Lyrics has been copied to clipboard!
ALEXANDRE DUMAS
GROF MONTE CRISTO
BILJEŠKE O PISCU
Alexandre Dumas je francuski pisac roden 1802. g. Najpopularniji je romanopisac i dramaticar svoga vremena. Bio je jedan od zacetnika roman – feljtona. Bio je pisac nevjerojatnog plodnog talenta, bogate fantazije i živa duha. Otac mu je bio poznati Bonapartin general, a Alexandre je bez oca ostao u svojoj cetvrtoj godini. pošto je bio odgajan samo sa strane majke u njemu se razvio pustolovan duh kojemu nikada nije manjkalo slobode. Napisao je mnoga djela, neka sam, a neka u suradnji sa drugima. Njegovo izuzetno bogato stvaralaštvo sadrži oko 300 drama i romana. za kazalište je zaslužan što je dao prvu povijesnu romanticku dramu «Henrik III. i njegov dvor» koja je izvedena godinu dana prije Hugove poznate drame Hernani. Temelji se na povijesnim cinjenicama koje su kombinirane sa ljubavnom dramom. To je prvo francusko kazališno djelo prikazano na francuskoj sceni. nakon uspjeha drame «Antony» - tragedija ljubomore, Dumas je napisao još mnogo drama, melodrama, tragedija i lakih komedija. Tragedije imaju sve osobine romanticnog kazališta. golem aparat, mnogo osoba, patentican ton, složene sukobe i mnoštvo obrata. Velik su uspjeh postigli njegovi pseudopovijesni romani u kojima povijest oživljava kao zanimljiva i slikovita stvarnost. Dokument vremena obogacen je zanimljivim zapletom, mnogim pustolovinama, simpaticnim i hrabrim junacima. Najpoznatije dumasovo djelo je trilogija romana «Tri mušketira», «Dvadeset godina kasnije», «Vicomte de Bragelonne», zatim slijede «Grof Monte Cristo», «Kraljica Margot», te «Gospoda de Montsoreau». Utjecaj avanturisticko – povijesnih Dumasovih romana osjetio se gotovo u cijeloj europskoj trivijalnoj literaturi. Medutim, sama kompozicija, svjež dijalog i živ opis privlace i danas pažnju i interes široke publike. Umro je 1870. g.
KRATAK SADRŽAJ
U luci Notre Dame de la Garde u gradu Marseillu svi su s nestrpljenjem ocekivali brod Faraon koji je trebao stici još prije tjedan dana. Svi su bili sretni i radosni, ali mlada zanosna Mercedes je vidjela da je na brodu zastava na pola koplja, što je oznacavalo neku nesrecu. Fernand Mondego je provodio posljednje trenutke sa svojom necakinjom Mercedes u koju je bio zaljubljen. Ona nije marila za to, vec je s nestrpljenjem ocekivala svoga zarucnika Edmonda Dantesa. Dantes je bio casnik na brodu, a nakon smrti kapetana Lecrela preuzeo je ulogu kapetana. Zavisan Dangles želio je samo najbolje Dantesu, jer se i on borio za tu titulu. Dangles otkriva Morellu, vlasniku broda da je brod pristao na Elbi što je znacilo da je kapetan Lecrel imao sastanak s Napoleonom. Dantes, ne znajuci ništa o politici, priznaje da kod sebe ima pismo koje mu je na samrti dao kapetan. Niti ne sluti da bi mu taj komad papira mogao uništiti život. Navecer, Mondego i Dangles pišu pismo tužiocu u kojemu optužuju Dantesa da je bonapartist. Pijani Caderousse im pomaže ne znajuci što cini. Caderousse je Dantesov susjed koji zbog zavisti želi uništiti Dantesa. Inace, on se uvijek više zanimao za tude živote nego li za svoj vlastiti. Mladi odvjetnik de Villefort uhapsi Dantesa te saznaje da je pismo namijenjeno njegovu ocu Noirtieru.
da bi spasio svoju karijeru Dantesa osuduje na robiju, a oca dovodi u Pariz. Dantes se nalazi u zamku. Pokušava shvatiti zašto je u zatvoru, ali ne pronalazi njemu shvatljiv razlog. Nakon deset godina u zamku upoznaje abbu Faria koji je pokušavši pobjeci iskopao tunel u krivom smjeru te došao do Dantesove tamnice. On pomaže Dantesu da razotkrije istinu, te ga poducava o svemu. Svecenik Faria umre, a domišljati Dantes sakrije njegov leš i u vrecu zamota sebe. Vreca je bacena u more, a dantes je spašen od robije. Nakon mnogo sati provedenih na pucini Dantesa pronalaze talijanski krijumcari i spašavaju mu život. Edmund saznaje da mu je otac umro od gladi što u njemu budi veliku želju za osvetom. Dantes odlazi na otok Monte Cristo gdje pronalazi najveci dio Spadinog blaga, sacuvanog više od 3, 5 stoljeca – to je blago Monte Crista.
Dantes saznaje da je Caderousse vlasnik krcme vlasnik krcme Mast du Gard gdje živi sa svojom ženom Carconte. Predstavlja se kao abba Busoni i daje mu 100000 franaka, ali pod uvjetom da izvrši jedan zadatak – mora saznati sve o Danglesu, Mondegu i Villefortu.
Fernando Mondego postao je general s novim imenom lord de Marcerf, a oženjen je za prekrasnu Mercedes, nekadašnju Edmundovu zarucnicu. Villefort je postao državni odvjetnik, a Dangles najpoznatiji i najcuveniji bankar u Parizu.
