Lyrics has been copied to clipboard!
IVAN GUNDULIĆ:
DUBRAVKA
Vrsta djela:
Pastoralnoj dramskoj vrsti, neobicno raširenoj u doba renesanse i baroka, pripada Gunduliceva Dubravka, koja se, kako nam kažu arhivski podaci,
prikazivala u Dubrovniku 1628. godine, pa možemo pretpostaviti da je nastala sredinom treceg desetljeca 17. stoljeca.
Kratki sadržaj:
Radnja drame odvija se u pastoralnoj Dubravi, u neko mitsko, pogansko vrijeme srece i blagostanja, u vrijeme koje po svojim obilježljima podsjeca na zlatni vijek covjecanstva. Od starine je obicaj u Dubravi da se svake godine svetkuje sloboda, i tada se vjencaju djevojka i momak za koje suci izreknu da su najljepši i najplemenitiji par. Dramski zaplet u ovom djelu
pocinje u trenutku kada vjencanje i ocekivani sretan rasplet radnje sprecava bogati a ružni Grdan tako da podmiti suce te oni odrede da se Dubravka kao najljepša ima vjencati s tobože najljepšim Grdanom. I kada je vec sve spremno za to neprilicno vjencanje u hramu boga Lera, boga ljubavi, sam bog Lero sprecava vjencanje cudesnim znamenjem, pa se Dubravka ipak vjenca s Miljenkom, koji je najbolji i najcestitiji momak, a Dubravka i on vole se vec odavna. Narod slavi njihovo vjencanje, a ujedno i svetkovinu slobode, te svi božici slobode na oltar pridonose darove i pjevaju himnu slobodi.
Alegorijsko znacenje:
Mitološko-pastoralni sadržaj Gunduliceva drame ina alegorijsko znacenje. Mjesto radnje, Dubrava, prema povjesnicarima književnosti, oznacava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovacke slobode i vlasti, a njome se ženi Miljenko, alegorijsko oblicje dubrovackog plemstva. Grdan simbolizira obogaceni sloj dubrovackih gradana koji se žele domoci dubrovacke vlasti ženidbom s plemkinjama. U glavnu dramsku radnju upleteni su i mnogi drugi sporedni motivi i sporedne fabularne linije, koji potpomažu osnovnu alegorijsku namisao djela, na primjer motiv o ribaru koji dolazi iz Dalmacije i hvali slobodu Dubrave, Dubrovnika, ili pak neke
smiješne fabule što imaju moralno-eticku funkciju u djelu.
Likovi:
U Gundulicevoj pastirskoj igri osim likova pastira, ribara iz Dalamacije, svecenika, pojavljuje se i starac Ljubodrag, koji se tuži na mnoge nove obicaje, kao što su neradnost i nemar za opce dobro, podmitljivost i pohlepa; u radnju su upleteni i nmogi prizori sa satirima i satiricama - Divjakom, Vukom, Zagorkom i Pelinkom - koji simboliziraju odredene poroke i mane: sklonost prema raskoši, skupocijeno oblacenje i raskalašenost. Društvene mane Gundulic prikazuje s komicne i smiješne strane, preplecuci dosjetljive šale i lakrdije s veselim humorom i duhovitostima, poucavajuci na opušten i veseo nacin.
Stih i kompozicija:
Dubravka je napisana u razlicitim stihovima i u razlicitim strofama. Najveci dio Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim dvanaestercima ili pak osmercima. Dvostruko rimovani dvanaesterac, kojim zapocinje i Dubravka, cenzura dijeli na dva šestaracka polustiha s rimom. Taj je stih najrasprostranjeniji stih hrvatske poezije 16. st. ima mnogo teorija o porijeklu toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta
mletacko-starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne povezuju se u strofe, ali su po dva stiha povezana ne samo rimama nego cesto i semanticki.
