Lyrics has been copied to clipboard!
VJENCESLAV NOVAK:
IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA
Bilješke o piscu:
Vjenceslav Novak roden je u Senju 1859. U Zagrebu je završio Uciteljsku
školu. Studirao je glazbu na Muzickoj akademiji u Pragu. Znacajnija djela:
«Podgorske pripovijesti», «Nezasitnost i bijeda», «Iz velegradskog
podzemlja», «Dva svijeta», «U glib», «Majstor Adam» (pripovijetke i
novele); «Pred sudom svjetine» (drame); «Tito Dorcic», «Pavao Šegota»,
«Pod Nehajem», «Posljednji Stipancici» (romani). Umro je u Zagrebu
1905. od tuberkuloze u 46. godini života.
Književni rod:
Epika
Književna vrsta:
Socijalna pripovijetka
Mjesto radnje:
Zagreb – Citat: «Usprkos snijegu i studenoj vlazi sjedi neki covjek
nepomicno na klupi na Ilickom trgu.»
Vrijeme radnje:
Kraj XIX. stoljeca ili sam pocetak XX. st.
Tema:
Život radnika pilara
Motivi:
Bijeda, siromaštvo, nezaposlenost, alkoholizam, nasilje u obitelji, zlocin…
Kratki sadržaj:
Na Ilickom trgu je sjedio covjek. Nije se obazirao ni na što. Bio je to pilar
Mika koji je poslije posla kod nekog covjeka zajedno s Jankicem otišao u
gostionu i napio se. Potrošio je trecinu onoga što je zaradio. Bojao se
vratiti kuci. Jedva je doteturao do kuce. Sjeca se da ga je netko uvukao u
kucu. Onda ga je žena grdila. Dalje se ne sjeca. Ujutro mu je žena
ispricala da je na smrt istukao malu Evicu. Otišao je u sobu, nije mogao
gledati onakvu Evicu. Od stida je otišao od kuce. Radio je to jutro. Poslije
se nije htio vratiti kuci. Sreo je svog sina. Rekao je da je bio doktor i da
mu je majka rekla da je Evica pala dok je nosila drva. Na kraju ga je žena
našla i rekla mu da je Evica umrla, a on se nije htio vratiti kuci. Shvatila
ga je i tješila. Na kraju je ipak krenuo kuci, ali s misli o smrti i kako ce sici
u podzemlje gdje ce ga koriti mrtva Evica. A on ju je tako volio.
Fabularni tijek:
1. Mika sjedi na Ilickom trgu
2. Prisjeca se kako se napio s Jankicem
3. Otišao je kuci i svadao se sa ženom
4. Na smrt je istukao malu Evicu
5. Ujutro mu je žena sve ispricala
6. On odlazi na posao
7. Poslije hoda ulicama i srece svoga sina
8. Rekao mu je da je bio doktor
9. Žena ga traži i govori mu je da je umrla Evica
10. Oni odlaze kuci
Kompozicija djela:
Uvod: Mika se napio zajedno s Jankicem
Zaplet: Došao je kuci i na smrt istukao malu Evicu
Vrhunac: Odlazi od kuce i razmišlja o svom nedjelu
Rasplet: Evica umire
Analiza likova:
Glavni likovi:
Mika, Jankic, Lucija, Evica
Sporedni likovi:
Dvoje sinova, gospodin kod kojeg su sjekli drva, pijani Slovak,
trojica radnika na skladištu drva, Kocevar, grubi trgovac, doktor,
prolaznici.
Mika
Radnik, pilar drva, siromašan, sklon je picu, voli svoju obitelj, ali to ne
pokazuje, ubio je vlastitu kcerku Evicu koju je volio najviše na svijetu.
«…crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom,
na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da covjek pripada radnickom
staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela slagao mu se snijeg,
ali on ne mari.»
Jankic
Slican Miki, ima brojnu obitelj, slabu zaradu, svade sa ženom i sklonost
alkoholu, nezadovoljan svojim socijalnim i financijskim stanjem.
