Lyrics has been copied to clipboard!
Marin Držic
DUNDO MAROJE
1. TEZA : BILJEŠKA O PISCU
Marin Držic (1508-1567) je u Dubrovniku sredinom 16. stoljeca razvio živu i plodnu kazališnu djelatnost. Snabdijevao je amaterske družine (Pomet-družina, Njarnjasi, Garzarija, Družina od Bizara) scenskim djelima i sudjelujuci i sam u organiziranju predstava postao je središnja licnost dubrovackog kazališnoga života. U nepunih deset godina (1548-1557) napisao je dvanaest djela za pozornicu, od kojih su se neka izgubila (naprimjer komedija “Pomet”), a neka su sacuvana samo djelomicno. Preveo je i tragediju “Hekuba”, talijanskog pjesnika Lodovica Dolce.
Svoje drame Držic je pisao za prikazivanje u odredenim prigodama. Razumljivo je stoga da su Držicevi komadi osim u Vijecnici i na prostoru ispred Kneževa dvora prikazivali i u salonima gospodskih kuca u gradu i okolici.
Kad se spremao da piše scene za svoju publiku Držic nije morao izmišljati okvire svojih drama. Oni su u renesansnoj dramaturgiji bili zacrtani i prihvaceni.
Za vrijeme boravka u Italiji (1539-1545) Držic je pored ostalog upoznao i dostignuca pastirsko-mitološke drame, te je posebno dobro osjetio kakve sve scenske mogucnosti pruža ona grana pastirske igre koja svoj zaplet i svoj smijeh zasniva prvenstveno na susretu izmedu rafiniranog pastira, a te su drame bile posebno razvijene u gradu Sieni gdje je on i boravio.
Njegova djela: Komedija od Pometa, Dundo Maroje, Skup, Pjerin, Arkulin, Tripce od Utolce...
Podatke našao: U knjizi “Izabrana djela” od Marina Držica,
izdavacko poduzece, ”Mladost”, Zagreb, 1972.
2. TEZA : KRATAK SADRŽAJ
Dundo Maroje, dao je svom sinu Maru pet tisuca dukata da ode iz Dubrovnika u Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu te mu je još rekao ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. Na taj je nacin novcano pohlepan otac, mislio da ce mu se sin Maro obogatiti.
Ali Maro nije poslušao oca, te je iz Jakina otišao u Rim, a ne u Firencu. Ubrzo tamo Maro potroši sav novac. Kad je Maroje to doznao, odmah je sa svojom slugom Bokcilom otišao u Rim da ga nade. U potrazi su mu pomagali neki dubrovcani. Dotle je sin Maro živio kao bogataš. Novce je potrošio na djevojku Lauru.
Kad se u Dugrovniku doznalo šta Maro radi u Rimu došla je i njegova vjerenica Pera, njena baba i njen brat Dživo. Njihov prijatelj Dživolin ih je o svemu obavijestio. Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca (cula je razgovor Bokcila i Popive).
Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne poznaje (zbog toga da mu ne skine nasljedstvo). Zatim ga je njegov sluga Popiva savjetovao da uzme Lauri tri tisuce dukata, što je on ubrzo zatim i ucinio (kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu kutiju). Uskoro su se otac i sin sreli, raspravili i razjasnili.
Potom dolazi do svade izmedu Mare i Laure jer Maro nije htio priznati za Peru, te je krivio Pometa(slugu od Uge Tudeška, njemca) da laže. Na kraju su ipak Ugo Tudeško i Laura postali vjerenici. Isto je zadesilo i (njegovog slugu) Pometa i (njezinu slugu) Petrunjelu.
Potom se svi vracaju u Dubrovnik. Maro je najgore “prošao” jer je izgubio Lauru i Peru (a i njegov sluga Popiva dugoželjenu Petrunjelu).
3. TEZA : USPOREDBA DUNDA MAROJA I MARKA
U ovom djelu u najvecem su kontrastu sin i otac. Dundo Maroje je veoma škrt i voli novac, a njegov sin Maro za kojega novac i nema neku veliku vrijednost.
Po mom mišljenju ovo je djelo prikazuje likove koji su u kontrastu jer nije dobro biti kao Dundo Maroje veliki škrtac, a ni kao Maro veliki rasipnik. Mislim da nam je tu poruku htio prenijeti i sam pisac okarakterizirajuci ova dva lika i njihove postupke da i sami shvatimo da treba voljeti i cuvati novac do neke mjere.