Socijalni problemi u tadašnjem Dubrovniku, funkcija djela, karakterizacija:
Prica o Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s ružnim Grdanom i sretan rasplet vjencanjem s Miljenkom govore o nekim u Gundulicevo doba ne baš rijetkim socijalnim problemima Dubrovacke Republike. Povjesnicari književnosti slažu se u mišljenju da je pricom o Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane, Gundulic aludirao na nejednake ženidbe, protiveci se i kritizirajuci ženidbe medu razlicitim društvenim klasama. U Dubrovackoj Republici od starine je bio zakon da se plemici mogu vjencavati samo medusobno. Pojava Grdana u drami ocito aludira na neke pokušaje kršenja tog starog zakona, problematizira ženidbu medu razlicitim društvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neprirodnu i protivnu božjim zakonima od starine. Društveni problem Gundulic nije prikazao kao socijalni sukob, nego ga je preveo na moralno-eticku razinu: Grdan je podmitio sudce, on je zao i ružan, a Miljenko je dobar, iskren i pošten. Ljubav Miljenka i Dubravke odobravaju sami bogovi, osobito bog Lero. No nije problem Dubravke samo problem nejednakih ženidbi: u težnji Grdana za Dubravkom može se ocitati i želja dubrovackog puka za sudjelovanjem u vlasti, što Gundulic smatra suprotno božjim zakonima.
Prekidajuci pricu o zaprekama na putu sretnoj ljubavi Miljenka i Dubravke, Gundulic slijedi strukturu onodobne pastirske igre, udomacene u Italiji i neobicno obljubljene koja je odjekivala zaljubljenim pastirima i pastiricama. No strukturu ljubavnog zapleta pastirske igre Gundullic je proširio fabulom ciji smisao i alegorijsko zmacenje jasno istice misao o velicini i dostojanstvu Dubrovacke slobode, slobode u kojoj po pravednim božanskim zakonima sretno vladaju plemeniti, lijepi i dobri, a pokušaju obogacenih, podmitljivih i ružnih da osvoje slobodu i vlast suprotstavljaju se sami bogovi. Osim misli o mogucoj sreci u pastirskom svijetu, osim misli o pravoj ljubavi samo u svijetu daleko od civilizacije - a takve su misli utkane u svaki pastoralni žanr - Gunduliceva Dubravka nudi i koncept za srecu u civiliziranoj, slobodnoj državi - gradu, misao o sreci u takvoj politickoj tvorevini u kojoj, kao i u antickom polisu - po Platonovim vizijama i idejama - vladaju istina, lijepota i dobrota i u kojem je sve vec uredeno po zakonima božanske pravednosti. Gunduliceva Dubravka, naime, nije samo pastirski raj sretne ljubavi, ona je u strogoj politickoj hijerarhiji i etickim vrijednostima podvrgnuta državno - politicka tvorba. Gunduliceva Dubravka mjesto je na kojem vlada anticki ideal harmonije ljepote, dobrote i istine, pobjedujuci zlo, ružno i laž, to je sretna Dubrava koja se zasniva na platonickim koncepcijama idealne države i utopistickim mislima renesansnih i postrenesansnih mislilaca. Izbor žanra za
uoblicavanje takvih misli - pastoralnog žanra - bio je idealan, a opceprihvatljiv u stoljecu koje je brujalo ljubavnim izjavama pastira i pastirica u raznorodnim pastoralnim književnim djelima što ih je onodobna publika citala isto onako rado kako se danas citaju "ljubici". No postupkom alegorizacije mitološko-pastirskog svijeta drame Dubravka proširuje smisao fabule i na suvremeni politicki svijet Dubrovnika te širi
konvencijom odredene granice pastirskog žanra. Istodobno, po svojim idealno zamišljenim politickim vizijama sretnog grada - države, Dubravka je i svojevrsna utopija - djelo je hvalospjev idealnom i idealiziranom društvenom uredenju, hvalospjev najboljoj od svih mogucih država u kojoj vjadaju božanska nacela pravednosti, istinitosti, ljepote i dobrote. Oblaceci pastoralnu fabulu, smještenu u bezvremenski, mitski svijet vjecne ljubavi i slobode, u alegorijski veo, Gundulic je svoje djelo postavio u konkretno vrijeme i prostor i dao mu moralno-eticko i politicko znanje.
