+ -

Pretraži ovaj blog

Popis Lektira

0-9 A B C D E F G H I J K L M N O P R S T U V Z

BIBLIJA

POSLANICE
APOSTOLA PAVLA

1.    Poslanica Rimljanima
2.    Prva poslanica Korin}anima
3.    Druga poslanica Korin}anima
4.    Poslanica Gala~anima
5.    Poslanica Efa`anima
6.    Poslanica Filipljanima
7.    Poslanica Kolo{anima
8.    Prva poslanica Solunjanima
9.    Druga poslanica Solunjanima
10.    Prva poslanica Timoteju
11.    Druga poslanica Timoteju
12.    Poslanica Titu
13.    Poslanicu Filemonu
14.    Poslanica Hebrejima

Poslanice su najstariji popisi kanonskih spisa ili knjiga koje je Crkva od po~etka
smatrala nadahnutim i mjerodavnim za svoju vjeru. Redosljed poslanica koji je utemeljen
od davnine ne temelji se na vremenu postanka. Smatra se da je prva poslanica napisana
od godine 51. "zvala se prva poslanica Solunjanima". Poslanice su sastavni dio Pavlova
misionarenja. Iz njih doznajemo temeljne to~ke Pavlove propovjedi kojoj je u sredi{tu
Krist raspeti i proslavljeni.

POSLANICA RIMLJANIMA

Poslanica Rimljanima je najopse`niji i teolo{ko najbogatiji Pavlov spis. Sastoji se
od: uvod, spasenje po vjeri, op}a potreba spasenja, spasenje se ostvaruje vjerom u Isusa
Krista, svetost Kr{}ana, bo`ja vjernist i Izraelova nevjernost i du`nosti Kristovih
vjernika.

Apostol Pavao naumio je {iriti svoje misionarenje na zapad sve do [panjolske.
O~ekuje da }e ga u tome potpomo}i rimska crkvena zajednica. Smatra da Rimljane treba
upoznati s Evan|eljem te im upu}uje neku vrst pisma gdje iznosi svoje glavne stavove
propovjedanja. Temeljnu tematiku navje{ta u "Spasenju po vjeri": Uistinu, ja se ne stidim
Evan|elja, jer je ovo slika Bo`ja za spasenje svakomu vjerniku, jer se u njemu o~ituje
pravednost Bo`ja, iz vjere u vjeru, kao {to stoji pisano: Pravednik }e `ivjeti od vjere.

Od svog obra}enja, kroz 20-ak godina svoga misionarskog rada, Pavoao je sve
vi{e produljivao svoju klju~nu spoznaju o jedinstvenoj ulozi Isusa Krista Sina Bo`jega za
spasenje ~ovje~anstva. To osvjedo~enje bilo je pokreta~ misionarskog rada. U tom
svijetu on je razumio Bibliju, povjest, smisao i nesmisao `idovskog Zakona, smisao
~ovjeka, ~ovje~anstva i svemira. To svoje dugotrajno iskustvo Pavao izla`e u poslanici
Rimljanima. U njoj su posebno zna~ajne teme: smisao apostolstva, definicija Evan|elja,
naravna spoznaja Boga, ~ovje~anstvo bez Krista, spasenje po Kristu, Abraham kao
prototip vjere, Krist i Adam, misterij kr{tenja kao pokristovljenja, ropstvo Zakona i
sloboda ljubavi, bit spasenja, poziv Izraela, moral koji proistje~e iz povezanosti s
Kristom. Sve se te teme slijevaju u jednu: opravdanje po vjeri.

  Uvod

Pozdrav

Pavao, sluga isusa Krista
Pozvan za apostola,
Odre|en za Evan|elje Bo`je,
Koje je Bog unaprijed obe}ao
Po svojim prorocima
U svetim pismima
O svome sinu, koji je, po tijelu
ro|en od potomstva Davidova,
A koji se uskrsnu}em od mrtvih
-po duhu svetom-
pokazao kao sim Bo`ji, sa svom vla{}u:
Isus Krist, na{ Gospodin,
Po kome smo i mi primili
Milost i apostolstvo
da na slavu njegova imena
propovjedamo poslu{nost-vjeru
me|u svim narodima
me|u kojima ste i vi pozvani
da budete pripadnici Isusa Krista-
svim ljubimcima Bo`jim u Rimu,
pozvanima da budu sveti.
Milost vam i mir od Boga, Oca na{ega
i Gospodina Isusa Krista!

  Spasenje po vjeri

Evan|elje-sila Bo`ja
uistinu, ja se ne bojim Evan|elja
jer ono je sila Bo`ja za spasenje
svakomu vjerniku, kako, u prvom redu
@idovu tako Grku.
Jer u njemu se o~ituje pravednost Bo`ja,
iz vjere u vjeru, kao {to stoji pisano:
"Pravednik }e `ivjeti od vjere"

  1.Op}a potreba spasenja
Sastoji se od vi{e poglavlja:

*Slabost i krivnja pogana
*Krivnja @idova
*Kr{enje Zakona
*Samo obrezanje ne opravdava
*Bo`ja vjernost i `idovska nevjernost

Zaklju~ak:
Grijeh i krivnja su op}eniti. Sve {to Zakon veli veli onima koji su pod Zakonom, a
cijeli svijet bude podvrgnut kazni Bo`joj. Zakon slu`i samo to~noj spoznaji grijeha.

