Lyrics has been copied to clipboard!
IVAN GUNDULIĆ:
DUBRAVKA
Biješke o djelu:
U Dubravci je Gundulic, krenuvši putem domace pastirske tradicije dao najljepši primjer rodoljubne alegorije u hrvatskoj renesansnoj književnosti. U skladu za zahtjevima i poetikom pastirske igre, a i u skladu s vlastitim sklonostima, Gundulic je nedostatke psihološke uvjetovanosti u obradi likova i dramske pokrenutosti u radnji nadoknadio pjesnickim nadahnucem u prikazu ugodaja. To se u prvom redu odnosi na sugestivno intonirani doživljaj prirode i uvjerljivo individualiziranu pjesnikovu srecu što živi u slobodi.
Stihovi u kojima se ocituje pjesnikova ljubav prema domovini:
"O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem ocima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od cestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
I u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kome blazi vjetri prše." (str. 14)
Djelo je posebno jer na pocetku radnja drame pocinje himnom danici zvijezdi, a završava himnom slobodi.
"Objavi, Danice, jasni zrak objavi;
cuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
pršat su poceli po listju zelenu
zovuci dan bijeli i zoru rumenu." (str. 9)
"O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kome sva blaga višnji nam bog je do,
uzroce istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj cistoj ljepoti !" (str. 66)
Stil
Metafore:
"Ali još, jaoh, i u svrsi
nemilosna mom životu
od kamena kažeš prsi,
kriješ rajsku tvu lipotu!" (str. 15)
"Slavicu u gori,
I ti otvori
žuber medeni
lijepe zeleni,
u glasu najviši
s nami bigliši,
hvaleci slave
zore gizdave." (str. 18)
"O lijepa, o draga, o slatka, slobodo,
dar u kome sva blaga višnji nam Bog je do,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj cistoj lijepoti." (str. 62)
Paradoks:
"Pogledaj sred cela me srce sprženo,
od suha pepela u prahu satreno;
vid luge, dubrave i polja i gore
vece gdi eto sve u ognju mom gore.
Je li ovo, reci ti, što zna lis i kami,
Kladence ki uzrasti mojima suzami,
kroz romon kažuc tvoj žudenoj moj duši
kako te oganj moj cestokrat prisuši?"
Concetto:
"Cuj ino: skup broji covjek se mnogo ti
u ljubav svu koji toliko istrati
rijeci, uzdah, moljenja, zaludnijeh stupaja,
pogleda, cviljenja, jauka i vaja…"
Antiteza:
"Dubravko gizdava, na ures rajski tvoj
od gorskijeh dubrava nije ime slicno toj.
Gustinom od grana dubrava zakriva
da zraka suncana travu i cvit ne opsiva;
iz svijetlijeh tvojijeh oci nadragom tvom licu
dva sunca s istoci goje rajsku ružicu.
Sred dubrav, ma lipa, imaju stan svudi
zmije puni nalipa, zvijeri i skot vas hudi;
sred tvoga pogleda i srca svijem blaga
ljubav stan svoj gleda i milos pridraga.
Dubravi ures vas prolitnje zeleni
Tru sjever, hara mraz, tlaci led studeni"
Personifikacija:
"Livade su uzeli odjecu zelenu,
da obuku dan bijeli i zoru rumenu."
Dubravka – alegorija:
Mjesto radnje, Dubrava, prema povijesnicarima književnosti oznacava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovacke slobode i vlasti, a njom se ženi Miljenko, alegorijsko oblicje dubrovackog plemstva. Grdan simboizira obogaceni sloj dubrovackih graddna koji se žele domoci dubrovacke vlasti ženidbom s plemkinjama. Ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku, ali i hvalospjev Dubrovniku i njegovoj slobodi:
"O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem ocima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od cestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
i u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kom blazi vjetri prše."
