Lyrics has been copied to clipboard!
DINKO ŠIMUNOVIĆ:
DUGA
Bilješke o piscu:
Dinko Šimunovic roden je 1873. godine u Kninu, u uciteljskoj obitelji. Djetinjstvo je proveo po mjestima Dalmatinske zagore (Koljani, Kijevo), gdje mu je otac službovao. Uciteljsku školu završio je u Arbanasima (kod Zadra), a službovao je, kao i njegov otac, po selima Dalmatinske zagore. Život i rad, medu siromašnim, ali ponosnim ljudima toga kraja, odrazio se u njegovom književnom stvaranju. 1909. godine odlazi u Split, gdje je kao profesor radio do mirovine. 1929. godine preselio se u Zagreb gdje je i umro 03. kolovoza 1933. godine. Njegovo najplodnije stvaralacko razdoblje je izmedu 1905. i 1914. godine. Napisao je zbirke pripovijedaka: Mrkodol, Sa Krke i Cetine, te romane Đerdan, Tudinac, i Porodica Vincic, te dvije autobiografske proze: Mladi dani i Mladost. Njegove se pripovijetke (Mrkodol, Alkar, Rudica, Muljika, Duga, Kukavica, Pojila, U planinama, Đemo, Sirota) ubrajaju u klasicna djela hrvatske književnosti.
Mjesto radnje:
Mjesto Cardaci (na strmim obroncima), dolina rijeke Glibuše te polje
zvano Lug.
Vrijeme radnje:
Ljeto i jesen
Tema:
Tragicna sudbina vesele djevojcice, ciju su smrt uzrokovali roditelji krutim
odgojem.
Ideja:
Djeca moraju imati svoje djetinjstvo, svoju slobodu i ne smiju biti robovi roditeljskih zabluda.
Likovi:
Cardacani, Serdar Janko (otac), Emilija (majka), Srna (Brunhilda),
kljasta Sava te udovica Klara.
Kratki sadržaj:
Najbogatiji ljudi u Cardacima, malom mjestu u blizini rijeke Glibuše, imali su djevojcicu Srnu. Pravo ime bilo joj je Brunhilda. Za sparnih ljetnih dana, djevojcica je sjedila uz prozor i slušala viku djecaka koji su se kupali u Glibuši. Druženje s djecacima i izlaganje suncu bili su joj zabranjeni. Tek
uvecer izašla bi s roditeljima u šetnju. Srna je zbog toga bila jako nesretna. U jesen bi roditelji poveli Srnu sa sobom na berbu grožda, na Marcinkovu glavicu. Bila je to prigoda da se naigra do mile volje. Trcala je po livadama i šumarcima i šetala sa udovicom Klarom, vlasnicom
vinograda, koja je prodavala grožde njenim roditeljima. Šecuci tako, došle su do najsiromašnije kuce u kraju. Živjela je tu kljasta Sava, žena koja nije imala obje šake, a izradivala je najljepše vezove. Pricajuci sa Savom, ugledaše dugu koja se pojavila iznad okolnih sela. Cuvši pricu kako može postati djecak protrci li ispod duge, Srna pojuri što su je noge brže nosile. Trcala je i trcala i mislila samo na dugu. Na putu joj se isprijecilo Mrtvo jezero. Pala je u njega i utopila se. Njenu smrt roditelji nisu mogli preboljeti. Shvatili su kako su grdno pogriješili i sami su sebi oduzeli život, skocivši sa bedema tvrdave u nabujalu Glibušu.
Analiza likova:
Srna je desetogodišnja djevojcica, lijepa, vitka, i visoka. Zlatna kosa, meka i vlažna nalik je na svilu kukuruza. Usta su joj bila lijepa kao cvijet. Koža bijela i nježna. Zbog živahnosti, vesele naravi i vitkog tijela, Cardacani su je prozvali Srna. Morala je biti uzor dobrog ponašanja: biti tiha, nije smijela jesti koliko je željela, nije smijela divljati i vrištati kao djecaci. Sve što današnja djeca smiju (igra, smijeh, šala, trcanje, kupanje, suncanje itd.) Srna je mogla samo poželjeti. U žarkoj želji da postane djecak, a na taj nacin i slobodno dijete, trceci prema dugi izgubila je život.
Sava je bila seoska djevojka iz najsiromašnije kuce na Marcinkovoj glavici. Bila je bogalj, bez obje šake. Iako je odrastala u velikom siromaštvu, svojom upornošcu postala je najboljom veziljom u cijelome kraju. Na nagovor svecenika i oca otišla je u grad, gdje je svojom vještinom zaradila puno novaca. Oženila se, te rodila curicu. Muž joj je potrošio sav zaradeni novac. Prevario ju je i ostavio, a nakon toga se vratila svojim roditeljima. Sava je bila dobra, vrijedna, poštena te brižna majka.
