Lyrics has been copied to clipboard!
IVAN GUNDULIĆ:
DUBRAVKA
Bilješke o piscu:
Ivan Gundulic roden je 1589. godine u Dubrovniku. On je najznacajnije pjesnicko ime starije hrvatske književnosti. Cijeli svoj život Gundulic je proveo u Dubrovniku živeci mirnim i tihim životom. Gundulic je poceo pisati vec u mladosti, a u tridesetoj godini života on je vec poznati pjesnik. Rukopisi njegovih ranih ljubavnih pjesama su izgubljeni. Gundulic se proslavio kao i dramski pisac, pišuci melodrame ("Dijana", "Arijana", "Armida" i "Prozerpina ugrabljena"). U Rimu je, 1621. godine, tiskana prva Gunduliceva knjiga "Pjesni pokorne kralja Davida", u kojoj se nalazi sedam prepjeva biblijskih psalama. U to vrijeme jaca utjecaj Katolicke crkve koja oštro nastupa protiv probudenoga renesansnog covjeka isticuci potrebu preziranja svega zemaljskog i naglašavajuci važnost molitve i trpljenja. Godinu dana nakon toga izlazi u Anconi druga Gunduliceva knjiga. Bila je to refleksivno-religiozna poema "Suze sina razmetnoga" komponirana u tri pjevanja predstavlja obradu biblijske price o razbludnom sinu koji se, napustivši ocev dom, odaje grešnom životu.
U zrelim godinama Gundulic se opet vraca dramskom stvaralaštvu i 1628. objavljuje pastoralu "Dubravka". Djelo je tiskano tek 1837. godine, a od 1888. godine neko se vrijeme redovito prikazivala u HNK-u kao svecana predstava prilikom narodnih praznika. Najsloženije Gundulicevo djelo i vrhunac njegova stvaranja je ep u dvadeset pjevanja, "Osman". Tema Osmana je pobjeda Poljaka u borbi protiv Turaka kod Hocima 1621. godine, kao i pobuna janjicara protiv mladog sultana Osmana 1622. "Osman" je najbolji hrvatski barokni ep, koji se tematski nastavlja na Marolicev ep "Judita", po uzoru na Mažuranicev ep "Smrt Smail-age Cengica". Ep je stvaran od 1621. pa sve do Gunduliceve smrti 1638.
Sadržaj:
I cin
Radmio, jedan od pastira uvodi nas u radnju. On se ujutro budi i moli zvijezdu Danicu da brzo dode dan jer je danas u Dubravi veliko slavlje. On šalje svoje pastire da naprave veliku gozbu, jer dana kakav ce biti današnji, Dubrava još nije vidjela. Radmio pjeva i o Dubravi kako bi objasnio vjencanje koje ce se odviti izmedu najljepše pastirice i najljepšeg pastira. Po njegovu izboru to su pastirica Dubravka i pastir Miljenko. Ubrzo Radmio susrece jednog ribara, te ga upita zašto je došao u Dubravu. Ribar mu odgovara kako je došao u miru provesti ostatak svog života. U tom razgovoru ribar govori kako Dubrava vlada sama dobom i druge stvari koje navode da je Dubrava zapravo Dubrovnik. Ribar sretan što je napokon našao mjesto u kojem ce biti sretan zapjeva:
"O Dubravo slavna svima u uresu slobodnomu lijepa ti si u mojijem ocima draga ti si u srcu momu."
Zora pomalo svice i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravci i usporeduje njenu ljepotu s prirodom koja ga okružuje. Uto dolazi Ljubomir. Miljenko je žalostan jer smatra da se Dubravka nece udati za njega, no Ljubomir ga tješi i uvjeruje kako je on jedan od najljepših pastira i kako ce biti izabran za najljepšeg pastira, te se tako oženiti Dubravkom. Nakon toga Dubravka se budi sa pastiricama, te one hitaju sve zajedno da se umiju da danas budu što ljepše. Pastirice tada govore Dubravki da je ona najljepša:
"...ti najljepša, ti najdraža bez cvijeta si cvijet od vila..."