Likovi u djelu:
Miljenko, Dubravka, Skup pastira, Ribar, Ljubimir, Skup vila, Divjak satir,
Gorštak satir, Zagorko, Ljubdrag, Jeljenjka satirica, Brštanko, Tratorko,
Vuk satir, Pelinka, Stojana, Pastjerici mali, Glasnik, Skup satira, Redovnik
U ovom djelu vecina motiva proizlazi iz cežnje za slobodom i sve Gunduliceve metafore su usporedba sa slobodom i mirom. Vecina baroknih pjesnika koristi se neobicnim metaforama kao npr. Giambattista Marino kaže za sunce "krvnik što sjekirom svojih zraka sjece vrat sjenama"), dok kod Gundulica nema takvih metafora.
Opcenito o baroku:
Barok je stil u graditeljstvu, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i književnosti. Kao
stilsko razdoblje trajao je od kraja 16. do sredine 18. stoljeca. Izrazito je
suprostavljen renesansi. Ponajprije se javio u Španjolskoj, kao pjesnicki
smjer kulteranizam. Stilsko mu je obilježje krasnorijecivost, pateticnost, neuskldenost sadržaja i izraza. Stil je u baroku figuralan, a najcešce su figure metafora, poredba, antiteza itd.
Dojam o djelu:
Djelo mi se svidjelo jer govori o tome kako neki ljudi mogu biti podmukli te ce sve napraviti samo da dodu do svoga cilja koji su si zamislili. Na žalost toga danas ima puno više nego tada. Isto tako danas kao što se u ovom djelu opisuje novac i dalje znaci sve te si bez novca nitko i ništa. Zacudujuce je koliko pravilo koje je prije vrijedilo u Dubrovniku – pravilo da se ne smiju vjencati ljudi iz gradanstva podsjeca na kaste u Indiji. Premda je ovo nešto ublažena verzija kasti ipak vrijede slicna pravila za razlicite staleže. I dan danas novac vlada svijetom, te što je covjek bogatiji to je mocniji.
DUBRAVKA
Biješke o djelu:
U Dubravci je Gundulic, krenuvši putem domace pastirske tradicije dao najljepši primjer rodoljubne alegorije u hrvatskoj renesansnoj književnosti. U skladu za zahtjevima i poetikom pastirske igre, a i u skladu s vlastitim sklonostima, Gundulic je nedostatke psihološke uvjetovanosti u obradi likova i dramske pokrenutosti u radnji nadoknadio pjesnickim nadahnucem u prikazu ugodaja. To se u prvom redu odnosi na sugestivno intonirani doživljaj prirode i uvjerljivo individualiziranu pjesnikovu srecu što živi u slobodi.
Stihovi u kojima se ocituje pjesnikova ljubav prema domovini:
"O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem ocima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od cestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
I u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kome blazi vjetri prše." (str. 14)
Djelo je posebno jer na pocetku radnja drame pocinje himnom danici zvijezdi, a završava himnom slobodi.
"Objavi, Danice, jasni zrak objavi;
cuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
pršat su poceli po listju zelenu
zovuci dan bijeli i zoru rumenu." (str. 9)
"O lijepa, o draga, o slatka slobodo,
dar u kome sva blaga višnji nam bog je do,
uzroce istini od naše sve slave,
uresu jedini od ove Dubrave,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj cistoj ljepoti !" (str. 66)
Stil
Metafore:
"Ali još, jaoh, i u svrsi
nemilosna mom životu
od kamena kažeš prsi,
kriješ rajsku tvu lipotu!" (str. 15)
"Slavicu u gori,
I ti otvori
žuber medeni
lijepe zeleni,
u glasu najviši
s nami bigliši,
hvaleci slave
zore gizdave." (str. 18)
"O lijepa, o draga, o slatka, slobodo,
dar u kome sva blaga višnji nam Bog je do,
sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu biti plata tvojoj cistoj lijepoti." (str. 62)
Paradoks:
"Pogledaj sred cela me srce sprženo,
od suha pepela u prahu satreno;
vid luge, dubrave i polja i gore
vece gdi eto sve u ognju mom gore.
Je li ovo, reci ti, što zna lis i kami,
Kladence ki uzrasti mojima suzami,
kroz romon kažuc tvoj žudenoj moj duši
kako te oganj moj cestokrat prisuši?"