  2.Spasenje se ostvaruje vjerom u Isusa Krisa

*O~itovanje Bo`je pravednosti
*Nema mjesta ljudskom ponosu
*Abraham opravdan vjerom
*Vjera osigurava kona~no spasenje
*Adam i Krist-grijeh i opravdanje

  3.Svetost Kr{}ana

*Kr{tnje sjedinjuje s Kristom
*Od ropstva k milosti
*Kr{}anin slobodan od Mojsijeva zakona
*U~enici Zakona
*Unutra{nja borba
*Duh sveti donosi slobodu snagu i slavu
*Ljubav Bo`ja prema nama

  4.Bo`ja vjernost i Izraelova nevjernost

*Prednost Izraela
*Bog nije nevjeran
*Bog nije nepravedan
*Uzrok @idovskog pada
*Opravdanje po vjeri
*@idovi su odbacili radosnu vijest (Evenj|elje)
*Nije odba~en sav Izrael
*Izraelov pad donio spasenje poganima
*Opomena kr{}eanima poganskog porijekla

  5.Du`nosti Kristovih vjernika

*Predanje Bogu
*Uslu`nost iljubav u zajednici
*Ljubav prema neprijateljima
*Poslu{nost dr`avne vlasti
*Ljubav, sr` svih zapovjedi
*Dan spasenja uskoro dolazi
*Obzir prema slabima u vjeri
*Sloboda i ljubav
*Kristov primjer

Zaklju~ne napomene:
ovim rije~ima se obra}a Rimljanima:
Ja sam osobno, bra}o moja, za vas ovjeren da ste i sami puni ~estitosti, prepuni
svakog znanja i da ste kadri opomenuti jedan drugoga. Ali sam vam pisao-djelomi~no i
slobodnije-da vas, tako re}i podsjetim na poznato, oslanjaju}i se na milost koju mi je Bog
dao dabudem slu`benik Krista Isusa kod pogana, da kao sve}enik poslu`im Evan|elje
Bo`je, kako bi pogani postali ugodna `rtva, posve}ena Duhom Svetim...

PRVA POSLANICA KORIN]ANIMA

Korint je u Pavlovo vrijeme bio bogat slobodarski gr~ki grad sa dvije luke. Pavao
je do{ao u Korint u svom drugom misionarskom putovanju. Ostao je tamo 18 mjeseci,
gdje nas potanko izvje{}uje o po~etcima korintske Crkve.
Crkvenu zajednicu sa~injavali su ve}inom kr{}ani i nekolicina obra}enih @idova
iz ni`ih dru{tvenih slojeva osibito robova. Prvu poslanicu Korin}anima pi{e is Efeza,
zbog razdora i nesuglasica u korintskoj Crkvi. Tom poslanicom `eli uspostaviti jedinstvo
duha i da odgovori na vi{e prakti~nih pitanja, koja su nastala u `ivotu made Crkve.
    Teme poslanice Korin}anima
*Raspravlja o jedinstvu Crkve i Kr{}anske propovjedi
*Izla`e spolni i `enidbeni moral
*Daje temeljne smjernice o kr{}anskoj slobodnoj savjesti
*Utemeljuje du`nosti propovjednika Evan|elja
*Raspravlja o izvanrednim darovima i slu`bama u crkvi
*Uskrsnu}e Kristovo koje je jamstvo na{ega uskrsnu}a

Prva poslanica Korin}anima sastoji se od:
1.Osuda razdora i javnih sablasti

*Razdor me|u vjernicima
*Mudrost svijetska i mudrost Bo`ja
*Prava uloga propovjednika
*Dostojanstvo Kr{}anima
*Apostolska slu`ba
*Opomene
*Rodoskrvnitelj
*Poziv na poganske sudova
*Bludnost

2.Odgovori na razli~ita pitanja:

*@enidba, ne`enstvo i djevi~anstvo
*Blagovanje mesa `rtvovaog idolima
*Duhovni darovi-Himna ljubavi
*Uskrsnu}e

himna ljubavi

Himna ljubavi je najva`niji dio Prve poslanice Korin}anima, gdje Pavao
raspravlja o duhovnim darovima, o~itovanje i djelovanje Duha Svetoga u izabranim
vjernicima. Pavao ovdje u~i da svi darovi dolaze od jednog te istog Duha, koji im daje u
korist zajednice i zato obdareni treba da se njima slu`e u korist zajednice, a najve}a je od
svega ljubav koja mora vladati u svima. Bez ljubavi ni{ta nema svoj pravi smisao i svrhu
postojanja.

      Kad bih ljudske i an|eoske jezike govorio,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih mjed {to je~i,
ili cimbal {to zve~i.
  Kad bih imao dar proricanja
i znao sve tajne,
i sve znanje;
kad bih imao puninu vjere,
tako da bih brda premje{tao,
a ljubavi ne bih imao,
bio bih ni{ta.

  Kad bih na hranu siromasima
razdao sve svoje imanje,
kad bih tijelo svoje predao
da se sa`e`e,
a ljubavi ne bih imao,
ni{ta mi koristilo ne bi.
  Ljubav je strpljiva,
ljubav je dobrostiva;
ljubav ne zavidi,
ne hvasta se,
ne oholi se.
  Nije nepristojna, ne tra`i svoje,
ne razdra`uje se,
zaboravlja i pra[ta zlo;
ne raduje se nepravdi
raduje se istini.
  Sve ispri~ava, sve vjeruje,
svemu se nada, sve podnosi.
  Ljubav nigda ne prestaje.
Proro{tva? Ona }e is~eznuti!
Jezici? Oni }e umuknuti!
Znanje? Ono }e nestati.
  Jer, nesavr{eno je na{e znanje,
i ne savr{eno na{e proricanje.
  Kada do|e {to je savr{eno,
i{~eznut }e {to je nesavr{eno.
  Kad sam bio djete,
govorio sam kao dijete,
mislio kao dijete,
sudio kao dijete.
Kad sam postao zreo ~ovjek,
odbacio sam {to je djetinje.
  Sad vidimo u ogledalu, nejasno,
a onda }emo licem u lice.
Sad nesavr{eno poznajem,
a onda }u savr[eno spoznati
kao [to sam spoznat.
  Sada ostaje vjera, ufanje i ljubav
- to troje - ali je najve}a me|u njima ljubav.