Dantes odlazi u Marseille gdje saznaje da je njegov prijatelj Morrel pred bankrotom. Predstavlja se kao blagajnik tvrtke Thomson and French te spašava prijatelja od bankrota. Morrelova obitelj zahvalna je nepoznatom darovatelju. Nakon što je spasio prijatelja od nevolje, odlazi u Rim na karneval i upoznaje Franza di Epinaza i Fernandova sina Alberta. Tu se po prvi put predstavlja kao grof Monte Cristo.
U Rimu su Alberta oteli rimski razbojnici i odveli ga u katakombe. Dantes spašava Alberta, a on ga uvodi u visoko pariško društvo. Upoznaje baruna Danglesa i njegovu kcer Eugeniju, grofa de Morcerfa, baruna Villeforda, njegovu kcer Valentine, sina Ednarda i ženu Heloisu. Odlazi u Pariz u posjet barunu Danglesu kao grof Monte Cristo kojemu se citav svijet divi u proteklih pet godina. Otvara kod njega racun od pet milijuna franaka. Nakon toga odlazi De Villefortu od kojeg traži obranu od razbojnika.
Valentine ga upoznaje sa svojim djedom Noirtierom kojemu je pismo kapetana Lecrala bilo namijenjeno. Valentine je bila zaljubljena u Morrela, koji je sin vlasnika broda Faraon. Ona je trebala naslijediti veliko bogatstvo i zbog toga je njezina maceha želi ubiti. kada bi se riješila citave obitelji nasljedstvo bi pripalo njenom sinu Ednardu. Nakon što maceha ubija cijelu njenu obitelj, Morrel je vrlo zabrinut za Valentine. Edmund je pristaje cuvati, no ona je ipak otrovana. na srecu nije umrla i Edmund je odvodi na otok Monte Cristo dok svi ostali smatraju da je mrtva. kasnije i sam Morrel dolazi na otok gdje sretno žive ostatak svoga života.
Odlazi u kucu Mondega gdje vidi Mercedes koja ga prepoznaje, ali ga ne želi izdati. Zajedno sa kcerkom Ali-paše, kojega je Mondego ubio, smišlja osvetu i prikuplja sve dokaze koje ce upotrijebiti protiv njih. Upoznaje i poznatog varalicu Faustina te ga proglašava grofom Andrea Cavalcante. Od Danglesa kupuje Journal de Globe i španjolske vladine obveznice u iznosu od jednog milijuna franaka. Dangles takoder kupuje obveznice te ih preporucuje svim svojim mušterijama. Dantes odlazi u Španjolsku i potplacuje glasnika. U Parizu nastaje panika zbog informacije da je u Španjolskoj zapoceo gradanski rat. Dangles prodaje španjolske obveznice. Kada Dangles sazna da je informacija bila lažna poludi. Nitko mu ne vjeruje da je prodao i svoje obveznice pa mu svi prijete sudskom parnicom. Na kraju Dangles završava u ludnici.
Faustino, kojemu je pravo ime Benedito, prije sedam godina je trebao pobjeci zajedno sa Caderoussom sa galije. No, Benedito je izdao Caderoussa. Kada Caderousse ugleda Benedita izaziva ga na dvoboj u kojem Benedito ranjava Caderoussa. Dantes odvodi ranjenog Caderoussa k svojoj kuci i otkriva mu da se ispod grofa Monte Crista krije Edmund Dantes. Kada je to Caderousse saznao umire od šoka.
Benedito je optužen za ubojstvo i odveden je u tamnicu. Tužitelj je de Villefort. Benedito dobiva upute od grofa Monte Crista. Tijekom citave parnice ne želi reci svoje ime. Na kraju priznaje da je njegov otac iznajmio 1871. g. kucu u Autenili gdje je boravio s nekom djevojkom mjesec dana. Žena je zatrudnjela i ubrzo nakon poroda umrla. Njegov otac je neželjeno dijete zakopao u vrtu, no to je vidjela jedna sluškinja koja je spasila dijete. Na svim dokumentima nalazio se potpis de Villeforta – njegova oca.
U Dantesovim novinama izašao je clanak o Mondegu u kojemu piše sva istina o Ali-paši. Procitavši to Alberto izaziva grofa Monte Crista na dvoboj. Prije dvoboja Dantes priznaje Mercedes citavu istinu, a ona sve kaže Albertu. U dvoboju nitko ne želi pucati, a Alberto se isprica Dantesu.
Mondego je osuden da je tijekom grckog rata kao francuski izaslanik na dvoru Ali-paše izdao Ali-pašu Turcima. Ali-paša mu je povjerio kcer i ženu, za koje Mondego tvrdi da ih je neprijatelj zaklao. U sudnicu kao svjedok ulazi kci Ali-paše, a Mondego ostaje zaprepašten kada shvati da je ona živa. Istina dolazi navidjelo i otkriva drugu stranu poznatog generala. Mondego je ubio Ali-pašu, a njegovu kcer i ženu prodao u roblje.
