Lyrics has been copied to clipboard!
WILLIAM SHAKESPEARE:
HAMLET
Bilješke o piscu:
William Shakespeare (1564. - 1616.), bio je pjesnik i dramaticar. Mnogi
tvrde da je najveci dramski stvaratelj svih vremena. Rodio se i umro u
Stratfordu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gdje djeluje kao
glumac, redatelj i kazališni pisac. Napisao je trideset i šest drama koje
obicno dijelimo na:
1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan,
Kralj Lear, Macbeth
2. Komedije: Ukrocena gospodarica, San Ivanjske noci, Na Tri kralja,
Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za što
3. Romance: Romeo i Julija, Zimska prica i oluja
4. Povijesne drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik cetvrti, Henrik peti,
Henrik šesti, Richard treci, Henrik sedmi
Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene
književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povijesti, iz svoje
suvremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovijedanja. Sve to samo znaci da
svi podaci potjecu iz ljudskog ponašanja, neovisno o tome gdje i kada
covjek živi. 1609. godine izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pjesme.
Zacijelo je vecina tih soneta nastala puno prije njihova objavljivanja.
Kriticari obicno isticu da fabule Shakesperovih djela nisu osobito
originalne. Zna se da je svoje price za svoje drame preuzimao od drugih
autora. To vrijedi i za Hamleta. Predpostavljalo se da je postojao
pra-Hamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mladi suvremenik
Thomas Kyd. No dok je to samo predpostavka, neki izvori su dobro
poznati, npr. legenda o Hamletu danskog povijesnicara iz ranog 13. st.
Saxa Grammaticusa, odakle ju je preuzeo francuski pjesnik Francois de
Bellforest. Osvim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet,
satkane su od bezbrojnih cestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.
Mjesto radnje:
Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov interijer i eksterijer
Tema:
Hamletova osveta
Likovi:
Klaudije - Danski kralj
Hamlet - Sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije - Kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije - Hamletov prijatelj
Laret - Polonijev sin
Voltimande
Kornelije - Danski poklisar u Norveškoj
Rosencrantz
Guildenstern - Nekadašnji Hamletov prijatelj na sveucilištu
Osric - Smiješni dvoranin
Marcel
Bernardo - casnik na straži
Francisco - vojnik
Reynaldo - Polonijev sluga
Fortinbras - Norveški kraljevic
Gertruda - Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija - Polonijeva kci
Jedan gospodin
Jedan svecenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari
Plemici, plemkinje, casnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja, Duh
Hamletova oca.
Sadržaj:
Bernardo i Marcelo stražarili su preko noci na kraljevom dvoru kralja
Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet
“nekim nesretnim slucajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio
kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom
Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinu pokojnog kralja. Nije
mogao gledati striceve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom
majkom odmah nakon oceve smrti. Nije volio niocemu pricati i živio je
mirno. Stražarima Bernardu i Marcelu se, oko ponoci, poceo javljati duh
koji je licio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i
Horaciju (Hamletovu prijatelju). Jedne noci Hamlet odlazi sa stražarima na
stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet
hrabro istupi pred duha pitajuci ga tko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo
na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro
prirodnom smrcu, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u
uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu to zatražio je od Hamleta da se
osveti. Hamlet obeca da ce se ravnati prema uputama duha u svemu, a
duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam donio je odluku da ce smjesta
zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sjecanju, sve što je nekad naucio
iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti nece ostati ništa drugo nego samo ono što mu je duh rekao i zamolio da ucini. Hamlet nije pojedinosti svoga
razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju
Horaciju i naredio njemu i Marcelu neka se zakunu da ce šutjeti o onom
što su vidjeli te noci. U strahu da bi se to moglo primjetiti i da bi stric
Klaudije mogao postati oprezan ako posumnja da Hamlet nešto sprema
protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se
moglo misliti, Hamlet je odlucio da se pravi lud. Mislio je pri tome da ce
izazvati manju sumnju ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji
cin, a da ce tajnu pojave duha najbolje skriti njegova ludost. Od tog se
vremena Hamlet poceo oblaciti veoma cudno i neobicno, govoriti i vladati
se tako da je savršeno glumio ludaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no
nisu vjerovali da je oceva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost (jer
nisu ništa znali o pojavi duha), nego su zakljucili da je razlog tome zlu
zacijelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije
nego što se Hamlet poceo pretvarati da je lud bio je jako zaljubljen u
lijepu djevojku Ofeliju, kcer Polonija, glavnog kraljevog savjetnika. Slao
joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osjecaje navaljujuci na nju, što je njoj bilo drago. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, ucinila je da ju je
zanemario i prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, umjesto
da mu zamjeri što ju je iznevjerio, opravdavala ga je pred sobom. Hamlet
se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lijepe Ofelije te joj je napisao
pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobicnih rijeci, koje
su se poklapale s njegovom tobožnom ludošcu. Ofelija je po svojoj
dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da
ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više sumnjali da je
uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su
uvjereni da je Hamletova ludost žaražena Ofelijinom ljepotom. Dok se
Hamlet tako borio, pretvarao, stigoše na dvor neki glumci u kojima je on
uživao. Srdacno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da
na dvoru napravi gozbu koja bi slicila na umorstvo njegova oca.
