Lyrics has been copied to clipboard!
ALEXANDRE DUMAS:
GROF MONTE CRISTO
Bilješke o piscu:
Alexandre Dumas je francuski pisac roden 1802. g. Najpopularniji je
romanopisac i dramaticar svoga vremena. Bio je jedan od zacetnika
roman – feljtona. Bio je pisac nevjerojatnog plodnog talenta, bogate
fantazije i živa duha. Otac mu je bio poznati Bonapartin general, a
Alexandre je bez oca ostao u svojoj cetvrtoj godini. Pošto je bio odgajan
samo sa strane majke u njemu se razvio pustolovan duh kojemu nikada
nije manjkalo slobode. Napisao je mnoga djela, neka sam, a neka u
suradnji sa drugima. Njegovo izuzetno bogato stvaralaštvo sadrži oko 300
drama i romana. Za kazalište je zaslužan što je dao prvu povijesnu
romanticku dramu «Henrik III. i njegov dvor» koja je izvedena godinu
dana prije Hugove poznate drame Hernani. Temelji se na povijesnim
cinjenicama koje su kombinirane sa ljubavnom dramom. To je prvo
francusko kazališno djelo prikazano na francuskoj sceni. Nakon uspjeha
drame «Antony - tragedija ljubomore», Dumas je napisao još mnogo
drama, melodrama, tragedija i lakih komedija. Tragedije imaju sve
osobine romanticnog kazališta. Golem aparat, mnogo osoba, patentican
ton, složene sukobe i mnoštvo obrata. Velik su uspjeh postigli njegovi
pseudopovijesni romani u kojima povijest oživljava kao zanimljiva i
slikovita stvarnost. Dokument vremena obogacen je zanimljivim zapletom,
mnogim pustolovinama, simpaticnim i hrabrim junacima. Najpoznatije
Dumasovo djelo je trilogija romana «Tri mušketira», «Dvadeset godina
kasnije», «Vicomte de Bragelonne», zatim slijede «Grof Monte Cristo»,
«Kraljica Margot», te «Gospoda de Montsoreau». Utjecaj
avanturisticko–povijesnih Dumasovih romana osjetio se gotovo u cijeloj
europskoj trivijalnoj literaturi. Medutim, sama kompozicija, svjež dijalog i
živ opis privlace i danas pažnju i interes široke publike. Umro je 1870. g.
Sadržaj:
U luci Notre Dame de la Garde u gradu Marseillu svi su s nestrpljenjem
ocekivali brod Faraon koji je trebao stici još prije tjedan dana. Svi su bili
sretni i radosni, ali mlada zanosna Mercedes je vidjela da je na brodu
zastava na pola koplja, što je oznacavalo neku nesrecu. Fernand Mondego
je provodio posljednje trenutke sa svojom necakinjom Mercedes u koju je
bio zaljubljen. Ona nije marila za to, vec je s nestrpljenjem ocekivala
svoga zarucnika Edmonda Dantesa. Dantes je bio casnik na brodu, a
nakon smrti kapetana Lecrela preuzeo je ulogu kapetana. Zavisan Dangles
želio je samo najbolje Dantesu, jer se i on borio za tu titulu. Dangles
otkriva Morellu, vlasniku broda da je brod pristao na Elbi što je znacilo da
je kapetan Lecrel imao sastanak s Napoleonom. Dantes, ne znajuci ništa o
politici, priznaje da kod sebe ima pismo koje mu je na samrti dao kapetan.
Niti ne sluti da bi mu taj komad papira mogao uništiti život. Navecer,
Mondego i Dangles pišu pismo tužiocu u kojemu optužuju Dantesa da je
bonapartist. Pijani Caderousse im pomaže ne znajuci što cini. Caderousse
je Dantesov susjed koji zbog zavisti želi uništiti Dantesa. Inace, on se
uvijek više zanimao za tude živote nego li za svoj vlastiti. Mladi odvjetnik
de Villefort uhapsi Dantesa te saznaje da je pismo namijenjeno njegovu
ocu Noirtieru.
Da bi spasio svoju karijeru Dantesa osuduje na robiju, a oca dovodi u
Pariz. Dantes se nalazi u zamku. Pokušava shvatiti zašto je u zatvoru, ali
ne pronalazi njemu shvatljiv razlog. Nakon deset godina u zamku
upoznaje abbu Faria koji je pokušavši pobjeci iskopao tunel u krivom
smjeru te došao do Dantesove tamnice. On pomaže Dantesu da razotkrije
istinu, te ga poducava o svemu. Svecenik Faria umre, a domišljati Dantes
sakrije njegov leš i u vrecu zamota sebe. Vreca je bacena u more, a
Dantes je spašen od robije. Nakon mnogo sati provedenih na pucini
Dantesa pronalaze talijanski krijumcari i spašavaju mu život. Edmund
saznaje da mu je otac umro od gladi što u njemu budi veliku želju za
osvetom. Dantes odlazi na otok Monte Cristo gdje pronalazi najveci dio
Spadinog blaga, sacuvanog više od 3,5 stoljeca – to je blago Monte Crista.
Dantes saznaje da je Caderousse vlasnik krcme vlasnik krcme Mast du
Gard gdje živi sa svojom ženom Carconte. Predstavlja se kao abba Busoni
i daje mu 100000 franaka, ali pod uvjetom da izvrši jedan zadatak – mora
saznati sve o Danglesu, Mondegu i Villefortu.
Fernando Mondego postao je general s novim imenom lord de Marcerf, a
oženjen je za prekrasnu Mercedes, nekadašnju Edmundovu zarucnicu.
Villefort je postao državni odvjetnik, a Dangles najpoznatiji i najcuveniji
bankar u Parizu.
