Lyrics has been copied to clipboard!
Cervantes - BISTRI VITEZ DON QUIJOTE OD MANCHE
O KNJIZI:
SA ŠPANJOLSKOGA PREVEO: Iso Velikanović
IZDAVAČ: Školska knjiga, Zagreb, 1991.
ŽIVOTOPIS:
Miguel de Cervantes Saavedra (1547. – 1616.) najveći je španjolski pripovjedač. Zbog novčanih neprilika dospijeva u zatvor, u kojem započinje svog ''Don Quijotea''. Uz oko 30 drama i niz drugih danas zaboravljenih djela napisao je zbirku pripovijedaka ''Uzorite novele'' (1613.) i konačno svoje glavno djelo, besmrtni roman o ''Bistrom vitezu Don Quijoteu od Manche'' (prvi dio 1605., drugi dio 1615.).
MJESTO RADNJE: Mancha, Španjolska
VRIJEME RADNJE: 16. st.
KNJIŽEVNI ROD: epika
VRSTA DJELA: roman
KARAKTERIZACIJA LIKOVA:
glavni: Don Quijote
sporedni: krčmar, Quijoteov susjed, trgovci, mazgari, Andrés...
DON QUIJOTE: na početku romana Alonso Quijano. Odjednom spazi čari čitanja starih viteških romana i poslije i sam, pomućenog uma od tolikog čitanja, odluči postati vitez i odlazi u pustolovine po Španjolskoj. Postaje hrabar, nepokolebljiv i ustrajan, postavlja si cilj od kojeg ne odustaje. Iako bezuman u svojim postupcima, plemenit je u svojim namjerama. Njegova djela, koliko god mahnita, zrače veličinom. On je lud, ali to nije patološko ludilo, već sam način njegova postojanja i djelovanja. Stoga nikada nije sveden na lakrdijašku figuru i pisac mu tijekom cijelog romana nije oduzeo ljudsko dostojanstvo. On nije odbačen od okoline, već uzdignut iznad nje, iako se na prvi pogled ne čini tako. Don Quijote je utjelovljenje ljudskog sna, ljudske bezumnosti, ljudskih stradanja i uporne borbe za pravdom, istinom i nedostižnim idealima. On je luđak, ali mudar i vidovit, na trenutke dolazi do bistrih spoznaja o sebi i svome snu. U bitkama je nemilosrdan, smion i hladnokrvan. Gotovo je nezamisliva ta promjena zanosa prisutnog u govorima kojima se obraća Dulcineji prije svakog dvoboja, a dostojan je najvećim ljubavnicima. Cervantes mu pred smrt ipak vraća razum te i sam Don Quijote odbacuje to svoje lažno ime i odlučno umire kao Alonso Quijano.
''Po dobi se naš plemić hvatao pedesetih i bio je snažna rasta, suhonjav, mršav u licu, velik ranoranilac i ljubitelj lova.''
SANCHO PANZA: Don Quijoteov perjanik. Fizički mu je izgled opisan vrlo škrto, ali istovremeno i precizno kada se kaže da je “imao golemu trbušinu, a nizak rast i tanke noge”. Iako se pri prvom spominjanju kaže da je bio bez mnogo “soli u glavi”, u budućnosti se dokazuje suprotno. On je Don Quijoteva čista suprotnost. Dok se Don Quijote uputio u traženje pustolovina idealistički nastrojen, Sancho je to napravio isključivo iz svoje koristi. Nasuprot Don Quijoteu, on izbjegava fizičke sukobe premda je spreman sebe braniti koliko može. Pohlepan je i sebičan, ne oklijeva opljačkati ni fratra. Sklon je citiranju malograđanskih poslovica i izreka, pa ga čak i sam Don Quijote traži da se odrekne te navike. S vremenom je Don Quijote Sancha pomalo uvukao u svoj svijet te će se i on mnogo puta prepustiti snovima svog gospodara. Sancho Don Quijotea na samrti uvjerava da će postati pastiri. Tu njegova privrženost vladaru dolazi do izražaja više nego ikada, jer mu on više ništa ne može niti želi obećati, a Sancho ga je ipak spreman podržati u njegovoj zadnjoj ludosti.
TEMA: Pustolovine viteza Don Quijotea i perjanika mu Sancha Panze.
IDEJA: Ne smijemo živjeti u vlastitom izmišljenom svijetu, već se trebamo okrenuti stvarnosti.
TUMAČENJE IDEJNOG SLOJA DJELA:
Roman opisuje doživljaje osiromašjela seoskog plemića Alonsa Quijane iz španjolske pokrajine Manche, kojemu se od neprestanog čitanja, u to doba anakronističnih, viteških romana pomutio razum te odlučuje da pod starost i sam započne živjeti životom njihovih junaka. Tako se najprije proglašava Don Quijoteom od Manche, svom olinjalom kljusetu nadijeva zvučno ime Rocinante, od kojekakve starudije izrađuje si vitešku opremu te, pošto ga je u nekoj krčmi gostioničar proglasio vitezom, pronalazi i perjanika u osobi promućurnog prelijenog seljaka Sancha Panze, a vladaricu svoga srca u priprostoj ružnoj seoskoj djevojci, koju naziva Dulcinejom od Tobosa.