Sljedeci dan je bila predstava:
Ulaze "Kralj i kraljica" (glumci Gonzago i njegova žena Baptista)" kao
nježni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nijemoj
igri iskazuje mu ljubav. On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat,
zatim legne na cvjetnu lijehu; kad je vidi da je usnuo, ostavi ga sama.
Odmah zatim ude neki covjek (glumac Lucijan), uzme Kraljevu krunu,
poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho (u uho glumca Gonzaga) i izade.
Kraljica se vrati, nade kralja mrtva i prenemaže se. Trovac opet ude s
dva - tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo
tijelo. Trovac snubi Kraljicu darovima; neko se vrijeme cini da se ona opire
i da oklijeva, ali na kraju prihvaca njegovu ljubav.
Vidjevši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava
se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uvjerio se da su rijeci duha bile
istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjecuje majku želeci joj
nešto važni reci i misleci da kralj prisluškuje iza zavjese, ubija Polonija koji
se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu prijeti opasnost od Hamleta ta ga
šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet,
sluteci izdajstvo, izvadi potajno pismo nocu, vješto izbriše svoje ime i mjesto njega postavi imena dvojice dvorjanina koji su ga pratili. Stigavši kuci, pred oci pojavio mu se tužan prizor, obavljao se pokop mlade i lijepe
Ofelije, nekadašnje njegove ljubavi, koja je vješajuci vijenac na vrbi iznad
potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj je, kad je vidio da je
Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom
Ofelijom prevelika, htio to iskoristiti nagovorivši ga da za vrijeme
natjecanja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je
to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubojstvo njegova oca i
smrt njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajuci što ga ceka.
Na dan natjecanja:
Tom je natjecanju prisustovao cijeli dvor, a Laret je po kraljevoj uputi
spremio otrovno oružje. Dvorani su se kladili za visoke svote tko ce
pobijediti, buduci da su obadvojica bili poznati kao vrsni macevaoci.
Hamlet je izabrao sablju ne sumnjajuci u Lareta i ne brinuci se da ispita
Laretovo oružje, koji je mjesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima
macevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na pocetku se Laret s Hamletom igrao i
dopuštao mu da ga nekoliko puta posijece. Nakon nekoliko prekida Laret
napadne žestoko na Hamleta otrovnim macem i zada mu smrtonosan
udarac. Hamlet se razbjesni i neznajuci za podmetnuto izdajstvo u sukobu
zamijeni svoju sablju s Laretovim macem i probode ga njegovim vlastitim
macem. U taj cas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila
pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio
je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smjesta pala mrtva.
Hamlet, sumnjajuci u izdajstvo, zapovijedi da se sva vrata pozatvaraju
dok ne pronade izdajnike. Laret mu rece neka dalje ne traži, jer je on izdajnik i osjecajuci da umire od rane koju mu je zadao Hamlet,
prizna kakvom se izdajom poslužio i kako je i on bio žrtvom svoje izdaje.
Rece Hamletu da je vrh maca bio otrovan i da Hamletu preostaje samo
pola sata života jer nema nacina koji bi ga mogao izlijeciti od otrova,
Umiruci, Laret zadnjim rijecima optužuje kralja Klaudija kao tvorca te
nesrece. Hamlet koji je saznao kako mu je blizu kraj i da je još ostalo
otrova u macu, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu
šiljak maca u srce. Hamlet osjecajuci da mu ponestaje daha i da ga život
napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju koji je bio svjedok te kobne
tragedije, i umirajuci ga zamoli neka ostane u životu i neka svijetu isprica
taj dogadaj. Horacije obeca da ce sve vjerno ispricati svim tajnama koje
su potakle te dogadaje. Tim obecanjem "puce" plemenito Hamletovo srce.