Dantes odlazi u Marseille gdje saznaje da je njegov prijatelj Morrel pred
bankrotom. Predstavlja se kao blagajnik tvrtke Thomson and French te
spašava prijatelja od bankrota. Morrelova obitelj zahvalna je nepoznatom
darovatelju. Nakon što je spasio prijatelja od nevolje, odlazi u Rim na
karneval i upoznaje Franza di Epinaza i Fernandova sina Alberta. Tu se po
prvi put predstavlja kao grof Monte Cristo.
U Rimu su Alberta oteli rimski razbojnici i odveli ga u katakombe. Dantes
spašava Alberta, a on ga uvodi u visoko pariško društvo. Upoznaje baruna
Danglesa i njegovu kcer Eugeniju, grofa de Morcerfa, baruna Villeforda,
njegovu kcer Valentine, sina Ednarda i ženu Heloisu. Odlazi u Pariz u
posjet barunu Danglesu kao grof Monte Cristo kojemu se citav svijet divi u
proteklih pet godina. Otvara kod njega racun od pet milijuna franaka.
Nakon toga odlazi De Villefortu od kojeg traži obranu od razbojnika.
Valentine ga upoznaje sa svojim djedom Noirtierom kojemu je pismo
kapetana Lecrala bilo namijenjeno. Valentine je bila zaljubljena u Morrela,
koji je sin vlasnika broda Faraon. Ona je trebala naslijediti veliko
bogatstvo i zbog toga je njezina maceha želi ubiti. kada bi se riješila
citave obitelji nasljedstvo bi pripalo njenom sinu Ednardu. Nakon što
maceha ubija cijelu njenu obitelj, Morrel je vrlo zabrinut za Valentine.
Edmund je pristaje cuvati, no ona je ipak otrovana. Na srecu nije umrla i
Edmund je odvodi na otok Monte Cristo dok svi ostali smatraju da je
mrtva. Kasnije i sam Morrel dolazi na otok gdje sretno žive ostatak svoga
života.
Odlazi u kucu Mondega gdje vidi Mercedes koja ga prepoznaje, ali ga ne
želi izdati. Zajedno sa kcerkom Ali-paše, kojega je Mondego ubio, smišlja
osvetu i prikuplja sve dokaze koje ce upotrijebiti protiv njih. Upoznaje i
poznatog varalicu Faustina te ga proglašava grofom Andrea Cavalcante.
Od Danglesa kupuje Journal de Globe i španjolske vladine obveznice u
iznosu od jednog milijuna franaka. Dangles takoder kupuje obveznice te ih
preporucuje svim svojim mušterijama. Dantes odlazi u Španjolsku i
potplacuje glasnika. U Parizu nastaje panika zbog informacije da je u
Španjolskoj zapoceo gradanski rat. Dangles prodaje španjolske obveznice.
Kada Dangles sazna da je informacija bila lažna poludi. Nitko mu ne
vjeruje da je prodao i svoje obveznice pa mu svi prijete sudskom
parnicom. Na kraju Dangles završava u ludnici.
Faustino, kojemu je pravo ime Benedito, prije sedam godina je trebao
pobjeci zajedno sa Caderoussom sa galije. No, Benedito je izdao
Caderoussa. Kada Caderousse ugleda Benedita izaziva ga na dvoboj u
kojem Benedito ranjava Caderoussa. Dantes odvodi ranjenog Caderoussa
k svojoj kuci i otkriva mu da se ispod grofa Monte Crista krije Edmund
Dantes. Kada je to Caderousse saznao umire od šoka.
Benedito je optužen za ubojstvo i odveden je u tamnicu. Tužitelj je de
Villefort. Benedito dobiva upute od grofa Monte Crista. Tijekom citave
parnice ne želi reci svoje ime. Na kraju priznaje da je njegov otac iznajmio
1871. g. kucu u Autenili gdje je boravio s nekom djevojkom mjesec dana.
Žena je zatrudnjela i ubrzo nakon poroda umrla. Njegov otac je neželjeno
dijete zakopao u vrtu, no to je vidjela jedna sluškinja koja je spasila
dijete. Na svim dokumentima nalazio se potpis de Villeforta – njegova oca.
U Dantesovim novinama izašao je clanak o Mondegu u kojemu piše sva
istina o Ali-paši. Procitavši to Alberto izaziva grofa Monte Crista na dvoboj.
Prije dvoboja Dantes priznaje Mercedes citavu istinu, a ona sve kaže
Albertu. U dvoboju nitko ne želi pucati, a Alberto se isprica Dantesu.
Mondego je osuden da je tijekom grckog rata kao francuski izaslanik na
dvoru Ali-paše izdao Ali-pašu Turcima. Ali-paša mu je povjerio kcer i ženu,
za koje Mondego tvrdi da ih je neprijatelj zaklao. U sudnicu kao svjedok
ulazi kci Ali-paše, a Mondego ostaje zaprepašten kada shvati da je ona
živa. Istina dolazi navidjelo i otkriva drugu stranu poznatog generala.
Mondego je ubio Ali-pašu, a njegovu kcer i ženu prodao u roblje.
Dolazi grof Monte Cristo i otkriva svoj pravi identitet. Mondego se ne želi
tako lako predati i izaziva Edmunda na dvoboj. Edmund pobjeduje, ali ga
ne želi ubiti, nego želi da pati u tamnici kao on. Ne želeci to prihvatiti
ocajan Mondego se ubija. Mercedes odlazi u Marseille kako bi otputovala k
svome sinu u Afriku. Ne želi Edmunda pokraj sebe, jer je ta ljubav vec
odavno nestala. Mercedes je razocarana i ocajna, jer je Edmund uništio
buducnost njena sina. Alberto je otišao u vojsku da plati oceve grijehe.
