Lyrics has been copied to clipboard!
William Shakespeare - Hamlet
Beleške o piscu William Shakespeare
(1564-1616. godine) bio je pesnik i dramaticar. Mnogi tvrde da je
najveci dramski stvaraoc svih vremena. Rodio se i umro u Stratford - on -
Avonu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gde deluje kao
glumac, reditelj i pozorišni pisac. Napisao je trideset i šest drama
koje obicno delimo na : 1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo,
Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lear, Macbeth; 2. Komedije:
Ukrocena gospodarica, San Ivanjske noci, Na Tri kralja, Mera za meru,
Mnogo vike ni za šta; 3. Romane: Romeo i Julija, Zimska prica i
oluja; 4. Drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik cetvrti, Henrik
peti, Henrik šesti, Richard treci, Henrik sedmi. Shakespeare je
svoje dramske tekstove obogacivao podacima iz usmene književnosti, iz
starije pisane književnosti, iz povesti, iz svoje savremenosti, ali i iz
svakidašnjeg pripovedanja. Sve to samo znaci da svi podaci poticu iz
ljudskog ponašanja, nezavisno od toga gde i kada covek živi. 1609.
godine izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pesama. Zacelo je vecina
tih soneta nastala puno pre njihovog objavljivanja. Kriticari obicno
isticu da fabule Shakesperovih dela nisu posebno originalni. Zna se da
je svoje price za svoje drame preuzimao od drugih autora. To važi i za
Hamleta. Predpostavljalo se da je postojo pra- Hamlet i da mu je autor
bio Shakespearov nešto mladi savremenik Thomas Kyd. No dok je to samo
predpostavka, neki izvori su dobro poznati, npr. legenda o Hamletu
danskog povesnicara iz ranog 13. st. Saxa Grammaticusa, odakle je
preuzeo francuski pesnik Francois de Bellforest. Osim toga Shakespearove
drame, pa naravno i Hamlet, satkane od bezbrojnih cestica preuzetih iz
najraznovrsnijih izvora. Hamlet Osobe Klaudije,
danski kralj Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja Polonije,
kraljev komornik i glavni državni tajnik Horacije, Hamletov
prijatelj Laret, Polonijev sin Voltimande, Kornelije, danski
poklisari u Norveškoj Rosencrantz, Guildenstern, dvorani,
nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveucilištu Osric, smešni
dvoranin Marcel, Bernardo, casnici na straži Francisko,
vojnik Reynaldo, Polonijev sluga Fortinbras, norveški kraljevic Gertruda,
danska kraljica, Hamletova majka Ofelija, Polonijeva kci Jedan
gospodin Jedan sveštenik Norveški kapetan Engleski poklisari
Plemici, plemkinje, casnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja, Duh
Hamletova oca. Mesto radnje : Danska, uglavnom kraljevski
dvorac Helsingör, njegov enterijer i eksterijer Tema dijela :
Hamletova osveta Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to
tragedija u pet cinova, delo je pisano u stihu . Sadržaj Beernardo
i Marcelo stražarili su preko noci na kraljevom dvoru kralja Klaudija
koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim
nesretnim slucajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi
se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviše
smetalo Hamletu, sinu pokojnog kralja. Nije mogao gledati striceve
greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon oceve
smrti. Nije voleo ni o cemu pricati i živeo je mirno. Stražarima
Beruardu i Marcelu, oko ponoci, poceo javljati duh koji je licio na
pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju (
Hamletovu prijatelju ). Jedne noci Hamlet odlazi sa stražarima na
stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet
hrabro istupi pred duha pitajuci ga ko je i zašto dolazi. Duh ga je
odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije
umro prirodnom smrcu, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu
otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta
da se osveti. Hamlet obeca da ce se ravnati prema zahtevima duha u
svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori svecanu odluku
da ce smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom secanju, sve što je
nekad naucio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti nece ostati ništa
drugo, nego samo ono, što mu je duh rekao i zamolio da ucini. Hamlet
nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom
dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu, neka se zakunu da
ce cutati o onom, što su videli te noci. U strahu, da bi se to moglo
primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da
on nešto sprema protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga
oca nego što se moglo misliti, odlucio je da se pravi lud. Mislio je
pri tome da ce izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo
kakav ozbiljniji cin, a da ce tajna pojave duka najbolje skriti njegova
ludost. Od tog se vremena Hamlet poceo oblaciti veoma cudno i
neobicno , govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio ludaka.
Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu verovali da je oceva smrt
bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi
duha ), nego su zakljucili, da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili
su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije nego što se je Hamlet
poceo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku
Ofeliju, kcer Polonija, glavnog kraljevog savetnika. Slao joj je pisma i
prstenje i iskazivao svoje osecaje navaljujuci na nju svojim udvaranjem
što je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila,
ucinila je da je zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih
obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca,
mesto da mu zameri što je izneverio , izvinjavala ga je pred sobom.
Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je
napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobicnih
reci, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošcu. Napisao joj je
da ne sumlja da zvezde sjaju, da se sunce krece, neka sumlja da istina
laže i dr... . Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom
ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji
od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav.
Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost
zaražena Ofelijinom lepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao, u
neodlucnost stigoše na dvor neki glumci, u kojima je on uživao. Srdacno
ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru
napravi gozbu koja bi slicila na umorstvo njegova oca. Sledeci dan za
vreme predstave ; Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci
Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nežni zaljubljenici; Kraljica
grli njega, a on nju. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je
pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvetnu
leju; kad je vidi da je usnuo, ostavi ga samog. Odmah zatim ude neki
covek ( glumac Lucijan ), uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u
kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izade. Kraljica se vrati, naže
kralja mrtva i prenemaže se. Trovac opet ude s dva- tri statista i
pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo telo. Trovac
daruje Kraljicu darovima; neko se vreme cini da se ona opire i da
okleva, ali na kraju prihvaca njegovu ljubav.Videvši to kralj Klaudije
napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet
je dovoljno vidio i uverio se da su reci duha bile istinite. Nakon
prekinute predstave Hamlet posecuje majku želeci joj nešto važoi reci i
misleci da kralj prisluškuje iza zavese, ubija Polonija koji se tamo
sakrio. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje
brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, sluteci
izdajstvo, izvadi potajno nocu pismo, vešto izbriše svoje ime i mesto
njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. Stigavši kuci,
pred oci pojavio mu se tužan prizor, obavljanja pokop mlade i lepe
Ofelije, nekadašnje njezine ljubavi, koja je vešajuci venac na vrbu
iznad potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj kad je video da je
Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom
Ofelijom prevelika, hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme
takmicenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je
to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i
smrt njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajuci što ga ceka.
Na dan takmicenja:Tom je takmicenju prisustovao celi dvor, a
Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. Dvorani su se
kladili za visoke svote, ko ce pobediti, buduci da su obojica, bili
poznati kao vrsni macevaoci. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuci u
Lareta i ne brinuci se da ispita Laretovo oružje, koje je mesto tupe
sablje, kakva se uzima po propisima macevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na
pocetku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta
posece. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim
macem i zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se razbesni i neznajuci za
podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim macem i
probode ga njegovim vlastitim macem. U taj cas kraljica vikne da su je
otrovali. Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta
ako u borbi ožedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je
ona ispila i smesta pala mrtva. Hamlet sumljajuci u izdajstvo, zapovedi
da se sva vrata pozatvaraju, dok ne pronade izdajnike. Laret mu rece,
neka dalje ne traži, jer da je on izdajnik, i osecajuci da umire od
rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna, kakvim se izdajom poslužio i kako
je on pao žrtvom svog izdajstva. Rece Hamletu da je vrh maca bio
otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života, jer nema nacina
koji bi ga mogao izleciti od otrova, Umirajuci Laret zadnjim rijecima
optužuje kralja Klaudija kao zapocetnika te nesrece. Hamlet koji je
saznao, kako mu je blizu kraj, i da je još ostalo otrova u macu, naglo
se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak maca u srce.
Hamlet osecajuci da mu ponestaje daha i da ga život napušta, obrati se
svom prijatelju Horaciju, koji je bio svedok te kobne tragedije, i
umiraucim ga dahom zamoli, neka ostane u životu i neka svetu isprica taj
dogadaj. Horacije obeca da ce sve verno ispricati svim tajnama,
koje su podstakle te dogadaje. Tim obecanjem "puce" plemenito Hamletovo
srce. Hamlet : Danski kraljevic koji je ujedino i glavni lik
ove tragedije. On je istovremeno hrabar i plah, odgada osvetu zbog
svoje neodlucnosti, jer on za celu situaciju više tereti majku nego Klaudija.