Concetto:
"Cuj ino: skup broji covjek se mnogo ti
u ljubav svu koji toliko istrati
rijeci, uzdah, moljenja, zaludnijeh stupaja,
pogleda, cviljenja, jauka i vaja…"
Antiteza:
"Dubravko gizdava, na ures rajski tvoj
od gorskijeh dubrava nije ime slicno toj.
Gustinom od grana dubrava zakriva
da zraka suncana travu i cvit ne opsiva;
iz svijetlijeh tvojijeh oci nadragom tvom licu
dva sunca s istoci goje rajsku ružicu.
Sred dubrav, ma lipa, imaju stan svudi
zmije puni nalipa, zvijeri i skot vas hudi;
sred tvoga pogleda i srca svijem blaga
ljubav stan svoj gleda i milos pridraga.
Dubravi ures vas prolitnje zeleni
Tru sjever, hara mraz, tlaci led studeni"
Personifikacija:
"Livade su uzeli odjecu zelenu,
da obuku dan bijeli i zoru rumenu."
Dubravka – alegorija:
Mjesto radnje, Dubrava, prema povijesnicarima književnosti oznacava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovacke slobode i vlasti, a njom se ženi Miljenko, alegorijsko oblicje dubrovackog plemstva. Grdan simboizira obogaceni sloj dubrovackih graddna koji se žele domoci dubrovacke vlasti ženidbom s plemkinjama. Ovo djelo je alegorija na stanje u Dubrovniku, ali i hvalospjev Dubrovniku i njegovoj slobodi:
"O Dubravo, slavna svima
u uresu slobodnomu,
lijepa ti si mojijem ocima,
draga ti si srcu momu.
U veseloj ovoj sjeni
od cestitih tvojih grana
provesti je milo meni
dio najdraži mojijeh dana.
Tim raspinam mreže moje,
i u zavjet vješam vrše
na zeleno dubje tvoje,
po kom blazi vjetri prše."
Likovi u djelu:
Miljenko, Dubravka, Skup pastira, Ribar, Ljubimir, Skup vila, Divjak satir,
Gorštak satir, Zagorko, Ljubdrag, Jeljenjka satirica, Brštanko, Tratorko,
Vuk satir, Pelinka, Stojana, Pastjerici mali, Glasnik, Skup satira, Redovnik
U ovom djelu vecina motiva proizlazi iz cežnje za slobodom i sve Gunduliceve metafore su usporedba sa slobodom i mirom. Vecina baroknih pjesnika koristi se neobicnim metaforama kao npr. Giambattista Marino kaže za sunce "krvnik što sjekirom svojih zraka sjece vrat sjenama"), dok kod Gundulica nema takvih metafora.
Opcenito o baroku:
Barok je stil u graditeljstvu, slikarstvu, kiparstvu, glazbi i književnosti. Kao
stilsko razdoblje trajao je od kraja 16. do sredine 18. stoljeca. Izrazito je
suprostavljen renesansi. Ponajprije se javio u Španjolskoj, kao pjesnicki
smjer kulteranizam. Stilsko mu je obilježje krasnorijecivost, pateticnost, neuskldenost sadržaja i izraza. Stil je u baroku figuralan, a najcešce su figure metafora, poredba, antiteza itd.
Dojam o djelu:
Djelo mi se svidjelo jer govori o tome kako neki ljudi mogu biti podmukli te ce sve napraviti samo da dodu do svoga cilja koji su si zamislili. Na žalost toga danas ima puno više nego tada. Isto tako danas kao što se u ovom djelu opisuje novac i dalje znaci sve te si bez novca nitko i ništa. Zacudujuce je koliko pravilo koje je prije vrijedilo u Dubrovniku – pravilo da se ne smiju vjencati ljudi iz gradanstva podsjeca na kaste u Indiji. Premda je ovo nešto ublažena verzija kasti ipak vrijede slicna pravila za razlicite staleže. I dan danas novac vlada svijetom, te što je covjek bogatiji to je mocniji.