Edmund i Heidi, kci Ali-paše, odlazi na otok Monte Cristo. Izjavljuju si
medusobno ljubav i odlaze u Ameriku.
Analiza likova:
Edmund Dantes
Edmund Dantes je bio casnik na brodu Faraon. Nakon kapetanove smrti
preuzeo je njegovu funkciju. Mnogi su mu na tom zamjerali smatrajuci da
je to ucinio iz osobnih interesa. No, Dantes nije bio takav covjek i on je
najvjerojatnije to ucinio zato jer je smatrao da je to njegova dužnost.
Dantes je znao što želi postici u životu. Svu svoju pažnju posvetio je
svojoj zarucnici, ocu i poslu. Bio je vrlo pošten covjek, uvijek spreman da
pomogne prijatelju u nevolji. Svoju srecu nikada nije krio pred drugima i
mnogi su mu na tom zavidjeli, a on je zapravo htio svoju srecu podijeliti
sa drugima. Nakon što je odveden u zatvor osjeca se vrlo razocarano i
povrijedeno. Ne može shvatiti kakvu je to kobnu grešku napravio da je
morao ici u zatvor. On je oduvijek bio pošten, dobar covjek i svakako nije
zaslužio takvu kaznu i takvu zlu sudbinu. Njegove misli uvijek su vezane
za prelijepu Mercedes i na njihov zajednicki život koji je izgubljen u
nepovrat. Ocajan je, želi umrijeti, jer sve lijepo u njegovom životu, sav
njegov rad i uloženi trud, sve je uništeno. Najviše ga boli cinjenica da je
bespomocan i da se više ne može boriti protiv nepravde, jer nepravda nas
okružuje, ona je svuda oko nas. Bio je neiskusan da bi sam mogao doci do
razumnog odgovora. Kada uz pomoc abbe Farija otkriva istinu, on postaje
drugi covjek. Sve na što može misliti je velika želja za osvetom sa kojom
se dobri svecenik ne može složiti. Dantes postaje okrutan, zaokupljen je
osvetom, a mržnja ga je potpuno preuzela u svoje ruke. Stekao je mnogo
znanja zahvaljujuci dobrom sveceniku i sada je dovoljno iskusan da ucini
ono što ga proganja kroz citav život, da vrati sve što mu je oduzeto. Život
mu je pokazao da zna biti vrlo nepravedan i nepošten i da najpravedniji
ljudi gotovo uvijek loše završavaju. Nije se mogao pomiriti sa tim, nije
mogao, a zapravo i nije želio shvatiti da je sav njegov trud u njegovoj
mladosti otišao u nepovrat. Mislio je da ce osvetom vratiti sebe, no nije
znao da mora postati novi covjek sa novim stavovima i razmišljanjima o
životu, jer je onaj stari Edmund Dantes vec odavno nestao. Kada saznaje
da mu je otac umro od gladi želja za osvetom mu je dodatno narasla.
Nocima ga muce strašne nocne more u kojima vidi svoga izgladnjeloga
oca. Ljubav prema ocu stvorila je preveliku mržnju u njemu, mržnju koju
nitko ne može nadvladati, cak i njegova voljena Mercedes. Sve koji su mu
nanijeli nepravdu želi postepeno uništiti, želi ih vidjeti kako pate, kako
gube sve najdraže što imaju u životu. Želi u njima vidjeti sebe i žele da i
oni sami na svojoj koži osjete kako je to osjecati takvu bol i ocaj kakvu on
sada osjeca. Sa smijehom i bijesom na licu uništava jednog po jednog, no
tek tada negdje duboko u duši shvaca da mu uništavanje tudih života ne
pruža nikakvo zadovoljstvo i to ga dovodi u još vecu bol i ocaj. Na kraju
umjesto da postane sretan, on shvaca da se zbog osvete promijenio, ne
prepoznaje više onu osobu koja bi svakome pomogla. Bez imalo žalosti
napušta svoju Mercedes, ipak shvaca da osveta zapravo ne donosi nikakvo
zadovoljstvo, vec da je u životu mnogo važnije opraštanje. Na kraju svoje
rane lijeci uz Heidi, možda jedinu osobu koja ga je mogla razumjeti.
Postaje sasvim druga osoba koja se predstavlja kao grof Monte Cristo koji
nema nikakve slicnosti sa casnikom broda Faraon.
Abba Faria
Abba Faria je svecenik koji veliki dio svoga života provodi u zatvoru, no
ipak nikada nije imao loše misli. Bio je iznimno dobar covjek. Jedina želja
mu je bila izaci iz zatvora. Ipak, uvelike se razlikovao od drugih
zatvorenika, jer on nije samo ceznuo za slobodom, vec je želio pronaci
blago Monte Crista i izgraditi mnoge humanitarne ustanove. Nije imao
svoju obitelj, jer je bio svecenik, no bio je naucen svoju ljubav nesebicno
dijeliti. Volio je pomagati bespomocnima i osjecati se korisnim. Najvece
zadovoljstvo cinilo mu je poducavanje drugih. Bio je vrlo ucen covjek i
svoje je znanje želio širiti na druge ljude. Poducavao je matematiku,
jezike, teologiju, filozofiju, povijest i logiku. Bio je i vrlo snalažljiv i
inteligentan covjek. U svojoj je celiji izradio suncani sat i kalendar, tako da
je uvijek znao koji je datum i koliko je sati. Bio je jedan od rijetkih, a
možda i jedini zatvorenik koji nije izgubio pojam o vremenu tijekom
robije.