PSALAM
136

Litanija zahvalnica:

Aleluja!
Hvalite Jahvu, jer je dobar:
vje~na je ljubav njegova!
Hvalite Boga nad bogovima:
vje~na je ljubav njegova!
Hvalite Gospodara nad gospodarima:
vje~na je ljubav njegova!
Tu se govori o velikim ~udima koje je u~inijo Bog; stvaranje zemlje, vode,
svijetla i tame, spa{avanje izraelskog naroda, izgon @idova i vo|enje @idova u obe~anu
zemlju.

Judita

Judita je jedna od povjesnih knji`ica, pisana Hebrejskim jezikom. Vrlo je
slobodna u izno{enju povjesnih i geografskih podataka, ali glavni joj je cilj ne povijest
nego pouka {to iz povjesti proizlazi. Judita je jedan od najdramatskijih, biblijskih opisa.
Knjiga veli~a `idovsku religiju i rodoljublje. Religija je toliko nacionalna, zakonska i
prakti~na, da se izjedna~uje sa samim `ivotom naroda i domoljubljem. Obrana `idovske
domovine je obrana `ivota i vjere. Judita je simbol `idovskog naroda koji bijedan i
osiroma{en poput udovice Judite dolazi u sukob s svojim neprijateljem u liku Holoferma,
koji je bio navodni Nabukodonosorov vojskovo|a. Prizor se doga|a u Esdrelonu blizu
Armagedona. Knjiga je pisana u Palestini u vrijeme Gr~ke vladavine u drugom ili
po~etkom prvog stolje}a prije Krista. Judita se sastoji od pet dijelova:

Holofernov vojni pohod
Opsijedanje Betulije
Judita
Judita i Holofern
Pobjeda

Holofernov vojni pohod

Nabukodonosor kralj Asiraca, vladao je u velikom gradu Ninivi. U to vrijeme
ratovao je protiv kralja Arfaksada. Kralj Nabukodonosor uputi poruku svim stanovnicima
Perzije, Cilicije, Damaska, Libanona, Gornje Galileje i Samarije, sve do granica Etiopije,
da se udru`e sa njim u borbi protiv kralja Arfaksada. Stanovnici svih gradova i pokrajina
nasmija{e se Nabukodonosoru i ne okupe se oko njega da bi za njega vojevali. Kralj se
tada u`asno razbijesni i odlu~i da sve narode u sva prijestolja uni{ti. Sam sa svojom
vojskom pobjedi kralja Arfaksada i zagospodari njegovim gradovima, te se vrati u
Ninivu. Tu sazove sve svoje pomo}nike i veli im svoju tajnu o uni{tenju svih onih koji se
nisu pokorili njegovoj molbi. Nakon toga pozove svog najboljeg vojskovo|u Holoferna i
naredi mu da uzme 120 tisu}a vojnika, 20 tisu}a konjanika i da krene na zapad u vojno
osvajanje svih gradova i pokrajina.

Neka tvoje oko nezna milosti prema odmetnicima,
nego kamo god do|e{, podvrgni ih smrti i plja~ki,
u svoj zemlji koja ti je povjerena.

Holofernova vojska je krenula u osvajanje. Pokorili su sve narode, ru{ili palili
plja~kali i ubijali. Vojska je stigla do velike judejske ravnice i tu se utaborila na du`e
vrijeme da sakupe hranu za vojsku. kad su izraelci, koji su `ivjeliu Judeji, ~uli {to je
Holoferno u~inio drugim narodima, kako je razorio njihove hramove, obuze ih stra{an
strah od toga ~ovjeka. Sav narod Izraelski na poziv sve}enika Joakina udru`i svoje snage
u obrani svoje zemlje i Svetog hrama. Molili su se Bogu, pridonosili su nu `rtve paljenice
i zavjetnice, podizali su iz sve snage glas ka Gospodu da bi milostivo pogledao dom
Izraelov.

Tada narod pade ni~ice,
Iskaza {tovanje bogu svome i zavapi: Gospode,
Bo`e nebeski, pogledaj oholost njihovu, budi milostiv poniznosti
roda na{ega i obaziri se danas na lica sebi posve}enih!

Holofern je ~uo da se narod Izraelov sprema u obranu, pa se je potajice pitao
kakav je to narod koji se ne `eli mirno njemu pokoriti. Pozove Ahijora da mu ispri~a o
Izraelcima, a ovaj ga savjetuje neka ne napada taj narod ako nema grijeha pred bogom,
jer }e Izraelce {tititi njihov Bog, a njegova vojska }e izgubiti. Holofernu se nije svidjelo
to {to je ~uo, pa protjera ratnika Ahiora, ka Izraelcina.