Strukturu Dubravke obilježava isprepletanje svih triju književnih rodova. Rod dramskog iskazuje se u podjeli na cinove i skazanja - Dubravka ima tri cina, a svaki je cin podijeljen na skazanja - kao i u dramskim licima, scenicnosti, koru i dijaloškoj formi s upotrebom razlicitih vrsta stiha: od peterca preko osmerca do dvanaesterca. Epski elementi Dubravke ocituju se u oblikovanju fabule: radnja se u djelu cešce prepricava nego što se prikazuje, pa se kljucna scena raspleta - ona kad se Lero pobuni protiv grdana - uopce ne pokazuje na sceni, nego je prepricava jedan lik drame. I sama je fabula - mitska prica iz zlatnog vremena - epska po svojim elementima. U opjevavanju ljubavi, ljepote, srece i blagostanja otkriva se Dubravka i kao izrazito lirsko djelo. Osobito je lirsko prisutno u himnickim djelovima teksta u kojima se glorificira sloboda, ili pak u onim djelovima koji oblikuju vremensko - prostorne komponente djela. Tako se odmah na pocetku otkriva naglašeno lirska intonacija cijelog djela:
Objavi, Danice, jasni zrak objavi,
Cuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
Pršat su poceli po listju zelenu
Zovuci dan bijeli i zoru rumenu.
O zvijezdo, najdraži od neba uresu,
Ukaži se, ukaži! Raskoše tve gdje su?
Žudena Danice, objavi se, objavi!
I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi;
Sve te oci gledaju i srca tva hlipe
Da nas svijeh obsjaju svjetlosti tve lipe,
Da nam prije svane dan, blagi dan svecani,
I žuden i cekan u ovoj svoj strani.
Isto tako u Dubravci se preplecu razliciti tonovi: cešce oni uzvišeni, himnicki, mnogo je i prizora, osobito onih sa satirima i satiricama, u kojima se komicno miješa sa smješnim, lakrdijsko sa šaljivim, duhovito s parodickim. Takva je, na primjer, scena - monolog satira Divjaka preodjevena u haljinu vile:
Tko je taj ko sad rijet nece
Cjec uresa draga i mila
Da ja satir nijesam vece
Neg najljepša do svijeh vila.
Dubje se ovo, ptice i zvjeri
Mom ljepotom snebdivaju,
I gorani i pastijeri
I slijede me i gledaju.
Od kladijeh bistrijeh predam
Cic naprava ke me rese,
Da, ako se gdi ogledam
Ma slika me ne zanese.
Pristavio sam tude kose
I opeo u cklo prame
I obuko ruho na me
Ko najljepše vile nose.
Put snježana neka je meni,
Vas se izmazah klakom bijelim,
A da se obraz moj rumeni,
Namazah se murvam zrelim.
Za ucrljenit usne moje
Kriješam sam ih oblijepio,
I haljinom svijetlom što je
Kože u meni sve sam skrio.
Samo branduse i prhala
Niz celo injem vilam vise,
A uz glavu s cela ozdala
Rošcici se moji vise.
Nu pod kose ako mnozi
Lasno roge skriti umiju,
Zašto i ovi moji rozi
Kosami se ne pokriju?
Osim prepletanja svih triju književnih rodova i razlicitih tonova, od onih komicnih i niskih do uzvišenih i sublimnih, antiteticnost je temeljno nacelo strukturiranja pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i pastiricama suprostavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprostavljena ružnoca, božanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski obicaji. Zlatna stara vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije.
Razrješenjem dramskog sukoba, pobjedom božanskih zakona i sretnim vjencanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrješuju, i pastoralu zatvara sretan, harmonican kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena doslijedno u svim slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipican primjer baroknog oblikovanja teksta i estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gundulic proširio konvencije pastoralnog žanra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizije društveno-politickog i moralno-etickog ustrojstva Dubrovacke Republike. No za razliku od Držica, koji je svijet pastoralne idile doveo u sokob s realnošcu seljackog svijeta, Gundulicev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u svojoj doslovnosti, s jedne, i alegoricnosti, s druge strane, harmonican: sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani. Po tome je Dubravka, kao književno djelo, i filozofija morala i idealna vizija društva, a njen tvorac ucitelj vrline
i društvene pravednosti. Tako je Gundulic u Dubravci poceo razmišljati o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa Osmana - poceo je razmišljati o covjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom svijetu.
DUBRAVKA
Vrsta djela:
Pastoralnoj dramskoj vrsti, neobicno raširenoj u doba renesanse i baroka, pripada Gunduliceva Dubravka, koja se, kako nam kažu arhivski podaci,
prikazivala u Dubrovniku 1628. godine, pa možemo pretpostaviti da je nastala sredinom treceg desetljeca 17. stoljeca.