Analiza likova:
Hamlet
Danski kraljevic koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je
istovremeno hrabar i plah, odgada osvetu zbog svoje neodlucnosti jer on
za cijelu situaciju više tereti majku nego Klaudija.
Hamletova smrt:
Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta, nije
neizbježan. On umire u dvoboju od rane koja ga je mogla i zaobici, kao
što ga je zaobišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt tragicnog junaka
predstavlja poslijednju, i vjerojatno najtežu u nizu nevolja koje su se
dogadale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga
što ga cini velikim covjekom. Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju
ulogu covjeka i svoj zadatak kraljevica shvatio manje ozbiljno, s manje
mržnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj
milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz
osobnih razloga, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije
ni htjeo ni mogao, jer je tragicni junak uvijek i jedna vrsta samoubojice:
sam izmedu dvije mogucnosti bira onu koja ga vodi u smrt.
Klaudije
Hamletov srtic, pohlepan covjek. Ubija svog brata kako bi se domogao
vece moci, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To
da mu ljudske žrtve nimalo ne znace pokazuje i to kako je na sve nacine
bez straha pokušao ubiti svog necaka Hamleta. Hamlet je znao od pocetka
kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivnju na majku.
Klaudije na kraju dobiva sigurno ono što je i zaslužio - "sigurno mjesto u 9
krugu pakla".
Gertruda
Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju više krivi zbog oceva
ubojstva nego strica. On ne shvaca kako je majka tako brzo mogla
zaboraviti oca i cak štoviše, udati se za njegova brata ako ga je za života
tako snažno voljela. Izravno joj prebacuje krivnju, a i neizravan je krivac
za njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna što je u caši, a to cini vjerojatno
zbog osjecaja krivnje i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi,
a i cjelokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.
Ofelija
Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprašta Hamletu iako se on
prema njoj ponaša surovo. Grubim rijecima je tjera od sebe. Grdi nju a i
cijeli ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na seba. lice.
Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovesti do krivog puta.
On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Ofelija s ispletenim
vijencem odlazi na potok, pa kad se htjela popeti na vrbu da na nju objesi
svoj vijenac, prelomila se grana na koju se bila naslonila i pala je u vodu
zajedno s cvijecem koje je sa sobom ponijela.
Polonije
Laretov i Ofelijin otac. Covjek doista niskog morala, slican Klaudiju. Glavni
je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen
što pokazuje da ima neke istine u uzrecici "Znatiželja je ubila macku".
Dojam o djelu:
Važno je uociti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se
samo o pogibeljnim dvorskim splektama, (svima su nam poznate izreke
iz drame kako je "nešto trulo u državi Danskoj " ili "kako je vrijeme
izglobljeno"), nego državi prijeti i vanjska opasnost. Pojacane su straže
i zemlja se groznicavo naoružava a da narod nezna zašto.
HAMLET
Bilješke o piscu:
William Shakespeare (1564. - 1616.), bio je pjesnik i dramaticar. Mnogi
tvrde da je najveci dramski stvaratelj svih vremena. Rodio se i umro u
Stratfordu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gdje djeluje kao
glumac, redatelj i kazališni pisac. Napisao je trideset i šest drama koje
obicno dijelimo na:
1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo, Antonije i Kleopatra, Koriolan,
Kralj Lear, Macbeth
2. Komedije: Ukrocena gospodarica, San Ivanjske noci, Na Tri kralja,
Mjera za mjeru, Mnogo vike ni za što
3. Romance: Romeo i Julija, Zimska prica i oluja
4. Povijesne drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik cetvrti, Henrik peti,
Henrik šesti, Richard treci, Henrik sedmi
Shakespeare je svoje dramske tekstove tvorio podacima iz usmene
književnosti, iz starije pisane književnosti, iz povijesti, iz svoje
suvremenosti, ali i iz svakidašnjeg pripovijedanja. Sve to samo znaci da
svi podaci potjecu iz ljudskog ponašanja, neovisno o tome gdje i kada
covjek živi. 1609. godine izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pjesme.
Zacijelo je vecina tih soneta nastala puno prije njihova objavljivanja.