Pisan tehnikom pikarskog romana (nizanje samostalnih pustolovina vezanih likom glavnog junaka), Cervantesov roman daje realistički vjernu sliku raznih društvenih sredina u kojima se Don Quijote zatekao, a inkorporiranjem niza (ukupno devet) pruža nam se uvid i u svu raznolikost tadašnjeg novelističkog iskaza.
PROBLEMATIKA U DJELU:
Fiktivni svijet viteštva u kojem Don Quijote vjeruje da živi,
te posljedice njegovog djelovanja pod tom zabludom.
IZVANTEKSTOVNI ODNOSI:
Uz glavnu fabulu koja je poznata, pisac ovoga djela uvodi dodatnu radnju
koja se ne vidi iz glavne, već stoji u njenoj pozadini. Naime, Don Quijotea
kroz cijelu radnju potajno, na trenutke, prate njegovi mještani bakalar Sanson Carrasca, župnik, brijač i drugi zabrinuti za njegovo zdravlje i poljuljanu pamet. Skrivajući se uvijek pod drugim lažnim imenima i ulogama, pokušavaju Don Quijotea odvesti kući da tamo ostane i nastavi normalno živjeti. To na kraju i uspijeva bakalar Carrasco. Osim te skrivene radnje pisac nam često daje uvid u samu ironiju djela, te u to da glavne junake mnogi "vuku za nos"; tj. pretvaraju se da ih cijene i poštuju. Ovi to, naravno, u svojoj zasljepljenosti ne vide.
KRATAK SADRŽAJ:
U malom selu u pokrajini Mancha živio je pedesetogodišnji plemić Alonso Quijano. Dosadan i jednoličan seoski život naveo ga je da zabavu i uzbuđenje traži u čitanju viteških knjiga. Uronivši u taj fantastični svijet, “osuši mu se mozak i pamet mu se pomuti” te odluči obnoviti drevno viteštvo.
Nastojeći što više sličiti junacima iz svojih knjiga, načini nezgrapnu bojnu opremu, staro kljuse nazva Rocinante, a sebe Don Quijote od Manche. Kako su svi vitezovi-lutalice bili zaljubljeni, on za vladaricu svog srca izabra seljanku iz obližnjeg sela, obdarivši ju svim vrlinama i ljepotama koje krase plemenite dame. Nakon obavljenih priprema, Don Quijote jednoga dana kradom napusti svoj dom. Nakon cjelodnevnog jahanja stigne do male gostionice, koja mu se učini dvorcem. Gostioničara, za koga je mislio da je vitez, zatraži da ga po propisanom ceremonijalu oviteži, što gostioničar, veliki šaljivac, prihvati.
Tako Don Quijote postane pravi vitez. Tada se uputi u potragu za pustolovinama koje nije morao dugo tražiti. Ubrzo naiđe na seljaka koji dječaka, pastira u njegovoj službi, kažnjava udarcima remena zbog nemara. Don Quijote, naravno, stane na dječakovu stranu i povjerujući seljakovu obećanju, krene dalje, ne znajući da je dječak nakon njegova odlaska još jače kažnjen. Zatim se susreće sa grupom mazgara koji nisu htjeli iskazati čast Dulcinei od Tobosa, njegovoj izabranici. Videći pred sobom mahnita starca, mazgari su ga propisno istukli. Tako ispremlaćenog nađe ga seljak iz njegova mjesta i povede kući. Vidjevši ga takvoga, gazdarica i sinovica pozovu župnika i brijača ne bi li ga oni priveli pameti. Oni spališe knjige i zazidaju prostoriju u kojoj su one bile, a kada se Don Quijote oporavio, uvjerili su ga da je zli čarobnjak učinio da soba nestane. Činilo se da je Don Quijote došao pameti, no potajice on nagovori siromašnog seljaka Sancha Panzu da bude njegov konjušar i s njime krene na put.
Uto ugledaju u polju tridesetak vjetrenjača, a Don Quijoteu se učine divovima te unatoč Sanchovim upozorenjima kreće u boj.
Nedugo zatim susreću dva fratra, koji preplašeni pobjegnu, i kočiju sa pratnjom. Na Don Quijotea se razljuti Viskajski konjušar iz pratnje te se njih dvojica sukobe. Iako iz dvoboja izlazi kao pobjednik, Don Quijote ostaje bez pola uha. Nedugo zatim sukobe se s nekim konjušarima te se ponovno isprebijani dovuku do krčme gdje se o njima brine krčmarica, njezina kći i sluškinja. Tu se s njima našao i mazgar s kojim je noću u mraku zabunom došlo do tuče zbog služavke. Kada Don Quijote ode ne plativši račun, smatrajući da mu to ne dopušta viteški red, krčmar se obrati Sanchu. Budući da ni on nije htio platiti, pameti su ga odlučili privesti probisvijeti koji su se tamo našli.
