjecanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka. Romani su mu: “Pod Nehajem”m “Poslijednji Stipancic”, “Dva svijeta”, “Zapreke”, “Pavao segata” i “Tito Dorcic”. Važnije pripovjetke su mu: “Podgorske pripovjetke”, “U Glib”, “Majstor Adam”, “Iz velegradskog podzemlja” i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905. g. u Zagrebu.
Tema: Težina života u siromašnoj obitelji.
Osnovna misao: Neke loše navike mogu nam promijeniti život.
Kratki sadržaj:
Padao je snijeg i bilo je hladno, a neki je covjek sjedio nepomicno na klupi
na Ilickom trgu. Gledao je Mika jednog pijanog Slovaka. Slovak je par
puta pao potrbuške i nije se mogao dici pa je trebao pomoc stražara da bi
otišao kuci. Zamišljeno gledajuci, Mika se sjetio onog što je doživio zbog
pijanstva. Mika i Jankic su ispilili i nacijepali jednom covjeku drva i dobili
za to 5 kruna. Odmah su otišli u gostionicu i popili dvije litre, pa zatim, tri,
cetiri. Tada je Mika pomislio da bi mogli poci kuci, ali Jankic je još želio
piti. No kada su ispili još pola litre, ali ni to nije bilo dovoljno pa su pili i
pili… U razgovoru uz pice Mika je hvalio svoju djevojcicu Evicu. Na poziv
stražara krcma se ispraznila, a Mika i Jankic su pošli kuci. Mika je putem
razmišljao što ce li mu žena reci. Dali ce ga psovati?! Skupio je hrabrosti i
ušao u kucu. Kako je zamislio tako je i bilo. Žena ga je psovala, a on
onako pijan uhvatio Evicu i pretuce je. Žena istrgne Evicu iz ruku pijanog
muža, a on padne na krevet i zaspe. Ujutro kada se probudio, žena mu je
rekla da je pretukao Evicu. Mika bez ženinog saznanja ode u Evicinu sobu.
Evici je iz usta neprestano curila krv i nije mogla jesti i piti. Mika je sijeo
pokraj nje i poceo joj tepati, te joj darovao kutiju sa slatkišima. Sutradan
je Mika otišao na posao i nije se želio vratiti kuci i cuti što je Evici rekao
lijecnik. Hodao je ulicama i susreo svoga sina koji mu je rekao da je Evici
vrlo loše. Kada se smracilo, žena je krenula tražiti Miku. Vidjela ga je kako
šece te je otišla do njega i tužno mu izjavila: “Preminula je”. Mika je
stajao nepomicno. Žena ga je pozivala u kucu uvjeravajuci ga da nije on
kriv jer je bio pijan. Vrativši se kuci nije više bilo isto. Nije bilo djevojcice
Evice i tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo toga vrijedno.
Analiza likova:
Mika
Psihološke osobine:
Mika je prosjecan radnik niže klase. Imao je vrlo nisku placu kojom je
jedva mogao nahraniti obitelj. On je na svijetu najviše volio dvije stvari:
svoju malu kcer Evicu i alkohol. Evica mu je bila jedini razlog zbog kojega
je uopce živio i kojoj se svake veceri vracao. S picem je pokušavao
zaboraviti svoj mizeran život. On se tako, nakon noci pijancenja,
vracao u taj mali podrum i puštao picu da govori umjesto njega.
Bio je zaslijepljen picem koje je njime upravljalo. Tukao je sinove i ženu,
sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu - na malu Evicu. Tek je njezina
tragicna smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov covjek.
Tek uz pomoc svoje žene Mika se sjeti da ne postoji samo mala Evica,
vec da ima još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im
svejedno.
Fizicke osobine:
„Usprkos snijegu i studenoj vlazi sjedi neki covjek nepomicno na klupi na
Ilickom trgu. Crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku.
Po grubom, na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da covjek pripada
radnickom staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela naslagao
mu se snijeg, ali on ne mari.“
Lucija
Lucija je bila Mikina žena. Bila je dobra i osjecajna. Voljela je svoju djecu i
muža. Znala je da je volio Evicu više od svega i da kada se vrati navecer
pijan to nije on, i oprostila mu je ono što je ucinio svojoj kcerki. Takoder
je znala da je on vrlo brižan otac, ali da se boji osjecati pokorno i
poslušno. Tješila je Miku koliko god je mogla i njen glas je bio pun ljubavi
i razumijevanja. Ljubav izmedu njih dvoje i cijele obitelji pomogla im je da
krenu dalje živjeti usprkos toj nesreci.
Evica
Evica je bila mala slabašna djevojcica. Usprkos tome svi su je voljeli. Bila
je pametna i dobra. Uvijek bi znala da ce, kad je tata pijan, dobiti slatkiše
ili tako nešto. Pošto je bila slabašna i imala probleme jednostavno nije
mogla preživjeti oceve batine. I na kraju je, ni kriva ni dužna, u jadu i
bijedi, izgubila svoj život.
Dojam o djelu:
Djelo me jako dojmilo. Mnogi ljudi su na ovaj nacin izgubili svoje najmilije.
Djelo je poucno i zanimljivo, a iako je vrlo kratko, govori nam kako samo
jedan trenutak može promijeniti cijeli život.
IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA
Bilješke o piscu:
Vjenceslav Novak roden je 1859. god. u Senju. Gimnaziju je pohadao u Senju i Gospicu. U Uciteljsku školu je išao u u Zagrebu. Kasnije je nastavio muzicke studije u Pragu. Službovao je kao profesof muzike na Uciteljskoj školi u Zagrebu. Vjenceslav Novak je jedan od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima poceo slikati probleme društvenih nepravdi i nevolja koje su pogadle mali svijet seljacke sirotinje,
siromašnih otoka i intelektualaca koje opisuje s dubokim suosjecanjem. Napisao je sedam romana i oko stotinu pripovijedaka. Romani su mu: “Pod Nehajem”m “Poslijednji Stipancic”, “Dva svijeta”, “Zapreke”, “Pavao segata” i “Tito Dorcic”. Važnije pripovjetke su mu: “Podgorske pripovjetke”, “U Glib”, “Majstor Adam”, “Iz velegradskog podzemlja” i dr. Vjenceslav Novak umro je 1905. g. u Zagrebu.
Tema: Težina života u siromašnoj obitelji.
Osnovna misao: Neke loše navike mogu nam promijeniti život.
Kratki sadržaj:
Padao je snijeg i bilo je hladno, a neki je covjek sjedio nepomicno na klupi
na Ilickom trgu. Gledao je Mika jednog pijanog Slovaka. Slovak je par
puta pao potrbuške i nije se mogao dici pa je trebao pomoc stražara da bi
otišao kuci. Zamišljeno gledajuci, Mika se sjetio onog što je doživio zbog
pijanstva. Mika i Jankic su ispilili i nacijepali jednom covjeku drva i dobili
za to 5 kruna. Odmah su otišli u gostionicu i popili dvije litre, pa zatim, tri,
cetiri. Tada je Mika pomislio da bi mogli poci kuci, ali Jankic je još želio
piti. No kada su ispili još pola litre, ali ni to nije bilo dovoljno pa su pili i
pili… U razgovoru uz pice Mika je hvalio svoju djevojcicu Evicu. Na poziv
stražara krcma se ispraznila, a Mika i Jankic su pošli kuci. Mika je putem
razmišljao što ce li mu žena reci. Dali ce ga psovati?! Skupio je hrabrosti i
ušao u kucu. Kako je zamislio tako je i bilo. Žena ga je psovala, a on
onako pijan uhvatio Evicu i pretuce je. Žena istrgne Evicu iz ruku pijanog
muža, a on padne na krevet i zaspe. Ujutro kada se probudio, žena mu je
rekla da je pretukao Evicu. Mika bez ženinog saznanja ode u Evicinu sobu.
Evici je iz usta neprestano curila krv i nije mogla jesti i piti. Mika je sijeo
pokraj nje i poceo joj tepati, te joj darovao kutiju sa slatkišima. Sutradan
je Mika otišao na posao i nije se želio vratiti kuci i cuti što je Evici rekao
lijecnik. Hodao je ulicama i susreo svoga sina koji mu je rekao da je Evici
vrlo loše. Kada se smracilo, žena je krenula tražiti Miku. Vidjela ga je kako
šece te je otišla do njega i tužno mu izjavila: “Preminula je”. Mika je
stajao nepomicno. Žena ga je pozivala u kucu uvjeravajuci ga da nije on
kriv jer je bio pijan. Vrativši se kuci nije više bilo isto. Nije bilo djevojcice
Evice i tek je tada shvatio da pijanstvo nije bilo toga vrijedno.
Analiza likova:
Mika
Psihološke osobine:
Mika je prosjecan radnik niže klase. Imao je vrlo nisku placu kojom je
jedva mogao nahraniti obitelj. On je na svijetu najviše volio dvije stvari:
svoju malu kcer Evicu i alkohol. Evica mu je bila jedini razlog zbog kojega
je uopce živio i kojoj se svake veceri vracao. S picem je pokušavao
zaboraviti svoj mizeran život. On se tako, nakon noci pijancenja,
vracao u taj mali podrum i puštao picu da govori umjesto njega.
Bio je zaslijepljen picem koje je njime upravljalo. Tukao je sinove i ženu,
sve dok nije digao ruku na pogrešnu žrtvu - na malu Evicu. Tek je njezina
tragicna smrt navela Miku da spozna kako je okrutan i surov covjek.
Tek uz pomoc svoje žene Mika se sjeti da ne postoji samo mala Evica,
vec da ima još dva sina koji su svaki dan u skrbi za njega i nije im
svejedno.
Fizicke osobine:
„Usprkos snijegu i studenoj vlazi sjedi neki covjek nepomicno na klupi na
Ilickom trgu. Crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku.
Po grubom, na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da covjek pripada
radnickom staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela naslagao
mu se snijeg, ali on ne mari.“
Lucija
Lucija je bila Mikina žena. Bila je dobra i osjecajna. Voljela je svoju djecu i
muža. Znala je da je volio Evicu više od svega i da kada se vrati navecer
pijan to nije on, i oprostila mu je ono što je ucinio svojoj kcerki. Takoder
je znala da je on vrlo brižan otac, ali da se boji osjecati pokorno i
poslušno. Tješila je Miku koliko god je mogla i njen glas je bio pun ljubavi
i razumijevanja. Ljubav izmedu njih dvoje i cijele obitelji pomogla im je da
krenu dalje živjeti usprkos toj nesreci.
Evica
Evica je bila mala slabašna djevojcica. Usprkos tome svi su je voljeli. Bila
je pametna i dobra. Uvijek bi znala da ce, kad je tata pijan, dobiti slatkiše
ili tako nešto. Pošto je bila slabašna i imala probleme jednostavno nije
mogla preživjeti oceve batine. I na kraju je, ni kriva ni dužna, u jadu i
bijedi, izgubila svoj život.
Dojam o djelu:
Djelo me jako dojmilo. Mnogi ljudi su na ovaj nacin izgubili svoje najmilije.
Djelo je poucno i zanimljivo, a iako je vrlo kratko, govori nam kako samo
jedan trenutak može promijeniti cijeli život.