Kriticari obicno isticu da fabule Shakesperovih djela nisu osobito
originalne. Zna se da je svoje price za svoje drame preuzimao od drugih
autora. To vrijedi i za Hamleta. Predpostavljalo se da je postojao
pra-Hamlet i da mu je autor bio Shakespearov nešto mladi suvremenik
Thomas Kyd. No dok je to samo predpostavka, neki izvori su dobro
poznati, npr. legenda o Hamletu danskog povijesnicara iz ranog 13. st.
Saxa Grammaticusa, odakle ju je preuzeo francuski pjesnik Francois de
Bellforest. Osvim toga Shakespearove drame, pa naravno i Hamlet,
satkane su od bezbrojnih cestica preuzetih iz najraznovrsnijih izvora.
Mjesto radnje:
Danska, uglavnom kraljevski dvorac Helsingör, njegov interijer i eksterijer
Tema:
Hamletova osveta
Likovi:
Klaudije - Danski kralj
Hamlet - Sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja
Polonije - Kraljev komornik i glavni državni tajnik
Horacije - Hamletov prijatelj
Laret - Polonijev sin
Voltimande
Kornelije - Danski poklisar u Norveškoj
Rosencrantz
Guildenstern - Nekadašnji Hamletov prijatelj na sveucilištu
Osric - Smiješni dvoranin
Marcel
Bernardo - casnik na straži
Francisco - vojnik
Reynaldo - Polonijev sluga
Fortinbras - Norveški kraljevic
Gertruda - Danska kraljica, Hamletova majka
Ofelija - Polonijeva kci
Jedan gospodin
Jedan svecenik
Norveški kapetan
Engleski poklisari
Plemici, plemkinje, casnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja, Duh
Hamletova oca.
Sadržaj:
Bernardo i Marcelo stražarili su preko noci na kraljevom dvoru kralja
Klaudija koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet
“nekim nesretnim slucajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio
kraljevstva i ženi se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom
Gertrudom. To je najviše smetalo Hamletu, sinu pokojnog kralja. Nije
mogao gledati striceve greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom
majkom odmah nakon oceve smrti. Nije volio niocemu pricati i živio je
mirno. Stražarima Bernardu i Marcelu se, oko ponoci, poceo javljati duh
koji je licio na pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i
Horaciju (Hamletovu prijatelju). Jedne noci Hamlet odlazi sa stražarima na
stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet
hrabro istupi pred duha pitajuci ga tko je i zašto dolazi. Duh ga je odveo
na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije umro
prirodnom smrcu, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu otrov u
uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu to zatražio je od Hamleta da se
osveti. Hamlet obeca da ce se ravnati prema uputama duha u svemu, a
duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam donio je odluku da ce smjesta
zaboraviti sve što se nalazi u njegovom sjecanju, sve što je nekad naucio
iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti nece ostati ništa drugo nego samo ono što mu je duh rekao i zamolio da ucini. Hamlet nije pojedinosti svoga
razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom dragom prijatelju
Horaciju i naredio njemu i Marcelu neka se zakunu da ce šutjeti o onom
što su vidjeli te noci. U strahu da bi se to moglo primjetiti i da bi stric
Klaudije mogao postati oprezan ako posumnja da Hamlet nešto sprema
protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga oca nego što se
moglo misliti, Hamlet je odlucio da se pravi lud. Mislio je pri tome da ce
izazvati manju sumnju ako ga stric bude smatrao za bilo kakav ozbiljniji
cin, a da ce tajnu pojave duha najbolje skriti njegova ludost. Od tog se
vremena Hamlet poceo oblaciti veoma cudno i neobicno, govoriti i vladati
se tako da je savršeno glumio ludaka. Kralj i kraljica bili su prevareni, no
nisu vjerovali da je oceva smrt bila jedini razlog za njegovu ludost (jer
nisu ništa znali o pojavi duha), nego su zakljucili da je razlog tome zlu
zacijelo ljubav i mislili su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije
nego što se Hamlet poceo pretvarati da je lud bio je jako zaljubljen u
lijepu djevojku Ofeliju, kcer Polonija, glavnog kraljevog savjetnika. Slao
joj je pisma i prstenje i iskazivao svoje osjecaje navaljujuci na nju, što je njoj bilo drago. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila, ucinila je da ju je
zanemario i prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca, umjesto
da mu zamjeri što ju je iznevjerio, opravdavala ga je pred sobom. Hamlet
se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lijepe Ofelije te joj je napisao
pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobicnih rijeci, koje
su se poklapale s njegovom tobožnom ludošcu. Ofelija je po svojoj
dužnosti pokazala to pismo svom ocu, a on je smatrao svoju dužnost da
ga pokaže kralju i kraljici, koji od tog vremena nisu više sumnjali da je
uzrok Hamletovoj ludosti ljubav. Od tog trenutka kralj i kraljica bili su
uvjereni da je Hamletova ludost žaražena Ofelijinom ljepotom. Dok se
Hamlet tako borio, pretvarao, stigoše na dvor neki glumci u kojima je on
uživao. Srdacno ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da
na dvoru napravi gozbu koja bi slicila na umorstvo njegova oca.