Kratki sadržaj:
Radnja drame odvija se u pastoralnoj Dubravi, u neko mitsko, pogansko vrijeme srece i blagostanja, u vrijeme koje po svojim obilježljima podsjeca na zlatni vijek covjecanstva. Od starine je obicaj u Dubravi da se svake godine svetkuje sloboda, i tada se vjencaju djevojka i momak za koje suci izreknu da su najljepši i najplemenitiji par. Dramski zaplet u ovom djelu
pocinje u trenutku kada vjencanje i ocekivani sretan rasplet radnje sprecava bogati a ružni Grdan tako da podmiti suce te oni odrede da se Dubravka kao najljepša ima vjencati s tobože najljepšim Grdanom. I kada je vec sve spremno za to neprilicno vjencanje u hramu boga Lera, boga ljubavi, sam bog Lero sprecava vjencanje cudesnim znamenjem, pa se Dubravka ipak vjenca s Miljenkom, koji je najbolji i najcestitiji momak, a Dubravka i on vole se vec odavna. Narod slavi njihovo vjencanje, a ujedno i svetkovinu slobode, te svi božici slobode na oltar pridonose darove i pjevaju himnu slobodi.
Alegorijsko znacenje:
Mitološko-pastoralni sadržaj Gunduliceva drame ina alegorijsko znacenje. Mjesto radnje, Dubrava, prema povjesnicarima književnosti, oznacava sam grad Dubrovnik, pastirica Dubravka simbol je dubrovacke slobode i vlasti, a njome se ženi Miljenko, alegorijsko oblicje dubrovackog plemstva. Grdan simbolizira obogaceni sloj dubrovackih gradana koji se žele domoci dubrovacke vlasti ženidbom s plemkinjama. U glavnu dramsku radnju upleteni su i mnogi drugi sporedni motivi i sporedne fabularne linije, koji potpomažu osnovnu alegorijsku namisao djela, na primjer motiv o ribaru koji dolazi iz Dalmacije i hvali slobodu Dubrave, Dubrovnika, ili pak neke
smiješne fabule što imaju moralno-eticku funkciju u djelu.
Likovi:
U Gundulicevoj pastirskoj igri osim likova pastira, ribara iz Dalamacije, svecenika, pojavljuje se i starac Ljubodrag, koji se tuži na mnoge nove obicaje, kao što su neradnost i nemar za opce dobro, podmitljivost i pohlepa; u radnju su upleteni i nmogi prizori sa satirima i satiricama - Divjakom, Vukom, Zagorkom i Pelinkom - koji simboliziraju odredene poroke i mane: sklonost prema raskoši, skupocijeno oblacenje i raskalašenost. Društvene mane Gundulic prikazuje s komicne i smiješne strane, preplecuci dosjetljive šale i lakrdije s veselim humorom i duhovitostima, poucavajuci na opušten i veseo nacin.
Stih i kompozicija:
Dubravka je napisana u razlicitim stihovima i u razlicitim strofama. Najveci dio Dubravke je pisan u dvostruko rimovanim dvanaestercima ili pak osmercima. Dvostruko rimovani dvanaesterac, kojim zapocinje i Dubravka, cenzura dijeli na dva šestaracka polustiha s rimom. Taj je stih najrasprostranjeniji stih hrvatske poezije 16. st. ima mnogo teorija o porijeklu toga stiha. Prema najnovijoj, on je hrvatska varijanta
mletacko-starofrancuskog dvanaesterca. Dvostruko rimovani dvanaesterci ne povezuju se u strofe, ali su po dva stiha povezana ne samo rimama nego cesto i semanticki.
Socijalni problemi u tadašnjem Dubrovniku, funkcija djela, karakterizacija:
Prica o Miljenku i Dubravki, zaplet radnje s ružnim Grdanom i sretan rasplet vjencanjem s Miljenkom govore o nekim u Gundulicevo doba ne baš rijetkim socijalnim problemima Dubrovacke Republike. Povjesnicari književnosti slažu se u mišljenju da je pricom o Dubravki i Miljenku, s jedne, i Grdanu, s druge strane, Gundulic aludirao na nejednake ženidbe, protiveci se i kritizirajuci ženidbe medu razlicitim društvenim klasama. U Dubrovackoj Republici od starine je bio zakon da se plemici mogu vjencavati samo medusobno. Pojava Grdana u drami ocito aludira na neke pokušaje kršenja tog starog zakona, problematizira ženidbu medu razlicitim društvenim slojevima i prikazuje takvu vezu kao neprirodnu i protivnu božjim zakonima od starine. Društveni problem Gundulic nije prikazao kao socijalni sukob, nego ga je preveo na moralno-eticku razinu: Grdan je podmitio sudce, on je zao i ružan, a Miljenko je dobar, iskren i pošten. Ljubav Miljenka i Dubravke odobravaju sami bogovi, osobito bog Lero. No nije problem Dubravke samo problem nejednakih ženidbi: u težnji Grdana za Dubravkom može se ocitati i želja dubrovackog puka za sudjelovanjem u vlasti, što Gundulic smatra suprotno božjim zakonima.