Satir Divjak govori o ljubavi prema Dubravci, govori kako je ona najljepša od sviju vila o cemu govore sljedeci stihovi:
"O Dubravko, ljepša vele od svijeh vila u Dubravi, tebe misli moje žele, ma se ljubav tobom slavi."
Ubrzo nailazi Gorštak Satir i dolazi do prepirke izmedu njih tko je ljepši. Gorštak se tada pohvali kako pastiri i pastirice odmah zaplešu kad on zasvira. Divjak kaže da kad on zasvira na svoje dipli da se slavuji natjecu s njima. Nakon prepiranja Divjak odlucuje da ce ukrasti robu vili na jezeru i da ce se tako privuci. Zatim dolazi scena gdje Zagorko tjera stoku i traži neku vilu, a Ljubdrag dolazi i pita ga za nevolje. On mu govori o tome kako mu je vinograd zapušten, vukovi mu jedu ovce, a psi locu mlijeko. Ljudbrag govori kako što više svijet stari, to je gori. Takoder govori da bi se svi željeli obogatiti, da mladi ne slušaju savjet otaca svojih, da ni Dubrava više nije lijepa i zelena, nego porušena zbog nebrige i nepažnje. Zatim se javlja Jeljenka satirica koja je tužna jer ju je Divjak napustio i želi Dubravku. Ona tu govori kako je on otišao za drugim vilama. Takoder kaže da te vile nemaju prirodnu ljepotu i na kraju velica samu sebe.
II cin
Tu se govori o tome kako Brštenko kaže da je to lijepo kad se žene najljepši pastir i pastirica i da tu dolazi do slavljenja slobode, no tada Ljubmir govori kako to nije uvijek lijepo i da postoje iskorištavanja u braku, da neki brakovi nisu dobri i cisti, a na kraju Tratorko govori kako ne bi smjeli govoriti o tome tako crno na ovaj lijepi i svecan dan. Oni tada odlaze tražiti družinu. Zatim se javlja Vuk satir koji govori kako ce Zagorku pricuvati stoku dok se on bude smucao. On ovdje govori kako taj dan nije posvecen svetkovini slobode vec da svatko radi što hoce (jede, pije) tj. on zagovara hedonizam. Stojna je uhvatila Vuka kako joj krade ovcu i ona mu govori kako ce ga vješati narod. On se predstavlja kao onaj kojem je obecana Dubravka, a ona mu govori da su mu obecana vješala. Oni se natežu i na kraju Vuk proklinje Stojnu što ga nije pustila da pojede nešto. Tada se susrecu Gorštak i Vuk te ga Gorštak pita zašto je tužan. On mu govori kako je gladan i da mu je to jedino važno u životu. Gorštak mu govori kako je ljepše služiti vilinu ljepotu, a Vuk ga uvjerava u drugo. Gorštak kaže Vuku da ce se najesti te da idu na pir jer je on glumac a on neka bude bubnjar. Miljenko slavi Dubravku lijepim rijecima, a onda mu Pelinka govori da mu to nece uspjeti te da mu prizna da li je pomno gledao na nju. Ona mu govori kako joj treba pokloniti dar, a on se ne slaže s tim jer misli da se vilu ne smije smatrati lakom ženom. On se cudi njezinim savjetima. Divjak se preobukao u vilu i hvalisa se da je lijep i da je ljepši od bilo koje vile. tu opisuje kako se dotjerao. Zagorko je tužan i govori kako je imanje vukovo a mlijeko od pasa, da cuje vila njegov plac. Stojna, Zagorkova majka saznaje da je Zagorko tužan i da želi pustiti sve i da ode tražiti vilu. Ona kaže da ce ona prije njemu naci ocuha nego on njoj nevjestu. Onda pastjerici izražavaju želju da krenu njegovim stopama medutim majka ih sprecava. Jeljenka cezne za Divjakom i govori kako ga vile drže za zvijer, a da ga ona voli. Ona opet govori kako vile nemaju prirodnu ljepotu.