Hamletova smrt : Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u
zbivanju Hamleta, nije neizbežan. On umire u dvoboju, od rane koja ga
je mogla i obici, kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt
tragicnog junaka predstavlja poslednju, i verovatno najtežu, u nizu
nevolja koje su se dogadale da bi se junak na njima okušao i potvrdio
nesavladljivost onoga što ga cini velikim covekom. Hamlet je mogao
živeti da je samo svoju ulogu covjeka i svoj zadatak kraljevica shvatio
manje ozbiljno, s manje mržnje i savesnosti; da se nagodio sa stricem i
pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica
ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga i racuna, sve je to
Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni hteo ni mogao. Jer
je tragicni junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam izmedu dve
mogucnosti, bira onu koja ga vodi u smrt. Klaudije :. . je
Hamletov srtic, pohlepan covek. Ubija svog brata kako bi se domogao vece
moci, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To da
mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve nacine bez
straha pokušao ubiti svog necaka Hamleta. Hamlet je znao od pocetka
kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku.
Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio - " sigurno mesto
u 9 krugu pakla " - Gertruda :Danska kraljica i Hamletova
majka. Sam sin je više krivi zbog oceva ubistva nego strica. On ne
shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše, udati se
za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. Izravno joj
prebacuje krivicuu, a i neizravan je krivac za njezinu smrt. Ona ispija
otrov iako zna šta je u caši, a to cini verovatno zbog osecaja krivicee i
sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi, a i celokupna zbrka
na dvoru dovodi je do ruba smrti. Ofelija :Hamletova ljubav. Lepa i
mlada devojka, oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Grubim
recima je tera od sebe. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog
šminke koju stavljaju na sebe ; tobože svežinom skrivaju svoje pravo
lice. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. Smatra da bi lepota i
potenciranje lepote mogli dovesti do krivog puta. On je neizravan krivac
zbog toga što se ona utopila. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na
potok, pa kad se htela popeti na vrbu, da na nju obesi svoj
venac,prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu
zajedno s cvecem koje je sa sobom ponela. Polonije :Laretov i
Ofelijin otac. Covek doista niskog morala slican Klaudiju. Glavni je
državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva
ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrecici " Znatiželja je
ubila macku ". O delu - važno je uociti da se drama odvija u
teskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o tragicnim dvorskim splektama (
svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi
Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ), nego državi preti i
vanjska opasnost. Pojacane su straže i zemlja se groznicavo naoružava a
da narod ne zna zašto. Tako stražar Marcel pita ucenog Horacija : ...
i nek mi kaže taj ko znade, Zašto te iste i brižnjive straže Svaku
noc muce podanike ove zemlje ; Zašto se dnevno liju broncani
mužari, A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje, Što
brodograditelje tako bolno kinje, Da nedjelju ne luce od radnog
tjedna ? Što nam to svima prieti, da ta znojna žurba Sad cini
noc u trudu sapatnici danu ? Tko mi to može objasniti ? na
šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras, a i prirodni
znaci " plemene repatice i krvave rose, poremecenje u suncu ", govore da
se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva
Klaudijevu podlost. Hamlet obecava Duhu svog oca da ce : ... da na
brzinu krilima, Ko što su zakletve i misli ljubavne, Na osvetu
poletim. Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo
obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama,
upravo se taj cilj stalno dogada, na kraju se i pogrešno usmeruje i
završava opštim krvoprolicem. Jedno su namere, a drugo ostvarenje
uhvacena u mreži slucajnosti, tako da nas to, po Hampetu, uci ; Da
ima Bog što oblikuje naše sudbe Ma koliko ih mi krojili...
Beleške o piscu William Shakespeare
(1564-1616. godine) bio je pesnik i dramaticar. Mnogi tvrde da je
najveci dramski stvaraoc svih vremena. Rodio se i umro u Stratford - on -
Avonu u Engleskoj. Oko 1585. godine odlazi u London gde deluje kao
glumac, reditelj i pozorišni pisac. Napisao je trideset i šest drama
koje obicno delimo na : 1. Tragedije: Hamlet, Julije Cezar, Otelo,
Antonije i Kleopatra, Koriolan, Kralj Lear, Macbeth; 2. Komedije:
Ukrocena gospodarica, San Ivanjske noci, Na Tri kralja, Mera za meru,
Mnogo vike ni za šta; 3. Romane: Romeo i Julija, Zimska prica i
oluja; 4. Drame: Kralj John, Richard drugi, Henrik cetvrti, Henrik
peti, Henrik šesti, Richard treci, Henrik sedmi. Shakespeare je
svoje dramske tekstove obogacivao podacima iz usmene književnosti, iz
starije pisane književnosti, iz povesti, iz svoje savremenosti, ali i iz
svakidašnjeg pripovedanja. Sve to samo znaci da svi podaci poticu iz
ljudskog ponašanja, nezavisno od toga gde i kada covek živi. 1609.