Sljedeci dan je bila predstava:
Ulaze "Kralj i kraljica" (glumci Gonzago i njegova žena Baptista)" kao
nježni zaljubljenici; Kraljica grli njega, a on nju. Ona klekne i u nijemoj
igri iskazuje mu ljubav. On je pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat,
zatim legne na cvjetnu lijehu; kad je vidi da je usnuo, ostavi ga sama.
Odmah zatim ude neki covjek (glumac Lucijan), uzme Kraljevu krunu,
poljubi je, ulije otrov u kraljevo uho (u uho glumca Gonzaga) i izade.
Kraljica se vrati, nade kralja mrtva i prenemaže se. Trovac opet ude s
dva - tri statista i pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo
tijelo. Trovac snubi Kraljicu darovima; neko se vrijeme cini da se ona opire
i da oklijeva, ali na kraju prihvaca njegovu ljubav.
Vidjevši to kralj Klaudije napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava
se prekinula. Hamlet je dovoljno vidio i uvjerio se da su rijeci duha bile
istinite. Nakon prekinute predstave Hamlet posjecuje majku želeci joj
nešto važni reci i misleci da kralj prisluškuje iza zavjese, ubija Polonija koji
se tamo sakrio. Lukavi kralj sluti da mu prijeti opasnost od Hamleta ta ga
šalje brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet,
sluteci izdajstvo, izvadi potajno pismo nocu, vješto izbriše svoje ime i mjesto njega postavi imena dvojice dvorjanina koji su ga pratili. Stigavši kuci, pred oci pojavio mu se tužan prizor, obavljao se pokop mlade i lijepe
Ofelije, nekadašnje njegove ljubavi, koja je vješajuci vijenac na vrbi iznad
potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj je, kad je vidio da je
Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom
Ofelijom prevelika, htio to iskoristiti nagovorivši ga da za vrijeme
natjecanja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je
to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubojstvo njegova oca i
smrt njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajuci što ga ceka.
Na dan natjecanja:
Tom je natjecanju prisustovao cijeli dvor, a Laret je po kraljevoj uputi
spremio otrovno oružje. Dvorani su se kladili za visoke svote tko ce
pobijediti, buduci da su obadvojica bili poznati kao vrsni macevaoci.
Hamlet je izabrao sablju ne sumnjajuci u Lareta i ne brinuci se da ispita
Laretovo oružje, koji je mjesto tupe sablje, kakva se uzima po propisima
macevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na pocetku se Laret s Hamletom igrao i
dopuštao mu da ga nekoliko puta posijece. Nakon nekoliko prekida Laret
napadne žestoko na Hamleta otrovnim macem i zada mu smrtonosan
udarac. Hamlet se razbjesni i neznajuci za podmetnuto izdajstvo u sukobu
zamijeni svoju sablju s Laretovim macem i probode ga njegovim vlastitim
macem. U taj cas kraljica vikne da su je otrovali. Neoprezno je ispila
pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta ako u borbi ožedni, no zaboravio
je upozoriti kraljicu na pehar, koji je ona ispila i smjesta pala mrtva.
Hamlet, sumnjajuci u izdajstvo, zapovijedi da se sva vrata pozatvaraju
dok ne pronade izdajnike. Laret mu rece neka dalje ne traži, jer je on izdajnik i osjecajuci da umire od rane koju mu je zadao Hamlet,
prizna kakvom se izdajom poslužio i kako je i on bio žrtvom svoje izdaje.