III cin
Tu su Divjaka htjeli pastiri istuci jer je htio na prijevaru uci medu vile i poljubiti Dubravku, a tada Jeljenka govori kako ne bi voljela da njen nevjernik pogine. Gorštak govori da Divjace bježi i smije mu se što je na taj nacin mislio poljubiti Dubravku, i odmah mu prigovara za izgled. Ljubdrag kritizira skup kojeg je Grdan potplatio zlatom da kažu da on ode za Dubravku. On govori kako je Miljenko nju i ona njega željela od djetinjstva, a da je sada zlato umiješalo prste. Miljenko žali za Dubravkom i govori kako ju je najgrdi pastir u okolici mogao uzeti i kaže da treba poduzeti nešto. Divjak ne prepoznaje Jeljenku, obucenu u pastira i želi mu se zahvaliti. Ona mu govori da se okani vila i pokaže mu se. Na kraju su krenuli tamo gdje svi idu slaviti boga Lera. Brštanko i Ljubdrag govore kako Dubravka mora poci za Grdana, a ne za Miljenka. Dolazi glasnik te govori da se na vjencanju Lerov kip poceo tresti i tako sve dok nije došao Miljenko. Kad je došao bio je obasjan zrakom, a to je bio znak da je on taj za koga se treba udati Dubravka. Ljubdrag govori da ipak bogovi paze na ljude. Glasnik ih poziva na gozbu. Gorštak, Vuk, Divjak, Jeljenka i skup pastira pjevaju o tome kako ce biti na gozbi, a nakon svake strofe zazivaju bogove: “Hoja, Lero, Dolenije” te im na neki nacin tako zahvaljuju. Redovnik govori da je ova veza po zakonima vjere, tj. od neba potvrdena, a onda Miljenko govori Dubravki da je ona najljepša, samo da nju voli, a ona nešto slicno. Kroz njihov razgovor se vidi da se stvarno vole. Redovnik govori pastirima da je njihov posao završen. Govori kako ce veceras pustiti ptice iz kaveza, pa bi želio da se i Dubravom prostre sloboda. Nakon što redovnik završi svaki svoj govor ponavlja stihove:
“O lijepa, o draga, o slatka slobodo…”.
Redovnik traži od boga da usliši prijašnje molitve i zahvaljuje što je opet u Dubravi sloboda i što ima svega i svacega. Govori da se danas slavi ne samo vjencanje vec i sloboda.
Analiza likova:
Miljenko
Dobar i pobožan. Brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i Dubravi pružiti svu ljubav koja joj je potrebna. Nekim cudom dospio je za njene gozbe na sav glas, ali to je kasnije ispravljeno i proglašen je najboljim pastirom. Uza ove njegove vrline on je i pošten i osjecajan a to možemo zakljuciti iz petog prizora drugog cina u kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se Dubravci približi darovima, ali on to odbija i istice da se do ljepote i ljubavi ide cistim srcem, a ne punom vrecicom.
Dubravka
Dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je prirodna ljepota, a dobrota uzor ostalima, simbolizira Dubrovacku republiku.
Grdan
Ružan, nepošten, bogat starac. Pišcev stav vec se vidi iz imena kojemu je dao. Negativan je lik, a njegova negativnost najviše dolazi do izražaja kad podmicuje Vijece. Grdan simbolizira nepoštene ljude koji prevarom žele doci na vlast.
Starac ribar
Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu.
Divjak i Gorštak
Oni su satiri (mitološka bica). Ružni, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh.
Ljubdrag
Starac, pastir. Lik kojem je glavni zadatak podsjecati na stara dobra vremena kada se u Dubravi živjelo pošteno i radosno.
Dojam o djelu:
Djelo mi se nije svidjelo jer ima previše sporednih i nevažnih likova koji samo zakompliciraju radnju i veoma je teško shvatiti o cemu se zapravo radi. Cjela prica je idilizirana i stoga je pomalo dosadna, dijelovi koji ju trebaju osvježiti komikom samo ju produžuju i nimalo ne pomažu uživanju u djelu.