Opsijedanje Betulije

Naredi Holofern svojoj vojsci da krene na Betuliju. I da zaposjednu sve puteve
{to vode u brda gdje su bili sinovi Izraelovi. Kad su Izraelci ugledali tu silnu vojsku
hrabro ostado{e na svojim mjestima da brane svaki kamen i svako brdo. Savjetnici
Holofernovi savjetova{e mu da bude mudar u ratovanju sa sinovima Izraela. Ako `eli
do}i do pobjede onda neka zauzme sve izvore vode na obroncima. Iz kojih stanovnici
Betulije uzimaju vodu. I da ih umori `e|u a ne oru`jem. nakon 34 dana sinovi Izraelovi
nisu izdr`ali ve} odo{e do starje{ine Ozije tra`e}i neka ih preda Holofernu, neo da umru
od `e|i i gladi.

Budite hrabri, bra}o, ustrajmo jo{ pet dana,
za kojih }e Gospod Bog na{
izliti na nas milost svoju:
Zacijelo nas ne}e napustiti zauvijek.
Pro|e li tih pet dana bez ikakve pomo}i,
izvr{it }u {to tra`ite.

Judita

Sve {to se de{avalo u Betuliji doznala je Judita k}i Merarije sina Izraelova.
@ivjela je sama kao udovica ve} tre}u godinu. Mu` Mona{e umro je kod `etve je~ma od
sun~anice. Od tada Judita `ivi vrlo skromno, nosila je udovi~ke haljine, postila je sve
dane osim subota i svetkovina. Bila je po{tena i ponizna bogu. Judita sazove sve gradske
starije{ine i ukori ih {to su narodu u ime Boga obe}ali predaju za pet dana, ako im Bog ne
pomogne:

A tko ste vi da danas isku{avate Boga
I postavljate se iznad Boga me|u ljudima?

Odlu~ila je pomo}i svome narodu, ali nikom nije htjela re}i kako. Glasno je
zavapila Gospodu, posula glavu pepelom i razotkrijela kostrijet koju je nosila na
bokovima "Juditina molitva".

Judita i Holofern

Judita je odlu~ila oti}i do vojskovo|e Holoferna. Za tu priliku obukla se sve~ano,
stavila sav svoj nakit, te kad je izi{la van sav narod se divio njezinoj ljepoti. Vojskovo|a
Holofern tako|er je bio ustuknuo pred njenom ljepotom i primio ju u svoj {ator da ~uje
{to `eli od njega. Izdala je svoj plan kako da osvoji narod Izraelski. Holofern se odu{evio
njezinom modru{}u i sve {to je tra`ila od njega bilo joj je ispunjeno. ^etvrti dan,
Holofern je pripremio gozbu i pozvao Juditu. O~aran njezinom ljepotom u njemu proradi
~e`nja za njom. Gozba je trajala dugo u no}, Holofern je popio dosta vina, te zaspao. Iza
pono}i posluga se povukla, te je ostala samo Judita. Uzela je Holofernov ma~ i odsjekla
mu glavu, stavila u torbu i zajedno sa svojom slu{kinjom od{uljala se iz njegovog {atora,
Krpz sve njegove stra`e i do{la pred vrata svog grada Betulije. Odmah su je pustili, a ona
je izvadila glavu i stavila je pred gradske starje{ine Ozija, Habrisa i Harmisa, govore}i:

Bog ga je pogodio rukom jedne `ene!
Neka `ivi Gospodin
koji me za{titio na putu kojim sam hodila!

Puk sav izvan sebe pade ni~ice da se pokloni bogu, a Ozajia re~e:

Blagoslovljena bila, k}eri, od Boga Svevi{njega
Vi{e od svih drugih `ena na zemlji!
Blagoslovljen Gospod Bog stvoritelj neba i zemlje,
Koji te vodio da odsje~e{ glavu vo|i neprijatelja na{ih!

Pobjeda

Drugi dan kad je vojska ugledala Holofernovo tijelo bez glave i kad su shvatili da
ga je ubila obi~na robinja, po~eli su oplakivati gospodara i osje}ati silni stah pred
narodom Izraelskim. Vojska se po~ela povla~iti, a narod Izraelski sav se ujedinio u jedno
tijelo i jednu du{u u `elji da otjera neprijatelja. Veliki sve}enik Joakin i starije{ine iz
Jeruzalema do|o{e da vide i da se dive dobro~instvu {to ga Gospod u~ini Izraelu, te da
vide Juditu i da ju pozdrave rije~ima:

Ti si slava Jeruzalema!
Ti si najvi{i ponos Izraela!
Ti si uzvi{ena dika roda na{ega!...

Zatim nasta veselje i gozba u ~ast Judite. Usred sveg Izraela Judita zapjeva
zahvalnicu, a narod prihvatio taj hvalospijev. Nakon slavlja koje je trajalo mjesec dana
svatko se povukao u svoju zemlju pa tako i Judita. Za cijelog svog ~ivota pa i poslije
ostala je slavna. Umrla je u svojoj ku}i u starosti od 105 godina.