Od riblje kosti pravio je igle, dijetlo od željezne spone s okvira kreveta, a
blagdansko meso koristio je loj za izradu svjetiljki. Poducavajuci Dantesa
pomogao mu je da otkrije istinu o sebi. Mnogo puta je zažalio zbog toga,
jer je Dantes kasnije postao sasvim drugi covjek. Nije mu se nimalo
svidalo toliko mržnje u Dantesovim ocima. Cesto je sebe osudivao što je
nenamjerno stvorio želju za osvetom u tom covjeku. Dantes je prije nego
što je otkrio istinu zapravo bio vrlo slican Fariju, oboje su širili ljubav i
poštenje svijetom. Faria je smatrao da se ljudi nemaju pravo osvecivati,
jer osveta pripada samo Bogu, a ljudska osveta je veliki grijeh. Po tome
niti jedan covjek ne bi smio uzeti pravo da sudi nekoga ili se osvecuje
nekome.
Mercedes
Mercedes je bila mlada, privlacna djevojka, zarucena za Dantesa. Citav
smisao svoga života pronašla je u njegovoj ljubavi. Citavo vrijeme dok je
Dantes plovio, ona ga je nestrpljivo i vjerno cekala. Nakon što ga odvode,
ona osjeca veliku tugu. Napušta grad i godinama pokušava zaboraviti
Dantesa, ali to je bilo uzaludno jer ga nije mogla zaboraviti. Pomirila se sa
svojom sudbinom i nastavila živjeti raskošan život s Mondegom. Takav
život je nikada nije uspio usreciti. Ona zapravo živi takvim životom za
dobrobit svoga sina. Kada se Dantes vraca, ona razocarano shvaca da je
covjek kojeg je ona voljela odavno nestao i da se njihova nekadašnja
ljubav nikad više nece moci vratiti. Shvaca da je Dantesu stalo jedino do
osvete i ne pronalazi više ni malo ljubavi u njemu. Nakon što je Dantes
uništio Mondega, ona mu ne želi oprostiti što je njezinom sinu oduzeo oca.
Ljubav Mercedes prema njenom djetetu ipak pobjeduje ljubav prema
Dantesu.
Fernand Mondego
Fernand Mondego je lik koji nam pokazuje kako ne bi smjeli biti
ljubomorni u životu jer ljubomorom ništa ne postižemo. U njegovim
mislima bilo je mjesta samo za zavist i želju da ima nešto što njemu ne
pripada. Vrlo je pohlepan, a spreman je cak i ubiti zbog svoje pohlepe i
sebicnosti. Nikada nikome ne bi pomogao. Sve cini samo radi svojih
vlastitih interesa.
Dangles i De Villefort
Ova dvojica imaju gotovo identicne karakteristike kao Mondego. Sve cine
iz osobnih potreba, kroz život ih vodi pohlepa i sebicnost. Životni cilj im je
novac i želja za slavom, ali ne shvacaju da se slava ne može steci na taj
nacin. Možda su tom svojom ohološcu i uspjeli u životu, no zaboravili su
da ce im sve te njihove pogreške jednom i zasmetati. Nisu marili za to
koliko ce neciji život biti upropašten, jer su presebicni da bi iskazivali
osjecaje kao što su ljubav ili sažaljenje nad nekim.
Osnovne misli djela:
1. Ljudski je griješiti, no isto je tako ljudski opraštati i najgore zlocine.
2. Covjek mora shvatiti da na ovom svijetu ne može uspjeti sam. Važno je
da stvara prijateljstva, ali ne ona lažna, vec ona kada se uvijek možeš
osloniti na svoga prijatelja. Najgora kazna za svakog covjeka je
samoca, dok je iskreno prijateljstvo najveci dar koji si covjek može
priuštiti.
3. Majcinska ljubav jaca je od bilo koje druge ljubavi. U ovom romanu to
se vidi na primjeru Mercedes koja je za dobrobit svoga djeteta cak i
napustila covjeka kojeg je cekala dugo vremena.
4. Ljubomorom se ne postiže ništa. Ljudi moraju suradivati i uopce ne
misliti o tome da li netko ima nešto više od nas. Uostalom, mi nismo na
ovom svijetu da bismo sredivali racune sa drugim ljudima. Ako ti netko
nanese zlo, treba mu uzvratiti dobrim djelom, jer ce onda i taj covjek
shvatiti da je nešto krivo ucinio.
5. Ljudi koji se pošteno probijaju kroz život da bi došli do svoga cilja i
pritom ne zanemaruju i ne gaze druge možda ce kasnije doci do toga
cilja, ali im se nece moci osporiti da su to stekli vlastitim radom i
htijenjem, za razliku od onih koji gaze sve pod sobom i dodu takoder
do toga cilja, ali tek tada pred njih dolaze problemi i oni shvacaju da su
najobicnije kukavice, da moraju priznati poraz i moliti za oproštenje.
Jezik i stil:
Pisac piše opsežno i zadržava se na detaljima, a opsežnosti toga djela
pridodaju brojni epiteti, metafore i poredbe. Tim detaljima želi citatelja
cim više uvesti u radnju. Cesto se malo duže zadržava na psihickoj
karakterizaciji pojedinog lika, a u prvi plan cesto dovodi osjecaje i misli.
Dojam o djelu:
Djelo mi se svida jer ima zanimljivu radnju, a i prepuno je raznih pouka u
odredenim životnim situacijama. Nakon što covjek procita ovaj roman,
zasigurno ce ostati barem malo razmišljati o tome kakve stavove ima
prema drugim ljudima i što sve treba promijeniti u životu. Premda je djelo
nastalo prije dosta vremena, radnje koje se odvijaju u tom djelu gotovo
da se mogu poistovjetiti sa radnjama koje se odvijaju u današnjici.
Ovo djelo je zasigurno vrlo preporucljivo procitati jer ljudi mnogo
toga ne znaju o životu, a svaka nadopuna toga znanja je vrlo vrijedna.