Dolazi grof Monte Cristo i otkriva svoj pravi identitet. Mondego se ne želi tako lako predati i izaziva Edmunda na dvoboj. Edmund pobjeduje, ali ga ne želi ubiti, nego želi da pati u tamnici kao on. Ne želeci to prihvatiti ocajan Mondego se ubija. Mercedes odlazi u Marseille kako bi otputovala k svome sinu u Afriku. Ne želi Edmunda pokraj sebe, jer je ta ljubav vec odavno nestala. Mercedes je razocarana i ocajna, jer je Edmund uništio buducnost njena sina. Alberto je otišao u vojsku da plati oceve grijehe. Edmund i Heidi, kci Ali-paše, odlazi na otok Monte Kristo. Izjavljuju si medusobno ljubav i odlaze u Ameriku.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA
1. EDMUND DANTES
Edmund Dantes je bio casnik na brodu Faraon. Nakon kapetanove smrti preuzeo je njegovu funkciju. Mnogi su mu na tom zamjerali smatrajuci da je to ucinio iz osobnih interesa. No, Dantes nije bio takav covjek i on je najvjerojatnije to ucinio zato jer je smatrao da je to njegova dužnost. Dantes je znao što želi postici u životu. Svu svoju pažnju posvetio je svojoj zarucnici, ocu i poslu. Bio je vrlo pošten covjek, uvijek spreman da pomogne prijatelju u nevolji. Svoju srecu nikada nije krio pred drugima i mnogi su mu na tom zavidjeli, a on je zapravo htio svoju srecu podijeliti sa drugima. Nakon što je odveden u zatvor osjeca se vrlo razocarano i povrijedeno. Ne može shvatiti kakvu je to kobnu grešku napravio da je morao ici u zatvor. On je oduvijek bio pošten, dobar covjek i svakako nije zaslužio takvu kaznu i takvu zlu sudbinu. Njegove misli uvijek su vezane za prelijepu Mercedes i na njihov zajednicki život koji je izgubljen u nepovrat. Ocajan je , želi umrijeti, jer sve lijepo u njegovom životu, sav njegov rad i uloženi trud, sve je uništeno. Najviše ga boli cinjenica da je bespomocan i da se više ne može boriti protiv nepravde, jer nepravda nas okružuje, ona je svuda oko nas. Bio je neiskusan da bi sam mogao doci do razumnog odgovora. Kada uz pomoc abbe Farija otkriva istinu, on postaje drugi covjek. Sve na što može misliti je velika želja za osvetom sa kojom se dobri svecenik ne može složiti. Dantes postaje okrutan, zaokupljen je osvetom, a mržnja ga je potpuno preuzela u svoje ruke. Stekao je mnogo znanja zahvaljujuci dobrom sveceniku i sada je dovoljno iskusan da ucini ono što ga proganja kroz citav život, da vrati sve što mu je oduzeto. Život mu je pokazao da zna biti vrlo nepravedan i nepošten i da najpravedniji ljudi gotovo uvijek loše završavaju. Nije se mogao pomiriti sa tim, nije mogao, a zapravo i nije želio shvatiti da je sav njegov trud u njegovoj mladosti otišao u nepovrat. Mislio je da ce osvetom vratiti sebe, no nije znao da mora postati novi covjek sa novim stavovima i razmišljanjima o životu, jer je onaj stari Edmund Dantes vec odavno nestao. Kada saznaje da mu je otac umro od gladi želja za osvetom mu je dodatno narasla. Nocima ga muce strašne nocne more u kojima vidi svoga izgladnjeloga oca. Ljubav prema ocu stvorila je preveliku mržnju u njemu, mržnju koju nitko ne može nadvladati, cak i njegova voljena Mercedes. Sve koji su mu nanijeli nepravdu želi postepeno uništiti, želi ih vidjeti kako pate, kako gube sve najdraže što imaju u životu. Želi u njima vidjeti sebe i žele da i oni sami na svojoj koži osjete kako je to osjecati takvu bol i ocaj kakvu on sada osjeca. Sa smijehom i bijesom na licu uništava jednog po jednog, no tek tada negdje duboko u duši shvaca da mu uništavanje tudih života ne pruža nikakvo zadovoljstvo i to ga dovodi u još vecu bol i ocaj. Na kraju umjesto da postane sretan, on shvaca da se zbog osvete promijenio, ne prepoznaje više onu osobu koja bi svakome pomogla. Bez imalo žalosti napušta svoju Mercedes, ipak shvaca da osveta zapravo ne donosi nikakvo zadovoljstvo, vec da je u životu mnogo važnije opraštanje. Na kraju svoje rane lijeci uz Heidi, možda jedinu osobu koja ga je mogla razumjeti. Postaje sasvim druga osoba koja se predstavlja kao grof Monte Cristo koji nema nikakve slicnosti sa casnikom broda Faraon.
2. ABBA FARIA
Abba Faria je svecenik koji veliki dio svoga života provodi u zatvoru, no ipak nikada nije imao loše misli. Bio je iznimno dobar covjek. Jedina želja mu je bila izaci iz zatvora. Ipak, uvelike se razlikovao od drugih zatvorenika, jer on nije samo ceznuo za slobodom, vec je želio pronaci blago Monte Crista i izgraditi mnoge humanitarne ustanove. Nije imao svoju obitelj, jer je bio svecenik, no bio je naucen svoju ljubav nesebicno dijeliti. Volio je pomagati bespomocnima i osjecati se korisnim. Najvece zadovoljstvo cinilo mu je poducavanje drugih. Bio je vrlo ucen covjek i svoje je znanje želio širiti na druge ljude. Poducavao je matematiku, jezike, teologiju, filozofiju, povijest i logiku. Bio je i vrlo snalažljiv i inteligentan covjek. U svojoj je celiji izradio suncani sat i kalendar, tako da je uvijek znao koji je datum i koliko je sati. Bio je jedan od rijetkih, a možda i jedini zatvorenik koji nije izgubio pojam o vremenu tijekom robije.