DUBRAVKA
Bilješke o piscu:
Ivan Gundulic roden je 1589. godine u Dubrovniku. On je najznacajnije pjesnicko ime starije hrvatske književnosti. Cijeli svoj život Gundulic je proveo u Dubrovniku živeci mirnim i tihim životom. Gundulic je poceo pisati vec u mladosti, a u tridesetoj godini života on je vec poznati pjesnik. Rukopisi njegovih ranih ljubavnih pjesama su izgubljeni. Gundulic se proslavio kao i dramski pisac, pišuci melodrame ("Dijana", "Arijana", "Armida" i "Prozerpina ugrabljena"). U Rimu je, 1621. godine, tiskana prva Gunduliceva knjiga "Pjesni pokorne kralja Davida", u kojoj se nalazi sedam prepjeva biblijskih psalama. U to vrijeme jaca utjecaj Katolicke crkve koja oštro nastupa protiv probudenoga renesansnog covjeka isticuci potrebu preziranja svega zemaljskog i naglašavajuci važnost molitve i trpljenja. Godinu dana nakon toga izlazi u Anconi druga Gunduliceva knjiga. Bila je to refleksivno-religiozna poema "Suze sina razmetnoga" komponirana u tri pjevanja predstavlja obradu biblijske price o razbludnom sinu koji se, napustivši ocev dom, odaje grešnom životu.
U zrelim godinama Gundulic se opet vraca dramskom stvaralaštvu i 1628. objavljuje pastoralu "Dubravka". Djelo je tiskano tek 1837. godine, a od 1888. godine neko se vrijeme redovito prikazivala u HNK-u kao svecana predstava prilikom narodnih praznika. Najsloženije Gundulicevo djelo i vrhunac njegova stvaranja je ep u dvadeset pjevanja, "Osman". Tema Osmana je pobjeda Poljaka u borbi protiv Turaka kod Hocima 1621. godine, kao i pobuna janjicara protiv mladog sultana Osmana 1622. "Osman" je najbolji hrvatski barokni ep, koji se tematski nastavlja na Marolicev ep "Judita", po uzoru na Mažuranicev ep "Smrt Smail-age Cengica". Ep je stvaran od 1621. pa sve do Gunduliceve smrti 1638.
Sadržaj:
I cin
Radmio, jedan od pastira uvodi nas u radnju. On se ujutro budi i moli zvijezdu Danicu da brzo dode dan jer je danas u Dubravi veliko slavlje. On šalje svoje pastire da naprave veliku gozbu, jer dana kakav ce biti današnji, Dubrava još nije vidjela. Radmio pjeva i o Dubravi kako bi objasnio vjencanje koje ce se odviti izmedu najljepše pastirice i najljepšeg pastira. Po njegovu izboru to su pastirica Dubravka i pastir Miljenko. Ubrzo Radmio susrece jednog ribara, te ga upita zašto je došao u Dubravu. Ribar mu odgovara kako je došao u miru provesti ostatak svog života. U tom razgovoru ribar govori kako Dubrava vlada sama dobom i druge stvari koje navode da je Dubrava zapravo Dubrovnik. Ribar sretan što je napokon našao mjesto u kojem ce biti sretan zapjeva:
"O Dubravo slavna svima u uresu slobodnomu lijepa ti si u mojijem ocima draga ti si u srcu momu."
Zora pomalo svice i budi se Miljenko koji pjeva o Dubravci i usporeduje njenu ljepotu s prirodom koja ga okružuje. Uto dolazi Ljubomir. Miljenko je žalostan jer smatra da se Dubravka nece udati za njega, no Ljubomir ga tješi i uvjeruje kako je on jedan od najljepših pastira i kako ce biti izabran za najljepšeg pastira, te se tako oženiti Dubravkom. Nakon toga Dubravka se budi sa pastiricama, te one hitaju sve zajedno da se umiju da danas budu što ljepše. Pastirice tada govore Dubravki da je ona najljepša:
"...ti najljepša, ti najdraža bez cvijeta si cvijet od vila..."
Satir Divjak govori o ljubavi prema Dubravci, govori kako je ona najljepša od sviju vila o cemu govore sljedeci stihovi:
"O Dubravko, ljepša vele od svijeh vila u Dubravi, tebe misli moje žele, ma se ljubav tobom slavi."