4. TEZA : ANALIZA DJELA
Ova komedija ima dva prologa. U prvom pjesnik pozdravlja vlastelu, puk, ljude i žene, staro i mlado. Sjeca ih, kako je pred tri godine ucinio svojim dijelom cudesa, a kako ga je i ove godine vjetar ovamo donio. Prikazat ce im opet svoju vještinu, samo neka se cuvaju zlih jezika.
U drugom prologu govori pjesnik:”Ova ce komedija biti nova i stara; nova, jer sljedi onu prvu komediju od Pometa, a stara, jer ce u njoj biti ista lica.”
Dundo Maroje sastavljen je na nacin Plautinsko-talijanskih komedija šesnaestoga stoljeca, u kojima se pjesnicka mašta napinje i natjece kako ce intrigom prikazanih osoba bolje zamrsiti cin, ne pazeci da zgode budu udešene. Tu se u jedan dan križaju zgode i nezgode nemogucim, brojem, da covjeku treba mnogo razmišljanja, da se sabere i razabere.
Usporedimo li ga sa komedijama koje su nastale u to doba, on daleko nadmašuje ostale svojom zapletenošcu i svojom originalnišcu.
5. TEZA : KONTRASTI
U ovom djelu možemo naci neke kontraste kao što su :
1.Gradansko - patricijskog sloja i sloja obespravljenih : Gradansko - patricijski sloj je bjesan, intelektualno bezizražajan, a dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga; bistar, duhovit i snalažljiv. Mislim da Držic zauzima negativan stav prema prvom sloju tj prema gradansko - patricijskom sloju.
2.Sukob starosti i mladosti (sukob generacija) : Staru generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje a mladu Maro.
6. TEZA : ZAKLJUCAK
Ovo djelo mi se veoma svidalo, jer je napisano takvim jezikom da ga mogu svi razumjeti tj. nije pre teško za shvatiti, a radnja je zanimljiva.
Mislim da nam je pisac ovom dramom želio prenijeti poruku da ne smijemo biti ni rasipni kao Maro pa ni škrti kao Dundo Maroje, vec moramo biti negdje izmedu ova dva lika, te mislim da je tako Marin Držic želio stvoriti idealan lik.
Ova drama važi još i za današnja vremena tj. ona je još i danas aktualna, jer i danas postoje ljudi koji su veliki rasipnici te oni koji su veoma škrti.
DUNDO MAROJE
1. TEZA : BILJEŠKA O PISCU
Marin Držic (1508-1567) je u Dubrovniku sredinom 16. stoljeca razvio živu i plodnu kazališnu djelatnost. Snabdijevao je amaterske družine (Pomet-družina, Njarnjasi, Garzarija, Družina od Bizara) scenskim djelima i sudjelujuci i sam u organiziranju predstava postao je središnja licnost dubrovackog kazališnoga života. U nepunih deset godina (1548-1557) napisao je dvanaest djela za pozornicu, od kojih su se neka izgubila (naprimjer komedija “Pomet”), a neka su sacuvana samo djelomicno. Preveo je i tragediju “Hekuba”, talijanskog pjesnika Lodovica Dolce.
Svoje drame Držic je pisao za prikazivanje u odredenim prigodama. Razumljivo je stoga da su Držicevi komadi osim u Vijecnici i na prostoru ispred Kneževa dvora prikazivali i u salonima gospodskih kuca u gradu i okolici.
Kad se spremao da piše scene za svoju publiku Držic nije morao izmišljati okvire svojih drama. Oni su u renesansnoj dramaturgiji bili zacrtani i prihvaceni.
Za vrijeme boravka u Italiji (1539-1545) Držic je pored ostalog upoznao i dostignuca pastirsko-mitološke drame, te je posebno dobro osjetio kakve sve scenske mogucnosti pruža ona grana pastirske igre koja svoj zaplet i svoj smijeh zasniva prvenstveno na susretu izmedu rafiniranog pastira, a te su drame bile posebno razvijene u gradu Sieni gdje je on i boravio.
Njegova djela: Komedija od Pometa, Dundo Maroje, Skup, Pjerin, Arkulin, Tripce od Utolce...
Podatke našao: U knjizi “Izabrana djela” od Marina Držica,
izdavacko poduzece, ”Mladost”, Zagreb, 1972.
2. TEZA : KRATAK SADRŽAJ
Dundo Maroje, dao je svom sinu Maru pet tisuca dukata da ode iz Dubrovnika u Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu te mu je još rekao ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. Na taj je nacin novcano pohlepan otac, mislio da ce mu se sin Maro obogatiti.