«A što on miješa sebe s nama! Ja sam danas u podne bio u njegovoj
kuhinji, a s ognjišta se puši i širi svakojaki miris. Njegova je gospoda
došla u kuhinju i dala kuharici bocu vina da je stavi u mlaku vodu jer da
je vino hladno… A ja i ti smo, Mika, od jutros raspilili, rascijepali i
poslagali hvat cjepanica, a založili smo u podne svak komad suhog kruha.
Pa što on goovri…»
Lucija
Mikina žena, puno je propatila u životu.
Evica
Pametna mala djevojcica koju njen otac Mika voli najviše na svijetu, ali
jedne veceri kad je bio pijan uhvatio ju je i istukao na smrt.
«Moja mezimica – nasmiješio se cisto ponesen svojim roditeljskim
cuvstvom… - Da ti, Jankicu, samo cuješ to dijete! Nisi toga doživio, jer ti
ne bi svojim ušima vjerovao što sve ona zna! A istom joj je pet godina…
Tepce!…»
Jezik i stil:
Pripovijetka ima dosta rijeci koje danas smatramo zastarjelima (arhaizmi).
Stilska sredstva:
Epiteti:
Guste, nakvašenoj, bijele, snježne, neugodna, reskom, toplo, ugodno,
studenoj, mršavom
Onomatopeje:
«Tiho se spuštaju guste pahuljica snijega.»
Usporedbe:
«Ležao je sred blata kao mrtvo tijelo.»
«A radnik je na klupi sjedio kao uklesan.»
«Gdjekada trgnu mu se ramena kao od uzdaha koji hoce da provali iz
prsiju.»
«I Mika i Jankic osjecali su kao da je ovako lijepo svemu svijetu kao što je
sad njima…»
Dojam o djelu:
Pripovijetka mi se svidjela. Opisuje jednu noc kad se otac jako napio i
nesvjesno istukao svoju malu dragu Evicu.
IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA
Bilješke o piscu:
Vjenceslav Novak roden je u Senju 1859. U Zagrebu je završio Uciteljsku
školu. Studirao je glazbu na Muzickoj akademiji u Pragu. Znacajnija djela:
«Podgorske pripovijesti», «Nezasitnost i bijeda», «Iz velegradskog
podzemlja», «Dva svijeta», «U glib», «Majstor Adam» (pripovijetke i
novele); «Pred sudom svjetine» (drame); «Tito Dorcic», «Pavao Šegota»,
«Pod Nehajem», «Posljednji Stipancici» (romani). Umro je u Zagrebu
1905. od tuberkuloze u 46. godini života.
Književni rod:
Epika
Književna vrsta:
Socijalna pripovijetka
Mjesto radnje:
Zagreb – Citat: «Usprkos snijegu i studenoj vlazi sjedi neki covjek
nepomicno na klupi na Ilickom trgu.»
Vrijeme radnje:
Kraj XIX. stoljeca ili sam pocetak XX. st.
Tema:
Život radnika pilara
Motivi:
Bijeda, siromaštvo, nezaposlenost, alkoholizam, nasilje u obitelji, zlocin…
Kratki sadržaj:
Na Ilickom trgu je sjedio covjek. Nije se obazirao ni na što. Bio je to pilar
Mika koji je poslije posla kod nekog covjeka zajedno s Jankicem otišao u
gostionu i napio se. Potrošio je trecinu onoga što je zaradio. Bojao se
vratiti kuci. Jedva je doteturao do kuce. Sjeca se da ga je netko uvukao u
kucu. Onda ga je žena grdila. Dalje se ne sjeca. Ujutro mu je žena
ispricala da je na smrt istukao malu Evicu. Otišao je u sobu, nije mogao
gledati onakvu Evicu. Od stida je otišao od kuce. Radio je to jutro. Poslije
se nije htio vratiti kuci. Sreo je svog sina. Rekao je da je bio doktor i da
mu je majka rekla da je Evica pala dok je nosila drva. Na kraju ga je žena
našla i rekla mu da je Evica umrla, a on se nije htio vratiti kuci. Shvatila
ga je i tješila. Na kraju je ipak krenuo kuci, ali s misli o smrti i kako ce sici
u podzemlje gdje ce ga koriti mrtva Evica. A on ju je tako volio.