GROF MONTE CRISTO
Bilješke o piscu:
Alexandre Dumas je francuski pisac roden 1802. g. Najpopularniji je
romanopisac i dramaticar svoga vremena. Bio je jedan od zacetnika
roman – feljtona. Bio je pisac nevjerojatnog plodnog talenta, bogate
fantazije i živa duha. Otac mu je bio poznati Bonapartin general, a
Alexandre je bez oca ostao u svojoj cetvrtoj godini. Pošto je bio odgajan
samo sa strane majke u njemu se razvio pustolovan duh kojemu nikada
nije manjkalo slobode. Napisao je mnoga djela, neka sam, a neka u
suradnji sa drugima. Njegovo izuzetno bogato stvaralaštvo sadrži oko 300
drama i romana. Za kazalište je zaslužan što je dao prvu povijesnu
romanticku dramu «Henrik III. i njegov dvor» koja je izvedena godinu
dana prije Hugove poznate drame Hernani. Temelji se na povijesnim
cinjenicama koje su kombinirane sa ljubavnom dramom. To je prvo
francusko kazališno djelo prikazano na francuskoj sceni. Nakon uspjeha
drame «Antony - tragedija ljubomore», Dumas je napisao još mnogo
drama, melodrama, tragedija i lakih komedija. Tragedije imaju sve
osobine romanticnog kazališta. Golem aparat, mnogo osoba, patentican
ton, složene sukobe i mnoštvo obrata. Velik su uspjeh postigli njegovi
pseudopovijesni romani u kojima povijest oživljava kao zanimljiva i
slikovita stvarnost. Dokument vremena obogacen je zanimljivim zapletom,
mnogim pustolovinama, simpaticnim i hrabrim junacima. Najpoznatije
Dumasovo djelo je trilogija romana «Tri mušketira», «Dvadeset godina
kasnije», «Vicomte de Bragelonne», zatim slijede «Grof Monte Cristo»,
«Kraljica Margot», te «Gospoda de Montsoreau». Utjecaj
avanturisticko–povijesnih Dumasovih romana osjetio se gotovo u cijeloj
europskoj trivijalnoj literaturi. Medutim, sama kompozicija, svjež dijalog i
živ opis privlace i danas pažnju i interes široke publike. Umro je 1870. g.
Sadržaj:
U luci Notre Dame de la Garde u gradu Marseillu svi su s nestrpljenjem
ocekivali brod Faraon koji je trebao stici još prije tjedan dana. Svi su bili
sretni i radosni, ali mlada zanosna Mercedes je vidjela da je na brodu
zastava na pola koplja, što je oznacavalo neku nesrecu. Fernand Mondego
je provodio posljednje trenutke sa svojom necakinjom Mercedes u koju je
bio zaljubljen. Ona nije marila za to, vec je s nestrpljenjem ocekivala
svoga zarucnika Edmonda Dantesa. Dantes je bio casnik na brodu, a
nakon smrti kapetana Lecrela preuzeo je ulogu kapetana. Zavisan Dangles
želio je samo najbolje Dantesu, jer se i on borio za tu titulu. Dangles
otkriva Morellu, vlasniku broda da je brod pristao na Elbi što je znacilo da
je kapetan Lecrel imao sastanak s Napoleonom. Dantes, ne znajuci ništa o
politici, priznaje da kod sebe ima pismo koje mu je na samrti dao kapetan.
Niti ne sluti da bi mu taj komad papira mogao uništiti život. Navecer,
Mondego i Dangles pišu pismo tužiocu u kojemu optužuju Dantesa da je
bonapartist. Pijani Caderousse im pomaže ne znajuci što cini. Caderousse
je Dantesov susjed koji zbog zavisti želi uništiti Dantesa. Inace, on se
uvijek više zanimao za tude živote nego li za svoj vlastiti. Mladi odvjetnik
de Villefort uhapsi Dantesa te saznaje da je pismo namijenjeno njegovu
ocu Noirtieru.
Da bi spasio svoju karijeru Dantesa osuduje na robiju, a oca dovodi u
Pariz. Dantes se nalazi u zamku. Pokušava shvatiti zašto je u zatvoru, ali
ne pronalazi njemu shvatljiv razlog. Nakon deset godina u zamku
upoznaje abbu Faria koji je pokušavši pobjeci iskopao tunel u krivom
smjeru te došao do Dantesove tamnice. On pomaže Dantesu da razotkrije
istinu, te ga poducava o svemu. Svecenik Faria umre, a domišljati Dantes
sakrije njegov leš i u vrecu zamota sebe. Vreca je bacena u more, a
Dantes je spašen od robije. Nakon mnogo sati provedenih na pucini
Dantesa pronalaze talijanski krijumcari i spašavaju mu život. Edmund
saznaje da mu je otac umro od gladi što u njemu budi veliku želju za
osvetom. Dantes odlazi na otok Monte Cristo gdje pronalazi najveci dio
Spadinog blaga, sacuvanog više od 3,5 stoljeca – to je blago Monte Crista.
Dantes saznaje da je Caderousse vlasnik krcme vlasnik krcme Mast du
Gard gdje živi sa svojom ženom Carconte. Predstavlja se kao abba Busoni
i daje mu 100000 franaka, ali pod uvjetom da izvrši jedan zadatak – mora
saznati sve o Danglesu, Mondegu i Villefortu.
Fernando Mondego postao je general s novim imenom lord de Marcerf, a
oženjen je za prekrasnu Mercedes, nekadašnju Edmundovu zarucnicu.
Villefort je postao državni odvjetnik, a Dangles najpoznatiji i najcuveniji
bankar u Parizu.