Od riblje kosti pravio je igle, dijetlo od željezne spone s okvira kreveta, a blagdansko meso koristio je loj za izradu svjetiljki. Poducavajuci Dantesa pomogao mu je da otkrije istinu o sebi. Mnogo puta je zažalio zbog toga, jer je Dantes kasnije postao sasvim drugi covjek. Nije mu se nimalo svidalo toliko mržnje u Dantesovim ocima. Cesto je sebe osudivao što je nenamjerno stvorio želju za osvetom u tom covjeku. Dantes je prije nego što je otkrio istinu zapravo bio vrlo slican Fariju, oboje su širili ljubav i poštenje svijetom. Faria je smatrao da se ljudi nemaju pravo osvecivati, jer osveta pripada samo Bogu, a ljudska osveta je veliki grijeh. Po tome niti jedan covjek ne bi smio uzeti pravo da sudi nekoga ili se osvecuje nekome.
3. MERCEDES
Mercedes je bila mlada, privlacna djevojka, zarucena za Dantesa. Citav smisao svoga života pronašla je u njegovoj ljubavi. Citavo vrijeme dok je Dantes plovio, ona ga je nestrpljivo i vjerno cekala. Nakon što ga odvode, ona osjeca veliku tugu. Napušta grad i godinama pokušava zaboraviti Dantesa, ali to je bilo uzaludno jer ga nije mogla zaboraviti. Pomirila se sa svojom sudbinom i nastavila živjeti raskošan život s Mondegom. Takav život je nikada nije uspio usreciti. Ona zapravo živi takvim životom za dobrobit svoga sina. Kada se Dantes vraca, ona razocarano shvaca da je covjek kojeg je ona voljela odavno nestao i da se njihova nekadašnja ljubav nikad više nece moci vratiti. Shvaca da je Dantesu stalo jedino do osvete i ne pronalazi više ni malo ljubavi u njemu. Nakon što je Dantes uništio Mondega, ona mu ne želi oprostiti što je njezinom sinu oduzeo oca. Ljubav Mercedes prema njenom djetetu ipak pobjeduje ljubav prema Dantesu.
4. FERNAND MONDEGO
Fernand Mondego je lik koji nam pokazuje kako ne bi smjeli biti ljubomorni u životu jer ljubomorom ništa ne postižemo. U njegovim mislima bilo je mjesta samo za zavist i želju da ima nešto što njemu ne pripada. Vrlo je pohlepan, a spreman je cak i ubiti zbog svoje pohlepe i sebicnosti. Nikada nikome ne bi pomogao. Sve cini samo radi svojih vlastitih interesa.
5. DANGLES I DE VILLEFORT
Ova dvojica imaju gotovo identicne karakteristike kao Mondego. Sve cine iz osobnih potreba, kroz život ih vodi pohlepa i sebicnost. Životni cilj im je novac i želja za slavom, ali ne shvacaju da se slava ne može steci na taj nacin. Možda su tom svojom ohološcu i uspjeli u životu, no zaboravili su da ce im sve te njihove pogreške jednom i zasmetati. Nisu marili za to koliko ce neciji život biti upropašten, jer su presebicni da bi iskazivali osjecaje kao što su ljubav ili sažaljenje nad nekim.
OSNOVNE MISLI DJELA
1. Ljudski je griješiti, no isto je tako ljudski opraštati i najgore zlocine.
2. Covjek mora shvatiti da na ovom svijetu ne može uspjeti sam. Važno je da stvara prijateljstva, ali ne ona lažna, vec ona kada se uvijek možeš osloniti na svoga prijatelja. Najgora kazna za svakog covjeka je samoca, dok je iskreno prijateljstvo najveci dar koji si covjek može priuštiti.
3. Majcinska ljubav jaca je od bilo koje druge ljubavi. U ovom romanu to se vidi na primjeru Mercedes koja je za dobrobit svoga djeteta cak i napustila covjeka kojeg je cekala dugo vremena.
4. Ljubomorom se ne postiže ništa. Ljudi moraju suradivati i uopce ne misliti o tome da li netko ima nešto više od nas. Uostalom, mi nismo na ovom svijetu da bismo sredivali racune sa drugim ljudima. Ako ti netko nanese zlo, treba mu uzvratiti dobrim djelom, jer ce onda i taj covjek shvatiti da je nešto krivo ucinio.
5. Ljudi koji se pošteno probijaju kroz život da bi došli do svoga cilja i pritom ne zanemaruju i ne gaze druge možda ce kasnije doci do toga cilja, ali im se nece moci osporiti da su to stekli vlastitim radom i htijenjem, za razliku od onih koji gaze sve pod sobom i dodu takoder do toga cilja, ali tek tada pred njih dolaze problemi i oni shvacaju da su najobicnije kukavice, da moraju priznati poraz i moliti za oproštenje.
JEZIK I STIL
Pisac piše opsežno i zadržava se na detaljima, a opsežnosti toga djela pridodaju brojni epiteti, metafore i poredbe. Tim detaljima želi citatelja cim više uvesti u radnju. Cesto se malo duže zadržava na psihickoj karakterizaciji pojedinog lika, a u prvi plan cesto dovodi osjecaje i misli.
MOJE MIŠLJENJE O DJELU
Djelo mi se svida jer ima zanimljivu radnju, a i prepuno je raznih pouka u odredenim životnim situacijama. Nakon što covjek procita ovaj roman, zasigurno ce ostati barem malo razmišljati o tome kakve stavove ima prema drugim ljudima i što sve treba promijeniti u životu. Premda je djelo nastalo prije dosta vremena, radnje koje se odvijaju u tom djelu gotovo da se mogu poistovjetiti sa radnjama koje se odvijaju u današnjici. Ovo djelo je zasigurno vrlo preporucljivo procitati jer ljudi mnogo toga ne znaju o životu, a svaka nadopuna toga znanja je vrlo vrijedna.