Ali Maro nije poslušao oca, te je iz Jakina otišao u Rim, a ne u Firencu. Ubrzo tamo Maro potroši sav novac. Kad je Maroje to doznao, odmah je sa svojom slugom Bokcilom otišao u Rim da ga nade. U potrazi su mu pomagali neki dubrovcani. Dotle je sin Maro živio kao bogataš. Novce je potrošio na djevojku Lauru.
Kad se u Dugrovniku doznalo šta Maro radi u Rimu došla je i njegova vjerenica Pera, njena baba i njen brat Dživo. Njihov prijatelj Dživolin ih je o svemu obavijestio. Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca (cula je razgovor Bokcila i Popive).
Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne poznaje (zbog toga da mu ne skine nasljedstvo). Zatim ga je njegov sluga Popiva savjetovao da uzme Lauri tri tisuce dukata, što je on ubrzo zatim i ucinio (kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu kutiju). Uskoro su se otac i sin sreli, raspravili i razjasnili.
Potom dolazi do svade izmedu Mare i Laure jer Maro nije htio priznati za Peru, te je krivio Pometa(slugu od Uge Tudeška, njemca) da laže. Na kraju su ipak Ugo Tudeško i Laura postali vjerenici. Isto je zadesilo i (njegovog slugu) Pometa i (njezinu slugu) Petrunjelu.
Potom se svi vracaju u Dubrovnik. Maro je najgore “prošao” jer je izgubio Lauru i Peru (a i njegov sluga Popiva dugoželjenu Petrunjelu).
3. TEZA : USPOREDBA DUNDA MAROJA I MARKA
U ovom djelu u najvecem su kontrastu sin i otac. Dundo Maroje je veoma škrt i voli novac, a njegov sin Maro za kojega novac i nema neku veliku vrijednost.
Po mom mišljenju ovo je djelo prikazuje likove koji su u kontrastu jer nije dobro biti kao Dundo Maroje veliki škrtac, a ni kao Maro veliki rasipnik. Mislim da nam je tu poruku htio prenijeti i sam pisac okarakterizirajuci ova dva lika i njihove postupke da i sami shvatimo da treba voljeti i cuvati novac do neke mjere.
4. TEZA : ANALIZA DJELA
Ova komedija ima dva prologa. U prvom pjesnik pozdravlja vlastelu, puk, ljude i žene, staro i mlado. Sjeca ih, kako je pred tri godine ucinio svojim dijelom cudesa, a kako ga je i ove godine vjetar ovamo donio. Prikazat ce im opet svoju vještinu, samo neka se cuvaju zlih jezika.
U drugom prologu govori pjesnik:”Ova ce komedija biti nova i stara; nova, jer sljedi onu prvu komediju od Pometa, a stara, jer ce u njoj biti ista lica.”
Dundo Maroje sastavljen je na nacin Plautinsko-talijanskih komedija šesnaestoga stoljeca, u kojima se pjesnicka mašta napinje i natjece kako ce intrigom prikazanih osoba bolje zamrsiti cin, ne pazeci da zgode budu udešene. Tu se u jedan dan križaju zgode i nezgode nemogucim, brojem, da covjeku treba mnogo razmišljanja, da se sabere i razabere.
Usporedimo li ga sa komedijama koje su nastale u to doba, on daleko nadmašuje ostale svojom zapletenošcu i svojom originalnišcu.
5. TEZA : KONTRASTI
U ovom djelu možemo naci neke kontraste kao što su :
1.Gradansko - patricijskog sloja i sloja obespravljenih : Gradansko - patricijski sloj je bjesan, intelektualno bezizražajan, a dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga; bistar, duhovit i snalažljiv. Mislim da Držic zauzima negativan stav prema prvom sloju tj prema gradansko - patricijskom sloju.
2.Sukob starosti i mladosti (sukob generacija) : Staru generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje a mladu Maro.
6. TEZA : ZAKLJUCAK
Ovo djelo mi se veoma svidalo, jer je napisano takvim jezikom da ga mogu svi razumjeti tj. nije pre teško za shvatiti, a radnja je zanimljiva.
Mislim da nam je pisac ovom dramom želio prenijeti poruku da ne smijemo biti ni rasipni kao Maro pa ni škrti kao Dundo Maroje, vec moramo biti negdje izmedu ova dva lika, te mislim da je tako Marin Držic želio stvoriti idealan lik.
Ova drama važi još i za današnja vremena tj. ona je još i danas aktualna, jer i danas postoje ljudi koji su veliki rasipnici te oni koji su veoma škrti.