Prekidajuci pricu o zaprekama na putu sretnoj ljubavi Miljenka i Dubravke, Gundulic slijedi strukturu onodobne pastirske igre, udomacene u Italiji i neobicno obljubljene koja je odjekivala zaljubljenim pastirima i pastiricama. No strukturu ljubavnog zapleta pastirske igre Gundullic je proširio fabulom ciji smisao i alegorijsko zmacenje jasno istice misao o velicini i dostojanstvu Dubrovacke slobode, slobode u kojoj po pravednim božanskim zakonima sretno vladaju plemeniti, lijepi i dobri, a pokušaju obogacenih, podmitljivih i ružnih da osvoje slobodu i vlast suprotstavljaju se sami bogovi. Osim misli o mogucoj sreci u pastirskom svijetu, osim misli o pravoj ljubavi samo u svijetu daleko od civilizacije - a takve su misli utkane u svaki pastoralni žanr - Gunduliceva Dubravka nudi i koncept za srecu u civiliziranoj, slobodnoj državi - gradu, misao o sreci u takvoj politickoj tvorevini u kojoj, kao i u antickom polisu - po Platonovim vizijama i idejama - vladaju istina, lijepota i dobrota i u kojem je sve vec uredeno po zakonima božanske pravednosti. Gunduliceva Dubravka, naime, nije samo pastirski raj sretne ljubavi, ona je u strogoj politickoj hijerarhiji i etickim vrijednostima podvrgnuta državno - politicka tvorba. Gunduliceva Dubravka mjesto je na kojem vlada anticki ideal harmonije ljepote, dobrote i istine, pobjedujuci zlo, ružno i laž, to je sretna Dubrava koja se zasniva na platonickim koncepcijama idealne države i utopistickim mislima renesansnih i postrenesansnih mislilaca. Izbor žanra za
uoblicavanje takvih misli - pastoralnog žanra - bio je idealan, a opceprihvatljiv u stoljecu koje je brujalo ljubavnim izjavama pastira i pastirica u raznorodnim pastoralnim književnim djelima što ih je onodobna publika citala isto onako rado kako se danas citaju "ljubici". No postupkom alegorizacije mitološko-pastirskog svijeta drame Dubravka proširuje smisao fabule i na suvremeni politicki svijet Dubrovnika te širi
konvencijom odredene granice pastirskog žanra. Istodobno, po svojim idealno zamišljenim politickim vizijama sretnog grada - države, Dubravka je i svojevrsna utopija - djelo je hvalospjev idealnom i idealiziranom društvenom uredenju, hvalospjev najboljoj od svih mogucih država u kojoj vjadaju božanska nacela pravednosti, istinitosti, ljepote i dobrote. Oblaceci pastoralnu fabulu, smještenu u bezvremenski, mitski svijet vjecne ljubavi i slobode, u alegorijski veo, Gundulic je svoje djelo postavio u konkretno vrijeme i prostor i dao mu moralno-eticko i politicko znanje.
Strukturu Dubravke obilježava isprepletanje svih triju književnih rodova. Rod dramskog iskazuje se u podjeli na cinove i skazanja - Dubravka ima tri cina, a svaki je cin podijeljen na skazanja - kao i u dramskim licima, scenicnosti, koru i dijaloškoj formi s upotrebom razlicitih vrsta stiha: od peterca preko osmerca do dvanaesterca. Epski elementi Dubravke ocituju se u oblikovanju fabule: radnja se u djelu cešce prepricava nego što se prikazuje, pa se kljucna scena raspleta - ona kad se Lero pobuni protiv grdana - uopce ne pokazuje na sceni, nego je prepricava jedan lik drame. I sama je fabula - mitska prica iz zlatnog vremena - epska po svojim elementima. U opjevavanju ljubavi, ljepote, srece i blagostanja otkriva se Dubravka i kao izrazito lirsko djelo. Osobito je lirsko prisutno u himnickim djelovima teksta u kojima se glorificira sloboda, ili pak u onim djelovima koji oblikuju vremensko - prostorne komponente djela. Tako se odmah na pocetku otkriva naglašeno lirska intonacija cijelog djela:
Objavi, Danice, jasni zrak objavi,
Cuj tihe vjetrice u ovoj Dubravi;
Pršat su poceli po listju zelenu
Zovuci dan bijeli i zoru rumenu.