GROF MONTE CRISTO
BILJEŠKE O PISCU
Alexandre Dumas je francuski pisac roden 1802. g. Najpopularniji je romanopisac i dramaticar svoga vremena. Bio je jedan od zacetnika roman – feljtona. Bio je pisac nevjerojatnog plodnog talenta, bogate fantazije i živa duha. Otac mu je bio poznati Bonapartin general, a Alexandre je bez oca ostao u svojoj cetvrtoj godini. pošto je bio odgajan samo sa strane majke u njemu se razvio pustolovan duh kojemu nikada nije manjkalo slobode. Napisao je mnoga djela, neka sam, a neka u suradnji sa drugima. Njegovo izuzetno bogato stvaralaštvo sadrži oko 300 drama i romana. za kazalište je zaslužan što je dao prvu povijesnu romanticku dramu «Henrik III. i njegov dvor» koja je izvedena godinu dana prije Hugove poznate drame Hernani. Temelji se na povijesnim cinjenicama koje su kombinirane sa ljubavnom dramom. To je prvo francusko kazališno djelo prikazano na francuskoj sceni. nakon uspjeha drame «Antony» - tragedija ljubomore, Dumas je napisao još mnogo drama, melodrama, tragedija i lakih komedija. Tragedije imaju sve osobine romanticnog kazališta. golem aparat, mnogo osoba, patentican ton, složene sukobe i mnoštvo obrata. Velik su uspjeh postigli njegovi pseudopovijesni romani u kojima povijest oživljava kao zanimljiva i slikovita stvarnost. Dokument vremena obogacen je zanimljivim zapletom, mnogim pustolovinama, simpaticnim i hrabrim junacima. Najpoznatije dumasovo djelo je trilogija romana «Tri mušketira», «Dvadeset godina kasnije», «Vicomte de Bragelonne», zatim slijede «Grof Monte Cristo», «Kraljica Margot», te «Gospoda de Montsoreau». Utjecaj avanturisticko – povijesnih Dumasovih romana osjetio se gotovo u cijeloj europskoj trivijalnoj literaturi. Medutim, sama kompozicija, svjež dijalog i živ opis privlace i danas pažnju i interes široke publike. Umro je 1870. g.
KRATAK SADRŽAJ
U luci Notre Dame de la Garde u gradu Marseillu svi su s nestrpljenjem ocekivali brod Faraon koji je trebao stici još prije tjedan dana. Svi su bili sretni i radosni, ali mlada zanosna Mercedes je vidjela da je na brodu zastava na pola koplja, što je oznacavalo neku nesrecu. Fernand Mondego je provodio posljednje trenutke sa svojom necakinjom Mercedes u koju je bio zaljubljen. Ona nije marila za to, vec je s nestrpljenjem ocekivala svoga zarucnika Edmonda Dantesa. Dantes je bio casnik na brodu, a nakon smrti kapetana Lecrela preuzeo je ulogu kapetana. Zavisan Dangles želio je samo najbolje Dantesu, jer se i on borio za tu titulu. Dangles otkriva Morellu, vlasniku broda da je brod pristao na Elbi što je znacilo da je kapetan Lecrel imao sastanak s Napoleonom. Dantes, ne znajuci ništa o politici, priznaje da kod sebe ima pismo koje mu je na samrti dao kapetan. Niti ne sluti da bi mu taj komad papira mogao uništiti život. Navecer, Mondego i Dangles pišu pismo tužiocu u kojemu optužuju Dantesa da je bonapartist. Pijani Caderousse im pomaže ne znajuci što cini. Caderousse je Dantesov susjed koji zbog zavisti želi uništiti Dantesa. Inace, on se uvijek više zanimao za tude živote nego li za svoj vlastiti. Mladi odvjetnik de Villefort uhapsi Dantesa te saznaje da je pismo namijenjeno njegovu ocu Noirtieru.
da bi spasio svoju karijeru Dantesa osuduje na robiju, a oca dovodi u Pariz. Dantes se nalazi u zamku. Pokušava shvatiti zašto je u zatvoru, ali ne pronalazi njemu shvatljiv razlog. Nakon deset godina u zamku upoznaje abbu Faria koji je pokušavši pobjeci iskopao tunel u krivom smjeru te došao do Dantesove tamnice. On pomaže Dantesu da razotkrije istinu, te ga poducava o svemu. Svecenik Faria umre, a domišljati Dantes sakrije njegov leš i u vrecu zamota sebe. Vreca je bacena u more, a dantes je spašen od robije. Nakon mnogo sati provedenih na pucini Dantesa pronalaze talijanski krijumcari i spašavaju mu život. Edmund saznaje da mu je otac umro od gladi što u njemu budi veliku želju za osvetom. Dantes odlazi na otok Monte Cristo gdje pronalazi najveci dio Spadinog blaga, sacuvanog više od 3, 5 stoljeca – to je blago Monte Crista.
Dantes saznaje da je Caderousse vlasnik krcme vlasnik krcme Mast du Gard gdje živi sa svojom ženom Carconte. Predstavlja se kao abba Busoni i daje mu 100000 franaka, ali pod uvjetom da izvrši jedan zadatak – mora saznati sve o Danglesu, Mondegu i Villefortu.
Fernando Mondego postao je general s novim imenom lord de Marcerf, a oženjen je za prekrasnu Mercedes, nekadašnju Edmundovu zarucnicu. Villefort je postao državni odvjetnik, a Dangles najpoznatiji i najcuveniji bankar u Parizu.
