Lyrics has been copied to clipboard!
VJENCELAV NOVAK (Senj, 11. rujna 1859. - Zagreb, 20. rujna 1905.), hrvatski romanopisac, novelist i publicist.
Roden je u doseljenickoj ceškoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospicu. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao ucitelj u Senju.
U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzicke pedagogije.
U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedac) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragicnu stranu života, s naglašenom osjecajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošcu i samilošcu.
Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama. Citat. “U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlecanima, a Senjani su bili junaci na glasu.”
Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom, te se može reci da je u tom segmentu bio sasvim prosjecan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedac, kriticar i prevoditelj, te je stvarao sve do 1905. godine. Zapoceo je romanticnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.
Pripovjetka IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA:
Mika je siromašan pilar koji sa svojim prijateljem Jankicem pili i cijepa drva ljudima za zimu. Posao je nestalan i cesto nemaju ni groša. Hvataju se svakakvih poslova u borbi za preživljavanje. Nažalost novac cesto potroše pijuci u krcmi i dolaze kuci pijani bez prebijene pare. U takvom stanju, ne znajuci što radi, Mika je premlatio svoju mezimicu Evicu i ona od posljedica batina umire. Ocajan je i luta uokola nemajuci snage da se vrati kuci. Spašava ga žena koja je ispricala lijecniku da je Evica pala sa stepenica noseci drva.
Iz razgovora Mike i Jankica spoznaje se sva bijeda i siromaštvo ljudi koji su živjeli u novonastalim gradskim cetvrtima, bez struje, vode i kanalizacije, ljudi koji su živjeli na rubu egzistencije, ljudi koji su u svom beznadu i ocaju upadali u pakao alkoholizma, nasilja, a nerijetko i zlocina…
Roden je u doseljenickoj ceškoj obitelji, gdje je majka Senjanka iz doseljene bavarske obitelji. Bio je najugledniji pisac hrvatskog realizma, te su ga zvali hrvatskim Balzacom. Osnovnu i srednju školu je završio u Senju i Gospicu. Poslije završene preparandije u Zagrebu radi neko vrijeme kao ucitelj u Senju.
U književnost ulazi 1881. godine pripovijetkom Maca. Napisao je sedam romana. Objavio je tridesetak pripovjedaka, a osim pripovjedne proze piše pjesme, feljtone, dramske pokušaje, recenzije, kritike i rasprave iz muzikologije i muzicke pedagogije.
U svom proznom stvaralaštvu (ponajprije kao pripovjedac) prikazivao je sve slojeve hrvatskog društva. Otkrivao je moralnu i psihološku stranu ljudskog života, bavio se psihologijom ljubavi, roditeljstva, braka. Ponirao je u dušu umjetnika i intelektualaca. Pretežito je slikao tragicnu stranu života, s naglašenom osjecajem za ljudske nevolje te mu se djela odlikuju humanošcu i samilošcu.
Novak želi obratiti pažnju da su Senjani uvijek branili svoju domovinu, te je za te bitke trebalo mnogo hrabrosti i želje za pobjedom, da se uspiju oduprijeti svim velikim silama. Citat. “U stara vremena stalno se ratovalo, sad s Turcima, sad s Mlecanima, a Senjani su bili junaci na glasu.”
Imao je brojnu obitelj, bolovao od tuberkuloze, borio se s neimaštinom, te se može reci da je u tom segmentu bio sasvim prosjecan pisac tog doba. Bio je romanopisac, pripovjedac, kriticar i prevoditelj, te je stvarao sve do 1905. godine. Zapoceo je romanticnom pripovijetkom, a završio je kao pisac moderne psihološke proze s okultnim motivima.
Pripovjetka IZ VELEGRADSKOG PODZEMLJA:
Mika je siromašan pilar koji sa svojim prijateljem Jankicem pili i cijepa drva ljudima za zimu. Posao je nestalan i cesto nemaju ni groša. Hvataju se svakakvih poslova u borbi za preživljavanje. Nažalost novac cesto potroše pijuci u krcmi i dolaze kuci pijani bez prebijene pare. U takvom stanju, ne znajuci što radi, Mika je premlatio svoju mezimicu Evicu i ona od posljedica batina umire. Ocajan je i luta uokola nemajuci snage da se vrati kuci. Spašava ga žena koja je ispricala lijecniku da je Evica pala sa stepenica noseci drva.
Iz razgovora Mike i Jankica spoznaje se sva bijeda i siromaštvo ljudi koji su živjeli u novonastalim gradskim cetvrtima, bez struje, vode i kanalizacije, ljudi koji su živjeli na rubu egzistencije, ljudi koji su u svom beznadu i ocaju upadali u pakao alkoholizma, nasilja, a nerijetko i zlocina…