godine izašli su njegovi soneti, zbirka od 154 pesama. Zacelo je vecina
tih soneta nastala puno pre njihovog objavljivanja. Kriticari obicno
isticu da fabule Shakesperovih dela nisu posebno originalni. Zna se da
je svoje price za svoje drame preuzimao od drugih autora. To važi i za
Hamleta. Predpostavljalo se da je postojo pra- Hamlet i da mu je autor
bio Shakespearov nešto mladi savremenik Thomas Kyd. No dok je to samo
predpostavka, neki izvori su dobro poznati, npr. legenda o Hamletu
danskog povesnicara iz ranog 13. st. Saxa Grammaticusa, odakle je
preuzeo francuski pesnik Francois de Bellforest. Osim toga Shakespearove
drame, pa naravno i Hamlet, satkane od bezbrojnih cestica preuzetih iz
najraznovrsnijih izvora. Hamlet Osobe Klaudije,
danski kralj Hamlet, sin pokojnog i sinovac sadašnjeg kralja Polonije,
kraljev komornik i glavni državni tajnik Horacije, Hamletov
prijatelj Laret, Polonijev sin Voltimande, Kornelije, danski
poklisari u Norveškoj Rosencrantz, Guildenstern, dvorani,
nekadašnji Hamletovi prijatelji na sveucilištu Osric, smešni
dvoranin Marcel, Bernardo, casnici na straži Francisko,
vojnik Reynaldo, Polonijev sluga Fortinbras, norveški kraljevic Gertruda,
danska kraljica, Hamletova majka Ofelija, Polonijeva kci Jedan
gospodin Jedan sveštenik Norveški kapetan Engleski poklisari
Plemici, plemkinje, casnici, vojnici, mornari, glasnici i pratnja, Duh
Hamletova oca. Mesto radnje : Danska, uglavnom kraljevski
dvorac Helsingör, njegov enterijer i eksterijer Tema dijela :
Hamletova osveta Jezik i stil : Po vrsti ovo delo je drama i to
tragedija u pet cinova, delo je pisano u stihu . Sadržaj Beernardo
i Marcelo stražarili su preko noci na kraljevom dvoru kralja Klaudija
koji je od nedavna vladao Danskom jer je njegov brat Hamlet “nekim
nesretnim slucajem” umro. Klaudije se odmah prihvatio kraljevstva i ženi
se ženom ubijenog kralja Hamleta, udovicom Gertrudom. To je najviše
smetalo Hamletu, sinu pokojnog kralja. Nije mogao gledati striceve
greške, a posebno stupanje u vezu s njegovom majkom odmah nakon oceve
smrti. Nije voleo ni o cemu pricati i živeo je mirno. Stražarima
Beruardu i Marcelu, oko ponoci, poceo javljati duh koji je licio na
pokojnog kralja Hamleta. Stražari su to rekli Hamletu i Horaciju (
Hamletovu prijatelju ). Jedne noci Hamlet odlazi sa stražarima na
stražu, duh ubijenog kralja javlja se na gradskim zidinama i Hamlet
hrabro istupi pred duha pitajuci ga ko je i zašto dolazi. Duh ga je
odveo na stranu i rekao mu je da je duh pokojnog kralja i da Hamlet nije
umro prirodnom smrcu, nego ga je ubio vlastiti brat Klaudije nalivši mu
otrov u uho dok je spavao u vrtu. Rekavši mu o zatražio je od Hamleta
da se osveti. Hamlet obeca da ce se ravnati prema zahtevima duha u
svemu, a duh se izgubi. Kad je Hamlet ostao sam, stvori svecanu odluku
da ce smesta zaboraviti sve što se nalazi u njegovom secanju, sve što je
nekad naucio iz knjiga ili opažanja, i da mu u pameti nece ostati ništa
drugo, nego samo ono, što mu je duh rekao i zamolio da ucini. Hamlet
nije pojedinosti svoga razgovora s duhom nikome rekao nego samo svom
dragom prijatelju Horaciju i naredio njemu i Marcelu, neka se zakunu da
ce cutati o onom, što su videli te noci. U strahu, da bi se to moglo
primetiti i da bi stric Klaudije mogao postati oprezan, ako posumlja da
on nešto sprema protiv njega, ili da je doista više saznao o smrti svoga
oca nego što se moglo misliti, odlucio je da se pravi lud. Mislio je
pri tome da ce izazvati manju sumlju, ako ga stric bude smatrao za bilo
kakav ozbiljniji cin, a da ce tajna pojave duka najbolje skriti njegova
ludost. Od tog se vremena Hamlet poceo oblaciti veoma cudno i
neobicno , govoriti i vladati se tako da je savršeno glumio ludaka.