Dantes odlazi u Marseille gdje saznaje da je njegov prijatelj Morrel pred bankrotom. Predstavlja se kao blagajnik tvrtke Thomson and French te spašava prijatelja od bankrota. Morrelova obitelj zahvalna je nepoznatom darovatelju. Nakon što je spasio prijatelja od nevolje, odlazi u Rim na karneval i upoznaje Franza di Epinaza i Fernandova sina Alberta. Tu se po prvi put predstavlja kao grof Monte Cristo.
U Rimu su Alberta oteli rimski razbojnici i odveli ga u katakombe. Dantes spašava Alberta, a on ga uvodi u visoko pariško društvo. Upoznaje baruna Danglesa i njegovu kcer Eugeniju, grofa de Morcerfa, baruna Villeforda, njegovu kcer Valentine, sina Ednarda i ženu Heloisu. Odlazi u Pariz u posjet barunu Danglesu kao grof Monte Cristo kojemu se citav svijet divi u proteklih pet godina. Otvara kod njega racun od pet milijuna franaka. Nakon toga odlazi De Villefortu od kojeg traži obranu od razbojnika.
Valentine ga upoznaje sa svojim djedom Noirtierom kojemu je pismo kapetana Lecrala bilo namijenjeno. Valentine je bila zaljubljena u Morrela, koji je sin vlasnika broda Faraon. Ona je trebala naslijediti veliko bogatstvo i zbog toga je njezina maceha želi ubiti. kada bi se riješila citave obitelji nasljedstvo bi pripalo njenom sinu Ednardu. Nakon što maceha ubija cijelu njenu obitelj, Morrel je vrlo zabrinut za Valentine. Edmund je pristaje cuvati, no ona je ipak otrovana. na srecu nije umrla i Edmund je odvodi na otok Monte Cristo dok svi ostali smatraju da je mrtva. kasnije i sam Morrel dolazi na otok gdje sretno žive ostatak svoga života.
Odlazi u kucu Mondega gdje vidi Mercedes koja ga prepoznaje, ali ga ne želi izdati. Zajedno sa kcerkom Ali-paše, kojega je Mondego ubio, smišlja osvetu i prikuplja sve dokaze koje ce upotrijebiti protiv njih. Upoznaje i poznatog varalicu Faustina te ga proglašava grofom Andrea Cavalcante. Od Danglesa kupuje Journal de Globe i španjolske vladine obveznice u iznosu od jednog milijuna franaka. Dangles takoder kupuje obveznice te ih preporucuje svim svojim mušterijama. Dantes odlazi u Španjolsku i potplacuje glasnika. U Parizu nastaje panika zbog informacije da je u Španjolskoj zapoceo gradanski rat. Dangles prodaje španjolske obveznice. Kada Dangles sazna da je informacija bila lažna poludi. Nitko mu ne vjeruje da je prodao i svoje obveznice pa mu svi prijete sudskom parnicom. Na kraju Dangles završava u ludnici.
Faustino, kojemu je pravo ime Benedito, prije sedam godina je trebao pobjeci zajedno sa Caderoussom sa galije. No, Benedito je izdao Caderoussa. Kada Caderousse ugleda Benedita izaziva ga na dvoboj u kojem Benedito ranjava Caderoussa. Dantes odvodi ranjenog Caderoussa k svojoj kuci i otkriva mu da se ispod grofa Monte Crista krije Edmund Dantes. Kada je to Caderousse saznao umire od šoka.
Benedito je optužen za ubojstvo i odveden je u tamnicu. Tužitelj je de Villefort. Benedito dobiva upute od grofa Monte Crista. Tijekom citave parnice ne želi reci svoje ime. Na kraju priznaje da je njegov otac iznajmio 1871. g. kucu u Autenili gdje je boravio s nekom djevojkom mjesec dana. Žena je zatrudnjela i ubrzo nakon poroda umrla. Njegov otac je neželjeno dijete zakopao u vrtu, no to je vidjela jedna sluškinja koja je spasila dijete. Na svim dokumentima nalazio se potpis de Villeforta – njegova oca.
U Dantesovim novinama izašao je clanak o Mondegu u kojemu piše sva istina o Ali-paši. Procitavši to Alberto izaziva grofa Monte Crista na dvoboj. Prije dvoboja Dantes priznaje Mercedes citavu istinu, a ona sve kaže Albertu. U dvoboju nitko ne želi pucati, a Alberto se isprica Dantesu.
Mondego je osuden da je tijekom grckog rata kao francuski izaslanik na dvoru Ali-paše izdao Ali-pašu Turcima. Ali-paša mu je povjerio kcer i ženu, za koje Mondego tvrdi da ih je neprijatelj zaklao. U sudnicu kao svjedok ulazi kci Ali-paše, a Mondego ostaje zaprepašten kada shvati da je ona živa. Istina dolazi navidjelo i otkriva drugu stranu poznatog generala. Mondego je ubio Ali-pašu, a njegovu kcer i ženu prodao u roblje.
Dolazi grof Monte Cristo i otkriva svoj pravi identitet. Mondego se ne želi tako lako predati i izaziva Edmunda na dvoboj. Edmund pobjeduje, ali ga ne želi ubiti, nego želi da pati u tamnici kao on. Ne želeci to prihvatiti ocajan Mondego se ubija. Mercedes odlazi u Marseille kako bi otputovala k svome sinu u Afriku. Ne želi Edmunda pokraj sebe, jer je ta ljubav vec odavno nestala. Mercedes je razocarana i ocajna, jer je Edmund uništio buducnost njena sina. Alberto je otišao u vojsku da plati oceve grijehe. Edmund i Heidi, kci Ali-paše, odlazi na otok Monte Kristo. Izjavljuju si medusobno ljubav i odlaze u Ameriku.