Dantes odlazi u Marseille gdje saznaje da je njegov prijatelj Morrel pred
bankrotom. Predstavlja se kao blagajnik tvrtke Thomson and French te
spašava prijatelja od bankrota. Morrelova obitelj zahvalna je nepoznatom
darovatelju. Nakon što je spasio prijatelja od nevolje, odlazi u Rim na
karneval i upoznaje Franza di Epinaza i Fernandova sina Alberta. Tu se po
prvi put predstavlja kao grof Monte Cristo.
U Rimu su Alberta oteli rimski razbojnici i odveli ga u katakombe. Dantes
spašava Alberta, a on ga uvodi u visoko pariško društvo. Upoznaje baruna
Danglesa i njegovu kcer Eugeniju, grofa de Morcerfa, baruna Villeforda,
njegovu kcer Valentine, sina Ednarda i ženu Heloisu. Odlazi u Pariz u
posjet barunu Danglesu kao grof Monte Cristo kojemu se citav svijet divi u
proteklih pet godina. Otvara kod njega racun od pet milijuna franaka.
Nakon toga odlazi De Villefortu od kojeg traži obranu od razbojnika.
Valentine ga upoznaje sa svojim djedom Noirtierom kojemu je pismo
kapetana Lecrala bilo namijenjeno. Valentine je bila zaljubljena u Morrela,
koji je sin vlasnika broda Faraon. Ona je trebala naslijediti veliko
bogatstvo i zbog toga je njezina maceha želi ubiti. kada bi se riješila
citave obitelji nasljedstvo bi pripalo njenom sinu Ednardu. Nakon što
maceha ubija cijelu njenu obitelj, Morrel je vrlo zabrinut za Valentine.
Edmund je pristaje cuvati, no ona je ipak otrovana. Na srecu nije umrla i
Edmund je odvodi na otok Monte Cristo dok svi ostali smatraju da je
mrtva. Kasnije i sam Morrel dolazi na otok gdje sretno žive ostatak svoga
života.
Odlazi u kucu Mondega gdje vidi Mercedes koja ga prepoznaje, ali ga ne
želi izdati. Zajedno sa kcerkom Ali-paše, kojega je Mondego ubio, smišlja
osvetu i prikuplja sve dokaze koje ce upotrijebiti protiv njih. Upoznaje i
poznatog varalicu Faustina te ga proglašava grofom Andrea Cavalcante.
Od Danglesa kupuje Journal de Globe i španjolske vladine obveznice u
iznosu od jednog milijuna franaka. Dangles takoder kupuje obveznice te ih
preporucuje svim svojim mušterijama. Dantes odlazi u Španjolsku i
potplacuje glasnika. U Parizu nastaje panika zbog informacije da je u
Španjolskoj zapoceo gradanski rat. Dangles prodaje španjolske obveznice.
Kada Dangles sazna da je informacija bila lažna poludi. Nitko mu ne
vjeruje da je prodao i svoje obveznice pa mu svi prijete sudskom
parnicom. Na kraju Dangles završava u ludnici.
Faustino, kojemu je pravo ime Benedito, prije sedam godina je trebao
pobjeci zajedno sa Caderoussom sa galije. No, Benedito je izdao
Caderoussa. Kada Caderousse ugleda Benedita izaziva ga na dvoboj u
kojem Benedito ranjava Caderoussa. Dantes odvodi ranjenog Caderoussa
k svojoj kuci i otkriva mu da se ispod grofa Monte Crista krije Edmund
Dantes. Kada je to Caderousse saznao umire od šoka.
Benedito je optužen za ubojstvo i odveden je u tamnicu. Tužitelj je de
Villefort. Benedito dobiva upute od grofa Monte Crista. Tijekom citave
parnice ne želi reci svoje ime. Na kraju priznaje da je njegov otac iznajmio
1871. g. kucu u Autenili gdje je boravio s nekom djevojkom mjesec dana.
Žena je zatrudnjela i ubrzo nakon poroda umrla. Njegov otac je neželjeno
dijete zakopao u vrtu, no to je vidjela jedna sluškinja koja je spasila
dijete. Na svim dokumentima nalazio se potpis de Villeforta – njegova oca.
U Dantesovim novinama izašao je clanak o Mondegu u kojemu piše sva
istina o Ali-paši. Procitavši to Alberto izaziva grofa Monte Crista na dvoboj.
Prije dvoboja Dantes priznaje Mercedes citavu istinu, a ona sve kaže
Albertu. U dvoboju nitko ne želi pucati, a Alberto se isprica Dantesu.
Mondego je osuden da je tijekom grckog rata kao francuski izaslanik na
dvoru Ali-paše izdao Ali-pašu Turcima. Ali-paša mu je povjerio kcer i ženu,
za koje Mondego tvrdi da ih je neprijatelj zaklao. U sudnicu kao svjedok
ulazi kci Ali-paše, a Mondego ostaje zaprepašten kada shvati da je ona
živa. Istina dolazi navidjelo i otkriva drugu stranu poznatog generala.
Mondego je ubio Ali-pašu, a njegovu kcer i ženu prodao u roblje.
Dolazi grof Monte Cristo i otkriva svoj pravi identitet. Mondego se ne želi
tako lako predati i izaziva Edmunda na dvoboj. Edmund pobjeduje, ali ga
ne želi ubiti, nego želi da pati u tamnici kao on. Ne želeci to prihvatiti
ocajan Mondego se ubija. Mercedes odlazi u Marseille kako bi otputovala k
svome sinu u Afriku. Ne želi Edmunda pokraj sebe, jer je ta ljubav vec
odavno nestala. Mercedes je razocarana i ocajna, jer je Edmund uništio
buducnost njena sina. Alberto je otišao u vojsku da plati oceve grijehe.