Kralj i kraljica bili su prevareni, no nisu verovali da je oceva smrt
bila jedini razlog za njegovu ludost ( jer nisu ništa znali o pojavi
duha ), nego su zakljucili, da je razlog tom zlu zacelo ljubav i mislili
su da su pronašli predmet njegove ludosti. Prije nego što se je Hamlet
poceo pretvarati da je lud, bio je jako zaljubljen u lijepu djevojku
Ofeliju, kcer Polonija, glavnog kraljevog savetnika. Slao joj je pisma i
prstenje i iskazivao svoje osecaje navaljujuci na nju svojim udvaranjem
što je ona rado primala. Ali ludost koja ga je nedavno zaokupila,
ucinila je da je zanemario, i nastojao je do joj ne iskazuje nikakvih
obzira, nego se prema njoj vladao dosta surovo, no ona, dobra srca,
mesto da mu zameri što je izneverio , izvinjavala ga je pred sobom.
Hamlet se nemože pomiriti s ljupkim udvaranjem lepe Ofelije te joj je
napisao pismo u kojem je bilo puno divnih skokova strasti i neobicnih
reci, koje su se poklapale s njegovom tobožnom ludošcu. Napisao joj je
da ne sumlja da zvezde sjaju, da se sunce krece, neka sumlja da istina
laže i dr... . Ofelija je po svojoj dužnosti pokazala to pismo svom
ocu, a on je smatrao svoju dužnost da ga pokaže kralju i kraljici, koji
od tog vremena nisu više sumljali da je uzrok Hamletovoj ludosti ljubav.
Od tog trenutka kralj i kraljica bili su uvereni da je Hamletova ludost
zaražena Ofelijinom lepotom. Dok se Hamlet tako borio, pretvarao, u
neodlucnost stigoše na dvor neki glumci, u kojima je on uživao. Srdacno
ih je pozdravio, a njihova gluma navela ga je na misao da na dvoru
napravi gozbu koja bi slicila na umorstvo njegova oca. Sledeci dan za
vreme predstave ; Pantomima: Ulaze " Kralj i kraljica "( glumci
Gonzago i njegova žena Baptista )" koa nežni zaljubljenici; Kraljica
grli njega, a on nju. Ona klekne i u nemoj igri iskazuje mu ljubav On je
pridigne i nasloni svoju glavu na njezin vrat, zatim legne na cvetnu
leju; kad je vidi da je usnuo, ostavi ga samog. Odmah zatim ude neki
covek ( glumac Lucijan ), uzme Kraljevu krunu, poljubi je, ulije otrov u
kraljevo uho ( u uho glumca Gonzaga ) izade. Kraljica se vrati, naže
kralja mrtva i prenemaže se. Trovac opet ude s dva- tri statista i
pretvara se da tuguje s Kraljicom. Statisti iznose mrtvo telo. Trovac
daruje Kraljicu darovima; neko se vreme cini da se ona opire i da
okleva, ali na kraju prihvaca njegovu ljubav.Videvši to kralj Klaudije
napušta predstavu i izašavši iz dvorane predstava se prekinula. Hamlet
je dovoljno vidio i uverio se da su reci duha bile istinite. Nakon
prekinute predstave Hamlet posecuje majku želeci joj nešto važoi reci i
misleci da kralj prisluškuje iza zavese, ubija Polonija koji se tamo
sakrio. Lukavi kralj sluti da mu preti opasnost od Hamleta ta ga šalje
brodom u Englesku uz tajni nalog da ga tamo smaknu. Hamlet, sluteci
izdajstvo, izvadi potajno nocu pismo, vešto izbriše svoje ime i mesto
njega postavi imena dvojice dvoranina koji su ga pratili. Stigavši kuci,
pred oci pojavio mu se tužan prizor, obavljanja pokop mlade i lepe
Ofelije, nekadašnje njezine ljubavi, koja je vešajuci venac na vrbu
iznad potoka pala u njega i utoplia se. Lukavi kralj kad je video da je
Laretova tuga i mržnja za njegovim ocem Polonijem i njegovom sestrom
Ofelijom prevelika, hteo je to iskoristiti nagovorivši ga da za vreme
takmicenja na dvoru izazove Hamleta na dvoboj. Povod tom izazovu bilo je
to što mu je Klaudije rekao da je Hamlet kriv za ubistvo njegovog oca i
smrt njegove sestre. Hamlet je pristao na dvoboj neznajuci što ga ceka.