KARAKTERIZACIJA LIKOVA
1. EDMUND DANTES
Edmund Dantes je bio casnik na brodu Faraon. Nakon kapetanove smrti preuzeo je njegovu funkciju. Mnogi su mu na tom zamjerali smatrajuci da je to ucinio iz osobnih interesa. No, Dantes nije bio takav covjek i on je najvjerojatnije to ucinio zato jer je smatrao da je to njegova dužnost. Dantes je znao što želi postici u životu. Svu svoju pažnju posvetio je svojoj zarucnici, ocu i poslu. Bio je vrlo pošten covjek, uvijek spreman da pomogne prijatelju u nevolji. Svoju srecu nikada nije krio pred drugima i mnogi su mu na tom zavidjeli, a on je zapravo htio svoju srecu podijeliti sa drugima. Nakon što je odveden u zatvor osjeca se vrlo razocarano i povrijedeno. Ne može shvatiti kakvu je to kobnu grešku napravio da je morao ici u zatvor. On je oduvijek bio pošten, dobar covjek i svakako nije zaslužio takvu kaznu i takvu zlu sudbinu. Njegove misli uvijek su vezane za prelijepu Mercedes i na njihov zajednicki život koji je izgubljen u nepovrat. Ocajan je , želi umrijeti, jer sve lijepo u njegovom životu, sav njegov rad i uloženi trud, sve je uništeno. Najviše ga boli cinjenica da je bespomocan i da se više ne može boriti protiv nepravde, jer nepravda nas okružuje, ona je svuda oko nas. Bio je neiskusan da bi sam mogao doci do razumnog odgovora. Kada uz pomoc abbe Farija otkriva istinu, on postaje drugi covjek. Sve na što može misliti je velika želja za osvetom sa kojom se dobri svecenik ne može složiti. Dantes postaje okrutan, zaokupljen je osvetom, a mržnja ga je potpuno preuzela u svoje ruke. Stekao je mnogo znanja zahvaljujuci dobrom sveceniku i sada je dovoljno iskusan da ucini ono što ga proganja kroz citav život, da vrati sve što mu je oduzeto. Život mu je pokazao da zna biti vrlo nepravedan i nepošten i da najpravedniji ljudi gotovo uvijek loše završavaju. Nije se mogao pomiriti sa tim, nije mogao, a zapravo i nije želio shvatiti da je sav njegov trud u njegovoj mladosti otišao u nepovrat. Mislio je da ce osvetom vratiti sebe, no nije znao da mora postati novi covjek sa novim stavovima i razmišljanjima o životu, jer je onaj stari Edmund Dantes vec odavno nestao. Kada saznaje da mu je otac umro od gladi želja za osvetom mu je dodatno narasla. Nocima ga muce strašne nocne more u kojima vidi svoga izgladnjeloga oca. Ljubav prema ocu stvorila je preveliku mržnju u njemu, mržnju koju nitko ne može nadvladati, cak i njegova voljena Mercedes. Sve koji su mu nanijeli nepravdu želi postepeno uništiti, želi ih vidjeti kako pate, kako gube sve najdraže što imaju u životu. Želi u njima vidjeti sebe i žele da i oni sami na svojoj koži osjete kako je to osjecati takvu bol i ocaj kakvu on sada osjeca. Sa smijehom i bijesom na licu uništava jednog po jednog, no tek tada negdje duboko u duši shvaca da mu uništavanje tudih života ne pruža nikakvo zadovoljstvo i to ga dovodi u još vecu bol i ocaj. Na kraju umjesto da postane sretan, on shvaca da se zbog osvete promijenio, ne prepoznaje više onu osobu koja bi svakome pomogla. Bez imalo žalosti napušta svoju Mercedes, ipak shvaca da osveta zapravo ne donosi nikakvo zadovoljstvo, vec da je u životu mnogo važnije opraštanje. Na kraju svoje rane lijeci uz Heidi, možda jedinu osobu koja ga je mogla razumjeti. Postaje sasvim druga osoba koja se predstavlja kao grof Monte Cristo koji nema nikakve slicnosti sa casnikom broda Faraon.
2. ABBA FARIA
Abba Faria je svecenik koji veliki dio svoga života provodi u zatvoru, no ipak nikada nije imao loše misli. Bio je iznimno dobar covjek. Jedina želja mu je bila izaci iz zatvora. Ipak, uvelike se razlikovao od drugih zatvorenika, jer on nije samo ceznuo za slobodom, vec je želio pronaci blago Monte Crista i izgraditi mnoge humanitarne ustanove. Nije imao svoju obitelj, jer je bio svecenik, no bio je naucen svoju ljubav nesebicno dijeliti. Volio je pomagati bespomocnima i osjecati se korisnim. Najvece zadovoljstvo cinilo mu je poducavanje drugih. Bio je vrlo ucen covjek i svoje je znanje želio širiti na druge ljude. Poducavao je matematiku, jezike, teologiju, filozofiju, povijest i logiku. Bio je i vrlo snalažljiv i inteligentan covjek. U svojoj je celiji izradio suncani sat i kalendar, tako da je uvijek znao koji je datum i koliko je sati. Bio je jedan od rijetkih, a možda i jedini zatvorenik koji nije izgubio pojam o vremenu tijekom robije.