Evan|elje po Ivanu

Evanj|elje je izvorna gr~ka rije~ a zna~i Blagovijest ili Radosna vijest. Evan|elje
je usredoto~eno na osobu Isusa Krista, koji kao Sin Bo`ji i sin ~ovje~ji propovjeda i
uspostavlja intimnu zajednicu izme|u Boga i ~ovjeka. Pisac ~etvrto Evan|elja je Ivan
apostol. Razne su rasprave kome treba pripisati ~etvrto Evan|elje: Ivanu apostolu ili
Ivanu Prezbiteru iz druge Kr{}anske generacije. Valjani argumenti govore u prilog Ivana
apostola. Pisac se krije iza formule "U~enik koga je Isus ljubio". Prema najstarijim
svjedo~anstvima to je Evan|elje napisano posljednje potkraj potkraj prvog i po~etkom
drugog stolje}a. Prva tri Ean|elja (Evan|elje po Mateju, Evan|elje po Marku, Evan|elje
pd Luki) vrlo su srodna sadr`ajem, slijedom doga|aja i samim izrazimai rije~ima, te se
takva izdanja zovu sinopsa (istovremeno ~itanje). Ivanovo Evan|elje znatvo se razlikuje
po izboru gra|e povjesno-zemljopisnim okvirom i na~inom izlaganja {to ~ini zatvorenu
cjelinu. Glavni sadr`aj Ivanova Evan|elja sa~injavaju Isusovi govori koji obra|uju {iroko
zasnovanu temu. Tri su od tih govora pravi dijalozi: S Nikodemom o novom ro|enju, Sa
Samarijankom o novom bogo{tvlju i s Markom o navom uskrsnu}u. U Ivanovom
Evan|elju Isus govori apstraktno, jednoli~no, u~iteljski i uzvi{eno, naro~ito opro{tajni
govor i velikosve}eni~ku molitvu. Po Ivanovom Evan|elju Isus je u tri Pashe bio u
posjeti Jeruzalemu, a tre}i put uhva{en i razapet. Cijelo Isusovo propovijedanje po Ivanu
je usredoto~eno na "@ivot vje~ni". Ivanov "@ivot vje~ni" nije samo neko budu}e dobro,
nego stvarnost koja po~inje ve} sada prihva}anjem Krista i opredjeljenjem za njeg a
sastoji se od u najprisnijoj zajednici pojedinca i svih vjernika s Kristom i preko njega-u
Duhu Svetom-s Ocem.
Ivan apostol ne iznosi samo gole ~injenice nego upozorava na njihovu dubinsku
uvjetovanost i otkriva njihovo simboli~ko zna~enje. On nam daje promi{ljeni `ivot
Isusov. U njemu nalazimo dubinsko promatranje sredi{njih doga|aja, povjesti spasenja i
Krista u Crkvi prisutnoga. Ivan je ne samo Evan|elist-teolog nego i kako sam voli re}i-
svjedok. Svaki doga|aj Isusova `ivota pod perom intuitivnog mistika Ivana postaje
znakom budu}ih stvarnosti u `ivotu zajednice Kristovih vjernika. Ivan voli simboliku u
izra`avanju, tako je Isus: zaru~nik, hram, kruh, pastir, put, janje i vrata. Rije~nik kojim je
pisao vrlo je siroma{an i ~esto se ponalja.

Biblijski znanstvenici su pisali da je cvijet Biblije Evan|elje, a cvijet Evan|elja je
Evan|elje Ivanovo. Evan|elje po Ivanu sastoji se od osam cjelina:

*Proslov
*Prva pasha
*Putovanje kroz Samariju i Galileju
*Drugi blagdan u Jeruzalemu
*Pasha sumno`enjem kruha-govor o kruhu `ivota
*Blagdan Sjenica-Isus, svjetlo i `ivot
*Blagdan posve}enja hrama
*Posljednja pasha-proslava sina ~ovje~jega
*Uskrsni dan

Proslov

U po~etku bija{e rije~
I rije~ bija{e kod Boga

Ovaj sve~ani proslov napisan je kao uvod u ~etvrto Evan|lje. U Proslovu se
navje{}uju osnovni motivi Ivanova Evan|elja, a to je: rije~ je postojala prije stvaranja
svijeta. Rije~ ili logos su ime Isusa Krista, rije~ je Bog, svijetlo je `ivot, sprema se
Evan|eoska drama u sukobu Krista-svjetla sa svijetom tj. tamom.

U po~etku bija{e Rije~
i Rije~ bija{e kod Boga-
i Rije~ bija{e Bog
Ona u po~etku bija{e kod Boga
Sve je po njoj postalo
i ni{ta {to je postalo
nije bez nje postalo.
U njoj bija{e `ivot
i @ivot bija{e svijetlo ljudima
I Svjetlo svijetli u tami,
i tama ga obuze.
Pojavi se ~ovjek
poslan od Boga
Kojemu bija{e ime Ivan
On do|e kao svjedok
da svjedo~i za Svjetlo
da svi vjeruju po njemu.

Prva Pasha

Svjedo~anstvo Ivana Krstitelja

Pitali su Ivana tko je, ako nije Mesija, niti prorok. Ivan je odgovorio:Ja krstim
vodom, me|u vama stoji netko koga vi ne poznajete. Sutradan je Ivan vidio Isusa gdje
dolazi  govore}i ove rije~i: Evo Jaganjca Bo`jeg koji uzima grijeh svijeta. Ivan Krstitelj
se okrenuo @idovima koji su propitkivali tko je on, govore}i im rije~ima: Ovo je onaj za
koga vam rekoh. Poslije mene dolazi ~ovijek koji je predamnom, jer bija{e prije mene. Ja
ga nisam poznavao. Ali sam zato do{ao krstiti vodom da ga objavim Izraelu. Od tada su
Isusa pratili prvi njegovi u~enici dva brata Andrija i Petar. Drugi dan priklju~io im se i
Filip.

Putovanje kroz Samariju i Galileju

Isus se objavljuje Samarijancima na putu u Galileju, gdje je Isus svratio u
Samariju. Tamo do|e u samarijski grad Sikar. Isus umoran od putasjedne kraj zdenca
Jakovljeva. U to do|e neka `ena Samarijanka da zahvati pode, a Isus joj re~e: Daj mi da
se napijem. @ena odgovori: kako ti, @idov, mo`e{ iskati od mene Samarijanke da se
napije{? @idovi se ne dru`e sa Samarijancima. Nato je Isus rekao da }e njoj dati `ive
vode od koje ne}e nikada tko se napije vi{e o`ednjeti. Tada `ena zavapi sa molbom da
njoj da te `ive vode, kako ne mora svaki dan uzimati vodu u taj duboki zdenac. Isus je
otpusti rje~ima: Idi `enu! @ena je oti{la i svima pri~ala o Isusovom ~udu. Mnogi
Samarijanci iz onoga grada po~e{e vjerovati u njega, ne zbog `eninih rije~i, ve} {to su se
sami uvjerili da je on uistinu Spasitelhj svijeta.