Ubrzo nailazi Gorštak Satir i dolazi do prepirke izmedu njih tko je ljepši. Gorštak se tada pohvali kako pastiri i pastirice odmah zaplešu kad on zasvira. Divjak kaže da kad on zasvira na svoje dipli da se slavuji natjecu s njima. Nakon prepiranja Divjak odlucuje da ce ukrasti robu vili na jezeru i da ce se tako privuci. Zatim dolazi scena gdje Zagorko tjera stoku i traži neku vilu, a Ljubdrag dolazi i pita ga za nevolje. On mu govori o tome kako mu je vinograd zapušten, vukovi mu jedu ovce, a psi locu mlijeko. Ljudbrag govori kako što više svijet stari, to je gori. Takoder govori da bi se svi željeli obogatiti, da mladi ne slušaju savjet otaca svojih, da ni Dubrava više nije lijepa i zelena, nego porušena zbog nebrige i nepažnje. Zatim se javlja Jeljenka satirica koja je tužna jer ju je Divjak napustio i želi Dubravku. Ona tu govori kako je on otišao za drugim vilama. Takoder kaže da te vile nemaju prirodnu ljepotu i na kraju velica samu sebe.
II cin
Tu se govori o tome kako Brštenko kaže da je to lijepo kad se žene najljepši pastir i pastirica i da tu dolazi do slavljenja slobode, no tada Ljubmir govori kako to nije uvijek lijepo i da postoje iskorištavanja u braku, da neki brakovi nisu dobri i cisti, a na kraju Tratorko govori kako ne bi smjeli govoriti o tome tako crno na ovaj lijepi i svecan dan. Oni tada odlaze tražiti družinu. Zatim se javlja Vuk satir koji govori kako ce Zagorku pricuvati stoku dok se on bude smucao. On ovdje govori kako taj dan nije posvecen svetkovini slobode vec da svatko radi što hoce (jede, pije) tj. on zagovara hedonizam. Stojna je uhvatila Vuka kako joj krade ovcu i ona mu govori kako ce ga vješati narod. On se predstavlja kao onaj kojem je obecana Dubravka, a ona mu govori da su mu obecana vješala. Oni se natežu i na kraju Vuk proklinje Stojnu što ga nije pustila da pojede nešto. Tada se susrecu Gorštak i Vuk te ga Gorštak pita zašto je tužan. On mu govori kako je gladan i da mu je to jedino važno u životu. Gorštak mu govori kako je ljepše služiti vilinu ljepotu, a Vuk ga uvjerava u drugo. Gorštak kaže Vuku da ce se najesti te da idu na pir jer je on glumac a on neka bude bubnjar. Miljenko slavi Dubravku lijepim rijecima, a onda mu Pelinka govori da mu to nece uspjeti te da mu prizna da li je pomno gledao na nju. Ona mu govori kako joj treba pokloniti dar, a on se ne slaže s tim jer misli da se vilu ne smije smatrati lakom ženom. On se cudi njezinim savjetima. Divjak se preobukao u vilu i hvalisa se da je lijep i da je ljepši od bilo koje vile. tu opisuje kako se dotjerao. Zagorko je tužan i govori kako je imanje vukovo a mlijeko od pasa, da cuje vila njegov plac. Stojna, Zagorkova majka saznaje da je Zagorko tužan i da želi pustiti sve i da ode tražiti vilu. Ona kaže da ce ona prije njemu naci ocuha nego on njoj nevjestu. Onda pastjerici izražavaju želju da krenu njegovim stopama medutim majka ih sprecava. Jeljenka cezne za Divjakom i govori kako ga vile drže za zvijer, a da ga ona voli. Ona opet govori kako vile nemaju prirodnu ljepotu.