Fabularni tijek:
1. Mika sjedi na Ilickom trgu
2. Prisjeca se kako se napio s Jankicem
3. Otišao je kuci i svadao se sa ženom
4. Na smrt je istukao malu Evicu
5. Ujutro mu je žena sve ispricala
6. On odlazi na posao
7. Poslije hoda ulicama i srece svoga sina
8. Rekao mu je da je bio doktor
9. Žena ga traži i govori mu je da je umrla Evica
10. Oni odlaze kuci
Kompozicija djela:
Uvod: Mika se napio zajedno s Jankicem
Zaplet: Došao je kuci i na smrt istukao malu Evicu
Vrhunac: Odlazi od kuce i razmišlja o svom nedjelu
Rasplet: Evica umire
Analiza likova:
Glavni likovi:
Mika, Jankic, Lucija, Evica
Sporedni likovi:
Dvoje sinova, gospodin kod kojeg su sjekli drva, pijani Slovak,
trojica radnika na skladištu drva, Kocevar, grubi trgovac, doktor,
prolaznici.
Mika
Radnik, pilar drva, siromašan, sklon je picu, voli svoju obitelj, ali to ne
pokazuje, ubio je vlastitu kcerku Evicu koju je volio najviše na svijetu.
«…crte na mršavom licu ne dadu se jasno razabrati u mraku. Po grubom,
na sve strane iskrpanom odijelu vidi se da covjek pripada radnickom
staležu. Na kapi, po ramenima i u naborima odijela slagao mu se snijeg,
ali on ne mari.»
Jankic
Slican Miki, ima brojnu obitelj, slabu zaradu, svade sa ženom i sklonost
alkoholu, nezadovoljan svojim socijalnim i financijskim stanjem.
«A što on miješa sebe s nama! Ja sam danas u podne bio u njegovoj
kuhinji, a s ognjišta se puši i širi svakojaki miris. Njegova je gospoda
došla u kuhinju i dala kuharici bocu vina da je stavi u mlaku vodu jer da
je vino hladno… A ja i ti smo, Mika, od jutros raspilili, rascijepali i
poslagali hvat cjepanica, a založili smo u podne svak komad suhog kruha.
Pa što on goovri…»
Lucija
Mikina žena, puno je propatila u životu.
Evica
Pametna mala djevojcica koju njen otac Mika voli najviše na svijetu, ali
jedne veceri kad je bio pijan uhvatio ju je i istukao na smrt.
«Moja mezimica – nasmiješio se cisto ponesen svojim roditeljskim
cuvstvom… - Da ti, Jankicu, samo cuješ to dijete! Nisi toga doživio, jer ti
ne bi svojim ušima vjerovao što sve ona zna! A istom joj je pet godina…
Tepce!…»
Jezik i stil:
Pripovijetka ima dosta rijeci koje danas smatramo zastarjelima (arhaizmi).
Stilska sredstva:
Epiteti:
Guste, nakvašenoj, bijele, snježne, neugodna, reskom, toplo, ugodno,
studenoj, mršavom
Onomatopeje:
«Tiho se spuštaju guste pahuljica snijega.»
Usporedbe:
«Ležao je sred blata kao mrtvo tijelo.»
«A radnik je na klupi sjedio kao uklesan.»
«Gdjekada trgnu mu se ramena kao od uzdaha koji hoce da provali iz
prsiju.»
«I Mika i Jankic osjecali su kao da je ovako lijepo svemu svijetu kao što je
sad njima…»
Dojam o djelu:
Pripovijetka mi se svidjela. Opisuje jednu noc kad se otac jako napio i
nesvjesno istukao svoju malu dragu Evicu.