Drugi blagdan u Jeruzalemu

Ozdravljenje dugogodi{njeg bolesnika

Isus drugi put posjeti Jeruzalem u vrijeme proslave `idovskog blagdana Pashe. O
Jeruzalemu je postojao ribnjak koji bi izlje~io bolesnog ~ovjeka ako prvi u|e u vodu kada
vodu pokrene an|eo gospodnji. Tu je bio neki ~ovjek koji je 38 godina bolovao i nije
mogao si}i u ribnjak. Isus prolaze}i kraj njega re~e: Ustani, uzmi svoju postelju i hodaj!
^ovjek ozdravi, a cijeli Jeruzalem je ~uo {to se dogodilo. @idovi su ga osudili {to je to
u~inio u subotu, a Isus im odgovori: Otac moj neprestano radi, zato i ja radim. @idovi su
ga zbog toga jo{ vi{e osudli jer je sebe izjedna~io s Bogom.

Pasha su mno`enjem kruha - govor o kruhu `ivota

Isus ~udesno nahrani pet tisu}a ljudi

Nakon toga Isus ode na drugu stranu Galilejskog mora. Veliko je mno{tvo naroda
i{lo za njim jer su gledali ~udesa koja je ~inio na bolesnicima. Isus se uspne na vrh gore i
baci pogled na silnu masu naroda podno gore. Upita Isus Filipa svoga u~enika: Kako da
nabavim kruha i nahranim toliki narod. Filip nije znao, ali Andrija brat [imuna Petra
re~e: Ima ondje jedan dje~ak sa pet je~menih kruhova i dvije ribe. Re~e isus narodu da
sjedne na travu. Tada uzme kruh, zahvali Bogu i po~ne dijeliti ljudima. Od riba im isto
tako dade koliko su htijeli. Narod se najeo do sitosti, da je jo{ kruha i ribe ostalo. Ljudi,
kad vidje{e ~udo koje u~ini Isus, reko{e: Ovo je uistinu prorok koji ima do}i na svijet!
Gospodine - reko{e mu na to - daj nam uvijek taj kruh! Odgovori im Isus: Ja sam kruh
`ivota koji je si{ao s neba, tko dolazi k meni, sigurno ne}e ogladnjeti. Tko vijeruje u me,
sigurno ne}e o`ednijeti. @idvi su na te rije~i po~eli opet biti nepovjerljivi, a Isus im
odvrati: Ako ne jedete tjela Sina ^ovije~ega i ne pijete krvi njegove, ne}ete imati `ivota u
sebi. Tko jede tjelo moje i pije krv moju ima `ivot vije~ni. I ja ~u ga uskrisiti u posljedni
dan. Isus je osjetio da me|u dvanaestoricom njegovih u~enika postoji koji je nevjeran i
koji }e ga izdati. U~enici ga vi{e nisu dalje htijeli pratiti. A Isus ih upita: Zar }e te i vi
oti}i? Ja sam izabrao vas dvanaestoricu. Jedan je od vas |avao. Gvorio je o Judi jer ga je
on imao izdati.

Blagdan Sjenica - Isus svijetlo i `ivot

Posjije toga Isus je hodao po Galileji, nije htio i}i u Judeju, jer su ga namjeravali
tamo ubiti. Pribli`avao se je `idovski Blagdan Sjenica. U~enici su mu savjetovali da ode
u Judeju i da se javno objavi narodu i potvrdi svoja ~uda. Kad je bila polovica Blagdana,
Isus je do[ao u Judeju, u{ao u hram i po~eo nau~avati. @idovi su se ~udili i nisu mu
vjerovali. Isus je znao da ga `ele ubiti, ali nitko od ljudi nije stavijo ruku na njega, jer jo{
nije do{ao njegov ~as. Zatim je Isus oti{ao na Maslinovu goru, a ujutro je opet do{ao u
hram. Sav je narod do{ao k njemu. Tada neki farizeji dovedo{e `enu preljubnicu i vele
Isusu: U~itelju, ova `ena je uhva~ena u preljubu. Zakon ka`e da takve `ene kamenujemo.
A ti {to veli{? Isus im odgovori: Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju!
Nakon tih rije~i ljudi su polako po~eli odlaziti, ne kazniv{i `enu. Isus im ponovo
progovori: Ja sam svijetlo svijeta. Tko mene slijedi, sigurno ne}e i}i po tami, nego }e
imati svijetlo koje vodi u `ivot.

Blagdan Posve}enja Hrama

Bila je zima. Isus je do{ao u Jeruzalem u vrijeme svetkovine Posve}enja Hrama.
@idovi su ga opet po~eli optu`ivati, kako mo`e za sebe govoriti da je sin Bo`ji i da je
Mesija, kad je obi~ni ~ovjek. Isus im odgovara: Vjerujte djelima da shvatite i sve vi{e
spoznajete da je Otac u meni i ja u Ocu! Tada su ga htjeli uhvatiti, ali im Isus uspije
izma}i.