Nakon toga Don Quijote doživljava nevjerojatne pustolovine u kojima redovito izvlači deblji kraj. Napada stada ovaca, grupu ljudi koji nose mrtvaca, te oslobađa zarobljenike koji su se uputili na galiju, nakon čega se sa Sanchom skriva u planinama da ih kraljevi čuvari ne uhvate. Don Quijote šalje Sancha sa pismom Dulcinei, a on za to vrijeme čeka u gori. Prijatelji i obitelj su se u međuvremenu zabrinuli za njegovo zdravlje te seoski župnik i brijač krenu u potragu za njime. Kada su ga konačno našli, uspjeli su ga strpati u kavez i volovskim ga kolima vratili kući.
Don Quijote, koji je u međuvremenu prizdravio, ali ne i došao pameti, praćen vjernim perjanikom, treći put kreće u nova uzbudljiva putovanja. Put ih vodi u Toboso, gdje Don Quijote želi posjetiti Dulcineu. Sancho, koji je trebao ugovoriti susret, odluči se poslužiti lukavstvom pa mu za prvu seljanku koju sretnu kaže da je Dulcinea. Don Quijote odgovara da ta djevojčura ne može biti ona, već su je sigurno zli čarobnjaci pretvorili u tako gadnu spodobu. Mučen tim mislima, Don Quijote susreće Viteza od Oledala i s njime se zavadi kada ovaj spomene da je u jednom od brojnih sukoba u kojima je sudjelovao pobjedio Don Quijotea. Don Quijote izlazi iz bitke kao pobjednik i tada se ustanovi da je vitez Sanson Carrasco, Don Quijoteov znanac. On je u dogovoru sa župnikom i brijačem odlučio odvratiti Don Quijotea od njegovih ludorija tako da ga pobijedi u dvoboju i kao pobjednik postavi mu uvjet da se vrati kući.
Nakon boja on je, po Don Quijoteovoj naredbi, morao nastaviti živjeti skitničkim životom. Don Quijote nastavlja svoj put koji ga vodi u kuću ljubaznog seljaka čijem sinu Don Quijote daje savjete o pjesničkom životu. Nakon toga odlaze na vjenčanje djevojke Kiterije i bogataša po imenu Kamacho. Usred vjenčanja mladić Basilio, koji je zaljubljen u Kiteriju, odglumi smrt zabadanjem mača u vlastito tijelo, a nakon toga se diže na opće čuđenje svih prisutnih. Time on ostvaruje svoj cilj jer je za vrijeme svoje lažne samrti izmolio svećenika da ga pred smrt oženi sa Kiterijom. Don Quijote staje na stranu Basilia nakon što ga ljudi koji su shvatili njegov trik napadnu. Nedugo nakon vjenčanja Don Quijote i njegov vjerni perjanik nastavljaju svoj put na kojemu doživljavaju razne zgode i nezgode, a među najzanimljivijima je ona u kojoj se Don Quijote bori sa kazališnim lutkama.
Zatim ih put vodi na posjed vojvode i vojvotkinje koji su bili dobro upoznati sa njegovim avanturama te su se odlučili našaliti na njegov račun. Njihov plan bio je jednostavan: podanicima su naredili da se ponašaju u skladu sa pričama o vitezovima. Don Quijoteu ukazuju velike počasti, dvorjanke se zaljubljuju u njega, a vrhunac je pojava začarane Dulcineje koja će biti oslobođena ako si Sancho sam zada 3300 udaraca bičem. Vojvoda postavlja Sancha za upravitelja “otoka” Barataria koji posao obavlja mudro na sveopće iznenađenje. Ali nakon svega desetak dana napušta svoj položaj i vraća se Don Quijoteu.
Još jednom susreću Sansona Carrasca koji se taj put predstavlja kao vitez od Bijelog Mjeseca i pobjeđuje Don Quijotea. Tada se Don Quijote odriče života skitnika – viteza na godinu dana po Sansonovoj naredbi. Na povratku u selo, Don Quijote odluči tu godinu dana provesti kao pastir, po uzoru na pastire koje je u međuvremenu susreo, no vrativši se kući, oboli. Iznenađujuće, on se odriče svojih viteških lutanja kao ludosti te, primivši posljednju pomast, umire kao Alonso Quijano.
O DJELU:
Zamišljen kao satira na preživjele, ali u to doba još popularne viteške romane, Don Quijote je u toku stvaranja prerastao piščeve intencije i postao djelom općeljudske vrijednosti, u kojem u likovima don Quijota i Sancha Panze oživljuju dvije razne Španjolske, dvije povijesne epohe i dvije vječne dileme čovječanstva - sukob izmedu ideala i stvarnosti. Plastično ocrtani likovi, stilska iznijansiranost izraza, jednostavan, zdravi topao humor kojim je prožeto cijelo djelo i koji nezadrživo nasmijava i današnjeg čitaoca, optimizam i duboki humanizam koji izbijaju iz tragične figure viteza tužnog lika, stvorili su od Don Quijta ne samo jedno od najvrijednijih već i jedno od najpoznatijih i najčitanijih djela svjetske književnosti. Ovo djelo upozorenje je čovjeku da ne može pobjeći od svarnosti.