Lyrics has been copied to clipboard!
STANKO VRAZ
ĐULABIJE
1. TEZA
BILJEŠKA O PISCU:
VRAZ, Stanko (Jakob Frass; Cerovec, 30.6.1810.-Zagreb, 20.5.1851.), književnik. Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti (pjesnik, kriticar, putopisac, prevodilac) Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski profesionalni književnik. 1842. s Vukotinovicem i Rakovcem izdaje kriticki casopis " Kolo ". U kritici se bori za evropski kriterij i protiv diletantizma, a za književno je stvaranje tražio da se oslanja na tekovine narodne i slavenske književnosti. Najvredniji dio njegova rada jest ljubavna lirika. Kao pjesnik Đulabija i niza soneta Sonak i istina, on unosi u hrvatku liriku svjež, lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, što je prevladavalo u pjesmama vecine iliraca. U satirama i epigramima ismijava nedostatke društvenog i književnog života, posebno utilitarizam i diletantizam pateticnih tamburaša i budnicara. Njegova lirika inspirirana je romanticnom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posvecenom imaginariom ljubavnim idealima.
2. TEZA
ANALIZA DIJELA:
Đulabije su cilkus ljubavnih pjesama koje je Vraz poceo objavljivati u Danici 1837. godine, da ih zatim izda u zasebnoj knjizi 1840. godine. U tom izdanju izašla su prva dva dijela tog ciklusa, a kasnije, poslije smrti Ljubice Cantilli, kojoj su posvecene. Vraz je napisao jos treci i cetvrti dio tog ciklusa pjesama koje su nasuprot I. i II. pjevanju posvecene domovini.
I. pjevanje
35.
Ljubice nemila,
ti moj nepokoju!
Kupi me u srce
i dušicu svoju
Jer smrtna j´ grehota
gdje brat bolan ceka.
A sestrica nece
da prinose lijeka.
38.
Ljubi me, Ljubice,
Ljubi, djevo mila!
Dok su nam jos vita
od mladosti krila.
Sreca bez pokoja
mijenja brzu nogu...
Što ce donijet sutra
znano j´ samo Bogu
Ćar je Đulabija u njihovoj gotovo naivnoj jednostavnosti i neposrednosti. U pojedinim pjesnicama Vraz je neki obicni doživljaj znao tako umjetnicki zaokružiti da se svaka od njih doima kao potpuna umjetnost. Đulabije sadržavaju doživljene djelove, (ljubav prema Ljubici), ali im je jezgra izrazito romanticka. U pjesmi, Vraz iznosi ljubav prema Ljubici. Vlada vedro i optimisticko raspoloženje. Nakon njene udaje nostalgija i potištenost, a poslije smrti bol i sucut, jos jednom izražava koliko ju je volio. Njegovi osobni osjecaji koji se odnose na ljubav prema ženi i domovini su vedri, kasnije nostalgicni i potišteni, povezani su sa pejzažom.
Đulabije su tipican izraz romanticarskog mišljenja i nazora sto se narocito ocituje u povezivanju tih dvaju elemenata, a što u konacnoj varjanti donosi do osjecanja sveljudskog.
III. pjevanje
69.
Krasan si moj kraju
sva su mjesta ista;
Al´ od cvijeta srece
nij´ vec nijednog lista
Samcat po nijh secem
s tugom bez broja
ko po groblju djece
Slava mati moja
Đulabije su u hrvatskoj književnosti i njenoj povijesti proglašene ljubavnim romanom u stihovima. To je ocita zabluda. Srodnosti izmedu Đulabija i razlicitih romana iz vremena romantike, doduše ima. No one su u citavom njihovom ugodaju, a ne u kompoziciji. Pocevsi pisati pjesme Ljubici, Vraz nije ni mogao znati, kako ce ih završiti. Đulabije su u cjelosti zbirka ljubavnih pjesma, povezanih, no nikakav roman. Po svom sadržaju i po pjesnikovu osjecanju Đulabije su isto toliko slovenske koliko i hrvatske. U njima je uporebljen krakovjek, što ga je Vraz iskoristio vec u slovenskim stihovima.
3. TEZA
STIL PISCA:
U težnji da nade što adekvatniji izraz za svoje pjesnicke vizije Vraz je pronalazio razlicite forme: od klasicnih soneta do romance i balade, te gazele; pa je i na taj nacin obogatio našu književnost onoga vremena. Bilo je u tom traženju i lutanja, i slabih stihova, bilo je narocito mnogo borbe s jezikom, što nije nikakvo cudo kad je Vraz slovenac. No usprkos svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih, osobnih momenata koji variraju od vedrih stihova do sumornih motiva i atmosfera.