Isus uskrsuje Lazara

U selu Betanija `ivo bolesnik Lazar, brat Marije i njezine sestre Marte.Kad je Isus
doznao za bolesnog Lazara, odlu~i se vratiti u Judeju iako je to za njega bilo opasno. On
je jako vilio Lazara i Mariju, te veli svojim u~enicima: Na{ prijatelj Lazar spava, ali ja
idem da ga probudim. Isus je ve} znao da je Lazar mrtav. Kad je stigao u Betaniju blizu
Jeruzalema, Lazar je ve} ~etiri dana le`ao u grobu. Marija je istr~ala u susret Isusu
rije~ima: Gospodine, da si bio ovdje ne bi umro moj brat. Uskrsnut }e tvoj brat, odgovori
joj Isus. Ja sam uskrsnu~e i `ivot. Tko vjeruje u mene ako i umre, `ivjet }e. Tko god `ivi
i vjeruje u me, sigurno ne}e nikada umrijeti. Isus ode na Lazarov grob, a za njim Marija i
svi @idovi koji su je taj dan do{li tije{iti. Nad Lazarovim grobom Isus proplaka, jer ga u
du{i potrese i uzbudi. Naredi ljudima da dignu kamen sa groba. Tada Isus viknu jakim
glasom: Lazare, iza|i! Pokojnik izi|e sav zamotan povojima, a Isus im naredi: Razve`ite
ga i pustite ga da ide! Tada se Isus zahvali rije~ima: O~e, zahvaljujem {to si me usli{io.
Kad su `idovski farizeji vidjeli to ~udo prepali su se kako }e ~itav `idovski narod po~eti
u njega vjerovati, a to }e izazvati bijes Rimljana koji }e im uni{}titi Hram i narod.
Odlu}ili su da ubiju Isusa, jer bolje da umre jedan ~ovjek, nego `itav narod. Zato se Isus
nije vi{e javno kretao, ve} se sa svojim u}enicima povukao u grad Efraim blizu pustinje.

Posljednja Pasha - proslava Sina ~ovje~ega

Posljednji doga|aji

Pribli`avala se `idovska Pasha, te su ljudi iz svih zemalja krenuli u Jeruzalem, da
se o~iste prije Pashe ( pranje nogu ). Glavni sve}enici i farizeji izdali su naredbu da im se
javi ako doznaju gdje je Isus, kako bi ga uhvatili. [est dana prije Pashe je Isus do{ao u
Betaniju kod Lazara, kojeg je Isus uskrsnuo od mrtvih. Pripremili su mu ve~eru i Marija
mu je pomazala noge raznim pomastima. Sutradan veliko mno{tvo naroda do{lo je na
blagdan kad su ~uli da Isus dolazi u Jeruzalem. Do~ekali su ga palminim granama
klik~u}i. Hosana! (spasi).
Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, kralj Izraelov! Isus je u{ao u
Jeruzalem ja{u}i na magarcu. Iako je ~inio velika djela, ipak mu nisu svi vjerovali iz
straha da ne budu izopa~eni. Isus se obratio narodu ovim rije~ima: Tko vjeruje u me, ne
vjeruje toliko u me, nego radije u onoga koji mene posla. Tko mene vidi, vidi onoga koji
mene posla. Ja, svijetli, do{ao sam na svijet da nijedan koji u me vjeruje ne ostane u tami.
Ako tko ~uje moje rije~, a ne vr{i ih, ne}u da ja osuditi, jer ne do|oh da sudim svijetu,
nego da spasim svijet. Nave~er uo}i blagdana Pashe za ve~erom, Isus svijestan da mu je
Otac sve predao u ruke, ustane od ve~ere, skine ogrta~, uzme ubrus, ulije vode u posudu
za pranje, te po~ne u~enicima prati noge i otirati ubrusom kojim bje{e opasan. Kad je to
u~inio sjeo je ponovno za stol zajedno sa svojim apostolima, te dubuko potresen u du{u,
sve}ano izjavi: Jedan }e me od vas izdati! Apostoli su se u ~udu me|usobno gledali, a
jedan u~enik kojeg je Isus posebno ljubio (Ivan) tiho ga upita: Gospodine, tko je taj? To
je onaj komu }u ja kruha umo}enog dati - odgovori Isus. I umo~i zalogaj kruha u vino te
ga da Judi, govore}i: [to misli{ }initi, }ini brzo! Nitko nije svatio Isusove rije~i, ve} 
samo Juda koji uzme zalogaj i izgubi se u no}i.

Na rastanku s u}enicima
Isus se obra}a apostolima i daje im novu zapovjed: Ljubite jedan drugoga, kao {to
sam ja ljubio vas. Po tome }e svi znati da ste moji u}enici. Sinovi, jo{ sam malo s vama.
Kamo ja idem vi ne mo`ete do}i. Neka se ne uznemiruje va{e srce! Tamo kamo ja idem
ve} znate put. U}enik Toma ga upita: Kako bi smo poznavali put? Ja sam put, istina i
`ivot - re~e mu Isus. Vratit ~u se ja k vama. U taj dan spoznat }e te da sam ja u svom
Ocu, vi u meni i ja u vama.
Isus vi{e nije s njima htio govoriti, ve} je ustao i krenuo i pozvao u}enike da ga
slijede. Putem im je jo{ rekao: Ovo vam rekoh da u meni imate mir! U svijetu }e te imati
patnju. Ali, ohrabrite se, ja sam pobjedio svijet.