III cin
Tu su Divjaka htjeli pastiri istuci jer je htio na prijevaru uci medu vile i poljubiti Dubravku, a tada Jeljenka govori kako ne bi voljela da njen nevjernik pogine. Gorštak govori da Divjace bježi i smije mu se što je na taj nacin mislio poljubiti Dubravku, i odmah mu prigovara za izgled. Ljubdrag kritizira skup kojeg je Grdan potplatio zlatom da kažu da on ode za Dubravku. On govori kako je Miljenko nju i ona njega željela od djetinjstva, a da je sada zlato umiješalo prste. Miljenko žali za Dubravkom i govori kako ju je najgrdi pastir u okolici mogao uzeti i kaže da treba poduzeti nešto. Divjak ne prepoznaje Jeljenku, obucenu u pastira i želi mu se zahvaliti. Ona mu govori da se okani vila i pokaže mu se. Na kraju su krenuli tamo gdje svi idu slaviti boga Lera. Brštanko i Ljubdrag govore kako Dubravka mora poci za Grdana, a ne za Miljenka. Dolazi glasnik te govori da se na vjencanju Lerov kip poceo tresti i tako sve dok nije došao Miljenko. Kad je došao bio je obasjan zrakom, a to je bio znak da je on taj za koga se treba udati Dubravka. Ljubdrag govori da ipak bogovi paze na ljude. Glasnik ih poziva na gozbu. Gorštak, Vuk, Divjak, Jeljenka i skup pastira pjevaju o tome kako ce biti na gozbi, a nakon svake strofe zazivaju bogove: “Hoja, Lero, Dolenije” te im na neki nacin tako zahvaljuju. Redovnik govori da je ova veza po zakonima vjere, tj. od neba potvrdena, a onda Miljenko govori Dubravki da je ona najljepša, samo da nju voli, a ona nešto slicno. Kroz njihov razgovor se vidi da se stvarno vole. Redovnik govori pastirima da je njihov posao završen. Govori kako ce veceras pustiti ptice iz kaveza, pa bi želio da se i Dubravom prostre sloboda. Nakon što redovnik završi svaki svoj govor ponavlja stihove:
“O lijepa, o draga, o slatka slobodo…”.
Redovnik traži od boga da usliši prijašnje molitve i zahvaljuje što je opet u Dubravi sloboda i što ima svega i svacega. Govori da se danas slavi ne samo vjencanje vec i sloboda.
Analiza likova:
Miljenko
Dobar i pobožan. Brine se o svome stadu, ali isto tako spreman je i Dubravi pružiti svu ljubav koja joj je potrebna. Nekim cudom dospio je za njene gozbe na sav glas, ali to je kasnije ispravljeno i proglašen je najboljim pastirom. Uza ove njegove vrline on je i pošten i osjecajan a to možemo zakljuciti iz petog prizora drugog cina u kojemu starica Pelinka savjetuje Miljenku da se Dubravci približi darovima, ali on to odbija i istice da se do ljepote i ljubavi ide cistim srcem, a ne punom vrecicom.
Dubravka
Dobra pastirica, vodi ostale vile, njezina je prirodna ljepota, a dobrota uzor ostalima, simbolizira Dubrovacku republiku.
Grdan
Ružan, nepošten, bogat starac. Pišcev stav vec se vidi iz imena kojemu je dao. Negativan je lik, a njegova negativnost najviše dolazi do izražaja kad podmicuje Vijece. Grdan simbolizira nepoštene ljude koji prevarom žele doci na vlast.
Starac ribar
Bjegunac iz primorja koje nije slobodno. Dolazi u slobodnu Dubravu.
Divjak i Gorštak
Oni su satiri (mitološka bica). Ružni, nespretni, nerealni, izazivaju smijeh.
Ljubdrag
Starac, pastir. Lik kojem je glavni zadatak podsjecati na stara dobra vremena kada se u Dubravi živjelo pošteno i radosno.
Dojam o djelu:
Djelo mi se nije svidjelo jer ima previše sporednih i nevažnih likova koji samo zakompliciraju radnju i veoma je teško shvatiti o cemu se zapravo radi. Cjela prica je idilizirana i stoga je pomalo dosadna, dijelovi koji ju trebaju osvježiti komikom samo ju produžuju i nimalo ne pomažu uživanju u djelu.