DUGA
Bilješke o piscu:
Dinko Šimunovic roden je 1873. godine u Kninu, u uciteljskoj obitelji. Djetinjstvo je proveo po mjestima Dalmatinske zagore (Koljani, Kijevo), gdje mu je otac službovao. Uciteljsku školu završio je u Arbanasima (kod Zadra), a službovao je, kao i njegov otac, po selima Dalmatinske zagore. Život i rad, medu siromašnim, ali ponosnim ljudima toga kraja, odrazio se u njegovom književnom stvaranju. 1909. godine odlazi u Split, gdje je kao profesor radio do mirovine. 1929. godine preselio se u Zagreb gdje je i umro 03. kolovoza 1933. godine. Njegovo najplodnije stvaralacko razdoblje je izmedu 1905. i 1914. godine. Napisao je zbirke pripovijedaka: Mrkodol, Sa Krke i Cetine, te romane Đerdan, Tudinac, i Porodica Vincic, te dvije autobiografske proze: Mladi dani i Mladost. Njegove se pripovijetke (Mrkodol, Alkar, Rudica, Muljika, Duga, Kukavica, Pojila, U planinama, Đemo, Sirota) ubrajaju u klasicna djela hrvatske književnosti.
Mjesto radnje:
Mjesto Cardaci (na strmim obroncima), dolina rijeke Glibuše te polje
zvano Lug.
Vrijeme radnje:
Ljeto i jesen
Tema:
Tragicna sudbina vesele djevojcice, ciju su smrt uzrokovali roditelji krutim
odgojem.
Ideja:
Djeca moraju imati svoje djetinjstvo, svoju slobodu i ne smiju biti robovi roditeljskih zabluda.
Likovi:
Cardacani, Serdar Janko (otac), Emilija (majka), Srna (Brunhilda),
kljasta Sava te udovica Klara.
Kratki sadržaj:
Najbogatiji ljudi u Cardacima, malom mjestu u blizini rijeke Glibuše, imali su djevojcicu Srnu. Pravo ime bilo joj je Brunhilda. Za sparnih ljetnih dana, djevojcica je sjedila uz prozor i slušala viku djecaka koji su se kupali u Glibuši. Druženje s djecacima i izlaganje suncu bili su joj zabranjeni. Tek
uvecer izašla bi s roditeljima u šetnju. Srna je zbog toga bila jako nesretna. U jesen bi roditelji poveli Srnu sa sobom na berbu grožda, na Marcinkovu glavicu. Bila je to prigoda da se naigra do mile volje. Trcala je po livadama i šumarcima i šetala sa udovicom Klarom, vlasnicom
vinograda, koja je prodavala grožde njenim roditeljima. Šecuci tako, došle su do najsiromašnije kuce u kraju. Živjela je tu kljasta Sava, žena koja nije imala obje šake, a izradivala je najljepše vezove. Pricajuci sa Savom, ugledaše dugu koja se pojavila iznad okolnih sela. Cuvši pricu kako može postati djecak protrci li ispod duge, Srna pojuri što su je noge brže nosile. Trcala je i trcala i mislila samo na dugu. Na putu joj se isprijecilo Mrtvo jezero. Pala je u njega i utopila se. Njenu smrt roditelji nisu mogli preboljeti. Shvatili su kako su grdno pogriješili i sami su sebi oduzeli život, skocivši sa bedema tvrdave u nabujalu Glibušu.
Analiza likova:
Srna je desetogodišnja djevojcica, lijepa, vitka, i visoka. Zlatna kosa, meka i vlažna nalik je na svilu kukuruza. Usta su joj bila lijepa kao cvijet. Koža bijela i nježna. Zbog živahnosti, vesele naravi i vitkog tijela, Cardacani su je prozvali Srna. Morala je biti uzor dobrog ponašanja: biti tiha, nije smijela jesti koliko je željela, nije smijela divljati i vrištati kao djecaci. Sve što današnja djeca smiju (igra, smijeh, šala, trcanje, kupanje, suncanje itd.) Srna je mogla samo poželjeti. U žarkoj želji da postane djecak, a na taj nacin i slobodno dijete, trceci prema dugi izgubila je život.
Sava je bila seoska djevojka iz najsiromašnije kuce na Marcinkovoj glavici. Bila je bogalj, bez obje šake. Iako je odrastala u velikom siromaštvu, svojom upornošcu postala je najboljom veziljom u cijelome kraju. Na nagovor svecenika i oca otišla je u grad, gdje je svojom vještinom zaradila puno novaca. Oženila se, te rodila curicu. Muž joj je potrošio sav zaradeni novac. Prevario ju je i ostavio, a nakon toga se vratila svojim roditeljima. Sava je bila dobra, vrijedna, poštena te brižna majka.