Isusova smrt

Kad to re~e, Isus sa svojim u}enicima ode na drugu stranu rijeke Kedron. Tu je
bio vrt u kojem je Isus ~esto boravio sa svojim u}enicima. To je znao Juda, koji ga
do~eka sa ~etom stra`ara. Isus je znao za{to su do{li, pa je istupio napred, te ih upita:
Koga tra`ite? Isusa Nazare}anina - odgovori{e mu. Ja sam - re~e Isus. Nato ga `idovski
stra`ari uhvate, sve`u  i odvedu u dvor kod Poncije Pilata. U razgovoru s Pilatom, Isus
priznaje da je kralj `idovski i da je do{ao na ovaj svijet da svijedo~i o istini. Iako Pilat
nije nalazio kod Isusa nikakve krivnje, obrstio se `idovskom narodu da sam odlu}i da li
`ele da kazne Isusa ili Barabu razbojnika. Narod je odlu~io da se kazni Isus, a oslobodi
Baraba. (povodom Blagdana Pashe). Tada Pilat naredi da se Isus bi~uje. Vojnici mu stave
na glavu krunu od trnja i ogrnu{e ga skrletnom kabanico. Narod je uporno tra`io od Pilata
da Isusa razapnu na kri`. Tada im ga preda da ga razapnu. Pilat je na kri` napisao
hebrejskim jezikom: Isus Nazare}anin, kralj `idovski. Isus nose}i kri` na le|ima popne
se na mjesto Golgota (kri`ni put). Tu su ga razapali sa jo{ dvojicom osu|enika. Kod
Isusova kri`a stajali su njegova majka Marija i apostol Ivan. Kad Isus opazi majku re~e
joj: @eno, evo ti sina! Isus je bio svijestan da je ve} sve svr{eno te re~e: @edan sam. Tada
mu natope spu`vu sa otcom i primaknu{e ustima. Kad Isus uze ocat re~e! Svr{eno je! Te
nakloni glavu i predade duh. Kako se bli`io dan Pashe, Josip u~enik Isusov, zamoli Pilata
da mu dozvoli da skine Isusa sa kri`a. Pilat mu dozvoli, te Josip uze Isusovo tijelo sa
kri`a zajedno sa Nikodemom, sahrani{e Isusa po `idovskom obi}aju, na istom mjestu
gdje je razapet.

Uskrsni dan

Tre}i dan od Isusove smrti na grob do|e Marija iz Magdale i opazi da je kamen sa
groba pomaknut. Marija otr~a po apostole da im javi. Svi se uvjeri{e da je grob prazan,
osim povoja u kojem je Isus bio zamotan. Svi se vrate natrag u ku}e, jer nisu jo{ shvatili
"Pismo" o kojem je Isus govorio. Jedono nad grobom ostane Marija iz Magdale. Dok je
plakala u grobu opazi dva an|ela u bjelom. U to se uka`e  Isus rije~ima: Idi bra}i mojoj i
reci im: Ulazim svome Ocu i va{em Ocu, svome Bogu i va{em Bogu! Marija iz Magdale
ode i javi u}enicima da je vidjela Gospodina. Nave~er, istoga dana u ku}u, gdje su bili
sakriveni u}enici od osvete @idova, do|e Isus, stane pred njih te im re~e: Mir vama! Kao
{to je mene posla poslao Otac tako i ja {aljem vas. Poslije tih rije~i dahne u njih i re~e im:
Primite Duha Svetoga! Kojima oprostite grijehe, opro{teni su im, kojim zadr`ite, zadr`ani
su im.     

  Kajin i Abel

Jahve stvori ~ovijeka od zemal;jskog praha, udahne mu `ivot i dade mu ime
Adam. Adamu stvori `enu od njegovog rebra. Po{to su prekr{ili Bo`ju zapovijed, Bog
protjera Adama i Evu iz Edena - rajskog vrta. Spojeni u prvu zajednicu Eva rodi sina
Kajina. Poslije rodi drugog sina Abela. Abel postane sto~ar, a Kajin zemljoradnik.
Jedniga dana oba brata su prinosila Bogu svoje `rtve. Kajin od zemaljskih
plodova, a Abel najbolju stoku. Bog milostivo pogleda na Abela i njegovu `rtvu, a na
Kajina i njegovu niti ne pogleda. Stoga se Kajin jako razljuti na Boga. Bog upita Kajina:
Za{to si ljut? Ako radi{pravo vedrinom odsijava{, a ako ne radi{ pravo onda ti je grijeh
na pragu, kojem se jo{ mo`e{ oduprijeti.
Kajin ne poslu{a Boga ve} pozove Abela na polje, sko~i na njega i ubije ga.
Potom Bog upita Kajina: Gdje ti je brat Abel? Ne znam - odgovori Kajin. Jahve nastavi
{to si u}inio? Krv brata tvoga iz zemlje k meni vi~e. Stoga budi proklet na zemlji.
Obra|ivat }e{ zemlju ali ti ne}e roditi. Vije~ni }e{ skitnica na zemlji biti! Kajinu je bila
te{ka kazna te se po`ali Bogu, za{to ga kazni tako da ga mo`e ubiti svatko ko ga na|e.
Bog mu odgovori: Ne, nego tko ubije Kajina sedmerostruka osveta na njemu }e se
izvr{iti. I zato Bog stavi znak na Kajina da nitko ruku na njega ne digne.
Kajin ode u zemlju Nod isto~no od Edena i tamo se nastani. O`enio se i sagradio
veliki grad, kojem je dao ime po svome sinu, Henok.

5 Lektire za školu: BIBLIJA POSLANICE APOSTOLA PAVLA 1.    Poslanica Rimljanima 2.    Prva poslanica Korin}anima 3.    Druga poslanica Korin}anima 4.    Po...

Nema komentara:

Objavi komentar

< >

Vidi