Rece Hamletu da je vrh maca bio otrovan i da Hamletu preostaje samo
pola sata života jer nema nacina koji bi ga mogao izlijeciti od otrova,
Umiruci, Laret zadnjim rijecima optužuje kralja Klaudija kao tvorca te
nesrece. Hamlet koji je saznao kako mu je blizu kraj i da je još ostalo
otrova u macu, naglo se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu
šiljak maca u srce. Hamlet osjecajuci da mu ponestaje daha i da ga život
napušta, obrati se svom prijatelju Horaciju koji je bio svjedok te kobne
tragedije, i umirajuci ga zamoli neka ostane u životu i neka svijetu isprica
taj dogadaj. Horacije obeca da ce sve vjerno ispricati svim tajnama koje
su potakle te dogadaje. Tim obecanjem "puce" plemenito Hamletovo srce.
Analiza likova:
Hamlet
Danski kraljevic koji je ujedino i glavni lik ove tragedije. On je
istovremeno hrabar i plah, odgada osvetu zbog svoje neodlucnosti jer on
za cijelu situaciju više tereti majku nego Klaudija.
Hamletova smrt:
Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u zbivanju Hamleta, nije
neizbježan. On umire u dvoboju od rane koja ga je mogla i zaobici, kao
što ga je zaobišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt tragicnog junaka
predstavlja poslijednju, i vjerojatno najtežu u nizu nevolja koje su se
dogadale da bi se junak na njima okušao i potvrdio nesavladljivost onoga
što ga cini velikim covjekom. Hamlet je mogao živjeti da je samo svoju
ulogu covjeka i svoj zadatak kraljevica shvatio manje ozbiljno, s manje
mržnje i savjesnosti; da se nagodio sa stricem i pristao živjeti u njegovoj
milosti ili da je sebi dopustio da strica ubije prvom prilikom, makar i iz
osobnih razloga, sve je to Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije
ni htjeo ni mogao, jer je tragicni junak uvijek i jedna vrsta samoubojice:
sam izmedu dvije mogucnosti bira onu koja ga vodi u smrt.
Klaudije
Hamletov srtic, pohlepan covjek. Ubija svog brata kako bi se domogao
vece moci, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To
da mu ljudske žrtve nimalo ne znace pokazuje i to kako je na sve nacine
bez straha pokušao ubiti svog necaka Hamleta. Hamlet je znao od pocetka
kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivnju na majku.
Klaudije na kraju dobiva sigurno ono što je i zaslužio - "sigurno mjesto u 9
krugu pakla".
Gertruda
Danska kraljica i Hamletova majka. Sam sin ju više krivi zbog oceva
ubojstva nego strica. On ne shvaca kako je majka tako brzo mogla
zaboraviti oca i cak štoviše, udati se za njegova brata ako ga je za života
tako snažno voljela. Izravno joj prebacuje krivnju, a i neizravan je krivac
za njezinu smrt. Ona ispija otrov iako zna što je u caši, a to cini vjerojatno
zbog osjecaja krivnje i sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi,
a i cjelokupna zbrka na dvoru dovodi je do ruba smrti.
Ofelija
Hamletova ljubav. Lijepa i mlada djevojka, oprašta Hamletu iako se on
prema njoj ponaša surovo. Grubim rijecima je tjera od sebe. Grdi nju a i
cijeli ženski rod na dvoru zbog šminke koju stavljaju na seba. lice.
Smatra da bi ljepota i potenciranje ljepote mogli dovesti do krivog puta.
On je neizravan krivac zbog toga što se ona utopila. Ofelija s ispletenim
vijencem odlazi na potok, pa kad se htjela popeti na vrbu da na nju objesi
svoj vijenac, prelomila se grana na koju se bila naslonila i pala je u vodu
zajedno s cvijecem koje je sa sobom ponijela.
Polonije
Laretov i Ofelijin otac. Covjek doista niskog morala, slican Klaudiju. Glavni
je državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva ubijen
što pokazuje da ima neke istine u uzrecici "Znatiželja je ubila macku".
Dojam o djelu:
Važno je uociti da se drama odvija u tjeskobnoj atmosferi. Ne radi se
samo o pogibeljnim dvorskim splektama, (svima su nam poznate izreke
iz drame kako je "nešto trulo u državi Danskoj " ili "kako je vrijeme
izglobljeno"), nego državi prijeti i vanjska opasnost. Pojacane su straže
i zemlja se groznicavo naoružava a da narod nezna zašto.