Lyrics has been copied to clipboard!
VJENCESLAV NOVAK:
IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA
Kratki sadržaj:
Ovo je jedna tužna prica koja se zbila u najsiromašnijem dijelu velegrada.
Radnja zapocinje jedne zimske noci u kojoj upoznaujemo Miku. On sjedi
na trgu i prisjeca se prethodnog dana, i kad je, vracajuci se kuci s posla,
s prijateljem svratio u gostionicu. Ondje su se napili i usprkos Mikinom
pokušaju da se odupre, uvijek se našao povod za pice. Nakon veceri
provedene u krcmi, Mika se pijan vraca kuci gdje, lud od alkohola, tuce
svoju kcer Evicu. Budi se i bez ikakvog pojma o zbivanjima protekle noci,
saznaje da mu je kcer na smrt pretucena i postaje svjestan svojih
postupaka. Istoga dana, Evica umre, a on s teškim teretom u duši odlazi
od kuce, nastojeci preboljeti malu mezimcu koju je tako volio.
Što je neobicno u pripovijedanju ove pripovijetke?
Ova pripovijetka je tako realisticno napisana pa u njoj nisam našao nešto
što bi bilo toliko neobicno da ja to ne bi razumio. Možda sam dosada
rijetko citao takve pripovijetke u kojima se, kroz razmišljanja glavnog lika,
opisuju dogadaji iz njegove prošlosti. I još bi samo rekao to da je stil i
nacin izražavanja tako stvaran (i drugaciji od ostalih do sada procitanih)
da sam citajuci mogao vidjeti i doživjeti svaki dio te price.
Socijalni položaj Mikine obitelji:
Mikina obitelj spada u najniži sloj gradske sirotinje. Oni žive u podrumu
neke kuce, nemaju nikakve veze s onim svijetom vani, gdje sunce
obasjava prozore stanova imucnijih gradana. Mikinoj obitelji je dosta tog
siromaštva i želi pobjeci, no nema pravog izlaza.
Citat: (str. 147)
"Zar smo mi okuženi ako smo siromašni? - srdio se nato. Odnio vrag i
siromaštvo! Svi govore i uce da siromaštvo nije sramota, a bježe od tebe
kad si siromašan, da ti je oko srca i gore nego da si sramotan..."
Psihološka karakterizacija Mike:
O Mikinom se izgledu malo govori. Znamo da je bijedo obucen u iskrpano
odijelo, iscrpljen, mršavog lika. On je kao karakter vrlo dobar covjek, ali
ga siromaštvo i bijeda tjeraju da ocajava i da sažaljeva sebe, svoj život i
život svoje obitelji. U duši on je brižan otac i nije tako loš suprug, ali ga
alkohol dovede u takvo stanje da je ugrozio, pa cak i oduzeo život svojoj
najdražoj jedinoj kceri, koju je tako volio da bi cak i svoj život dao da njoj
dade još jednu priliku, ali ovako ce mu uvijek u srcu ustati jedna praznina
s uspomenom na malu Evicu.
Što je uzrok Mikine nesrece?
Mika je zapravo jedan jadnik kojeg ne treba doživjeti po onome što je
ucinio svojoj kceri jer to nije bio on, to nije bio odraz njegove licnosti. On
je jedan primjer dobrog covjeka, ali punog gorcine i jada kojeg alkohol
može za kratko vrijeme utješiti, ali ce biti i uzrok najvece tragedije
njegovog života.
Dojam o djelu:
Ova pripovijetka me jako rastužila i mislim da nema citatelja kod kojeg
ne bi ostao trag bola, tuge pa cak i suze nakon što je procita. Ovu cu
pripovijetku zapamtiti kao jedan primjer kako se može napisati potpuno
djelo na svega par stranica i mogu reci da nikad nisam procitao neštno
slicno. Zapravo, da ovo djelo nisam procitao ne bih mogao ni slutiti da se
nešto slicno ikad moglo dogoditi, ali sada ipak mislim da jest. To je takva
teška tragedija da samo mogu reci kako je okrutno i ružno ono drugo lice
velegrada kojeg covjek gotovo nikad do kraja ne upozna.
IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA
Kratki sadržaj:
Ovo je jedna tužna prica koja se zbila u najsiromašnijem dijelu velegrada.
Radnja zapocinje jedne zimske noci u kojoj upoznaujemo Miku. On sjedi
na trgu i prisjeca se prethodnog dana, i kad je, vracajuci se kuci s posla,
s prijateljem svratio u gostionicu. Ondje su se napili i usprkos Mikinom
pokušaju da se odupre, uvijek se našao povod za pice. Nakon veceri
provedene u krcmi, Mika se pijan vraca kuci gdje, lud od alkohola, tuce
svoju kcer Evicu. Budi se i bez ikakvog pojma o zbivanjima protekle noci,
saznaje da mu je kcer na smrt pretucena i postaje svjestan svojih
postupaka. Istoga dana, Evica umre, a on s teškim teretom u duši odlazi
od kuce, nastojeci preboljeti malu mezimcu koju je tako volio.
Što je neobicno u pripovijedanju ove pripovijetke?
Ova pripovijetka je tako realisticno napisana pa u njoj nisam našao nešto
što bi bilo toliko neobicno da ja to ne bi razumio. Možda sam dosada
rijetko citao takve pripovijetke u kojima se, kroz razmišljanja glavnog lika,
opisuju dogadaji iz njegove prošlosti. I još bi samo rekao to da je stil i
nacin izražavanja tako stvaran (i drugaciji od ostalih do sada procitanih)
da sam citajuci mogao vidjeti i doživjeti svaki dio te price.
Socijalni položaj Mikine obitelji:
Mikina obitelj spada u najniži sloj gradske sirotinje. Oni žive u podrumu
neke kuce, nemaju nikakve veze s onim svijetom vani, gdje sunce
obasjava prozore stanova imucnijih gradana. Mikinoj obitelji je dosta tog
siromaštva i želi pobjeci, no nema pravog izlaza.
Citat: (str. 147)
"Zar smo mi okuženi ako smo siromašni? - srdio se nato. Odnio vrag i
siromaštvo! Svi govore i uce da siromaštvo nije sramota, a bježe od tebe
kad si siromašan, da ti je oko srca i gore nego da si sramotan..."
Psihološka karakterizacija Mike:
O Mikinom se izgledu malo govori. Znamo da je bijedo obucen u iskrpano
odijelo, iscrpljen, mršavog lika. On je kao karakter vrlo dobar covjek, ali
ga siromaštvo i bijeda tjeraju da ocajava i da sažaljeva sebe, svoj život i
život svoje obitelji. U duši on je brižan otac i nije tako loš suprug, ali ga
alkohol dovede u takvo stanje da je ugrozio, pa cak i oduzeo život svojoj
najdražoj jedinoj kceri, koju je tako volio da bi cak i svoj život dao da njoj
dade još jednu priliku, ali ovako ce mu uvijek u srcu ustati jedna praznina
s uspomenom na malu Evicu.
Što je uzrok Mikine nesrece?
Mika je zapravo jedan jadnik kojeg ne treba doživjeti po onome što je
ucinio svojoj kceri jer to nije bio on, to nije bio odraz njegove licnosti. On
je jedan primjer dobrog covjeka, ali punog gorcine i jada kojeg alkohol
može za kratko vrijeme utješiti, ali ce biti i uzrok najvece tragedije
njegovog života.
Dojam o djelu:
Ova pripovijetka me jako rastužila i mislim da nema citatelja kod kojeg
ne bi ostao trag bola, tuge pa cak i suze nakon što je procita. Ovu cu
pripovijetku zapamtiti kao jedan primjer kako se može napisati potpuno
djelo na svega par stranica i mogu reci da nikad nisam procitao neštno
slicno. Zapravo, da ovo djelo nisam procitao ne bih mogao ni slutiti da se
nešto slicno ikad moglo dogoditi, ali sada ipak mislim da jest. To je takva
teška tragedija da samo mogu reci kako je okrutno i ružno ono drugo lice
velegrada kojeg covjek gotovo nikad do kraja ne upozna.