Edmund i Heidi, kci Ali-paše, odlazi na otok Monte Cristo. Izjavljuju si
medusobno ljubav i odlaze u Ameriku.
Analiza likova:
Edmund Dantes
Edmund Dantes je bio casnik na brodu Faraon. Nakon kapetanove smrti
preuzeo je njegovu funkciju. Mnogi su mu na tom zamjerali smatrajuci da
je to ucinio iz osobnih interesa. No, Dantes nije bio takav covjek i on je
najvjerojatnije to ucinio zato jer je smatrao da je to njegova dužnost.
Dantes je znao što želi postici u životu. Svu svoju pažnju posvetio je
svojoj zarucnici, ocu i poslu. Bio je vrlo pošten covjek, uvijek spreman da
pomogne prijatelju u nevolji. Svoju srecu nikada nije krio pred drugima i
mnogi su mu na tom zavidjeli, a on je zapravo htio svoju srecu podijeliti
sa drugima. Nakon što je odveden u zatvor osjeca se vrlo razocarano i
povrijedeno. Ne može shvatiti kakvu je to kobnu grešku napravio da je
morao ici u zatvor. On je oduvijek bio pošten, dobar covjek i svakako nije
zaslužio takvu kaznu i takvu zlu sudbinu. Njegove misli uvijek su vezane
za prelijepu Mercedes i na njihov zajednicki život koji je izgubljen u
nepovrat. Ocajan je, želi umrijeti, jer sve lijepo u njegovom životu, sav
njegov rad i uloženi trud, sve je uništeno. Najviše ga boli cinjenica da je
bespomocan i da se više ne može boriti protiv nepravde, jer nepravda nas
okružuje, ona je svuda oko nas. Bio je neiskusan da bi sam mogao doci do
razumnog odgovora. Kada uz pomoc abbe Farija otkriva istinu, on postaje
drugi covjek. Sve na što može misliti je velika želja za osvetom sa kojom
se dobri svecenik ne može složiti. Dantes postaje okrutan, zaokupljen je
osvetom, a mržnja ga je potpuno preuzela u svoje ruke. Stekao je mnogo
znanja zahvaljujuci dobrom sveceniku i sada je dovoljno iskusan da ucini
ono što ga proganja kroz citav život, da vrati sve što mu je oduzeto. Život
mu je pokazao da zna biti vrlo nepravedan i nepošten i da najpravedniji
ljudi gotovo uvijek loše završavaju. Nije se mogao pomiriti sa tim, nije
mogao, a zapravo i nije želio shvatiti da je sav njegov trud u njegovoj
mladosti otišao u nepovrat. Mislio je da ce osvetom vratiti sebe, no nije
znao da mora postati novi covjek sa novim stavovima i razmišljanjima o
životu, jer je onaj stari Edmund Dantes vec odavno nestao. Kada saznaje
da mu je otac umro od gladi želja za osvetom mu je dodatno narasla.
Nocima ga muce strašne nocne more u kojima vidi svoga izgladnjeloga
oca. Ljubav prema ocu stvorila je preveliku mržnju u njemu, mržnju koju
nitko ne može nadvladati, cak i njegova voljena Mercedes. Sve koji su mu
nanijeli nepravdu želi postepeno uništiti, želi ih vidjeti kako pate, kako
gube sve najdraže što imaju u životu. Želi u njima vidjeti sebe i žele da i
oni sami na svojoj koži osjete kako je to osjecati takvu bol i ocaj kakvu on
sada osjeca. Sa smijehom i bijesom na licu uništava jednog po jednog, no
tek tada negdje duboko u duši shvaca da mu uništavanje tudih života ne
pruža nikakvo zadovoljstvo i to ga dovodi u još vecu bol i ocaj. Na kraju
umjesto da postane sretan, on shvaca da se zbog osvete promijenio, ne
prepoznaje više onu osobu koja bi svakome pomogla. Bez imalo žalosti
napušta svoju Mercedes, ipak shvaca da osveta zapravo ne donosi nikakvo
zadovoljstvo, vec da je u životu mnogo važnije opraštanje. Na kraju svoje
rane lijeci uz Heidi, možda jedinu osobu koja ga je mogla razumjeti.
Postaje sasvim druga osoba koja se predstavlja kao grof Monte Cristo koji
nema nikakve slicnosti sa casnikom broda Faraon.
Abba Faria
Abba Faria je svecenik koji veliki dio svoga života provodi u zatvoru, no
ipak nikada nije imao loše misli. Bio je iznimno dobar covjek. Jedina želja
mu je bila izaci iz zatvora. Ipak, uvelike se razlikovao od drugih
zatvorenika, jer on nije samo ceznuo za slobodom, vec je želio pronaci
blago Monte Crista i izgraditi mnoge humanitarne ustanove. Nije imao
svoju obitelj, jer je bio svecenik, no bio je naucen svoju ljubav nesebicno
dijeliti. Volio je pomagati bespomocnima i osjecati se korisnim. Najvece
zadovoljstvo cinilo mu je poducavanje drugih. Bio je vrlo ucen covjek i
svoje je znanje želio širiti na druge ljude. Poducavao je matematiku,
jezike, teologiju, filozofiju, povijest i logiku. Bio je i vrlo snalažljiv i
inteligentan covjek. U svojoj je celiji izradio suncani sat i kalendar, tako da
je uvijek znao koji je datum i koliko je sati. Bio je jedan od rijetkih, a
možda i jedini zatvorenik koji nije izgubio pojam o vremenu tijekom
robije.