ĐULABIJE
1. TEZA
BILJEŠKA O PISCU:
VRAZ, Stanko (Jakob Frass; Cerovec, 30.6.1810.-Zagreb, 20.5.1851.), književnik. Po svojoj raznovrsnoj djelatnosti (pjesnik, kriticar, putopisac, prevodilac) Vraz je jedan od najistaknutijih iliraca i prvi hrvatski profesionalni književnik. 1842. s Vukotinovicem i Rakovcem izdaje kriticki casopis " Kolo ". U kritici se bori za evropski kriterij i protiv diletantizma, a za književno je stvaranje tražio da se oslanja na tekovine narodne i slavenske književnosti. Najvredniji dio njegova rada jest ljubavna lirika. Kao pjesnik Đulabija i niza soneta Sonak i istina, on unosi u hrvatku liriku svjež, lak i nepatvoren izraz, nasuprot deklamacijama i retorici, što je prevladavalo u pjesmama vecine iliraca. U satirama i epigramima ismijava nedostatke društvenog i književnog života, posebno utilitarizam i diletantizam pateticnih tamburaša i budnicara. Njegova lirika inspirirana je romanticnom erotikom u stilu i u modi njegova doba, posvecenom imaginariom ljubavnim idealima.
2. TEZA
ANALIZA DIJELA:
Đulabije su cilkus ljubavnih pjesama koje je Vraz poceo objavljivati u Danici 1837. godine, da ih zatim izda u zasebnoj knjizi 1840. godine. U tom izdanju izašla su prva dva dijela tog ciklusa, a kasnije, poslije smrti Ljubice Cantilli, kojoj su posvecene. Vraz je napisao jos treci i cetvrti dio tog ciklusa pjesama koje su nasuprot I. i II. pjevanju posvecene domovini.
I. pjevanje
35.
Ljubice nemila,
ti moj nepokoju!
Kupi me u srce
i dušicu svoju
Jer smrtna j´ grehota
gdje brat bolan ceka.
A sestrica nece
da prinose lijeka.
38.
Ljubi me, Ljubice,
Ljubi, djevo mila!
Dok su nam jos vita
od mladosti krila.
Sreca bez pokoja
mijenja brzu nogu...
Što ce donijet sutra
znano j´ samo Bogu
Ćar je Đulabija u njihovoj gotovo naivnoj jednostavnosti i neposrednosti. U pojedinim pjesnicama Vraz je neki obicni doživljaj znao tako umjetnicki zaokružiti da se svaka od njih doima kao potpuna umjetnost. Đulabije sadržavaju doživljene djelove, (ljubav prema Ljubici), ali im je jezgra izrazito romanticka. U pjesmi, Vraz iznosi ljubav prema Ljubici. Vlada vedro i optimisticko raspoloženje. Nakon njene udaje nostalgija i potištenost, a poslije smrti bol i sucut, jos jednom izražava koliko ju je volio. Njegovi osobni osjecaji koji se odnose na ljubav prema ženi i domovini su vedri, kasnije nostalgicni i potišteni, povezani su sa pejzažom.
Đulabije su tipican izraz romanticarskog mišljenja i nazora sto se narocito ocituje u povezivanju tih dvaju elemenata, a što u konacnoj varjanti donosi do osjecanja sveljudskog.
III. pjevanje
69.
Krasan si moj kraju
sva su mjesta ista;
Al´ od cvijeta srece
nij´ vec nijednog lista
Samcat po nijh secem
s tugom bez broja
ko po groblju djece
Slava mati moja
Đulabije su u hrvatskoj književnosti i njenoj povijesti proglašene ljubavnim romanom u stihovima. To je ocita zabluda. Srodnosti izmedu Đulabija i razlicitih romana iz vremena romantike, doduše ima. No one su u citavom njihovom ugodaju, a ne u kompoziciji. Pocevsi pisati pjesme Ljubici, Vraz nije ni mogao znati, kako ce ih završiti. Đulabije su u cjelosti zbirka ljubavnih pjesma, povezanih, no nikakav roman. Po svom sadržaju i po pjesnikovu osjecanju Đulabije su isto toliko slovenske koliko i hrvatske. U njima je uporebljen krakovjek, što ga je Vraz iskoristio vec u slovenskim stihovima.
3. TEZA
STIL PISCA:
U težnji da nade što adekvatniji izraz za svoje pjesnicke vizije Vraz je pronalazio razlicite forme: od klasicnih soneta do romance i balade, te gazele; pa je i na taj nacin obogatio našu književnost onoga vremena. Bilo je u tom traženju i lutanja, i slabih stihova, bilo je narocito mnogo borbe s jezikom, što nije nikakvo cudo kad je Vraz slovenac. No usprkos svim tim slabostima Vraz je u svoju poeziju unio mnogo iskrenih, osobnih momenata koji variraju od vedrih stihova do sumornih motiva i atmosfera.