Na dan takmicenja:Tom je takmicenju prisustovao celi dvor, a
Laret je po kraljevoj naredbi spremio otrovno oružje. Dvorani su se
kladili za visoke svote, ko ce pobediti, buduci da su obojica, bili
poznati kao vrsni macevaoci. Hamlet je izabrao sablju ne sumljajuci u
Lareta i ne brinuci se da ispita Laretovo oružje, koje je mesto tupe
sablje, kakva se uzima po propisima macevanja, uzeo oštru i otrovnu. Na
pocetku se Laret s Hamletom igrao i dopuštao mu da ga nekoliko puta
posece. Nakon nekoliko prekida Laret napadne žestoko na Hamleta otrovnim
macem i zada mu smrtonosan udarac. Hamlet se razbesni i neznajuci za
podmetnuto izdajstvo u sukobu zameni svoju sablju s Laretovim macem i
probode ga njegovim vlastitim macem. U taj cas kraljica vikne da su je
otrovali. Neoprezno je ispila pehar, koji je kralj pripremio za Hamleta
ako u borbi ožedni, no zaboravio je upozoriti kraljicu na pehar, koji je
ona ispila i smesta pala mrtva. Hamlet sumljajuci u izdajstvo, zapovedi
da se sva vrata pozatvaraju, dok ne pronade izdajnike. Laret mu rece,
neka dalje ne traži, jer da je on izdajnik, i osecajuci da umire od
rane, koju mu je zadao Hamlet, prizna, kakvim se izdajom poslužio i kako
je on pao žrtvom svog izdajstva. Rece Hamletu da je vrh maca bio
otrovan i da Hamletu preostaje samo pola sata života, jer nema nacina
koji bi ga mogao izleciti od otrova, Umirajuci Laret zadnjim rijecima
optužuje kralja Klaudija kao zapocetnika te nesrece. Hamlet koji je
saznao, kako mu je blizu kraj, i da je još ostalo otrova u macu, naglo
se okrene prema svom podlom stricu i zabode mu šiljak maca u srce.
Hamlet osecajuci da mu ponestaje daha i da ga život napušta, obrati se
svom prijatelju Horaciju, koji je bio svedok te kobne tragedije, i
umiraucim ga dahom zamoli, neka ostane u životu i neka svetu isprica taj
dogadaj. Horacije obeca da ce sve verno ispricati svim tajnama,
koje su podstakle te dogadaje. Tim obecanjem "puce" plemenito Hamletovo
srce. Hamlet : Danski kraljevic koji je ujedino i glavni lik
ove tragedije. On je istovremeno hrabar i plah, odgada osvetu zbog
svoje neodlucnosti, jer on za celu situaciju više tereti majku nego Klaudija.
Hamletova smrt : Hamletova smrt, taj zaista nepobitan podatak u
zbivanju Hamleta, nije neizbežan. On umire u dvoboju, od rane koja ga
je mogla i obici, kao sto ga je obišao i otrov iz pehara. Mislim da smrt
tragicnog junaka predstavlja poslednju, i verovatno najtežu, u nizu
nevolja koje su se dogadale da bi se junak na njima okušao i potvrdio
nesavladljivost onoga što ga cini velikim covekom. Hamlet je mogao
živeti da je samo svoju ulogu covjeka i svoj zadatak kraljevica shvatio
manje ozbiljno, s manje mržnje i savesnosti; da se nagodio sa stricem i
pristao živeti u njegovoj milosti ili da je sebi dopustio da strica
ubije prvom prilikom, makar i iz osobnih razloga i racuna, sve je to
Hamlet mogao - a sve to, onakav kakav je, nije ni hteo ni mogao. Jer
je tragicni junak uvek i jedna vrsta samoubice : sam izmedu dve
mogucnosti, bira onu koja ga vodi u smrt. Klaudije :. . je
Hamletov srtic, pohlepan covek. Ubija svog brata kako bi se domogao vece
moci, a kad mu ni to nije bilo dovoljno ženi se za njegovu ženu. To da
mu ljudske žrtve nimalo ne pokazuje i to kako je na sve nacine bez
straha pokušao ubiti svog necaka Hamleta. Hamlet je znao od pocetka
kakav mu je stric, no više zbog svega toga prebacuje krivicu na majku.