Od riblje kosti pravio je igle, dijetlo od željezne spone s okvira kreveta, a
blagdansko meso koristio je loj za izradu svjetiljki. Poducavajuci Dantesa
pomogao mu je da otkrije istinu o sebi. Mnogo puta je zažalio zbog toga,
jer je Dantes kasnije postao sasvim drugi covjek. Nije mu se nimalo
svidalo toliko mržnje u Dantesovim ocima. Cesto je sebe osudivao što je
nenamjerno stvorio želju za osvetom u tom covjeku. Dantes je prije nego
što je otkrio istinu zapravo bio vrlo slican Fariju, oboje su širili ljubav i
poštenje svijetom. Faria je smatrao da se ljudi nemaju pravo osvecivati,
jer osveta pripada samo Bogu, a ljudska osveta je veliki grijeh. Po tome
niti jedan covjek ne bi smio uzeti pravo da sudi nekoga ili se osvecuje
nekome.
Mercedes
Mercedes je bila mlada, privlacna djevojka, zarucena za Dantesa. Citav
smisao svoga života pronašla je u njegovoj ljubavi. Citavo vrijeme dok je
Dantes plovio, ona ga je nestrpljivo i vjerno cekala. Nakon što ga odvode,
ona osjeca veliku tugu. Napušta grad i godinama pokušava zaboraviti
Dantesa, ali to je bilo uzaludno jer ga nije mogla zaboraviti. Pomirila se sa
svojom sudbinom i nastavila živjeti raskošan život s Mondegom. Takav
život je nikada nije uspio usreciti. Ona zapravo živi takvim životom za
dobrobit svoga sina. Kada se Dantes vraca, ona razocarano shvaca da je
covjek kojeg je ona voljela odavno nestao i da se njihova nekadašnja
ljubav nikad više nece moci vratiti. Shvaca da je Dantesu stalo jedino do
osvete i ne pronalazi više ni malo ljubavi u njemu. Nakon što je Dantes
uništio Mondega, ona mu ne želi oprostiti što je njezinom sinu oduzeo oca.
Ljubav Mercedes prema njenom djetetu ipak pobjeduje ljubav prema
Dantesu.
Fernand Mondego
Fernand Mondego je lik koji nam pokazuje kako ne bi smjeli biti
ljubomorni u životu jer ljubomorom ništa ne postižemo. U njegovim
mislima bilo je mjesta samo za zavist i želju da ima nešto što njemu ne
pripada. Vrlo je pohlepan, a spreman je cak i ubiti zbog svoje pohlepe i
sebicnosti. Nikada nikome ne bi pomogao. Sve cini samo radi svojih
vlastitih interesa.
Dangles i De Villefort
Ova dvojica imaju gotovo identicne karakteristike kao Mondego. Sve cine
iz osobnih potreba, kroz život ih vodi pohlepa i sebicnost. Životni cilj im je
novac i želja za slavom, ali ne shvacaju da se slava ne može steci na taj
nacin. Možda su tom svojom ohološcu i uspjeli u životu, no zaboravili su
da ce im sve te njihove pogreške jednom i zasmetati. Nisu marili za to
koliko ce neciji život biti upropašten, jer su presebicni da bi iskazivali
osjecaje kao što su ljubav ili sažaljenje nad nekim.
Osnovne misli djela:
1. Ljudski je griješiti, no isto je tako ljudski opraštati i najgore zlocine.
2. Covjek mora shvatiti da na ovom svijetu ne može uspjeti sam. Važno je
da stvara prijateljstva, ali ne ona lažna, vec ona kada se uvijek možeš
osloniti na svoga prijatelja. Najgora kazna za svakog covjeka je
samoca, dok je iskreno prijateljstvo najveci dar koji si covjek može
priuštiti.
3. Majcinska ljubav jaca je od bilo koje druge ljubavi. U ovom romanu to
se vidi na primjeru Mercedes koja je za dobrobit svoga djeteta cak i
napustila covjeka kojeg je cekala dugo vremena.
4. Ljubomorom se ne postiže ništa. Ljudi moraju suradivati i uopce ne
misliti o tome da li netko ima nešto više od nas. Uostalom, mi nismo na
ovom svijetu da bismo sredivali racune sa drugim ljudima. Ako ti netko
nanese zlo, treba mu uzvratiti dobrim djelom, jer ce onda i taj covjek
shvatiti da je nešto krivo ucinio.
5. Ljudi koji se pošteno probijaju kroz život da bi došli do svoga cilja i
pritom ne zanemaruju i ne gaze druge možda ce kasnije doci do toga
cilja, ali im se nece moci osporiti da su to stekli vlastitim radom i
htijenjem, za razliku od onih koji gaze sve pod sobom i dodu takoder
do toga cilja, ali tek tada pred njih dolaze problemi i oni shvacaju da su
najobicnije kukavice, da moraju priznati poraz i moliti za oproštenje.
Jezik i stil:
Pisac piše opsežno i zadržava se na detaljima, a opsežnosti toga djela
pridodaju brojni epiteti, metafore i poredbe. Tim detaljima želi citatelja
cim više uvesti u radnju. Cesto se malo duže zadržava na psihickoj
karakterizaciji pojedinog lika, a u prvi plan cesto dovodi osjecaje i misli.
Dojam o djelu:
Djelo mi se svida jer ima zanimljivu radnju, a i prepuno je raznih pouka u
odredenim životnim situacijama. Nakon što covjek procita ovaj roman,
zasigurno ce ostati barem malo razmišljati o tome kakve stavove ima
prema drugim ljudima i što sve treba promijeniti u životu. Premda je djelo
nastalo prije dosta vremena, radnje koje se odvijaju u tom djelu gotovo
da se mogu poistovjetiti sa radnjama koje se odvijaju u današnjici.
Ovo djelo je zasigurno vrlo preporucljivo procitati jer ljudi mnogo
toga ne znaju o životu, a svaka nadopuna toga znanja je vrlo vrijedna.