O zvijezdo, najdraži od neba uresu,
Ukaži se, ukaži! Raskoše tve gdje su?
Žudena Danice, objavi se, objavi!
I zvijeri i ptice, svaki te glas slavi;
Sve te oci gledaju i srca tva hlipe
Da nas svijeh obsjaju svjetlosti tve lipe,
Da nam prije svane dan, blagi dan svecani,
I žuden i cekan u ovoj svoj strani.
Isto tako u Dubravci se preplecu razliciti tonovi: cešce oni uzvišeni, himnicki, mnogo je i prizora, osobito onih sa satirima i satiricama, u kojima se komicno miješa sa smješnim, lakrdijsko sa šaljivim, duhovito s parodickim. Takva je, na primjer, scena - monolog satira Divjaka preodjevena u haljinu vile:
Tko je taj ko sad rijet nece
Cjec uresa draga i mila
Da ja satir nijesam vece
Neg najljepša do svijeh vila.
Dubje se ovo, ptice i zvjeri
Mom ljepotom snebdivaju,
I gorani i pastijeri
I slijede me i gledaju.
Od kladijeh bistrijeh predam
Cic naprava ke me rese,
Da, ako se gdi ogledam
Ma slika me ne zanese.
Pristavio sam tude kose
I opeo u cklo prame
I obuko ruho na me
Ko najljepše vile nose.
Put snježana neka je meni,
Vas se izmazah klakom bijelim,
A da se obraz moj rumeni,
Namazah se murvam zrelim.
Za ucrljenit usne moje
Kriješam sam ih oblijepio,
I haljinom svijetlom što je
Kože u meni sve sam skrio.
Samo branduse i prhala
Niz celo injem vilam vise,
A uz glavu s cela ozdala
Rošcici se moji vise.
Nu pod kose ako mnozi
Lasno roge skriti umiju,
Zašto i ovi moji rozi
Kosami se ne pokriju?
Osim prepletanja svih triju književnih rodova i razlicitih tonova, od onih komicnih i niskih do uzvišenih i sublimnih, antiteticnost je temeljno nacelo strukturiranja pastoralnog svijeta u Dubravci: pastirima i pastiricama suprostavljeni su satiri i satirice, ljepoti je suprostavljena ružnoca, božanskoj pravdi i pravednosti korupcija i pokvareni ljudski obicaji. Zlatna stara vremena suprotstavljena su novom vremenu, punome poroka i mana, slobodi Dubrave suprotstavljeno je ropstvo Dalmacije.
Razrješenjem dramskog sukoba, pobjedom božanskih zakona i sretnim vjencanjem Dubravke i Miljenka svi se sukobi razrješuju, i pastoralu zatvara sretan, harmonican kraj u kojemu se svi sukobi pomiruju. Slika je izvedena doslijedno u svim slojevima i na svim razinama teksta: Dubravka je tipican primjer baroknog oblikovanja teksta i estetizacije prikazanog svijeta. Dubravkom je Gundulic proširio konvencije pastoralnog žanra i slici idealnog svijeta pridao karakteristike svoje vizije društveno-politickog i moralno-etickog ustrojstva Dubrovacke Republike. No za razliku od Držica, koji je svijet pastoralne idile doveo u sokob s realnošcu seljackog svijeta, Gundulicev je pastoralni svijet u svojoj dvostrukosti, u svojoj doslovnosti, s jedne, i alegoricnosti, s druge strane, harmonican: sukobi su kratkotrajni i brzo prevladavani. Po tome je Dubravka, kao književno djelo, i filozofija morala i idealna vizija društva, a njen tvorac ucitelj vrline
i društvene pravednosti. Tako je Gundulic u Dubravci poceo razmišljati o velikoj, novoj temi: o onoj temi koja je dominanta tema njegova velikog epa Osmana - poceo je razmišljati o covjeku i povijesti, o smislu ljudske egzistencije u povijesnom svijetu.