Od riblje kosti pravio je igle, dijetlo od željezne spone s okvira kreveta, a blagdansko meso koristio je loj za izradu svjetiljki. Poducavajuci Dantesa pomogao mu je da otkrije istinu o sebi. Mnogo puta je zažalio zbog toga, jer je Dantes kasnije postao sasvim drugi covjek. Nije mu se nimalo svidalo toliko mržnje u Dantesovim ocima. Cesto je sebe osudivao što je nenamjerno stvorio želju za osvetom u tom covjeku. Dantes je prije nego što je otkrio istinu zapravo bio vrlo slican Fariju, oboje su širili ljubav i poštenje svijetom. Faria je smatrao da se ljudi nemaju pravo osvecivati, jer osveta pripada samo Bogu, a ljudska osveta je veliki grijeh. Po tome niti jedan covjek ne bi smio uzeti pravo da sudi nekoga ili se osvecuje nekome.
3. MERCEDES
Mercedes je bila mlada, privlacna djevojka, zarucena za Dantesa. Citav smisao svoga života pronašla je u njegovoj ljubavi. Citavo vrijeme dok je Dantes plovio, ona ga je nestrpljivo i vjerno cekala. Nakon što ga odvode, ona osjeca veliku tugu. Napušta grad i godinama pokušava zaboraviti Dantesa, ali to je bilo uzaludno jer ga nije mogla zaboraviti. Pomirila se sa svojom sudbinom i nastavila živjeti raskošan život s Mondegom. Takav život je nikada nije uspio usreciti. Ona zapravo živi takvim životom za dobrobit svoga sina. Kada se Dantes vraca, ona razocarano shvaca da je covjek kojeg je ona voljela odavno nestao i da se njihova nekadašnja ljubav nikad više nece moci vratiti. Shvaca da je Dantesu stalo jedino do osvete i ne pronalazi više ni malo ljubavi u njemu. Nakon što je Dantes uništio Mondega, ona mu ne želi oprostiti što je njezinom sinu oduzeo oca. Ljubav Mercedes prema njenom djetetu ipak pobjeduje ljubav prema Dantesu.
4. FERNAND MONDEGO
Fernand Mondego je lik koji nam pokazuje kako ne bi smjeli biti ljubomorni u životu jer ljubomorom ništa ne postižemo. U njegovim mislima bilo je mjesta samo za zavist i želju da ima nešto što njemu ne pripada. Vrlo je pohlepan, a spreman je cak i ubiti zbog svoje pohlepe i sebicnosti. Nikada nikome ne bi pomogao. Sve cini samo radi svojih vlastitih interesa.
5. DANGLES I DE VILLEFORT
Ova dvojica imaju gotovo identicne karakteristike kao Mondego. Sve cine iz osobnih potreba, kroz život ih vodi pohlepa i sebicnost. Životni cilj im je novac i želja za slavom, ali ne shvacaju da se slava ne može steci na taj nacin. Možda su tom svojom ohološcu i uspjeli u životu, no zaboravili su da ce im sve te njihove pogreške jednom i zasmetati. Nisu marili za to koliko ce neciji život biti upropašten, jer su presebicni da bi iskazivali osjecaje kao što su ljubav ili sažaljenje nad nekim.
OSNOVNE MISLI DJELA
1. Ljudski je griješiti, no isto je tako ljudski opraštati i najgore zlocine.
2. Covjek mora shvatiti da na ovom svijetu ne može uspjeti sam. Važno je da stvara prijateljstva, ali ne ona lažna, vec ona kada se uvijek možeš osloniti na svoga prijatelja. Najgora kazna za svakog covjeka je samoca, dok je iskreno prijateljstvo najveci dar koji si covjek može priuštiti.
3. Majcinska ljubav jaca je od bilo koje druge ljubavi. U ovom romanu to se vidi na primjeru Mercedes koja je za dobrobit svoga djeteta cak i napustila covjeka kojeg je cekala dugo vremena.
4. Ljubomorom se ne postiže ništa. Ljudi moraju suradivati i uopce ne misliti o tome da li netko ima nešto više od nas. Uostalom, mi nismo na ovom svijetu da bismo sredivali racune sa drugim ljudima. Ako ti netko nanese zlo, treba mu uzvratiti dobrim djelom, jer ce onda i taj covjek shvatiti da je nešto krivo ucinio.
5. Ljudi koji se pošteno probijaju kroz život da bi došli do svoga cilja i pritom ne zanemaruju i ne gaze druge možda ce kasnije doci do toga cilja, ali im se nece moci osporiti da su to stekli vlastitim radom i htijenjem, za razliku od onih koji gaze sve pod sobom i dodu takoder do toga cilja, ali tek tada pred njih dolaze problemi i oni shvacaju da su najobicnije kukavice, da moraju priznati poraz i moliti za oproštenje.
JEZIK I STIL
Pisac piše opsežno i zadržava se na detaljima, a opsežnosti toga djela pridodaju brojni epiteti, metafore i poredbe. Tim detaljima želi citatelja cim više uvesti u radnju. Cesto se malo duže zadržava na psihickoj karakterizaciji pojedinog lika, a u prvi plan cesto dovodi osjecaje i misli.
MOJE MIŠLJENJE O DJELU
Djelo mi se svida jer ima zanimljivu radnju, a i prepuno je raznih pouka u odredenim životnim situacijama. Nakon što covjek procita ovaj roman, zasigurno ce ostati barem malo razmišljati o tome kakve stavove ima prema drugim ljudima i što sve treba promijeniti u životu. Premda je djelo nastalo prije dosta vremena, radnje koje se odvijaju u tom djelu gotovo da se mogu poistovjetiti sa radnjama koje se odvijaju u današnjici. Ovo djelo je zasigurno vrlo preporucljivo procitati jer ljudi mnogo toga ne znaju o životu, a svaka nadopuna toga znanja je vrlo vrijedna.