Klaudije na kraju dobija sigurno ono što je i zaslužio - " sigurno mesto
u 9 krugu pakla " - Gertruda :Danska kraljica i Hamletova
majka. Sam sin je više krivi zbog oceva ubistva nego strica. On ne
shvata kako ga je majka tako brzo mogla zaboraviti i štoviše, udati se
za njegovog brata ako ga je za života tako snažno volela. Izravno joj
prebacuje krivicuu, a i neizravan je krivac za njezinu smrt. Ona ispija
otrov iako zna šta je u caši, a to cini verovatno zbog osecaja krivicee i
sinova prebacivanja koje više nije mogla podnositi, a i celokupna zbrka
na dvoru dovodi je do ruba smrti. Ofelija :Hamletova ljubav. Lepa i
mlada devojka, oprašta Hamletu iako on prema njoj ponaša surovo. Grubim
recima je tera od sebe. Grdi nju a i celi ženski rod na dvoru zbog
šminke koju stavljaju na sebe ; tobože svežinom skrivaju svoje pravo
lice. On tvrdi da lepota i svežina idu zajedno. Smatra da bi lepota i
potenciranje lepote mogli dovesti do krivog puta. On je neizravan krivac
zbog toga što se ona utopila. Ofelija s ispletenim vencem odlazi na
potok, pa kad se htela popeti na vrbu, da na nju obesi svoj
venac,prelomila se grana, na koju se bila naslonila i pala je u vodu
zajedno s cvecem koje je sa sobom ponela. Polonije :Laretov i
Ofelijin otac. Covek doista niskog morala slican Klaudiju. Glavni je
državni tajnik i kraljev komornik. Znatiželjan je i zbog toga biva
ubijen što pokazuje da ima neke istine u uzrecici " Znatiželja je
ubila macku ". O delu - važno je uociti da se drama odvija u
teskobnoj atmosferi. Ne radi se samo o tragicnim dvorskim splektama (
svima su nam poznate izreke iz drame kako je " nešto trulo u državi
Danskoj " ili " kako je vreme izglobljeno " ), nego državi preti i
vanjska opasnost. Pojacane su straže i zemlja se groznicavo naoružava a
da narod ne zna zašto. Tako stražar Marcel pita ucenog Horacija : ...
i nek mi kaže taj ko znade, Zašto te iste i brižnjive straže Svaku
noc muce podanike ove zemlje ; Zašto se dnevno liju broncani
mužari, A ratna sprema nabavlja iz ratne zemlje, Što
brodograditelje tako bolno kinje, Da nedjelju ne luce od radnog
tjedna ? Što nam to svima prieti, da ta znojna žurba Sad cini
noc u trudu sapatnici danu ? Tko mi to može objasniti ? na
šta Horacije objašnjava da zemlji preti mladi Fortinbras, a i prirodni
znaci " plemene repatice i krvave rose, poremecenje u suncu ", govore da
se sprema neko zlo. U takvoj atmosferi javlja se Duh i otkriva
Klaudijevu podlost. Hamlet obecava Duhu svog oca da ce : ... da na
brzinu krilima, Ko što su zakletve i misli ljubavne, Na osvetu
poletim. Paradoks je tragedije da je ono što sledi upravo
obratno. Sticanjem okolnosti i nepredvidljivo sukobljenim sudbinama,
upravo se taj cilj stalno dogada, na kraju se i pogrešno usmeruje i
završava opštim krvoprolicem. Jedno su namere, a drugo ostvarenje
uhvacena u mreži slucajnosti, tako da nas to, po Hampetu, uci ; Da
ima Bog što oblikuje naše sudbe Ma koliko ih mi krojili...